Kutak za bake

[mim]

A onda sam opet malo razočarana, jer toliko je upinjanja i truda da slijedeća generacija živi ugodnije od predhodne. Osnovni pokazatelj da je to i uspjelo bilo bi valjda to međusobno razumijevanje, uvažavanje, zahvalnost i tolerancija.

Baka, ugodnije (čitajte: bezbrižnije, lakše, s manje obaveza....) nije uvijek i bolje. Ja sam danas jako ponosna na MM-a i sebe zato jer smo dijete podizali potpuno sami, ona je orijentirana na nas dvoje kad treba pomoć, s bakama i dedom ima točno onakav odnos kakav unuci trebaju imati s njima. Svi su u plusu: bake i deda jer su konačno mogli bezbrižno uživati u djetetu koje nisu morali odgajati, unuka jer ima nekog tko je beskompromisno voli i čita joj želje iz očiju. Želim Vam od srca da, umjesto svakodnevne brige oko prehrane, sjedenja na tuti i zadovoljavanja želja roditelja, budete opušteni kao baka i uživate u tome onako-do kraja. Naravno, to će biti jedan od segmenata Vašeg uživanja u životu-opet do kraja-jer imate pravo na svaki njenov segment: čak i ako to znači gledati dva dana za redom turske serije i ne kuhati ta dva dana ili čitati ljubiće ili jednostavno sjediti, ispijati kavicu i gledati snijeg iz tople kuhinje.

[leonisa]

i mene je cuvala baka (tad je porodiljni bio 6mj.), istina starci su radili u smjenama, pa su tako i hendlali mene, a kad nisu mogli, cuvala me baka. nisam isla u jaslice, i dalje me cuvala baka.
moju sestru je cuvala baka. zivjela je u istom gradu. druga baka nije, ali je dolazila. ne zato sto je morala, vec jer je zeljela biti s unukama.
kad je baka imala mozdani, 5g je bila nepokretna i brinuli smo se o njoj. sad je pokojna. druga baka je sad kod mojih staraca jer je bolesna i uskacem i ja. makar s djecom.
ja se brinem o starcima, kad ne mogu, oni o mojoj djeci, kad mi treba uletiti. vecinom je to rijetko i cesce je da oni to traze. i moji i MMevi starci.
s 15mj. ostavili su me kod druge bake (mamine svekrve) 400km dalje od nas, na 10 dana.
mama to nije zeljela, ali svekrva je smatrala da ima pravo na unucad. moja mama joj nije imala obraza reci ne. to mi je priznala kad sam tako nesto ja odbila- poslati tako malo dijete MMevim na more.

no ja se ne slazem da ako bake cuvaju dijete da imaju pravo raditi onako kako to zele. mislim da trebaju postovati roditelje i njihov nacin.

imala sam velikih problema sa starijom i svekrvom, pocevsi od uvjeravanja da joj s 3mj ne treba hrana, da joj ne treba voda da proguguce, da ne treba plakati da jaca pluca, da ju ne treba uciti hodati, da joj ne treba junk food, da se mora voziti u AS itd.
ako zeli netko biti s unucadi onda treba pratiti smjernice roditelja.

meni je sasvim normalno da bake i djedovi zele biti s unucadi, nije mi normalno da ih se treba naganjati da ih se pricuva, no nije mi ni normalno da tjeraju svoje nakon uputa roditelja kako odgajati dijete.
niti da je potrebno ista posebno zahvaljivati i dizati spomenike.

i bake mogu uzivati s unucadi ako ne rade onako kako misle da trebaju, jer eto, tako u radili i s nama, vec onako kako zele roditelji. svijet se mijenja i dolazi do novih spoznaja.
pri tome ne mislim na granice. sasvim mi je normalno da drugacije granice imaju roditelji, a drugacije bake i djedovi. i tu se vidi i uziva u toj baka/dijed ulozi.

[Lili75]

i mene je cuvala baka (tad je porodiljni bio 6mj.), istina starci su radili u smjenama, pa su tako i hendlali mene, a kad nisu mogli, cuvala me baka. nisam isla u jaslice, i dalje me cuvala baka.
moju sestru je cuvala baka. zivjela je u istom gradu. druga baka nije, ali je dolazila. ne zato sto je morala, vec jer je zeljela biti s unukama.
kad je baka imala mozdani, 5g je bila nepokretna i brinuli smo se o njoj. sad je pokojna. druga baka je sad kod mojih staraca jer je bolesna i uskacem i ja. makar s djecom.
ja se brinem o starcima, kad ne mogu, oni o mojoj djeci, kad mi treba uletiti. vecinom je to rijetko i cesce je da oni to traze. i moji i MMevi starci.
s 15mj. ostavili su me kod druge bake (mamine svekrve) 400km dalje od nas, na 10 dana.
mama to nije zeljela, ali svekrva je smatrala da ima pravo na unucad. moja mama joj nije imala obraza reci ne. to mi je priznala kad sam tako nesto ja odbila- poslati tako malo dijete MMevim na more.

no ja se ne slazem da ako bake cuvaju dijete da imaju pravo raditi onako kako to zele. mislim da trebaju postovati roditelje i njihov nacin.

imala sam velikih problema sa starijom i svekrvom, pocevsi od uvjeravanja da joj s 3mj ne treba hrana, da joj ne treba voda da proguguce, da ne treba plakati da jaca pluca, da ju ne treba uciti hodati, da joj ne treba junk food, da se mora voziti u AS itd.
ako zeli netko biti s unucadi onda treba pratiti smjernice roditelja.

meni je sasvim normalno da bake i djedovi zele biti s unucadi, nije mi normalno da ih se treba naganjati da ih se pricuva, no nije mi ni normalno da tjeraju svoje nakon uputa roditelja kako odgajati dijete.
niti da je potrebno ista posebno zahvaljivati i dizati spomenike.

i bake mogu uzivati s unucadi ako ne rade onako kako misle da trebaju, jer eto, tako u radili i s nama, vec onako kako zele roditelji. svijet se mijenja i dolazi do novih spoznaja.
pri tome ne mislim na granice. sasvim mi je normalno da drugacije granice imaju roditelji, a drugacije bake i djedovi. i tu se vidi i uziva u toj baka/dijed ulozi.

leonisa, jesi mislila svaki radni dan po 9h čuvanja da se očekuje/podrazumijeva + povremeno vikend? to je normalno ?

[Lili75]

Meni je ogromna razlika povremeno uskočit ako nešto zatreba u odnosu na puno radno vrijeme bake/dede koji su u mirovini i zaslužuju valjda malo odmora nakon radnog vijeka i možda i slobodu da se bave nekim hobijem.
Uostalom, što to znači da ako moju djecu ne čuvaju naši starci da se mi nećemo brinuti o njima u starosti i bolesti? naravno da hoćemo itekako, al ne trebaju mi zato čuvati djecu iz godien u godinu svaki radni dan.

Ne znam očito imamo različita iskustva, meni je nezamislivo da baka čuva unuka a dobiva prigovore takve vrste. Posebno uzimajući u obzir i stare postove, mislim da odnos prema baki nije pošten ni fer. To je moje mišljenje.

i posve mi je normalno zahvalit se svekrvi svaki put samo zato što mi je izvela djecu iz vrtića da ne budu u dežurstvu, a ja dođem doma pola sata nakon njih, meni je to veliko.

[Peterlin]

Meni je ogromna razlika povremeno uskočit ako nešto zatreba u odnosu na puno radno vrijeme bake/dede koji su u mirovini i zaslužuju valjda malo odmora nakon radnog vijeka i možda i slobodu da se bave nekim hobijem.
Uostalom, što to znači da ako moju djecu ne čuvaju naši starci da se mi nećemo brinuti o njima u starosti i bolesti? naravno da hoćemo itekako, al ne trebaju mi zato čuvati djecu iz godien u godinu svaki radni dan.

Ne znam očito imamo različita iskustva, meni je nezamislivo da baka čuva unuka a dobiva prigovore takve vrste. Posebno uzimajući u obzir i stare postove, mislim da odnos prema baki nije pošten ni fer. To je moje mišljenje.

i posve mi je normalno zahvalit se svekrvi svaki put samo zato što mi je izvela djecu iz vrtića da ne budu u dežurstvu, a ja dođem doma pola sata nakon njih, meni je to veliko.

E, svaka ti je na mjestu!

I mi smo imali takav slučaj - dobili djecu kad su nam roditelji već bili u godinama kad smo bili sretni da mogu brinuti sami o sebi. I uskakali su povremeno, u slučaju bolesti (ne redovito, imali smo i jaslice + tetu za svaki slučaj, ako bi se klinci probudili s temperaturom).

Nije isto guliti puno radno vrijeme čuvanja djece (i više, jer 8 sati radnog vremena roditelja podrazumijeva cca 10 sati čuvanja klinca, kao standardni vrtićki program) ili pričuvati djecu 1-2x tjedno kad netko od roditelja ode na kavu. Dodajte tome da nije isto biti na poslu (gdje bar imaš pauzu za kavu) i čuvati nestašnog dvogodišnjaka uz kojeg treba otvoriti oči i na guzici, da negdje ne bude u kvaru.

Osim toga, ja kao roditelj sebi mogu dozvoliti i kojekakve greške i propuste, a bake i djedovi još imaju odgovornost i prema roditeljima za slučaj da se djetetu nešto dogodi... tak da nemojte soliti s tim da su bake i djedovi DUŽNI to raditi, jer nisu. Normalno je da žele pomoći i većina to i radi, ali brate mili, ako smo mi roditelji, djeca su prvenstveno naša odgovornost. Ne treba ih olako prepuštati (ili natovariti) bakama i djedovima. O tome se razgovara. Mi smo taj razgovor obavili u trenutku kad smo se odlučili na drugo dijete (stariji je imao 6 mjeseci). Baka je i sama rekla da se ne osjeća sposobnom za to. Mi nismo ni očekivali (imala je preko 70 kad se stariji rodio) i jednostavno smo klince prijavili u jaslice čim smo mogli. Baka koja je u istom gradu djecu viđa jednom do dvaput tjedno, drugi baka i deda koji nisu u istom gradu viđaju ih cca 1x mjesečno + za vrijeme praznika i to je to. Svaka čast u tome da se uskoči (meni je puno značilo i to što je mm povremeno popodne odveo k mami po jedno dijete, da se ja mogu u miru baviti drugim) ali nisam imala djecu da bi mi ih odgajali roditelji.

Što se tiče pravila u bakinim kućama - moja je bila zadnja do završetka dohrane, a nakon toga - u bakinim kućama vrijede bakina pravila. To znači da djecu nakon recimo ljetovanja treba opet podsjetiti kakva pravila vrijede doma, ali sve u rok službe... Bake i dede su klincima zakon, to je jedan posve drugačiji odnos. Ali - tak se može kad se radi o povremenim posjetama i uskakanjima. Ako je pak dijete kod bake na trajnoj skrbi dulje vrijeme - nema druge nego razgovarati, ali ovako s mjerom. Kad već dajemo djecu bakama na čuvanje, treba im ostaviti malo manevarskog prostora da si urede stvari kako njima odgovara.

Uostalom - probajte postaviti stvari ovako: koliko bi baka mogla naplatiti da čuva nečije tuđe dijete, a ne vlastito unuče? Mislim da često olako raspolažemo s vremenom i prostorom naših roditelja. To je ono što baku forumašicu smeta - njeno dijete je uzima zdravo za gotovo, a ne bi trebalo biti tako.

[leonisa]

leonisa, jesi mislila svaki radni dan po 9h čuvanja da se očekuje/podrazumijeva + povremeno vikend? to je normalno ?

rekla sam pricuva, ne cuva.

al, ajde, da prosirim i tu tezu: ako su vitalni, zdravi, pokretni i okretni, ne rade, dijete nema mjesto u vrticu, roditelji si ne mogu priustiti cuvalicu ili neplacen dopust, je, i to mi je normalno.
ocigledno na obitelj gledam malo drugacije i sasvim mi je normalno da si svi u njoj pomazu na sve mogce nacine i uskacu. i da je to povratan proces, zatvoren krug.

ja sam pisala nacelno svoj stav, ne konkretno baki i njenoj situaciji, nisam joj citala sve postove.

i ja kazem hvala, al ja kazem hvala i kad mi netko pridrzi vrata, bas kao i ti. ali to je hvala, zahvala, a ja sam rekla posebno zahvaljivati i dizati spomenike, jer, eto, znam neke bake, koje to traze i smatraju da zbog toga sebi mogu svasta dopustiti.
i nije isto biti zahvalan i traziti zahvalu, jer ne cinist to radi zahvale, cinis iz ljubavi, kako prema svom djetetu, tako i unucadi.


peterlin, ja cu sad po drugi put biti s dvogodisnjakinjom i jako dobro znam kako je to. ali, oprosti, nije sve u prehrani pa da se s dohranom prestane "uplitati". nastranu nezdrava hrana, nastranu odgojne metode s kojima se ne slazes, bilo da se tice kazni tako malog djeteta ili ne po guzi, nastranu sigurnost u prometu, ali zar ti zaista mislis da ako majka pita koliko puta je dijete bilo na tuti da to pita da bi teroriziralo ili zato jer nema povjerenja? ili mozda pita da zna tokom dana da li je kakilo, da vodi racuna o probavi djteta, koliko je pisalo, jer dijete mozda ima problem uzimanja tekucine (kao recimo moja djeca gdje sam sa starijom pitala onog ko cuva, a kasnije nju, svaki put, koliko je puta piskila)...

necu reci smijesno, vec cu reci da mi je nefer pricati o uvazavanju bake i djedova, a istovremeno nerazumijeti ili nepodrzavati uvazavanje roditelja od strane baka i djedova.

i da, o svemu tome se prica prije prvog cuvanja, pa i onog od sat vremena.

[Peterlin]

rekla sam pricuva, ne cuva.

al, ajde, da prosirim i tu tezu: ako su vitalni, zdravi, pokretni i okretni, ne rade, dijete nema mjesto u vrticu, roditelji si ne mogu priustiti cuvalicu ili neplacen dopust, je, i to mi je normalno.
ocigledno na obitelj gledam malo drugacije i sasvim mi je normalno da si svi u njoj pomazu na sve mogce nacine i uskacu. i da je to povratan proces, zatvoren krug.

ja sam pisala nacelno svoj stav, ne konkretno baki i njenoj situaciji, nisam joj citala sve postove.

i ja kazem hvala, al ja kazem hvala i kad mi netko pridrzi vrata, bas kao i ti. ali to je hvala, zahvala, a ja sam rekla posebno zahvaljivati i dizati spomenike, jer, eto, znam neke bake, koje to traze i smatraju da zbog toga sebi mogu svasta dopustiti.
i nije isto biti zahvalan i traziti zahvalu, jer ne cinist to radi zahvale, cinis iz ljubavi, kako prema svom djetetu, tako i unucadi.


peterlin, ja cu sad po drugi put biti s dvogodisnjakinjom i jako dobro znam kako je to. ali, oprosti, nije sve u prehrani pa da se s dohranom prestane "uplitati". nastranu nezdrava hrana, nastranu odgojne metode s kojima se ne slazes, bilo da se tice kazni tako malog djeteta ili ne po guzi, nastranu sigurnost u prometu, ali zar ti zaista mislis da ako majka pita koliko puta je dijete bilo na tuti da to pita da bi teroriziralo ili zato jer nema povjerenja? ili mozda pita da zna tokom dana da li je kakilo, da vodi racuna o probavi djteta, koliko je pisalo, jer dijete mozda ima problem uzimanja tekucine (kao recimo moja djeca gdje sam sa starijom pitala onog ko cuva, a kasnije nju, svaki put, koliko je puta piskila)...

necu reci smijesno, vec cu reci da mi je nefer pricati o uvazavanju bake i djedova, a istovremeno nerazumijeti ili nepodrzavati uvazavanje roditelja od strane baka i djedova.

i da, o svemu tome se prica prije prvog cuvanja, pa i onog od sat vremena.

Čuj, ne bih ti htjela dijeliti lekcije iz hrvatskog jezika, ali problem mlađih generacija je u tome što o svemu pokušavaju PRIČATI. Pričamo priče djeci za laku noć. Treba RAZGOVARATI. Razlika je u tome što je pričanje jednosmjerno, a razgovor dvosmjerna komunikacija. I ako ti se čini da tjeram mak na konac, žao mi je ali to je tako.

Offt. gledam svoju djecu kako PRIČAJU na telefon (bitno im je samo što oni govore, ne čuju drugu stranu). Tako je i s ovim topicom - baku nitko ni ne pokuša saslušati. To je stvar komunikacije. Već sam to rekla. I ta deficitarna komunikacija koja uzima maha uzrok je mnogih zala, pa tako i ovog. Izaziva nerazumijevanje. Bratemili, pokušajte ponekad saslušati i razumjeti i drugu stranu, nemojte samo pričati!

[casa]

Meni se osobno čini čudnim da mi svekrva čuva dijete puno radno vrijeme. To mi može eventualno biti kratkoročno rješenje, tipa dok je dijete akutno bolesno, a ja ne mogu biti s njim. Naravno, svaka obitelj odlučuje što joj je čudno, a što se podrazumijeva. Što se pravila tiče, meni su stvari jednostavne, ja iznosim ona po život bitna pravila, npr. ne dat sarme djetetu od 7 mjeseci, ne vodit ga za rukice da brže prohoda a sve ostalo kako baka hoće. Naravno, da bih ja stotinu puta drugačije postupila, ali ja nisam moja svekrva niti bih željela biti ona, kao što ni ona nije ja i ne želi postati ja. Moja je mama bolesna tako da nije u stanju čuvati. I pomažem svom ocu oko mame koliko mogu ne jer me zadužila čuvanjem moje djece, nego jer mi je mama. I da mi svekrva sad kaže da iako može, ne želi čuvati moju djecu više nikad ni na pola sata, svejedno bih joj pomagala kad ostarii bude joj potrebna pomoć. O prigovaranju nakon čuvanja, mogu samo reći da bih ja kao baka tu postavila svoje osobne granice. Jednostavno bih zamolila svoje dijete da budući moja pomoć nije adekvatna, bolje da ju se ni ne koristi. Najozbiljnije, pa tko to može smatrati da ima pravo raspolagati nečijim nogama dok radi? Možda se baki nije šetalo, možda su je bolile noge, možda joj je bilo zima vani, možda su u šumi... Pa to su tuđe noge... Vjerojatno se neću dobro slagati sa svoje tri snahe...

[casa]

A ovo s tutom... Moji su bili bespelenaši, i to jer se to meni činilo dobrim i jer je meni odgovaralo. kad bi ih svekrava pričuvala, donijela bih ženi platnene pelene, jer sam smatrala da svojim odgojnim principima ne smijem preodgajati ženu koja mi može biti mama. I nisam ispitivala jesu li piškili i kakili, jer sam joj vjerovala. Vjerovala sam da iako smo različite, znat će kad je nešto posebno važno da mi to kaže.

[tangerina]

Očito je sve od obitelji do obitelji i od osobe do osobe, pa uspoređujete kruške i jabuke. Meni je baka jedno vrijeme bila "druga mama", dakle čuvala me ne 10 sati dnevno nego 6 mjeseci u komadu, ali ona je takva da bi bila najsretnija da smo si bliže pa da može čuvat i moje dijete. Na izraz slobodno vrijeme bi pitala "jel se to jede?". Poznajem jednu baku koja ide svaki dan čuvati svoju unučicu, razgovaramo često ujutro same, kćer nije prisutna, i da želi sigurno bi mi se požalila, ali imam dojam da je njoj to čuvanje omiljeni način da provede vrijeme.
Hoću reći, mislim da je besmisleno uspoređivati situacije i obitelji jer su to uvijek različite priče. Sve se svodi na to da ako se osoba osjeća iskorištenom i ne želi tako provoditi vrijeme, treba to jasno reći, a drugi to prihvatiti. Dok nekom drugom to nije problem pa ostatak obitelji to može podrazumijevati.
I slažem se s Leo da nije baš da nemamo pravo ni na kakvu kritiku ako nam netko drugi čuva dijete, pa makar i besplatno. Naravno, razumnu i taktičnu, ali ne vidim kako mi može bit potpuno svejedno.

[leonisa]

Čuj, ne bih ti htjela dijeliti lekcije iz hrvatskog jezika, ali problem mlađih generacija je u tome što o svemu pokušavaju PRIČATI. Pričamo priče djeci za laku noć. Treba RAZGOVARATI. Razlika je u tome što je pričanje jednosmjerno, a razgovor dvosmjerna komunikacija. I ako ti se čini da tjeram mak na konac, žao mi je ali to je tako.

Offt. gledam svoju djecu kako PRIČAJU na telefon (bitno im je samo što oni govore, ne čuju drugu stranu). Tako je i s ovim topicom - baku nitko ni ne pokuša saslušati. To je stvar komunikacije. Već sam to rekla. I ta deficitarna komunikacija koja uzima maha uzrok je mnogih zala, pa tako i ovog. Izaziva nerazumijevanje. Bratemili, pokušajte ponekad saslušati i razumjeti i drugu stranu, nemojte samo pričati!

ovo je stvarno bezobrazan post, peterlin, ne zbog lekcije iz hrvatskog jezika, vec ostalog.

zaista ne znam gdje si ti i kako iscitala da se ne komunicira (razgovara, vode dijalozi, poslusaju i razumiju obje strane)???

konkretno, moja replika isla je cvijeti, koju su mnogi potpisali, a ja se s njom ne slazem, kao i nastavak na postove forumasica koje su odrasle uz bake.

i sori, ne volim koristiti rijec razgovarati, izgleda mi jako....sluzbeno, stoga i kod kuce kazem: idemo popricati. zelis li pricati samnom. jesi pricala s bakom, zvala te? itd.
mozda nije u duhu hrvatskog jezika, ali definitivno ne znaci monolog vec dvosmjernu komunikaciju.

i isto tako mi nije jasno zasto ne mozes prihvatiti da si mozda TI u pravu sto se tice TVOJE obitelji, a ja svoje?
da razlicito funkcioniramo i dolazimo iz razlicitih obitelji s razlicitim odnosima, prisnosti i postovanja?
hvala.

[leonisa]

da se malo ispravim, ne slazem se sa cvijetinim dijelom oko neuplitanja i slazem oko ocekivanja i racunanja.

[Kosjenka]

Potpisala bi Leonisu.
A ovo sa bakom čuvalicom i sa čuvanjem tuđeg djeteta za novac, znam nekoliko žena koje obilazi starce kojima su djeca u drugim gradovima, obave nešto za njih ili samo budu s njima i to naplate. Isto tako onda ni mi ne bi trebali obilazit svoje roditelje/bake nego neke druge starce i to naplatiti.
Nisam za zlouporabu nikoga ni roditelja ni djeteta(roditelj-odraslo dijete), ali nekako mi je "normalno" samo po sebi da ću pomoći koliko mogu. Isto tako ako je baki čuvalici potrebna financijska pomoć ako se može naravno da je "normalno" da se nekako pomogne.
Svaka obitelj ima neki svoj krug, neku svoju priču.

[Charlie]

Kad se rodila moja prva, imali smo dvije bake u penziji ali nismo ni najmanje ocekivali da nam cuvaju dijete na puno radno vrijeme. I bake imaju svoj zivot, obaveze (npr. moja mama jos brine i o svojim roditeljima), hobije, doktore, kave...i neka imaju. 10 sati dnevno je stvarno naporno i tempo s malim djetetom je tezak i mladima.

Srecom imali smo mogucnosti za cuvalicu, a bake su uskakale kad su trebale, mogle, zeljele...i uskacu i danas. Da nismo imali tu opciju i da nismo primljeni u jaslice, bake bi uskocile. Ali drago mi je da nisu morale.

Meni su vazna pravila: voznja samo u AS, ne posjedanje/vodanje za rukice dok su mali, i okvirno postovanje mog tempa dohrane (ali zazmirila sam na pokoji komadic kruha prije vremena). Podrazumijeva se da znam jel dijete spavalo, kakalo, piskilo.

A sve drugo, ako se i ne slazem, nista strasno, ne prigovaram i sretna sam kad mogu mirno ostaviti djecu mami ili svekrvi dok nesto obavim. Sto su vece to je i svima lakse, pa i ako maznu dedi hrenovku iz tanjura, a sta sad

Tako da, potpisala bih Cvijetu, Peterlin, Lili...a bako ti moras naci nacin kako sa svojom kceri rascistiti kakva su cija htijenja i ocekivanja. Medju mojim prijateljicama ima takvih koje raspolazu vremenom svojih mama stvarno kako zele, bake su gotovo kao druge mame. Nekad im malo i pozavidim s kojom lakocom prebace lopticu bakama, ali ja to jednostavno ne mogu i u biti ni ne zelim...

[Zuska]

Potpis na Tangerinu, a slažem se i s Leo.

Svaka je obitelj priča za sebe i oko baka/djedova i čuvanja unuka mnogi su parametri u igri, obiteljsko iskustvo, povezanost, godine, bolest, udaljenost, odnosi itd. Pa je zapravo uzaludno uspoređivati situacije i stavove kad su oni samo rezultat svega navedenog, i zato nitko nije generalno u pravu, ili generalno u krivu.

U idealnoj situaciji, biti s unucima trosmjeran je odnos u kojem svi na svoj način profitiraju i ne vidim da tu netko nekome treba biti neobično zahvalan, odnosno, svi mogu biti zahvalni za ono što imaju (vrijeme s unucima, vrijeme s bakama/djedovima, slobodno vrijeme itd.)

U mojoj se obitelji, s obje strane, nekako podrazumijeva da bake i djedovi čuvaju djecu. Ne toliko zato što to nama (trenutno) treba (iako su čuvali i kad nam je trebalo, moja mama se sama ponudila da će je čuvati kad mi završi porodiljni), već zato što to oni žele.
I jedni i drugi djedovi i bake su ludi za svojim unucima, a našu bi čuvali i mnogo češće samo kad bi mi htjeli.
Imaju divan odnos, a među nama postoji i visoka razina povjerenja. Naime, i jedni i drugi shvatili su da su nam neke stvari važne, a one se odnose na drugačije običaje od onih na koje su oni navikli kad su imali svoju djecu, i prihvatili su ih s razumijevanjem i odobravanjem pa mogu govoriti o zajedničkom smjeru.
A i da nisu takvi, inzistirala bih uporno na stvarima koje su mi/nam važne.

A što se tiče odnosa naše forumske bake i njene kćerke, čini mi se da bi on mogao biti složeniji od same situacije izražavanja (ne)zadovoljstva u pojedinoj situaciji.
Polazim od sebe, kad moja mama uzme malu spavati k sebi doma i spavaju zajedno u krevetu, ja se neminovno moram sjetiti toga da mene nikad nije uzela k sebi u krevet jer je smatrala da djeca spavaju u svom krevetu, u svojoj sobi. O toj vrsti složenosti odnosa pričam, naše međusobne reakcije često znaju biti posljedica nataloženih osjećaja i iskustava koja smo proživjeli, a toga možda nismo ni svjesni u trenutku svoje reakcije.

Ne opravdavam kćerku, a možda sam i na potpuno krivom tragu, ali ovo je moja perspektiva...

[leonisa]

Polazim od sebe, kad moja mama uzme malu spavati k sebi doma i spavaju zajedno u krevetu, ja se neminovno moram sjetiti toga da mene nikad nije uzela k sebi u krevet jer je smatrala da djeca spavaju u svom krevetu, u svojoj sobi. O toj vrsti složenosti odnosa pričam, naše međusobne reakcije često znaju biti posljedica nataloženih osjećaja i iskustava koja smo proživjeli, a toga možda nismo ni svjesni u trenutku svoje reakcije.

oh da i to opet ide u vise smjerova- recimo, kad moja stara vidi kako stari nosi 7,5g unuku, ili kad se zeli praviti vazan i nju i ovu mladju, ne moze presutiti kako je ona teglila moju sestru nakon sto je prohodala jer je stari smatrao da je prevelika za nosanje.

slazem se sa zuskom, sa svime.

[Mima]

ahahaha da, da, to je kao kad se ja porječkam sa mužem a mama mi sva uspaničena kaže da se ne smijemo svađati pred djetetom.
- ali ti i tata ste se svađali preda mnom
- ali ona je osjetljiva!

:neosjetljiva:

[vertex]

Ja nikako ne razumijem zašto se neki uzrujavaju što nečije bake i dide rado čuvaju svoje unuke, pa i puno radno vrijeme? Neki ljudi to žele i vole. Možda nemaju što drugo radit, možda im bračni drugovi idu na živce, možda su ludi za unucima, možda su takvi da rado daju od sebe, možda ih unuci drže mladima...
A nastranu sad to kako se "pričuvati" protumači kao "puno radno vrijeme", to mi je drugi upitnik.

[Mima]

Teško je to razumjeti, to je jedan od forumskih fenomena

[vertex]

Teško je to razumjeti, to je jedan od forumskih fenomena

A vidim, vidim... :D

[cvijeta73]

da se malo ispravim, ne slazem se sa cvijetinim dijelom oko neuplitanja i slazem oko ocekivanja i racunanja.

ovo što kaže casa, naravno, neka važna pravila se trebaju poštivati. sarma sa sedam mjeseci. al prigovarati jel su šetali i prigovarati da ti nemaš doma mira jer je dijete previše spavalo popodne (ovo mi je ipak vrh, šta je trebala, držati ga budnim da odmah zaspi čim dođe kući?), i koliko je sjedila na tuti...pa potrpi i ti malo (ne ti, nego kćer od bake ).
vraćam se na post od mim. osjećaj bezbrižnosti dok je dijete na čuvanju kod osobe koja ga voli je neprocjenjiv.

[tangerina]

iskreno, meni ova bakina opisana situacija zvuči kao baš osobna, i da bi zvučala skroz drugačije da je tu pisala kćer, a vjerojatno na treći način da je netko neutralan bio prisutan baš u konkretnojs situaciji.

[leonisa]

iskreno, meni ova bakina opisana situacija zvuči kao baš osobna, i da bi zvučala skroz drugačije da je tu pisala kćer, a vjerojatno na treći način da je netko neutralan bio prisutan baš u konkretnojs situaciji.

pa da. mislim, radi se o njenoj cerki, a ona ne pita nju vec njenog muza.

[vertex]

Cvijeta, a zašto ti je to sa spavanjem vrh? Ako odspava od 6 do 8 navečer (takav je otprilike bio slučaj, čini mi se), to baš i nije neko cvijeće.

[Mima]

osjećaj bezbrižnosti dok je dijete na čuvanju kod osobe koja ga voli je neprocjenjiv.

Apsolutno, to je neprocjenjiv osjećaj.
No, uputiti prigovor toj osobi ne znači da ne cijeniš neprocjenjivost tog osjećaja.

[vertex]

Ja mislim da mi imamo nacionalni problem s upućivanjem i prihvaćanjem kritika.

[vertex]

ahahaha da, da, to je kao kad se ja porječkam sa mužem a mama mi sva uspaničena kaže da se ne smijemo svađati pred djetetom.
- ali ti i tata ste se svađali preda mnom
- ali ona je osjetljiva!

:neosjetljiva:

Zaboravila sam na ovo!

[casa]

Ma ne znam, ali meni je jako nekulturno prigovarati nekome tko mi čini uslugu... Ja to da mi svekrva čuva djecu na zahtjev, dakle, ne kad ona poželi nego kad ja poželim ili trebam, meni je to definitivno usluga. I kao takva zaslužuje poštovanje i zahvalu. Ako imam reći nešto o načinu čuvanja djece, kažem to samo ako su ugrožena neka od onih osnovnih postavki tipa sarme sa 7 mjeseci, a ostalo prešutim. Ne, jer se bojim sukoba, nego jer je meni neprikladno objašnjavat nekome tko mi čini uslugu da ja nisam zadovoljna pruženom uslugom jer po meni dijete nije dovoljno šetalo ili jer je dijete previše spavalo. I ne mislim da ja moram znati kad su mi djeca piškila i kakila. Čini mi se da ponekad imamo problema s prepuštanjem kontrole i odgovornosti na druge jer vlastitu djecu jako volimo. Pa mislimo da sve o njima moramo znati i da sve o njima znamo najbolje. I da je i za roditelja i dijete podjednako važno da se naučimo da to što je ljubav koja nas veže najveća, ne znači nužno da jedni o drugima sve najbolje znamo ili da je svako vrijeme voljenih naše. Ovo ne vrijedi samo dok su djeca mala, već i kad postanemo bake. I zanima me koliko imate godina, jer mi se često čini da sam stavovima bliža starijoj generaciji nego mlađoj. A možda samo krivo mislim... Ja 31.

[Mima]

Evo ovako: da mislim da bake čine uslugu meni time što mi čuvaju dijete, onda bih zaista radije platila tu uslugu.

[leonisa]

ni ja nisam obracala paznju koliko puta piski ili kaki dijete u toku dana, ali eto, iskustvo me naucilo da ne stamo da znam koliko puta vec i kakva je stolica. bas kao i kakve je boje smrklja.
ne zato sto sam kontrolfrik vec jer po tome vidim kakva im je probava.
i bila sam oprana od strane lijecnika ne zato sto nisam znala kakva je stolica djeteta vec kada ju ima, koliko csto.

i kad se spomene rijec prigovor ili pitanja, cini mi se da svi zamisljaju da mama dodje po dijete, postavi baku za stol i uperi lampu u njenu facu te krene proces izvlacenja informacija iz bake.
nitko ne pomisli da mozda majka lijepo pita i pred bakom i prokomentira: ok danas je kakila, znaci da ne trebam brinuti ostatak dana hoce li ili danas nije, dobro, to je vec drug dan, inace ima problema s probavom pa cu joj dati kompot od sljiva za uzinu.
ili, znas, mama, jucer smo imali doma problema jer nije htjela u krevet do ponoci s obzirom da je odvalila spavanje od 5 do 7. sta se dogodilo? pliz, mozes li ju nekako uspavati ranije, ili ako ne, da joj ne dopustis da zaspe u to doba?
itd.

[leonisa]

Ja nikako ne razumijem zašto se neki uzrujavaju što nečije bake i dide rado čuvaju svoje unuke, pa i puno radno vrijeme? Neki ljudi to žele i vole.

ja sa svojom babom stalno raspravljam jer ona zeli uzeti praunuke k sebi (u drugi grad) a ja joj ne dam. kaze: kako si ti mogla? a ja joj kazem tako sto si ti bila 30 i kusur godina mladja

[Anemona]

U kratko, slažem se s leonisom, a u duže možda kasnije.

[rahela]

Evo ovako: da mislim da bake čine uslugu meni time što mi čuvaju dijete, onda bih zaista radije platila tu uslugu.

pa da mogu na horuk imati nekoga za čuvanje i ja bih radije platila
a bakama na volju kad one i djeca žele druženje (a ne čuvanje)
ali, nekad se baš dogodi da moram baku moliti za tu uslugu
i da, imam osjećaj da mi čini uslugu, koliko god to bilo uživanje i za baku i za dijete, JA imam osjećaj da je usluga ako nije unaprijed dogovoreno i ako je u onom trenutku kad ja moram raditi, a dijete kuri i nemam kud s njim
i nije da mi se nije dogodilo da ni jedna baka nije slobodna za čuvanje - češće nego rjeđe

a opet s druge strane, nikako ne bih imala osjećaj obaveze da moram (ne daj bože) brinuti bilo o mami, bilo o svekrvi
bilo bi mi koma da to moram prebaciti na svoju djecu jer ja ne mogu
iako sam ja praktički živjela s bakom u 4. srednje (i kasnije) da ne bude sama (ali to je bila moja želja, a ne želja moje mame)

[rahela]

a opet s druge strane, nikako ne bih imala osjećaj obaveze da moram (ne daj bože) brinuti bilo o mami, bilo o svekrvi
bilo bi mi koma da to moram prebaciti na svoju djecu jer ja ne mogu
iako sam ja praktički živjela s bakom u 4. srednje (i kasnije) da ne bude sama (ali to je bila moja želja, a ne želja moje mame)

ovo "ne daj bože" sam mislila u smislu da postane nepokretne i da ne mogu brinuti same o sebi

[leonisa]

skuzilo se
ni meni to nije osjecaj duznosti, obaveze vec neki, kaj ja znam, isti kakav imam prema svojoj djeci, neki vise unutarnji.

gledala sam svog starog, koji je prije 2mj. sjeo u auto u 8 navecer i odvezo se 400km da odvede svoju mamu doktoru. iako je u istom gradu ona imala svoju unucad, on nije trazio, niti spomenuo da oni odu s njom.
on ne zeli to traziti jer, eto, oni se nisu ponudili.
s druge strane, meni kao unuci, to je neshvatljivo. ne to sto on ne trazi vec sto se oni ne nude.

i zato kazem, razliciti smo.

[Kosjenka]

Meni bi bilo nekako najnormalnije da je i tražio kad su već u tom gradu da baku i odvedu doktoru.

[rahela]

pa to ti je to
ali, moja mama tvrdi da sam ja takva otkad sam se rodila
i nekad je bila na nekoj radionici gdje je pitanje bilo da u jednoj riječi kažu što misle što bi njihova majka rekla za njih
ona je rekla da bi njena mama za nju rekla "najmlađa" - jer je bila najmlađa od 4 kćeri i ona je tako doživljavala njohvo odnos
pa sam onda ja razmišljala što bih ja rekla da moja mama misli o meni - zaključila sam da bi to bilo "uporna", a ona je rekla "odgovorna"
i da ne poznaje ni jendu odgovorniju osobu od mene
i da sam takva oduvijek

i vjerojatno zato mislim da je odgovornost čuvanja/odgoja moje djece isključivo na meni i MMu
a na bakama je da uživaju u unucima, razmaze ih i "spavaju s njima u krevetu" jer su shvatili da su taj dio možda propustili sa svojom djecom

[leonisa]

je i ja sam takva i moja stara i dan danas prica kako sam cistila za sestrom kada je imala sracke nakon sto bi je iscrpili na treninzima (pri tome ne mislim samo prala joj gace vec i kupaonu jer je toga bilo svuda dok je skidala gace), ili kad je razbila nos pa sam oprala cijelo stubiste od krvi. a bila sam visi osnovne- pocetak srednje, klinka.
ili kad sam na pocetku faksa spuzvicom kupala baku.
druge sestricne i bratici kazu da to ne bi mogli.

no i ja, kao i ti mislim da je odgovornost cuvanja/odgoja na meni i muzu, kao i odgovornost njih da brinu o sebi, dokle god mogu. no u situacijama kad to nije moguce (znaci, ne da ostavim dijete svaki dan na 8h da bi ja svrljala po gradu i razonodila se, vec ako je situacija takva da financijski ne mozemo priustiti nista drugo i ako dijete nije dobilo mjesto u vrticu, a oni su vitalni dovoljno da mogu odhendlati to cuvanje, onda mi to spada pod onu kategoriju "mi ne mozemo".)
a zaista postoje i one bake koje, iako dijete moze ici u vrtic i roditelji mogu priustiti cuvalicu, zele cuvati to puno radno vrijeme unucad. bas kao i uzeti ih na more na tjedan/dva/tri.... a to je puno vise od radnog vremena
i ja tada ne vidim nista lose u tome, ako to i unuci zele. dapace.

[rahela]

skroz se slažemo

[cvijeta73]

Apsolutno, to je neprocjenjiv osjećaj.
No, uputiti prigovor toj osobi ne znači da ne cijeniš neprocjenjivost tog osjećaja.

a ne znam, meni od početka ta bakina kćerka malo djeluje kao kontrol frik,. takav sam dojam stekla kroz postove valjda

i nisam uopće mislila na to jel se cijeni ili ne.
nego me živcira kad mi npr frendica kuka kako joj bake nosaju, a ja ne nosam. daju bombone, a ja ne dajem. mislim, ok kritika, al ako gledaš kako bi ti, onda nikad neće biti savršeno i uvijek će se naći neka zamjerka i neka kritika. i neko pitanje na koje ćeš imati krivi odgovor. jesi ovako il onako. pa i te kritike ti na uši više izlaze. pa daj pohvali malo brate mili
kad budem baka neću tako čuvati djecu i gotovo

a ovo od mime sa svađanjem, viš, to sam tek sad osvijestila
i moja mama spava u krevetu s unucima, a sjećam se da nije dozvoljavala naše zajedničko spavanje. hebemu misa, to ću je prvom prilikom kritizirati

[rahela]

bakina kćerka definitivno pretjeruje, ali iskreno, mislim da baka to dopušta
"zbog mira u kući" ili grižnje savjesti što misli da nije sama bila dovoljno s djecom kao majka - to ona sama najbolje zna

[Mima]

a ne znam, meni od početka ta bakina kćerka malo djeluje kao kontrol frik,. takav sam dojam stekla kroz postove valjda

A meni baka kao mama koja nije u stanju prihvatiti da postoji područje u kojem mora privatiti da je kći šef.
Drugim riječima, kao moja mama

[Mima]

ali rahela, roditelji koji rade moraju podijeliti odgovornost čuvanja djeteta sa nekim.

[Jurana]

Ja mislim da mi imamo nacionalni problem s upućivanjem i prihvaćanjem kritika.

E, ovo je živa istina. Mi ne razlikujemo kritiku od vrijeđanja.

[Lili75]

E, svaka ti je na mjestu!

I mi smo imali takav slučaj - dobili djecu kad su nam roditelji već bili u godinama kad smo bili sretni da mogu brinuti sami o sebi. I uskakali su povremeno, u slučaju bolesti (ne redovito, imali smo i jaslice + tetu za svaki slučaj, ako bi se klinci probudili s temperaturom).

Nije isto guliti puno radno vrijeme čuvanja djece (i više, jer 8 sati radnog vremena roditelja podrazumijeva cca 10 sati čuvanja klinca, kao standardni vrtićki program) ili pričuvati djecu 1-2x tjedno kad netko od roditelja ode na kavu. Dodajte tome da nije isto biti na poslu (gdje bar imaš pauzu za kavu) i čuvati nestašnog dvogodišnjaka uz kojeg treba otvoriti oči i na guzici, da negdje ne bude u kvaru.

Osim toga, ja kao roditelj sebi mogu dozvoliti i kojekakve greške i propuste, a bake i djedovi još imaju odgovornost i prema roditeljima za slučaj da se djetetu nešto dogodi... tak da nemojte soliti s tim da su bake i djedovi DUŽNI to raditi, jer nisu. Normalno je da žele pomoći i većina to i radi, ali brate mili, ako smo mi roditelji, djeca su prvenstveno naša odgovornost. Ne treba ih olako prepuštati (ili natovariti) bakama i djedovima. O tome se razgovara. Mi smo taj razgovor obavili u trenutku kad smo se odlučili na drugo dijete (stariji je imao 6 mjeseci). Baka je i sama rekla da se ne osjeća sposobnom za to. Mi nismo ni očekivali (imala je preko 70 kad se stariji rodio) i jednostavno smo klince prijavili u jaslice čim smo mogli. Baka koja je u istom gradu djecu viđa jednom do dvaput tjedno, drugi baka i deda koji nisu u istom gradu viđaju ih cca 1x mjesečno + za vrijeme praznika i to je to. Svaka čast u tome da se uskoči (meni je puno značilo i to što je mm povremeno popodne odveo k mami po jedno dijete, da se ja mogu u miru baviti drugim) ali nisam imala djecu da bi mi ih odgajali roditelji.

Što se tiče pravila u bakinim kućama - moja je bila zadnja do završetka dohrane, a nakon toga - u bakinim kućama vrijede bakina pravila. To znači da djecu nakon recimo ljetovanja treba opet podsjetiti kakva pravila vrijede doma, ali sve u rok službe... Bake i dede su klincima zakon, to je jedan posve drugačiji odnos. Ali - tak se može kad se radi o povremenim posjetama i uskakanjima. Ako je pak dijete kod bake na trajnoj skrbi dulje vrijeme - nema druge nego razgovarati, ali ovako s mjerom. Kad već dajemo djecu bakama na čuvanje, treba im ostaviti malo manevarskog prostora da si urede stvari kako njima odgovara.

Uostalom - probajte postaviti stvari ovako: koliko bi baka mogla naplatiti da čuva nečije tuđe dijete, a ne vlastito unuče? Mislim da često olako raspolažemo s vremenom i prostorom naših roditelja. To je ono što baku forumašicu smeta - njeno dijete je uzima zdravo za gotovo, a ne bi trebalo biti tako.

Al ste se raspisale, al moram reći da se slažem s forumašicom 2013. godine samo da posebno potpišem ovaj boldani dio.

[rahela]

ali rahela, roditelji koji rade moraju podijeliti odgovornost čuvanja djeteta sa nekim.

da, znam
i sretni su oni koji mogu sa bakama i djedovima (a da su sve strane zadovoljne i bezbrižne)
ali, postoje oni čiji bake i djedovi ne mogu, bilo jer nisu blizu, bilo zbog godina/bolesti... ili kao kod mene, da ne mogu čuvanje staviti kao obavezu
ali, to sam ja, i naravno da to ne vrijedi za druge
i zato mogu potpisati dio svakog posta napisanog do sada, jer za svakog od nas vrijedi drugo, a uvjetovano je odgojem, odnosom s roditeljima od djetinjstva, našim karakterima, you name it

[rahela]

Al ste se raspisale, al moram reći da se slažem s forumašicom 2013. godine samo da posebno potpišem ovaj boldani dio.

ali, baka to sama dopušta
nije odredila granice sa svojom odraslom kćerkom
ona sama zna koji su razlozi tome

[rahela]

evo jedan primjer
kad trebam čuvanje nikad ne zovem bake i pitam jel mogu, nego prvo pitam što rade, da li su slobodne pa ovisno o nijhovom odgovoru i mojoj hitnosti pitam jel moguće izvesti čuvanje
nikad ne podrazumijevam da one mogu tj. moraju biti slobodne, a ja ne

[leonisa]

evo jedan primjer
kad trebam čuvanje nikad ne zovem bake i pitam jel mogu, nego prvo pitam što rade, da li su slobodne pa ovisno o nijhovom odgovoru i mojoj hitnosti pitam jel moguće izvesti čuvanje
nikad ne podrazumijevam da one mogu tj. moraju biti slobodne, a ja ne

X

[Mima]

Pa to je prilično normalno - samo, ja kad pitam svoju mamu da li je slobodna ona uvijek kaže da, i ako nije.
Jedino ako ima baš nešto neodgodivo - tipa pregled kod doktora, će priznati da nije slobodna.
Meni bi bilo draže da ona prizna kad ima planove, jer bi se onda lakše odlučivala pitati ju da pričuva dijete dok mi npr. odemo u šoping na brzinu.
Ovako oklijevam jer znam da će uvijek reći DA.
Čak kad ju pitam što radi za vikend ona odmah pita: a zašto?