Kutak za bake

[baka]

Želim postati dobra baka i sada gledam kako to ostvariti. Prepustila sam se vodstvu unuka, jer on to najbolje zna. Trebam samo "izgladiti" zaostatke u odnosu sa suprugom-didom, djecom-sada roditeljima i ostalima koji imaju primjedbe. (malo karikiram). @rutvica gledam kako se danas roditelji i službe odnose prema odstupanjima u očekivanom npr. motoričkom razvoju djeteta. Moj unuk malo kasni u prohodavanju i eto ga danas na Goljaku na kontroli. Dida, mm mi je posebno otkriče u svojoj novoj ulozi: napravi što se od njega traži (vozi, čuva, igra) i pusti ih na miru; sada kaže neka idu na te kontrole da budu mirni (roditelji!). Iskustvo sa motoričkim razvojem kod moje djece: kćer prohodala sve po knjizi (Razvoj djeteta u prvoj godini i naravno Penelope), više sam gledala u knjigu nego u nju. Sin je imao čudno prekrižen prstić, kao da pokazuje "figu", išli u Klaićevu kod ortopeda, pokazali vježbu za ispravljanje, gotovo. Što se govornog dijela razvoja tiće kćerka je više promatrala kasnije progovorila, a kod sina se brzo propričao nekim svojim jezikom, ali nakon operacije krajnika izgovor mu se zakompliciralo sa nazalnim govorom. Kod mene kao djeteta bila je situacija da nisam govorila do treće godine, mama me odvela liječniku (u malom mjestu, jedan liječnik za sve uzraste), koji joj je rekao, kada odraste govoriti će i previše i poslao kući. Sin je išao u Waldorfsku školu, gdje ne forsiraju razvoj po knjigama, tako da nam je on tri godine doma pričao zanimljive i duge priče, a onda u trećem razredu otvorio knjigu i "samo" počeo čitati. I danas rado u puno čita. Zaključak na ovu temu bi bio neka roditelji vodaju svoju djecu na sve preglede koje smatraju nužnim za njihov "normalni" razvoj, ali to se sve ipak neakako kasnije izbalansira unutar potencijalnih njihovih sposobnosti.

[cvijeta73]

Želim postati dobra baka i sada gledam kako to ostvariti. .

uh. kad iz svoje perspektive zamišljam sebe kao baku, ne zamišljam se ovako
hebemu vraga, bit ću valjda u godinama kad je dosta bilo tog mijenjanja i preispitivanja, samog sebe. to sam što sam. pustite me na miru. do kad više? i šta sam dobro odradila i di sam kiksala. vrit. kiksali su svi, kiksala je moja mama, kiksala sam ja, kiksati će i moja djeca i unuci poslije njih.

[Sumskovoce]

i šta sam dobro odradila i di sam kiksala. vrit. kiksali su svi, kiksala je moja mama, kiksala sam ja, kiksati će i moja djeca i unuci poslije njih.

Meni je jako utješno razlučiti da su i moji roditelji kiksali - a vidi kako smo brat i ja dobro ispali
Pa tako kad i ja zakiksam, pomislim da će i moja djeca dobro ispasti, unatoč mojim kiksevima.
A ono što moji starci jedan drugome prebacuju kao kikseve u odgoju, meni su najveće prednosti. Sve je u očima promatrača...

[Mima]

bako, smeta li to Vas na neki način i na nekom nivou što vam unuk ide na vježbe na Goljak?
Zašto vam deda treba govoriti - pusti ih na miru, neka idu na kontrole da budu mirni?
Zašto vam smeta što roditelji vode dijete na Goljak? Smeta vas ideja da sa djetetom nešto nije kako treba?

[baka]

Želim postati bolja baka nego što sam bila supruga, majka, pa ako hoćete i kćer. Sve te "uloge" doživljavala sam prije kao atak na moju osobnost (znam to je moj problem koji se odrazio, čitaj štetio i meni i svima oko mene). Isprika: ne snalazim se baš sa načinom komuniciranja na forumu. Pokušavam odgovoriti na pitanja kronološki, a onda ispada da upadam u riječ ovima zadnjim postovima, odnosno da ne razvijam diskusiju.
@Mima, hoću reći da je vrlo teško predvidjeti kako će određena i najbolja nakana roditelja u konačnici utjecati na psihofizički razvoj djeteta. Ima za to primjera koliko hoćete. Treba nešto malo prepustiti i djetetu u samorazvoju i "bogu" ako hoćete sa njegovim planovima. Zamjeram sebi što se nisam više naprosto se družila sa svojom djecom, nego sam okolo trčala sa njima po doktorima i vozikala ih po glazbenim školama, seminarima, pa čak i kazalištima, upisivala ih na svašta. Sada vidim da moja kćerka zna ono pet puta više o svemu o djeci i maksimalno se druži sa njime, još doji...a opet trči okolo po savjete i upute. Gubi dragocijeno vrijeme koje bi možda bolje mogla upotrebiti za sebe.

[baka]

@sumskovoce: "Sve je u očima promatrača... "

[Sumskovoce]

Što ste htjeli reći sa citatom?

I da - i moja mama je opterećena time da je pre malo vremena provodila samnom, u igri i druženju. Mislim da se bezrazložno opterećuje, jer je ona meni bila najbolja mama na svijetu, ni jedna druga žena mi nikad ne bi mogla pružiti to što mi je pružala ona. Opterećivati se prošlošću nije nikad donijelo ništa konstruktivno u jedinom važnom trenutku - sadašnjem.

[ina33]

Želim postati bolja baka nego što sam bila supruga, majka, pa ako hoćete i kćer. Sve te "uloge" doživljavala sam prije kao atak na moju osobnost (znam to je moj problem koji se odrazio, čitaj štetio i meni i svima oko mene). Isprika: ne snalazim se baš sa načinom komuniciranja na forumu. Pokušavam odgovoriti na pitanja kronološki, a onda ispada da upadam u riječ ovima zadnjim postovima, odnosno da ne razvijam diskusiju.
@Mima, hoću reći da je vrlo teško predvidjeti kako će određena i najbolja nakana roditelja u konačnici utjecati na psihofizički razvoj djeteta. Ima za to primjera koliko hoćete. Treba nešto malo prepustiti i djetetu u samorazvoju i "bogu" ako hoćete sa njegovim planovima. Zamjeram sebi što se nisam više naprosto se družila sa svojom djecom, nego sam okolo trčala sa njima po doktorima i vozikala ih po glazbenim školama, seminarima, pa čak i kazalištima, upisivala ih na svašta. Sada vidim da moja kćerka zna ono pet puta više o svemu o djeci i maksimalno se druži sa njime, još doji...a opet trči okolo po savjete i upute. Gubi dragocijeno vrijeme koje bi možda bolje mogla upotrebiti za sebe.

Draga bako, imate modernu kćer, ovo što nabrajate da radi radi valjda 80% ovog foruma, pogotovo ako je dijete malo sad je glavna brija duda-prljavština itd. - kao što je i prirodno, kao i što mora biti.

Jednako tako, ne možete sada radit undo na ono što mislite da ste loše kao majka i kćer radili (vjerojatno je to više u vašoj percepciji, nema roditelja koji ne griješi).

Proći će vremena da shvati da nije u tome sve...ako i shvati. Ponašat će se isto kao i vi, i vjerojatno u zreloj dobi kužit di je sve griješila itd., pa će onda opet radit nove greške, svi ih radimo, i ona, i mi, i Vi, isto tako, ziher - svaka dob nosi svoj set pokušaja i pogreški, jer nije uzaludu ona "general nakon bitke". Ali, to je zakon života, ne možete vi to promijeniti. U tome nađite svoju utjehu i opuštanje . I ona će se čudit kad ona postane baka novim modama u odgoju, ko zna koje će tada biti, i činit će joj se da šteta da se sad tako oko toga zeza. Dojenje je apsolutni mus ovog vremena (i prijašnjih nekih), nema šanse da Vam i jedna riječ oko toga bude produktivna - to stavite u rubriku "Ne progovaraj". Kao i Goljak itd.

Ako je nova mama, pustite je, resetirat će se sama, ako se i resetira, sigurno je nećete resetirat Vi.

Pomozite joj, ne izgubite sebe... i dobit će te titulu superbaka, jer je većina baki takva - daje onoliko koliko može.

Sretno!!!

U stvari Vam želim reći da se opustite i svojoj kćeri prepustite, budite diskretna pomoć, što Vas živcira nasmijte se s Vašom frendicom.

Uživajte u unuku/ci, pomozite ženi, uživajte u svojoj životnoj fazi, malo je otračajte s frendicom - i to je to. Ne živcirajte se što ide doktorima, radi ovo ili ono, nema šanse da Vi to sad obrnete tako što ćete nešto pročitat na forumu pa joj reći itd.

Mislim - sad je kćer in charge, njen je red da radi svoje greške i dobre stvari itd.

Ne postoji the najbolja baka . Sve su bake najbolje svojoj obitelji.

[Mima]

Jedno su aktivnosti a drugo je vježbanje na Goljaku. Vašu kćer su na Goljak uputili liječnici, ne vodi ona dijete na svoju ruku na nekakav dječji aerobik. Odmahnuti rukom na preporuke liječnika da bi se sačuvalo dragocjeno vrijeme - to baš i ne zvuči mudro. Pretpostavljam da biste i vi sebi zamjerali da ste nešto propustili učiniti za dijete dok je bilo maleno, pa da dijete u odrasloj dobi radi toga ima neke poteškoće ili posljedice. Na Goljaku se ne liječe samo teški slučajevi koji su kandidati za loše dijagnoze, nego se ispravljaju i manje nepravilnosti i motoričke nespretnosti. Nema sumnje da od silne djece koja se danas upućuju na vježbe nekoj to uopće nije potrebno, no ne može vaša kćer znati da li je baš sa vašim unukom taj slučaj.

[ina33]

Hoću Vam reći - neće ništa ona niti "zeznut", "Bog" će to već regulirat. A Vi ne gubite niti Vaše dragocjeno vrijeme u bitkama koje ne možete dobiti, uživajte u bebici i pomozite joj onako kako ona traži, ispušite se na temu "moderne majke" s frendicom i to Vam je cijela mudrost, kako je vidi jedna druga "mlada", a ne baš tako po godinama mlada mama.

[ina33]

Bako, morate shvatit da Goljak puno više populacije zahvaća, nego što je u Vaše vrijeme, i nego što je drugdje di Goljaka nema. Motoričke nepravilnosti spontano nestanu kod 80% djece (bez ikakve vježbačke intervencije), ali to se radi onako... just in case, ako je dijete locirano u ZG-u. Prihvatite to.... nema Vam druge .

[krojachica]

Svaka čast za topic, ali imam komentar na prvi post:

draga bako, primjetila sam da ste poprilično kritični prema svojoj
kćeri i njm, a nisam stekla dojam da s njom o tome dovoljno razgovarate.
jeste li joj rekli da vam je neke stvari teško raditi i neznam zašto ih radite ako vam je teško?
ako se ne slažete sa njenim stavovima oko odgoja, postupanja s djetetom pa porazgovarajte,
putistite da vas u njih uvjeri ili ne uvjeri, ali onda se pomirite da su vam stavovi
drugačiji i odlučite hoćete li ih primjenjivati ili ne.

osobno, kad mi netko nešto pomaže volim da to radi od srca ili da ne radi.

stvarno, mislim da ovakav stav ne vodi u iskren odnos sa vašom kćeri, pogotovo ako
ste prema njima sve sa smješkom a onda se jadate prijateljici...

kažete da ste se prije vi prisjetili nekih stvari nego su ih kćer i zet naučili?!?
iz ovoga mi se čini da nemate povjerenja u njihove sposobnosti i čini vam se da vi znate
bolje...
nakon mnogo kritike prema njima niste rekli ama baš ništa protiv sebe (naravno svima
nam je to teško) ali realno svi imamo nekih mana i što prije ih pokušamo razotkriti lakše
ćemo ući u kvalitetan odnos s drugima...

[ardnas]

Ja sam baš pitala svoju mamu, koja je sada evo već 2 godine baka "Zašto se nije igrala sa nama više nego je", bila je baš tužna kada sam je to pitala. Kaže da joj je žao i da je stalno trčala spremala kuhala, radila. Ja ne spremam kao ona, suđe mi stoji nekad do sutra uisisavam kad stignem, al zato sa svojim ditetom sam stalno i igram se i mazim i svašta nešto. Kada dođe do mene baka bi stalno spremala al ja je potičem da se igra sa ditetom spremanje može pričekati.

[Peterlin]

Uffff, mene je tema potakla na razmišljanje... Morala bih SADA dok su mi djeca još u osnovnoj školi početi zapisivati što i kako ne treba činiti.

Ja sam stara mama, ima dosta žena mojih godina koje su već bake. Kad ja dođem u poziciju da imam unuke (nadam se da će se to jednom dogoditi) više vjerojatno neću biti u stanju puno fizički pomoći i mojoj djeci će vjerojatno biti sasvim dovoljno da oni ne moraju pomagati meni.

Što se tiče brige za zdravlje djece, imam pozitivne primjere svoje mame i svekrve koje su nas podržavale. Naš stariji sin ima ambliopiju pa smo ga vodali na vježbe (i danas nosi naočale). Iznenadila me svekrva kad je rekla (i prije nego sam ja to povezala) da i mm vjerojatno ima istu smetnju, ali da to nije na vrijeme otkriveno jer dok je mm bio mali nitko je nije na to upozorio, pa zato danas ima veliku razliku u dioptriji između lijevog i desnog oka.

To je samo primjer. Bilo je toga dosta. Mi se nismo mogli puno oslanjati na bake što se tiče logistike u kući (nisu blizu i imaju svoje godine) ali su tu i tamo uskakale oko čuvanja djece i slično. Nisam im solila pamet - ako baka dozvoljava da se po njenom krevetu skače i da se gleda televizija dulje nego bi se doma - ne bunim se, jer djeca tamo ne žive. Kod baka vrijede njihova pravila, doma vrijede naša pravila. Oko hrane i spavanja smo se dogovarali i to je štimalo. Djeca nisu često bila s njima, pa smo puštali nek bake i deda grade svoj odnos s unucima kako misle da je prikladno. Mi smo imali sreće jer su bake uvijek uvažavale naše mišljenje. Tu i tamo bi se začudili nekim našim stavovima, ali s vremenom sve je došlo na svoje mjesto.

Rane godine majčinstva karakterizira umor i nedostatak vremena za sebe + živaca i tolerancije za druge. Znam po sebi da nisam uvijek imala volje s mamom/svekrvom neobavezno ćaskati ni raspredati o ovome i onome... ili slušati njihove priče koje nisu imale veze s djecom. Bila sam crknuta i trebalo mi je rasterećenje. Bake su mi pomagale na jednostavan način - mm je djecu znao odvesti svekrvi jednom tjedno popodne na 2 sata. Njoj dovoljno, a meni isto da se malo opustim. Moji roditelji su isto znali podmetnuti leđa u skladu sa svojim mogućnostima, češće ljeti kad su djeca (od treće godine na dalje) boravila kod njih u drugom gradu. Moji sinovi su uz dedu proplivali, uz bake naučili neke druge stvari...

Bilo je sukoba mišljenja (zapravo čak to nisu bili sukobi nego podizanje obrva na neke naše odluke) ali na kraju sve se svodi na jedno - bake i djedovi moraju prihvatiti činjenicu da je njihovo dijete odraslo i da je prva linija odgovornosti za unuka u njihovim rukama. Mogu imati svoje mišljenje, savjetovati ali ne i odlučivati. Bitno je da zadrže dobar odnos i komunikaciju s djecom čak i ako ne vide smisla u tome što mladi rade, jer to je u interesu cijele obitelji.

Nadam se da ću se ovoga prisjetiti ako budem i sama imala unuke.

[cvijeta73]

Ja sam baš pitala svoju mamu, koja je sada evo već 2 godine baka "Zašto se nije igrala sa nama više nego je", bila je baš tužna kada sam je to pitala. .

a vidiš, nije se ni moja mama igrala s nama, na podu slagala legiće, crtala i radila figurice od plastelina. kad se sjetim djetinjstva, nije mi to niti najmanje falilo. a sjetila bih se. nekih stvari se sjetim koje su mi smetale, to su sitnice, al ih se sjetim.
npr. nikad joj neću oprostiti što nije shvaćala moj strah od našeg dugaaaačkooog hodnika. pa ajd ti pišat iz dnevnog u kupaonu koja je bila na drugom kraju svemira. kao, šta te ima biti strah, velika si.

[rahela]

kad razmišljam o budućnosti u kojoj ću biti baka, veseli me to što ću moći biti sa unucima, a sa vrlo malim postotkom odgovornosti
odgovornost mislim u smislu odgoja, ne u smislu dok ih čuvam
jer sva odgovornost će biti na roditeljima, a na meni će biti samo da slijedim njihove trendove, malo se prilagodim i uživam

[ina33]

a vidiš, nije se ni moja mama igrala s nama, na podu slagala legiće, crtala i radila figurice od plastelina. kad se sjetim djetinjstva, nije mi to niti najmanje falilo. a sjetila bih se. nekih stvari se sjetim koje su mi smetale, to su sitnice, al ih se sjetim.
npr. nikad joj neću oprostiti što nije shvaćala moj strah od našeg dugaaaačkooog hodnika. pa ajd ti pišat iz dnevnog u kupaonu koja je bila na drugom kraju svemira. kao, šta te ima biti strah, velika si.

Ko zna, neko bi onda zamjerio što je "bilo neuredno", a kod xy, školske kolegice, nije bilo neuredno.

Po meni, onako... kad sam u bed mudu, uvjerena sam ne da ponavljamo greške naših roditelja, nego pridodajemo i svoje i povećavamo to "blago", bilo da sad krećemo u drugu krajnost, bilo da radimo isto što i oni. U svakom slučaju, većina djece s normalnim roditeljima ispadne OK, a sad je ono viša sila što će koje dijete zamjerit - hodnik-traume, neigranje, nerađenje palačinki, prljaviji stan i slično. Enivej, mislim da zapisivanje grešaka neće puno pomoći, bitan je nekako rad na sebi (ako je moguće, barem malčice) i prihvaćanje da ne postoji "the odgoj", i da on gotovo pa sto posto nije u tehnikalijama stila čišćenje, duda, Goljak itd.

Ako/kad budem baka, vjerojatno ću bit živa rospija, iako ću se trudit ne bit... ali ono... nemam iluzije da ću bit bolja baka od žene/supruge/majke ili najbolja baka u kvartu itd. Bit ću ja, samo starija, bit će već dosta da ih ne tlačim sobom samom, ako štogod pomognem ili para ostavim, puna šaka brade.

Treba se izmaknut i pustit kćeri, pomoć di se može, reć' di se ne može i to je to. Naravno, puno lakše napisat, nego napravit. Nema šanse da će sad ona oko svakog buleta s majkom sjest i raspravljat "što ti misliš o dojenju, a što o Goljaku", još takva, umorna. Nema totalno šanse, ono promilska, ako to i napravi, može završit samo loše... po obje strane.

[Nataša T.]

Rane godine majčinstva karakterizira umor i nedostatak vremena za sebe + živaca i tolerancije za druge. Znam po sebi da nisam uvijek imala volje s mamom/svekrvom neobavezno ćaskati ni raspredati o ovome i onome... ili slušati njihove priče koje nisu imale veze s djecom. Bila sam crknuta i trebalo mi je rasterećenje.

Joj, Peterlin, kako ti pametno zboriš...
Evo, upravo ovakvih problema ja imam u zadnje vrijeme s mojom mamom.
Neki dan sam se tako izderala na nju vani na ulici, jer više nisam mogla slušati kako upozorava mog starijeg sina nemoj ovo, nemoj ono.

Zaista, imam osjećaj da svu svoju energiju, diplomaciju i toleranciju potrošim na klince, pa više nemam snage za ostale i tu obično prvi nastrada MM, ali ovaj put je bila moja mama.

I stvarno je grozno kako sam se ponijela, ali UŽASNO mi ide na živce kada netko drugi kori moju djecu kad sam ja tu. Npr. ja dijete upzorim da ne radi to i to, a moja mama (ili više odraslih iz obitelji koji se nađu u blizini) ko papiga za mnom ponavlja istu stvar. Događa li se to i vama? Meni je to užasno naporno jer mi izgleda kao da se hrpa odraslih urotila protiv djeteta.

S vremenom (i većim brojem djece) dozvoljavam djelomično drugačiji pristup u odgoju od strane baka i drugih bliskih osoba, ali ne kad sam ja u blizini. U tom sam trenu, valjda ja odgovorna za djetetovo ponašanje...

A ovo što se tiče ćaskanja je isto jako prisutno kod moje mame.
Svakodnevno me zove i počne mi prepričavati neke xy stvari koje me ne zanimaju.
A ja spremam večeru, kupam dječake, nosim bebu i glava mi ko balon... I onda se uvrijedi kad je otpišem po kratkom postupku. Pa kako ne vidi da sam luda i u frci?
A nakon provedenih par sati sa nama bude totalno iscrpljena...

[baka]

Draga @krojachica,
prvi post mi je nekako izletio kao moguća opcija da ako napišem na ovom forumu to što me muči i ja ću sagledati situaciju jasnije i odrediti se prema njoj, a možda dobijem i koji dragocijeni komentar od iste strane (drugih baka) ili nasuprotne (drugih roditelja). Možda će vam izgledati bedasto ako kažem da kada "izpočetka" malo razmišljamo o sebi, sve počinje da se većinom promišljamo kao nečije dijete, pa nečiji partner, pa nečiji roditelj, pa tim slijedom i nečija baka...I taman mi je i vrijeme da sam postala baka, ali nikako mi nije jasno zašto se osjećam tako zatečena. Može biti da moj odnos sa mojom kćeri ima svoju pozadinu i/ili poteškoću još u mojoj nespremnosti (nezrelosti bi rekli) da postanem majka, pa iz toga slijede mnogi propusti i sada prilično žestoki dijalozi. Vaša primjedba o iskrenom odnosu me podsjeća na ono da je i put u pakao popločen dobrim namjerama. Što je to iskreni odnos i koliko je o nečemu korisno i dovoljno razgovarati.
Načelno imam puno povjerenje u današnje mlade roditelje koji ostaju zajedno i bakću se sa svim gotovo nemogućim situacija današnjice. Vjerujem da im nije lako snaći se. No ako im je već dosadno slušati "moju priču", kako sam u podstanarima suđe prala u kadi, ne znam kako da im drugačije kažem što je zapravo važno u životu.
Puno prekasno sam se sjetila nekih riječi tipa "uživajte u svojem djetetu" (nisam stigla jer sam paničarila oko svake sitnice i sve mi je često išlo na živce), "I vaše dijete je ličnost" prevela sam sebi kao naputak da djecu trebam vodati i upisivati na što više tečajeva i što teže škole...eto, da li je to dovoljno samokritike, ako ne ima toga još.

[baka]

Draga @Sanja ,
da uzvratim kompliment i ja bi vas za kćer i snaju, jer ste vi toliko toga odlučili tolerirati i prihvatiti kao pravo na drugo mišljenje bez većih prigovora (gotovo nestvarna ideja nametanja imena vašem djetetu). Po vašoj priči razumjela sam da živite u zajedničkom domaćinstvu sa svekrvom i svekrom. Ako je tako, onda ste u konceptu obiteljske zajednice prošlog stoljeća, pa zapravo time važe i neka pravila i svjetonazor toga vremena. I mi (muž, djeca, ja) jedan period smo živjeli sa mojim roditeljima, i oni su bili maksimalno tolerantni, ali je prevagnula ideja da se "osamostalimo" pa makar i kao podstanari. Ne znam što je meni bilo tih ranih godina majčinstva, ali imala sam svoj film kako i što hoću i treba biti, mm se tješio da je "sve tako kako si priču pričaš, tj. super i sve u redu i treba samo izdržati", te me razne ev. primjedbe dida baka i sl. uopće nisu dotikavale. Ali u čemu je zapravo bila kvaka. Uopće me nije smetalo što je dida davao špek sitno nasjeckan mojem sinu sa 8. mj, što je mama kuhala papice kakove je htjela, što sam oblačila i koristila sve stvari i opremu koja smo dobivali (bez analize kvalitete i porijekla). Bila sam zahvalna što god je netko dao i napravio, a da ja nisam trebala. Nije bilo tog verbalnog natezanja.
A danas, a sada kao baka. Mogu reći da me je iznenadilo kada mi je kćerka pokazivala kako trebam držati dijete, radi kukića, kako ga ne smijem samostalno postavljati na noge dok se on sam ne osovi, kako mu se ne smijem smijati kada je smiješan, jer dijete to zbunjuje i vređa. Što da radim. Ozbiljna sam dok mama ne okrene leđa, a onda se "blesavim" sa unukom, bacakam ga, on se smije, pričam neke šašave priče ili "pjevam" mjuzikl (malo kao pjevaš, malo pričaš), mijenjam pelene na brzinu, bez rituala perkanja, sušenja itd. Dakle radim sitne huncutarije, sve što bi sada rado da sam radila sa svojom djecom.
A ovo za nošenje... druga baka je vikala samo ga nemojte naučiti na nosanje...ispostavilo se da je jedno od svoje djece morala satima umorna nosati, pa joj se to jako zamjerilo. Sada ona prva nosa svojeg unuka, jer gdje češ ljepši dodir nego u naručju.
U glavnom samo promjene stalne jesu, tako ako bi se usudila poručiti nešto, draga Sanja, svekrva priča svoje i po svome, vjerojatno nije ni svjesna koliko te riječi lupaju po vašim živcima, ali ga i vi onda iznervirana još "kajlate", pa sve izgleda i je dramatičnije nego što u stvari jeste. Taj koncept zajedničkog življenja u tri generacije, i danas zahtijeva pozamašno strpljenje.

[Ifigenija]

Jadne bake s nama :/ Da sad imam treće, i ja bih bila puno blaža prema bakama. Možda špek ne bih dala... ufff.... kao bila bih blaža, ali i dalje imam kao ruka dugu listu što ne dolazi u obzir... eto, tako to nekako je... nije ni bakama sirotim lako.

[moia]

svaka mama koja nema baku u blizini iz tko zna kojeg razloga (daljina, nezainteresiranost bake i sl.) pjevala bi od srece da ima ovakvu baku u kuci sa malim djetetom.
osim toga mogla bi se malo i kcer zapitati nije li neukusno zeni koja ju je podigla i odgojila, dala kruh u ruke davati upute kako treba mjenjati pelene ili kako i kada se smijati sa unucem.

steta sto nema jos koja baka ovdje, mislim da i bake jednako kao i mame trebaju podrsku jedne druge.

jedan dio danasnje generacije roditelja, posebno mama, previse gledaju na svoju djecu kao na projekte, a premalo kao na djecu.

[čokolada]

Bako, imate puno dobrih namjera i lijepo mi vas je čitati, ali ako želite sačuvati dobar odnos sa svojom djecom, onda prihvatite njihov način i odgoj njihovog djeteta zato što će ONI biti odgovorni za njih, a ne vi.
Budite mudri, ne ulazite u sukobe i ne davajte mišljenja oko liječnika, prehrane, rehabilitacije... ako vas kći ne pita.
Ona će sama na svojoj koži najbolje naučiti što i kako treba, pa će se, kako je netko odlično rekao, i sama resetirati kad i ako za to dođe vrijeme.

[Zuska]

Poštovana bako,
nemojte se vrijeđati kad Vam kći pokazuje kako držati bebu, hraniti ili komunicirati s njom. Mnoge su se stvari promijenile u odnosu na vrijeme kad ste Vi bili mlada majka, odnosno kad smo mi bili bebe i djeca. Danas do tih informacija nije teško doći, jednim klikom može se pročitati sve o dojenju, dohrani koja ne bi trebala početi prije 6. mjeseca, opasnosti hodalica i prohodavanju beba koje se ne smije "poticati" itd. Štoviše, majke koje su lijene informirati se o svim tim aspektima i drže se savjeta i iskustava svojih majki i baka (a poznajem ih dosta), držim neodgovornima.
Većina majki, odnosno roditelja, svojem djetetu želi omogućiti sve najbolje, tako je bilo u Vaše vrijeme, a tako je i sad. Samo što su u Vaše vrijeme "pravila", odnosno informacije bile drugačije od onih danas, bile su oskudnije i do njih se teže dolazilo.
Poštujte izbor i odluke Vaše kćeri, pogotovo ako vidite da se trudi i da odluke koje donosi, donosi informirano. Uživajte u ulozi bake, to nije uloga kroz koju ćete ispravljati druge uloge, ali zato imate priliku novu ulogu bake odraditi tako da svi budu zadovoljni, Vi, Vaša kćer, a najviše Vaše unuče.

I ja sam jedna od onih majki koja se o svakom aspetu roditeljstva informira. Tako sam, primjerice, svojoj majci i svekrvi isprintala Rodin članak o dohrani s tablicom, dapače, napravila sam još jedne skripte i podijelila im i rekla da se toga imaju držati jer mi je to jako važno i jer svojem djetetu želim omogućiti zdrav početak dohrane i zdravo usvajanje navika. Pročitale su, shvatile i drže se toga, što jako, jako cijenim. Zapravo, drže se većine uputa (doduše, sad me majka gnjavi da maloj kupim cipele jer da je došla zima i da ju ne može staviti na pod kad su vani, ima nešto u tome i jako sam im zahvalna.

S druge strane, normalno je da djeca ponešto i zamjeraju svojim roditeljima i da ne žele ponavljati njihove greške (čineći pritom nove, nema roditelja bez grešaka) i da žele odgojiti djecu bolje nego što su oni sami odgajani, djecu koja će ispasti bolje od njih samih. Da nema te želje, čovječanstvo se ne bi razvijalo. Naravno, cijena tog nastojanja često budu povrijeđeni osjećaji upravo baka i djedova (i mi ćemo to jednom biti) koji smatraju da im kroz "nove metode odgoja" njihova vlastita djeca poručuju da oni kao roditelji nisu bili dovoljno dobri.

Kad Vam kažem da ova uloga nije uloga kroz koju ćete ispravljati druge uloge, to je samo moje mišljanje. Možda se i može, ali gledajući kroz svoj primjer ne vidim kako to moja majka i ja možemo postati bliskije od onog što jesmo (a ne osjećam se dovoljno blisko s njom). Da me sad pokušava grliti i maziti i dijeliti komplimente, osjećala bih se čudno, to je trebala raditi kad je bilo vrijeme. Ona sad grli i hvali svoje unuče, možda je i ona svjesna nekih propusta, a možda joj je jednostavno došlo s tom novom ulogom. Nije da me nekad ne napadne osjećaj gorčine, pa i bijesa prema njoj, možda ću to morati riješiti u razgovoru s nekom stručnom osobom kao što su to rješavali brojni prijatelji i poznanici (pa sam im se čudila, a mene, eto, puklo kasnije), ali definitivno - mislim da će ona biti bolja baka nego je bila majka. Iako sam do prije nekoliko godina mislila da je baš bila super majka.

Vjerujem da ste i da ćete biti super baka, opustite se i vjerujte svojoj kćeri.

[ina33]

Štoviše, majke koje su lijene informirati se o svim tim aspektima i drže se savjeta i iskustava svojih majki i baka (a poznajem ih dosta), držim neodgovornima.

E, ja stvarno ne, to mi je totalni overstatement, plus pogotovo ne, jer vidim koliko se može i zabrijati, iz najbolje namjere... u smislu ovoga što muči i baku... ono hodalica, bobath vježbe itd... pa se izgube neke, po meni, suštinskije stvari iz vida (ono što mi se čini presoft odgoj).

Ali, bako, nema šanse da to vaša kćer uvidi... koliko to sve (ipak) nije sukus, prije nego što joj dođe vrijeme. To vam je prirodni zakon ko iza sunca dolazi kiša i obrnuto. Ono - fakat filozofski kutak, bez implikacija na praksu.

Tad će se (ako) sama (donekle) resetirat, ali će doći neka druga neslaganja na temu škole itd.

Poanta za vas - step back i ne miješajte se, jednostavno, niste u toj poziciji da vas čuje, ona je šef i to morate sebi priznati i to je to, ma koliko vi kretali sa 100% dobrim namjerama i "najbolja baka" ambicijama. Bojim se da ne ponovite, naime, istu grešku kao sa svojm kćeri (ovo što navodite "štreberaj" oko toga svako dijete je ličnost, samo sada na temu "kako biti najbolja baka").

U tom smislu - "ohanite i vi malo" (kad joj već isto spočitavate).

Nadam se da vas moja iskrenost ne vrijeđa i - uživajte, jer i to je isto neponovljivo, kao što je i odrastanje vaše kćeri bilo, da bi se svakodnevica koristila u nadmudrivanja oko dojenja, nadohrane, vježbanja itd.

[Mima]

ona je šef i to morate sebi priznati

X

i to je poanta cijele priče

[ina33]

Evo vam i jednostavni, how-to, bako, kako to ostvariti:

a) priznajte sebi da je kćer i njen muž šef, pomognite koliko možete, dajte savjet (isključivo ako Vas pita);
b) ništa što ćete eventualno pročitati na itnernetu, nikakva "edukacija" neće vam tu pomoći - bit "dobrobakinstva" je upravo diskretna pomoć, a Bože sačuvaj surfanje interneta pa pobijanje postavki kćerinog odgoja - to je put za katastrofu.

Dobra vijest je da, zapravo, ne morate ništa raditi, prepustite njoj vodstvo i bit ćete "Najbolja baka".

Kako znam - presretna sam što slučajno imam jedan takav dragulj.

[ina33]

I još jedna važna postavka kako to možete postići - nema najboljeg odgoja, nema vječnih istina. Trenutno najbolji odgoj definira trenutna roditeljska generacija, kritike se vide u sljedećoj i tako dalje. Neke postavke su, srećom, vječne - jedna od njih "bez nadmudrivanja" i "motrištem na motrište" između generacija - jer tu je jasan onaj poraženi - a to je generacija baka (kćeri će ih isključiti i zaobilaziti).

Sve je to, u stvari, kad se tako postavi - totalno jednostavno, ali čovjek to kad je u situaciji teže vidi (ko što Vi sada ne radite da radite the grešku "bakinstva", a čini Vam se bitno porazovoriti o tehnikalijama - jel' vježbala i koliko, hoće li pit vode uz dojenje itd). To je sporedno, u bakinstvu. "Priznaj prioritet mami djeteta i ne nameći" je sukus.

[Trina]

Bako, baka i djed moja djece, moji roditelji su mome najstarijem sinu nanijeli ozbiljnu štetu u životu, našli smo se pred ogromnim problemom sa mojim 11,5 godišnjakom. Sve zato što su moji mater i otac nama iza leđa "odgajali" mog sina, odnosno na puno načina mu dali do znanja da nije važno ono što kaže mama kad se može puno drugačije i zabavnije, a nema veze i da se stvari prešućuju mami i tati jer je pregenijalno kad babe i didovi imaju svoje tajne s unucima. Ustvari, najvažnije je da bab i did budu cool. jer mama i tata su ionako prestrogi i prezločesti. Povucite granicu dok je dijete malo jer nemate pravo omalovažavati nikoga. Može ona biti tisuću puta vaša kćer ali vi ste samo baka. I ništa više. Pravila određuju roditelji a vi ih možete poštivati ili se odmaknuti.

[Sumskovoce]

Trina je nabrijana danas - vjerojatno iz lošeg osobnog iskustva...
Nije lijepo radit roditeljima iza leđa i učit unuke da sakrivaju od roditelja, ali nije ni lijepo smatrati da su djedovi i bake nevažni i da se od unuka treba odmaknuti.
Moj bi život bio drugačiji i prazniji da nisam doživjela baku, ta sjećanja iz djetinjstva su jako lijepa i vrijedna, ne bih ih se nikad odrekla.
I naravno da me baka učila da mama nije najpametnija i da ju ne treba slušati, ali sam i kao mala znala da ona trkelji gluposti.
Tada sam mislila da je ona ljubomorna na moju mamu, jer ona NIJE moja mama.

[Mima]

Hm, imala sam izrazito blizak odnos sa maminim roditeljima, ali nikad od njih nisam čula da mama nije najpametnija, dapače, uvijek su naglašavali da je mama glavna i da ju se mora sluštai.

[cvijeta73]

ja se slažem s inom.
iako, moram priznati da imate malo kompliciranu kćer
ko zna na kog je

šalim se malo. ajd, bitno je da je kćer pa možete sve izgovoriti, a da je snaha...

[blackberry]

Trina je baš oštra...još uz ovaj avatar

Ali...meni takve stvari smetaju...i da ih primjetim ne mislim da bi ostala hladna...već bi me to zaista i povrijedilo. Jedno je imat neke svoje navike, koje je kod baka i dida teško i gotovo nemoguće mijenjati, pa ih prihvatiti kao takve...a drugo je podcjenjivanje, kojemu, po meni, nigdje nema mjesta i totalno je neproduktivno. Čemu to? I zašto? Koji bi bio razlog? Osim nekog, bezveznog, veličanja sebe samog...
A zašto bi si netko uzeo takvo pravo, a ja da za to pronalazim opravdanje?
Meni je to grozno...al opet, samo govri o nesređenim odnosima između djece i roditelja, po meni... Jer taj takmičarski duh ne nalazi mjesta tamo gdje je sve ok...po meni

[cvijeta73]

je bb, al sad si zamisli snahu kako npr želi roditi na elektivni carski, il davati bebi AD od prvog dana, a ti ne smiješ ni pisnut mislim da bi na gu*icu progovorila, što se kaže.

[Trina]

Ma ja baš ovih dana prolazim pravu dramu sa svojima...izvlače se stare traume, nove prouzročene starima..analizira se, priča...svašta nešto. Moji mtaer i otac koji su imali bez sumnje najbolju namjeru jer obožavaju moju djecu, zbog tog malog sebičnog dijela, napravili su sranje. Pa sam malo osjetljiva trenutno na ovu temu.

[Sumskovoce]

Meni je to iskustvo s bakom koja svoju snahu ne cijeni dovoljno da bi stala uz nju i njezine principe u odgoju djece, naučilo da će u životu uvijek biti ljudi koji će podmetati i ružno pričati za druge. Previše sam voljela mamu da bih joj takvo što prešutila ili uzela bakino stajalište za ispravno. Blackberry je u pravu, potpisujem 100%

[blackberry]

je bb, al sad si zamisli snahu kako npr želi roditi na elektivni carski, il davati bebi AD od prvog dana, a ti ne smiješ ni pisnut mislim da bi na gu*icu progovorila, što se kaže.

ne znam...zamišljam. pa i sada budem u takvim situacijama, s prijateljicama...pa niti jednoj nisam rekla niti a. Možda je drukčije kad je snaha u pitanju

čuj i ja sam snaha, jel...koja je u njihovoj kući odlučila roditi..

[kate]

Baka na forumu . Pozdrav baki.
Ja ću samo pratiti temu da stignem svladati problematiku dok me ne snađe ta uloga.
Mogu samo reći da mi nedostaju vremena u kojem sam ja imala baku, divnu, brižnu, toplu i punu ljubavi za cijeli svijet oko sebe, a i izvan njega. Svim bakama

[ina33]

je bb, al sad si zamisli snahu kako npr želi roditi na elektivni carski, il davati bebi AD od prvog dana, a ti ne smiješ ni pisnut mislim da bi na gu*icu progovorila, što se kaže.

Ma, ne, to bi bila edukacija . Zezam se. Zaboravi "top-down" edukaciju u smjeru baka-mama, to funkcionira samo u horizontali (sa sebi ravnima - peers) i nadolje (maloljetna djeca). I ja bi morala isto bit kuco (pred malom) da mi mala hoće radit sve ono obrnuto što ja mislim da je dobro, tako to ide, sigurno bi se žalila peersima .

Jedino što se jako teško osvijestit kad si u "top-downu" (jer, dite je dite), ali po meni, evo... to kad postanu roditelji bi bio jedan onako dobar moment da se prestane s "neželjenim emisijama" u tom smjeru.

[MarijaP]

Mislim da je moment dobrodosao i puno prije potomstva.
Dijete se odgaja do kraja srednje. Sta si do tad napravio, napravio si.
Jedna stvar je biti oslonac kao roditelj do kraja zivota, a sasvim druga pametarenje i pokusaji ispravljanja vlastitih gresaka kao i pokusaji nadoknadjivanja zivota preko ledja unuka.

A sve nabrojano je dio folklora na ovim prostorima.

[ina33]

Mislim da je moment dobrodosao i puno prije potomstva.
Dijete se odgaja do kraja srednje. Sta si do tad napravio, napravio si.
Jedna stvar je biti oslonac kao roditelj do kraja zivota, a sasvim druga pametarenje i pokusaji ispravljanja vlastitih gresaka kao i pokusaji nadoknadjivanja zivota preko ledja unuka.

A sve nabrojano je dio folklora na ovim prostorima.

Slažem se... ali mi se činilo pa sam preoštra pa ono da malo ublažim .

[Mima]

Opet potpisujem. Cijela ova problematika svodi se na to da roditelji u nekom trenu trebaju prihvatiti da im je dijete odrasla osoba, i prekinuti sa "neželjenim emisijama" kako je to ina super napisala. Istina je da bi se to trebalo dogoditi i puno prije rođenja unuka, ali kad gledam svoj odnos sa svojom mamom mogu reći da dok nije bilo unuke meni ta njena emisija savjeta uopće nije smetala, bila mi je smiješna, jer jednostavno nije postojao predmet sukoba između nas. Mislim, što ćete napraviti kad vam mama kaže da bi se trebale ošišati kao Hilary Clinton nego se smijati.
Ali ikad je dijete u pitanju, i kad vaš roditelj odbija prihvatiti da mora poslušati ono što vi kažete, e tu onda nastaju puno ozbiljniji problemi.

[Ifigenija]

je bb, al sad si zamisli snahu kako npr želi roditi na elektivni carski, il davati bebi AD od prvog dana, a ti ne smiješ ni pisnut mislim da bi na gu*icu progovorila, što se kaže.

Cvijeto, mene to ne pere niti najmanje. Oko mog djeteta bi me smetalo, onako, više iz nekog mog osjećaja da ga se baš šopa fast-foodom, ili da mu se laže, ili da se od mene skriva i to, ali znam da mu, što kažu stare babe, niš ne bu bilo i ovako i onako. Neka ozbiljna zlostavljanja su totalno van ovog našeg sitničavog ludila, pretpostavljam da se to razumije.

Ali, mene valjda majčinstvo opralo pošteno, em sam imala dva carska, pa me carski ništa ne opterećuje kao mogućnost, em sam imala dijete koje budilo tisuću puta noću, pa sam i drugom djetetu bila spremna, u slučaju takve histerije, dat bocu, i ne osuđujem nikoga - to što sam rodila anđela s krilima je čisto njezina sreća, pa isto nije imala ni dudu ni bocu, al da je krenula zezat, bome bi imala.

Imam jedno dijete koje jede by the book i svaki ga je bug zakačio, i drugo dijete koje jede samo junk, pohano, golu paštu i bombone, i zdravo je kao dren, pa znam da ni ta hrana očito nema nešto puno veze ni sa čim...

Što bi me smetalo da vidim da snaha ili kćer radi? Pa da je živčana, da se dere i istresa, da je munjena, ono pravo luda, al to ne možeš spriječiti, osim eventualno podrškom i mirom - možeš kokodakat da neka ne daje špek, ali ako je netko lud - što ćeš reći - prestni biti lud? Uzalud.

Mislim da me je kod naših baka smetalo što su bile jako uvredljive, neiskrene i podmukle. Saslušaju moju tiradu, mudro kimaju, slože se i onda naprave suprotno. Moja je pak baka bila meni apsolutni uzor i hit, i takva bih bila. Ona je otvoreno radila što je htjela, jer je baka, jer voli dijete, ima 70 godina i ima pravo kupiti pernicu i kad roditelji misle da je to pernica previše, i dala je djetetu bombon, i spremilo igračke umjesto djeteta. Oko nje i s njom nikad nije bilo napetosti, jer iako je izazivala kaos, nije izazivala daljnje sukobe. S njom je čovjek znao.

A ono kad otkriješ da ti baka kima, a radi suprotno, udavila bih je. Ne zbog neke banalnosti, nek kupi smoki, što da ja sad radim, nego jer onda ne znam što laže, što krije, i hoće li napraviti nešto što je apsolutni no-no kod nas.

Izgleda da je samo stvar povjerenja...

[Bodulica]

Pozdrav Baki!
Što su mi djeca starija sve me više plaše ovakve stvari o kojima se ovdje raspravlja.
Volim klince, ali bojim se da više nemam ni volje ni živaca aktivno sudjelovati u nečijem podizanju. Već sad mojima govorim da na mene mogu računati u iznimno rijetkim situacijama i da ne garantiram da ću biti baka za poželjeti. Ne znam, možda mi unuče promijeni razmišljanje, samo dajbog da to dočekam.

A inače razumjem i Baku i njezinu kći...svaka gleda iz svoje perspektive i nije lako uvijek uskladiti ta dva različita svijeta. Mislim ipak da kako bude dijete raslo tako će i tih kamenčića spoticanja biti sve manje.

[marta]

Bodulice, moja frendica je rpedlozila da se pod stare dane preselimo na Aljasku i ne ostavimo adresu.
Zapravo mislim da su unuci skroz jedna druga dimenzija, uvijek ih mozes vratiti.

[zadarmamica]

ja nisam baka,nego mlada mama.
odmah sam se postavila i rekla mami(to vridi i za svekrvu) da mi se ne miša u odgoj.ako sam rekla da nema slatkiša(svekrva veliki problem sa slatkišima) ,onda nemože.ili mali dira kabel-ja kažem ne i maknem ga .a ona i moj tata kažu nek dira nije ukljuceno.to je jedan od primjera.pa sam im objasnila da mi nesmiju kontrirati jer ce mali doci doma i dirat kabel dok je u struji itd.
uglavnom...ako ja i muž nešto nedamo ili damo je naša odluka.

znali su se narugat da oni nikad nisu imali troje dice(mama rodila nas troje u 4godine) i da neznaju snjima...jer bi ja rekla da nešto krivo rade.
moja mama postala je baka dva puta u razmaku 6mj.
ona je zaposlena i nepada mi napamet ostavljat joj malog na cuvanje.zna biti izgubljena...umorna.dok se ona okrene mali izvadi sve iz ladica.i da mi dode doma nešto pospremi nisam to dozvolila ni cetvrti dan nakon što sam doma došla iz rodilišta.zapravo jesam...,krenila je brisat pod pa sam rekla da ona neradi poteze kao ja i živciralo me. jednostavno nevolim da mi netko...pa makar moja mama posprema po kuci.

[zadarmamica]

uglavnom..tila sam reci..bake su tu da poklone svoju ljubav unucadi. i dobrodosao je svaki savjet,ali je odluka na meni i mužu dali cemo prihvatiti.i moraju znati neka pravila i želje roditelja.

[Bodulica]

Bodulice, moja frendica je rpedlozila da se pod stare dane preselimo na Aljasku i ne ostavimo adresu.
Zapravo mislim da su unuci skroz jedna druga dimenzija, uvijek ih mozes vratiti.

Ovo moram zapamtiti :D

[baka]

Što ste htjeli reći sa citatom?

I da - i moja mama je opterećena time da je pre malo vremena provodila samnom, u igri i druženju. Mislim da se bezrazložno opterećuje, jer je ona meni bila najbolja mama na svijetu, ni jedna druga žena mi nikad ne bi mogla pružiti to što mi je pružala ona. Opterećivati se prošlošću nije nikad donijelo ništa konstruktivno u jedinom važnom trenutku - sadašnjem.

Sa citatom tvoje izjave htjela sam reći da se slažem.
Inače žusto se ovdje piše i razglaba na temu.
I ja se ne bih mijenjala za svoju mamu i iako je nema svako ju malo kroz neke situacije "osjećam" kraj sebe kao podršku. Neki naši zadnji razgovori bili su posebno topli. A opet znali smo i ona i ja da sam mogla biti bolja kćer, a u nekim situacijama ona predanija majka. Zapravo rekla bih da joj "zamjeram" što nije više pažnje posvećivala sebi kao osobi, nego je na neki način kao odustala od sebe radi obitelji.

[baka]

sudeći po opisu kćeri, ovo nema duda, nema vode, nema čaja, homeopatija...jeste sigurni da ona nije tu među nama?

Draga "cvijeta73" ona je još "gora" od vas, jer je na početku bilo i sve mora biti organsko, i eko i bio i da, kćer često svraća na rodim forum jer pokriva zaista veliki broj tema koje zanimaju mlade roditelje.