Evo jedan tekst za baku:
http://www.rudan.info/najzad-ljubav/#more-805
 |
|||
|
|
|||
Evo jedan tekst za baku:
http://www.rudan.info/najzad-ljubav/#more-805
Hvala @Šuška, tek pred kraj mi je bilo jasno zašto čitam Rudanicu. Tko bi rekao da se to i njoj dogodi.
Draga @čokolada, toliko sam se raspričala ovdje. To je polučilo različite komentare i satjeralo i mene u različita stanja i razmišljanja. Ipak dozvolite mi jednu neobičnu poveznicu, citat iz knjige "Kako pomoći klincima da si sami pomognu", jer sam se ja u jednom trenutku ovdje osjetila kao ovaj "klinac":"Svi nam uvijek govore:Trebaš biti ovakav. Ne trebaš biti ovakav. Kada ti i ne govore izravno,čuješ njihove glasove u svojoj glavi. Sve što čujem jesu naredbe, sugestije i ideje. To kao da mi cijeli svijet želi nešto uvaliti. Zbog toga se osjećam kao jastučić za pribadače."čokolada prvotno napisa
Bako, nemojte se osjećati kao "jastučić za pribadače"
ovo je forum, svi iznosimo svoje mišljenje, ovakvo ili onakvo, a na Vama je da ga samo pročitate i filtrirate
dobro je što potiče na razmišljanje, ali nakon nekog vremena (iskustva forumiranja) i sami ćete autmatski filtrirati postove
nitko Vam ništa ne pokušava uvaliti, uglavnom svi pišemo iz svojih iskustava, tužno je što ima i puno nekih loših, ali nije sve uvijek tako crno (ili ako je, onda je to ipak iznimno rijetko)
moja majka je tako govorila, pa sad samo njurga ako ih ne vidi neko vrijeme
Baš mi je čudan ovaj tekst Vedrane Rudan, ne razumijem kako se ovakvoj ljubavi koju ona opisuje može čuditi netko tko ima djecu, tj. kako ju može doživjeti tek sa unucima.
meni nije, prvo sto mi je proslo kroz glavu je, jednostavno posebna kemija. svaka majka voli svoje dijete, ali to ne znaci odmah da je i ludo zaljubljena u njega. isto valjda vrijedi i za bake, tete, striceve, partnere itd..
makar rudan je knjizevnica pa to neko slikovito, poetsko, nabijeno emocijama pisanje ne cudi. svidja mi se.
Meni to nije ništ čudno... S djecom imaš obvezu odgovornosti i odgoja i hrpu briga, opterećen si da li sve radiš ispravno itd, a s unucima se možeš opustiti i puno si bliže idealu bezuvjetne ljubavi.
Ali ona ne govori o tome nego kaže da se prvi puta u životu konačno i bezuvjetno zaljubila, što je neobična izjava za nekoga tko ima djecu.
ja se slažem s mimom. al niti inače mi baš rudanica ne sjeda...
da predirektna je, neuvijena i brutalno iskrena.
Pa s ovim se i ja moram složiti, ali članak s linka je jedan od rijetkih kojima me ugodno iznenadila.ja se slažem s mimom. al niti inače mi baš rudanica ne sjeda...
ja volim Rudanicu...i općenito, brutalno iskrene, direktne ljude. možda me malo štrecnu, al ih puno više štujem nego neke kvazi pristojne, prikrivene, upakirane...
i lako je komunicirati s takvim ljudima, meni makar.
nego...sviđa mi se i ovaj članak. čak je i razumijem.
ja sam mislila da ću biti tako nekako slobodna mama....kad ono...šipak.
puno je tu opterećenja, odgovornosti...svega nečega što komplicira dan...
ja jesam zaljubljena u svoju djecu....al ne mogu reći da sam neopterećena...kad nisam.
a dok gledam bake kako guštaju s njima...pogotovo baka koja ne živi sa nama...ono baš...neopterećeno...zaljubljeno...
divno je to gledati... i ja bi tako
moram na neki tečaj
Volim pročitati Rudanicu jer je predirektna i sve ono što ja nemam muda biti
Ali je u onom tekstu kužim, u stvari mislim da kužim...Ne vjerujem da nije voljela i bila zaljubljena u svoju djecu, to mi je onako prilično nevjerojatno. Mislim da je samo potisnula te osjećaje koji su rođenjem unučeta isplivali na površinu. Jer realno gledajući taj osjećaj totalne zaljubljenosti i "bezuvijetne" ljubavi ne traje baš do vijeka ni kad su djeca u pitanju. Nekako s godinama taj feeling slabi. Normalno da volim svoju djecu i da bih život dala za njih, ali nije to više ona opčinjenost i totalna zaljubljenost kao kad su bili mali. Kako rastu tako i njihov interes za nas polako slabi, a i mi počinjamo uviđati da ta naša "savršenstva" imaju svoje mane i karaktere koji ti baš uvijek ne pašu. To valjda tako mora biti jer bi u protivnom rijetko koji tić odletio iz obiteljskog gnijezda, a da se roditelju ne slomi srce od tuge i jada.
Premda se ovaj moj od 21 godinu još poprilično ne da i jedva čekam kad će više odlepršati iako ga volim do neba i nazadAli njemu je naravno sad cura na 1. mjestu, a mi smo mu ionako "sigurni".
Kad smo već kod Rudanice, evo još jednog teksta...http://www.rudan.info/nema-ljubavi-bez-granica/
baš me zanima da li vam je ovaj prihvatljiviji od onog prethodnog
Svoj osvrt stavljam kasnije, sad žurim...
Ovo je tekst na temu tzv. permisivnog odgoja koja je na ovom forumu u sličnom stilu prežvakana n puta.
Ono što je zanimljivo jest da mnoge forumašice imaju bolji stil pisanja od Vedrane Rudan.
pa, rekla sam ja da je i prvi članak - glupast. površan. ovo što ti kažeš bodulice, sigurno stoji -Kad smo već kod Rudanice, evo još jednog teksta...http://www.rudan.info/nema-ljubavi-bez-granica/
baš me zanima da li vam je ovaj prihvatljiviji od onog prethodnog
Svoj osvrt stavljam kasnije, sad žurim...i, vjerujem da je to - to.Mislim da je samo potisnula te osjećaje koji su rođenjem unučeta isplivali na površinu. Jer realno gledajući taj osjećaj totalne zaljubljenosti i "bezuvijetne" ljubavi ne traje baš do vijeka ni kad su djeca u pitanju. Nekako s godinama taj feeling slabi
al onda tako pametno treba znati i napisati, a ona ne zna
meni ne smeta ni iskrenost, ni brutalnost, al mi smeta ta brutalnost samo radi brutalnosti. psovanje radi psovanja.
kao i ovaj drugi tekst.
ne znam zašto, al ne vjerujem joj niti jednu napisanu riječ
al dobro, o ukusima se ne raspravlja
dobro zboriš Cvijeto...ni ja to ne volim...meni ne smeta ni iskrenost, ni brutalnost, al mi smeta ta brutalnost samo radi brutalnosti. psovanje radi psovanja.
kao i ovaj drugi tekst.
ne znam zašto, al ne vjerujem joj niti jednu napisanu riječ
al dobro, o ukusima se ne raspravlja
a Rudanica mi je kako sam raspoložena...nekad legne, nekad ne. mada ja nikad ne bi voljela zboriti kao Rudanica
al, i dalje su mi takvi ljudi interesantni...i volim čuti što imaju za reći...
Ok, kužim da da vam se stil njenog pisanja ne sviđa. Nije ni meni za Nobelovu ili Pulitzerovu nagradu, ali su mi tekstovi onako prilično životni, no nećemo više o tome...
O permisivnom odgoju jesmo doduše nebrojeno puta lamentirali po forumu, ali mi je bio interesantan baš ovaj doživljaj jer je gledan iz perspektive jedne bake, a ne roditelja. A to je mislim i tema topica.
Cvijeta, baš tako!pa, rekla sam ja da je i prvi članak - glupast. površan. ovo što ti kažeš bodulice, sigurno stoji -
i, vjerujem da je to - to.
al onda tako pametno treba znati i napisati, a ona ne zna
meni ne smeta ni iskrenost, ni brutalnost, al mi smeta ta brutalnost samo radi brutalnosti. psovanje radi psovanja.
kao i ovaj drugi tekst.
ne znam zašto, al ne vjerujem joj niti jednu napisanu riječ
pa rudan je jedna od najkontraverznijih knjizevnika danas u hrvatskoj, a znamo sto kontraverza sama po sebi znaci i sto nosi sa sobom.
no, zena bar stoji iza recenog/napisanog svojim imenom i prezimenom. ako nekog nazove recimo glupim nazove ga pod vedrana rudan, ne skivajuci se iza nekog alter ega.
osobno me takve osobe poput nje privlace i intrigriraju i uvjerila sam se niz puta u onom RL da su takve osobe u biti bogatije i sadrzajnije duhom od onih koje se vjecno trude javno (ne nuzno i privatno) recimo biti vrlo moralni vjecno ocekujuci pljesak za svaku recenu rijec ili od onih na drugom kraju repa, koji uvijek prvo onjuse u kojem smjeru vjetar puse pa tek onda odluce koje ce njihovo misljenje biti za taj dan i prigodu.
da ima rijecnik cesto ko kocijas to je poznato, ali i to je dio kontraverze kao takve kao i dobro poznatog hrvatskog folklora. rudan je vise sklona simplificiranju, nego filozofiranju, pa tako od vagine nastane pizda, a od tajkuna lopina, a od pape celnik zlocinacke organizacije i slicno. rekla bih da je vedrana rudan zapravo slika i prilika hrvatske i hrvatskog nam drustva danas, sirova, brutalna, budalasta, prosta, kontraverzna. ne nuzno tim redom, ali niti nuzno uvijek sa negativnim predznakom. bas naprotiv.
a sto se tice njenog bloga, citam ga kao blog bez nekih velikih ocekivanja, to ostavljam za njene knjige. a sto se tice ova dva navedena clanka, citam ih kao dozivljaje i usputna razmisljanja jedne 63-godisnje bake.
ne dozivaljvam je kao osobu koja tim razmisljanjima zeli biti neka moralna vertikala, niti da ocekuje ikakvu potvrdu za njih. mislim da su i pubertet i menopauza iza nje.
Hvala @rahela. Ma ok je ovdje, to je forum i tako treba biti. Važno je da je osnovni ton uljudan...citatom sam zapravo htjela primijetiti da svi neminovno sudimo iz vlastite trenutne pozicije.
Zanima me zapravo zašto se nije javila još pokoja baka (ili djed) sa svojim mišljenjem i komentarom, to bi onda bilo ravnopravno i autentično razmatranje teme.
Razlozi su:
A. Nemaju vremena, bave se sobom i svojim poslom (karijerom, životom), djecom, unucima konkretno ili
B. Ne zanima ih internetsko druženje i razmjena informacija ili
C. Njima je sve jasno.
Zapravo da, eto jedne bake, Rudanice. Nisam njen fan kao spisateljice, ali svaka joj čast na odvažnosti i iskrenosti u iznošenju autobiografskih i životnih činjenica.
Rudanica je super. Nju ili baš mrziš ili je obožavaš čitati. Ja spadam u ove druge.
Ma nije, Trina. Ja je niti mrzim, niti obožavam, nego mi je uglavnom bezvezna. A čini mi se i cvijeti, čokoladi...slično tako. Bilo je nekoliko momenata kad me nasmijala ili ubola neku poantu, i to je to.
isto ovako
I meni isto tako, nezanimljiva je, bezvezna, loše piše, uostalom cvijeta je odlično napisala - ne vjerujem joj ni riječi.
E, draga @MarijaP da je to jedina bedastoća koju majke rade za svoju "djecu". Zašto. Zato što sam zahvalna na tom daru roditeljstva, i što mi se čini da moja djeca nisu ohola, nego samo teže odrastaju i stasaju. Ima i strepnje da će ako dovoljno ne pomažem/o djeci teže naći svoj put i potpuno se osamostaliti.Nema ovdje bas baka i djedova.
Nego, oduvijek sam nesto htjela pitati, ali mi pristojnost branila
Zasto cistis "djeci"?
Zdravi oni, zdravo dijete (hvala Bogu). Cemu? Pitali te? Pa reci da ces rado (opranih ruku) prosetati unuka dok oni rade po stanu.
Ne mogu vjerovati.
Prolazi skoro godinu dana kako sam ubačena u avanturu zvanu "baka".
Bokme je projurilo.
Ne mogu ni sabrati što sam sve dobila, još sam u transu, ali pomalo vidim i što mi izmiče: druženja u udruzi fanova T.P.-a, sastanci na babinjaku iz Primijenjene, većina festivala po Zagrebu, "pati" i teatar, nisam se javila na +55 u Montažstroj, nisam ja još ta skupina "otpisanih", imam "pametniji" posao (šivanja, pletenja, kuhanja, pospremanja, nabavljanja). Drugo dijete i mm vidljivo se osjećaju zapostavljeni, ljubomorni su ili mi se samo čini. Možda si umišljam da sam im važna (mislim da im je ipak važnije što sada češće nema ručka...). Tu je i preusmjerenost financija, nekako mi se ne razmišlja više o nekom lijepom putovanju, jer to je pola kišobran kolica ili sjedalice...doklen će to tako. Ne razmišljam. Kada čujem "ba-ba" mislim da se MU upravo meni obraća i baš mi je sve ostalo svejedno.
Posljednje uređivanje od baka : 15.10.2012. at 01:55
da su sve bake kao što je moja bila meni svit bi bija lipši..... nikad nije prigovarala, nije se ljutila, uvik je sve bilo kroz smij, objašnjenje, davala je savjete, gomile izreka i igrica i pjesmica, znala me stavit u krevet svaki dan u isto vrime bez suza, ona i dida dizali su se po noći, uvik je imala volje, snage, vremena za mene....
da danas moji roditelji i kažu nešto drugačije o njoj i didu ne bi im zamjerila jer ne poznajem ništa loše da su mi učinili....
oni su imali vremena da mi čitaju s tv tekst filma dok ja nisam znala, da satima glume konjiće oko stola a ja jašem na njima, da mi sašije gomile đemperića, rukavica, svega.... da ne viče na mene kad sam utekla iz vrtića i popiškila se ispred vrata di sam nju vidila u prijateljice jer nisam mogla dobavit zvono, mogu satima tu pisat o djetinjstvu....
rođena 30ineke držala me kao bebu onako kako sam ja učila po Bobathu za svoju kćer (raspitajte se malo na čemu se temelji ta metoda), još imam sve benkice i košuljice od MTČ moje koje mi je čuvala u kutijicama umotane u papir, uvik je imala novce za svaki moj rođendan, svaku feštu i svaku potrebu, makar ona nemala za sebe, 90% onog ispravnog i razlučivanja dobra od zla, naučila sam od nje..... kroz njene starinske "mudre izreke" bez puno filozofije....
ona me jedina nije pitala zašto, kada sam se razvela, već rekla dobro si učinila ako ti nije bija dobar, ona koja je doživila 60god manje 7dana braka....
sve to nema veze s godinama, samo s ljudskošću u nekom, moja mama nikad nije imala vremena, radila je i 100 drugih opravdanja za mene, kao i 100 drugih zamjerki za nju kao mamu... al ona je baka, moja, ne moje mame ili njenog muža i u toj ulozi se definitivno proslavila, a ja bi bila zakinuta jako u životu da su moji roditelji me uskratili me za nju u životu nametanjem svojih pravila i vrijednosti.... ispalo je da je ipak bila pozitivnija i pametnija osoba koja me "vodila" kroz život nego moji roditelji....
jedino loše što sam u nje vidila su suze kad sam odlazila iz St jer je znala da se zadnji put vidimo.... i najveća zahvala koju sam joj mogla dati je da moje dite nosi njeno ime...
sve šta sam tila reći: biti bakom se ne uči, ni u knjigama, ni u Rodi, ni starinski, ni moderno, to je samo odraz nečijeg karaktera, sposobnosti da sasluša, razumije, prihvati život oko sebe....
raspisala sam se, al nema je tek 4mj i užasno mi fali... za mene baka je baš ona osoba za "servis" sveg u životu šta su naši roditelji propustili učinit.
ovo mi zvuči malo "oksimoronski"
Ja ću kao i cvijeta.... Djeci treba pomoći NA VRIJEME da se osamostale. Kad dođu unuci kasno je za to.
Uostalom, tko zna što mene čeka i kakva ću ja biti... ali dovoljno sam stara da već sad sustavno uvježbavam svoju ekipu da se samostalno snalazi (a dečki su u pitanju). Punoljetna osoba treba znati kuhati za sebe, spremati za sobom, imati vozačku dozvolu i pobrinuti se za sve bitno. Ne dolazi to preko noći, to je dugotrajan proces. Baš sam ovih dana imala prilike vidjeti kako to funkcionira (bila sam na putu 3 dana) i kad sam došla doma sve je bilo ok - nitko nije zaboravio ni atletiku, ni sviranje, ni slanu sobu... Jelo se što se imalo, mijenjala se odjeća, sve je bilo pod kontrolom.
Eh, sad, kad dijete dođe u kuću, ako netko mora tek tada učiti kako se kuha juha ili slaže veš, naravno da će mu biti teško.
Možda sam fulala jaaaako, ali imam nekako dojam da će se djeca osamostaliti prije ako im pomognemo da se osamostale, a ne ako radimo neke stvari za njih i umjesto njih. To je kao u onoj kineskoj poslovici - ako čovjeku daš ribu, nahranio si ga za jedan dan. Ako ga naučiš loviti ribu - nahranio si ga za cijeli život. I zato moja djeca imaju doma trening ribolova. Nadam se da će im to danas-sutra biti od koristi.
mudro zboris
davati djeci priliku da nauce i steknu odgovornost.
odgovornost primjerenu dobi.
od najranijih dana.
draga @nine, lijepa priča o jednoj pravoj mudroj baki (i didu). A kako si doživjela odnos tvoje majke i bake?
draga @cvijeta73, a ja ne znam što je to "oksimoronski"?ovo mi zvuči malo "oksimoronski"
u ovome slučaju to znači da su pomaganje djeci i osamostaljenje, dva pojma koja pobijaju jedan drugoga
u kontradikciji
neće se djeca prije osamostaliti ako im netko pomaže u tako banalnim stvarima
dapače
Dobro. Objašnjen mi je pojam. Istinite laži. Medveđa usluga.
Pa da, imate pravo izgleda kao nespojivo da pomažeš djeci i više nego što naizgled trebaju u nadi da će im to pomoći da se osamostale. Ali ja sam živi primjer da sam zahvaljujući takovom pristupu preživjela, osamostalila se i našla svoj put. Da mi majka nije svesrdno i bezpogovorno pomagala ne znam... Za razumjeti je onda da ja u želji da pomognem svojem djetetu, primjenjujem ono što je meni pomoglo.
moja mama je jedinica, a s takvim roditeljima poput moje bake i dida nije ni mogla imat loš odnos, uzajamno su se pomagali cili život, čak su moji kupili stan u njihovom gradu da im pod starost budu blizu i bili su.... neke sitnice im je zamjerala, male gluposti, više didu nego njoj, uvik su razgovarale o svemu...pozitivan odnos kad se sve zbroji.
i ne kužim tu famu oko pomaganja u kućanskim poslovima, meni bi i prijateljice kad sam bila trudna ili bolesna ili s malom bebom i došle u goste, uletile u wc i oribale npr. kadu... isto tako i ex. svekrva i nakon razvoda.... mama.... ja mami, svekrvi...moja mama baki... ja baki.... mislim koja priča o osamostaljivanju....
ako ja kao samohrana, podstanar s dva posla, ne mogu nazvat svoju mamu i reč molim te zatrpala sam se s šporkom robom i ona dođe pokupi mi dvi crne kese i odnese kod sebe prat a da to ne znaći samo da mi pomaže, a ne da od mene pravi nesposobnjakovića onda ja imam krive predožbe o odrastanju....
ja sam isto sto puta kad bi došla i vidila da je "zapela" s nečim od kućanskih poslova uskočila njoj.
svekrva mi je još veći problem, jer je žena brza nevjerovatno, u sat vremena ako bi bila kod mene a da mala zaspe bi mi oprala cili stan, al ne mislim da me s tim čini nesamostalnom... jednostavno voli pomoć
meni odgovara i nastojim vratiti ako ne istom mjerom, onda nekom drugom
Posljednje uređivanje od nine : 17.10.2012. at 23:51
Mislim da su se malo pobrkale dvije stvari: jedna je pomaganje radi pomoći, pa će mama i kćerka skupa laprdat i pit kavu; a drugo je pomaganje radi kontrole - mama zna najbolje. Ovo drugo (rađeno od malih nogu, na mnoge različite načine) je po meni uzrok nesamostalnosti, a u konačnici i neodgovornosti djece kad odrastu.
Baš ovo što nine piše, pa gdje bi bila da ne mogu reći mami "daj molim te ispeglaj" ili ona meni "ne da mi se kuhati danas, kod tebe sam na ručku".
Svaki odnos ima neke razvojne faze, pa tako i ovaj. Mene fascinira koliko smo se mama i ja na neki način zbližile otkad sam i sama majka (a oduvijek smo bile vrlo bliske). Svakako vrijedi uloženog vremena i truda.
ja kod bake nisam vuidjela taj uzajamni odnos
samo jednu stranu koja pomaže
i, evo, ja svojoj mami ne mogu i nikada ne bih rekla da mi popegla, skuha...
moja mama ima godina i zaslužila je da ne rinta za mnom
dosta je rintala
ne pada mi na pamet ikakvu uslugu sada tražiti od nje
dosta se ona leđa napodmetala
sto ne bi dijete do dobi u kojoj vec ima svoje dijete trebalo biti samostalno? ovako to ispada da dijete ima dijete. razumijem ako cura rodi s 15, ali sve ostalo mi je malo previse
ja ko i apricot, jednostavno ne bi to mogla traziti stalno i kao nesto sto se podrazumijeva, drugo su iznimne situacije.
peterlin, tebe treba patentirat
Ne uzimate u obzir muževe, iz mojeg potpisa bi čovjek pomislio da imam SAMO troje djece.
Zanimljivo mi vas je čitati, pogotovo me zainteresiralo ovo što je trampolina napisala "pomaganje radi kontrole-mama zna najbolje". Nisam se na jednom primjeru iz okoline osvjedočila da pojedine majke upravo na taj način kontroliraju život svoje djece i to prilično agresivno. Da se razumijemo - ne generaliziram, ne kažem da svaka majka, svekrva koja pomaže svojoj kćeri, snahi, to čini iz namjere da kontrolira njen život.
I ono što mi je totalno nasilno u tom naizgled idiličnom odnosu, je da tu kontrolu postignu rušenjem samopouzdanja osobe nad kojom vrše nasilje.
uh, kod mene sve nešto obratno
moja mama dolazi povremeno - jer je ubija samoća u drugom gradu
a dolazi kao da meni pomaže - što zapravo uopće nije istina
najprije ja stvarno ne trebam pomoć, bar ne u većini slučajeva ( jer sam jako brza i organizirana)
iako mi je fino kad me dočeka popegln veš i oprani podovi, npr.
al meni to nije špica, ne pravim inače priču oko tih stvari jer to mi je nešto što prihvaćam kao svakodnevno
samo je njoj lakše vjerovati da ne bježi od samoće nego da meni u tom smislu uopće nije potrebna
nju obaveze i rad liječi od pesimizma i prepuštanja crnim mislima, što je još gore...
Meni su znale uletit neke situacije gdje mi je jednostavno trebala pomoć, kako je mojim ženama(mama i baki ) u familiji nepoznat pojam plaćene pomoći one su mi pomogle, kuhale, spremale, popeglale itd. I ja njima pomognem kako znam, mogu, stignem i koliko im treba.
Ja imam vrt i moja baka voli sate i sate provodit u njemu, ima ona i svoj ali ona jednostavno kaže da ima viška vremena, za ručni rad više nije sposobna i draže joj je biti u mom vrtu nego biti samam doma. I sve pet, ja njoj odem u dućan, poplaćam režije, okačim zavjese...
I uopće ne vidim problem u uzajmnoj pomoći, naravno ako je obostrana, odnosno ako nije u pitanje i zloupotrebljavanje te pomoći.
bako, za ovo, za ovako "tešku" riječ, bez obzria na preneseno značenje, mi treba objašnjenje
ne vidim nikako pomaganje u kućanskim poslovima u korelaciji s preživljavanjem i osamostaljivanjem.
ajd da imaš farmu, hektare zemlje od kojih živiš i troje djece pride, to bih razumjela.
ali, ako govorimo o klasičnom stanu, s koliko god kvadrata, jednom-dvoje djece - tu je neki drugi problem u pitanju. sigurno problem nije usisat, pospremit suđe, oprat pod i speć dvije šnicle.
pomoć da - ako je ona dio takvog odnosa u kojem svi rade svima sve, uskaču nesebično itd...
ako je to odnos u kojem jedan poteže za sve i nema svoj život već je stalno na raspolaganju drugima - hm. ne sviđa mi se to
Ovako je i kod nas - evo u subotu će biti radna akcija kod svekrve (pranje prozora). Sudjeluju svi - ona će pripremiti neki nezahtjevni ručak, mm i ja ćemo prati prozore i srediti sve ostalo što pripada u jesensku generalku, a djeca će baki urediti špajzu i frižider, biti pri ruci za odnošenje smeća i u preostalim praznim hodovima gledati televiziju. I vesele se tome već unaprijed.
Zapravo si ti to flopice sročila razumljivije od mene.
Ovo sam konkretno uočila kod majki kojima se život vrti oko djece, odnosno u nekom trenutku nisu "pustile" od sebe djecu. Ja ne znam kad dolazi taj trenutak, vjerovatno i nije jedan nego niz malih situacija u kojima djeci treba dati samostalnost i odgovornost bez mentalno sveprisutne majke. Kod moje mame je recimo prisutan strah da onog trena kad makne fiksaciju s mene mora se pozabaviti sa sobom. A to nije lagano od nekih godina. Ona je odabrala život u kojem je od početka posvećena meni a ne sebi (ne materijalno ni fizički nego psihički), i dok je radila na mom razvoju i odgoju zapostavila je sebe. Osim toga, u njenoj duši sam ja uvijek dijete za koje je ona odgovorna, a ne odrasla osoba koja je odgovorna sama za sebe (i djecu).
Malo mi je teško ovo objasniti, nisam baš na ti s pisanom riječi, a i pretpostavljam da je ideja daleka onome tko nema takve roditelje.
U konkretnoj bakinoj situaciji nemam pojma šta je, možda izrabljivanje od strane kćerke, možda "neotpuštanje" djeteta od strane majke (bake, koja ima strašno nezahvalni nick, zapetljala sam se
Treba samo imati na umu da je ovo forum i da svatko od nas piše iz svojih cipela, a i čita iz svojih cipela.... Trampolina, u pravu si, malo mi znamo kakva je situacija kod nekog drugog. To je kao vrh ledenog brijega. Teško je na temelju pet rečenica steći cjelovitu sliku...
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom