Inače mislim da je normalno pitati baku je li slobodna, kako inače? Nije to nikakvo čudo.
 |
|||
|
|
|||
Inače mislim da je normalno pitati baku je li slobodna, kako inače? Nije to nikakvo čudo.
pa ja prvo pitam kako je, šta radi, jel kud ide, ima li što dogovoreno
i tako svaki put kad se čujem s njom
ovisno o njenom odgovoru i mojoj hitnosti, uopće joj i govorim da mi treba čuvanje
edit: hoću reći, nekad niti ne kažem da zovem jer mi treba čuvanje
ali, opet, nije svima kao meni, da se MM i ja u tim stvarima potpuno slažemo i napravimo apsolutno sve da sami se izorganiziramo
Posljednje uređivanje od rahela : 28.01.2014. at 16:06
L. ide u drugi razred, A. je u vrtiću.
Ovaj tjedan je škola popodne, prije škole L. čuva moja mama.
Škola počinje u 14. Ja radim do 16, A. mogu pokupiti iz vrtića u 16:30.
Moja mama, nakon što isprati L. u školu, ne ide doma već ostaje čekati 15:15 da pokupi A. iz vrtića jer joj "je muka da ostaje zadnja".
Isto ovako radi i moja svekrva.
Bezbroj puta smo im rekli da zaista nema potrebe ali one, evo, misle da ima. I tako imaju "puno radno vrijeme" čuvajući ih.
I što sad?
Maruška, pa ništa ako to svima vama odgovara
sve ono što ja pišem, pišem o svom odnosu, svom aranžmanu i ne žalim se
ovo je bakina tema i nekoliko puta se požalila na kćer
da je njena kćer na forumu i ona bi se možda požalila
i sve je to ok.
stavr je samo u tome što sami napravimo da nam bude bolje - nekad je dovoljno da se požalimo na forumu, a u RL nastavimo kako je bilo, a nekad dobijemo percepciju o tome kako je kod drugih, pa odlučimo razgovarati/pričati/we o tome kako bi nam moglo svima biti bolje
Da to je kod tebe bila situacija kada si očekivala određeni željeni tijek događanja, a onda se izjalovilo, toliko da pamtiš godinama.naniluc prvotno napisa
Pa evo baka, nije da Vam prigovaram, ali ova mi je situacija jako poznata ( stavljanje djeteta na spavanje- kasno). Kad je najstarija kćer bila mala, a ja trebala u nabavu stvari u grad, ostavila sam dijete na čuvanje baki- oko 17 h. Do grada i natrag mi treba oko2h ( uključujući i nabavu stvari) i mislim si ja- malo ću se sad psihički odmoriti danas- malo shopinga, pa stavim dijete spavati oko 20 h i onda mogu čak i pogledati film/seriju- je kak ne. Vratim se ja doma oko 19h - mala spava- pitam pa zakaj si ju stavila spavati, a mama meni: "Pa nije više mogla oči držati otvorene" ( meni ih je držala taj dan do pol 2 u noći) .
Smatram da Vam je kćer jednostavno preumorna pa želi barem neki svoj dnevni ritam imati pod kontrolom... još ako ima zahtjevan posao
pa ja na to ne gledam da je dijete MENI pokvarilo tijek dogadjaja kad je zaspalo u 5 popodne (a dogodilo se i MMu, i baki, a jednom i meni, kad je nisam skuzila u autu) vec SEBI. to dijete koje je tu vecer zaspalo u ponoc se ponovo sutradan mora ustati u 7, a slozit cemo se svi, da 7h sna nije dovoljno tako malom djetetu. i da ce sutradan biti umorno i cangrizavo i drzat se budnim da vrati nazad svoj ritam. radi SEBE, ne roditelja.
Posljednje uređivanje od leonisa : 28.01.2014. at 22:05
Nastojim objektivno opisati situaciju i nešto naučiti iz vaših komentara.
Bilo bi super kada bi se mogle čuti sve verzije proživljenog dogođaja.
Nevjerojatno je kako vi na ovom forumu razvijete temu u svim mogućim i nemogućim pravcima.
Da, bedasto je samosažaljevati se i nešto na veliko filozofirati u "običnim" životnim situacijama.
Posljednje uređivanje od baka : 28.01.2014. at 22:51
Ovo je pravi Rašomon, uostalom kao i svaka druga situacija. Svatko ima svoju istinu. Preporučujem svakako pročitati Rašomon
Ovo je pravi Rašomon, uostalom kao i svaka druga situacija. Svatko ima svoju istinu. Preporučujem svakako pročitati Rašomon
Druga asocijacija: Stilske vježbe!
ja povremeno skicnem ovu temu, pa mi je sad palo na pamet nesto,
da li iko od vas pricuva necije djete? da li ste prema tom djetetu strogi kao prema svom ili ste popustljiviji na bilo koji nacin.
ja sam prema tom djetetu i obzirnija, i popustljivija, a bome i dajem slatkise.
vejrujem da cu takava biti i baka
Ja sam popustljiva i prema svom djetetu, i slatkiše nikad nisam ograničavala.
Nije to problem, problem je ako baka npr. djetetu donese krafnu, pa se dijete najede, pa prije škole ne može ručati, pa je onda u školi gladno.
Dakle, narušavanje reda koji postoji radi djetetovog dobra. To je kao ovo spomenuto spavanje.
Mene je isto to s hranom jedino istinski nerviralo - ja pripremim kompletan ručak (npr.povrt.juha, pleći rižoto i kolač), a baka/deda dođu i na licu mjesta zakuhaju ajnpren-juhicu jer je jako zdrava i dijete je voli, a za glavno jelo dobije vrećicu smokija i pola čokolade.
- Što ima novo, je li jela?
- Ma kako ne, najela ti se, ni kolač više nije mogla!
To je valjda bio neki nesvjesni prilog, pečat, otisak...eto da su i oni nešto napravili za dijete.
Posljednje uređivanje od čokolada : 29.01.2014. at 08:54
I mene muči prehrana kod jednog para baka i djeda, a ovaj drugi par ih hrani i bolje nego ja. Pa smo uvijek tu negdje na sredini
Ja nisam popustljivija. Dosta nam je djece prošlo kroz kuću, i ponašamo se prema njima kao prema svojima. Ne dam im da vise na mobitelima, ne dam da psuju, tražim da pomognu pospremit šta su razbacali, nudim ih jabukama, uživam se podružit s njima, a ako ih pozovem na kolače, ne brojim koliko su pojeli. Jedino ako pomislim da će im pozliti :D. Naravno, ako su tu prijatelji, jasno je da je u pitanju druženje i zabava pa je sve samo po sebi tome orijentirano.ja povremeno skicnem ovu temu, pa mi je sad palo na pamet nesto,
da li iko od vas pricuva necije djete? da li ste prema tom djetetu strogi kao prema svom ili ste popustljiviji na bilo koji nacin.
ja sam prema tom djetetu i obzirnija, i popustljivija, a bome i dajem slatkise.
vejrujem da cu takava biti i baka
ja razdvajam ta čuvanja na dob djeteta i učestalost čuvanja.
imala sam pretprošle godine jedno maleno dijete koje je 2 dana bilo kod mene, nikada je ranije nisam čuvala, curica je imala godinu i pol...
njoj bih dubila na glavi samo da se donekle osjeća kod mene sigurno i sretno. bome sam i dubila.
a bome ne dubim kćerinim frendicama koje imaju 8,9,10 godina i dolaze na sat-dva-tri, svaki/svaki drugi dan. s nima isto kao i vertex, odnosno, onako kako prema svojoj, tako i prema njima.
Point je u boldanom... Ako se dijete povremeno pričuva onda naravno da se smiju napraviti i neke iznimke i to mi je uvijek išlo u kategoriju dozvoljenog. Npr. mala i ja kod mojih na 3 dana, prehrana sačuvajbože jer "ona to voli". Pri tom baka i deda cvatu od veselja, unuka u sedam nesvijesti od istog tog veselja, jede se u dnevnom boravku ispred tv-a (ja to, naravno, kao dijete nisam smjela da se ne mrvija povremeno skicnem ovu temu, pa mi je sad palo na pamet nesto,
da li iko od vas pricuva necije djete? da li ste prema tom djetetu strogi kao prema svom ili ste popustljiviji na bilo koji nacin.
ja sam prema tom djetetu i obzirnija, i popustljivija, a bome i dajem slatkise.
vejrujem da cu takava biti i baka), baka hrani četverogodišnje dijete jer se, eto, baš zaigrala.... (sad ide red kolutajućeočnih
Isto to sam radila sa svoja oba nećaka, ali sam ih čuvala povremeno i svi smo nekako prešutno dogovorili da tih nekoliko sati vrijede moja pravila. Jedino što je trebalo poštovati je izbjegavanje alergena i oprez u igri jer je mlađi bio sklon penjanju na nemoguća mjesta. I ne sjećam se da me sestra ikada pitala detalje vezane za ta druženja: ispričala sam neke događaje ako su bili zanimljivi, naglasila ako su jeli nešto izvan standarda (čisto da zna da im ne daje npr. povrće lešo za večeru ako sam ga ja uspješno uvalila za ručak i slično). Prijavljivali smo i male padove, sitne ozljede, uništenu odjeću i količinu sna-samo kao informaciju koju roditelji moraju imati, ali zaista nikada nisam čula ništa osim "Hvala ti, sister!" i zato sam ih rado čuvala. Meni i njima užitak, sestri nekoliko sati sna, spremanje kuće u miru, odlazak nekamo...
S druge strane, ako bilo tko ima obavezu čuvanja na tjednoj/mjesečnoj bazi od 8-10 sati na dan onda bi pravila trebala biti drugačija, ali opet bez prigovora ako se ništa kardinalno nije dogodilo. Pogotovo ako su ta čuvanja besplatna i ako je djete kod nekog od potpunog povjerenja. Svi znamo da nije isto ostaviti dijete mami ili sestri i teti-čuvalici-ma kako bile drage i savršene. Naša je to bila te sam i njoj, iako sam je plaćala, dozvoljavala slobodu u prehrani, odgoju i igri unutar njenog radnog vremena uz poštovanje nekih mojih ključnih pravila. To što je mala dobila 1-2 slana štapića koje joj ja ne bih dala ili se zaigrala s tetom pa je išla spavati malo kasnije zaista nije važno. Vidim koliko je u tome bilo dobroga jer i danas se s tetom-čuvalicom druži i povremeno ide k njoj na spavanje, a ne čuvaju se već 12 godina.
Što se naše Bake tiče-mislim samo da je problem u tome što je previše na raspolaganju i što se to podrazumjeva samo po sebi. Meni takav aranžman ide u kategoriju usluge i za to samo mogu zahvaliti bez prigovaranja. To što se zet imao potrebu zahvaliti Baki znači možda i to da ga je malo grizlo ponašanje njegove supruge koja tu istu zahvalnost nije pokazala. Dapače! Umjesto "Hvala mama!" i "Je li ti bilo prenaporno?" Baka je dobila "po nosu". E, da sam baka i da mi se to dogodi više puta (pogotovo obzirom na pročitano u Bakinim postovima prije) mislim da bi si mladi morali naći novi čuvalica-aranžman.
xI mene muči prehrana kod jednog para baka i djeda, a ovaj drugi par ih hrani i bolje nego ja. Pa smo uvijek tu negdje na sredini
nisam ni stroza ni popustljivija prema djetetu kojeg cuvam. ista sam kao i prema svojoj.ja povremeno skicnem ovu temu, pa mi je sad palo na pamet nesto,
da li iko od vas pricuva necije djete? da li ste prema tom djetetu strogi kao prema svom ili ste popustljiviji na bilo koji nacin.
ja sam prema tom djetetu i obzirnija, i popustljivija, a bome i dajem slatkise.
vejrujem da cu takava biti i baka
u razgovoru s mamom o tome ko je kakav dida svojim unukama i kako mi se ne svidja jedan pristup, pristup bez granica i ja tebi necu reci ne, al posto ti ne mogu sve ostvariti prodavat cu ti muda pod bubrege i pricati bajke; dosli smo na temu mojih baka (njene mame i svekrve). tocno je bila u pravu kad je rekla kako smo vise voljeli biti kod jedne i kako je kod nje sve bilo...zabavno. tamo se moglo raditi apsolutno sve, dopustala nam je sve, sve obaveze tada su nestale, svi maniri, bontoni. bili smo mali divljaci. i sad tako 3mj. s druge strane, imali smo njenu mamu koja je prema nama bila kao sto je bila nasa mama, cuvala nas i odgajala onako kako bi nas i mama, dozvoljavala ono sto bi mama, nije sto ne bi, dopustala i tjerala na ono sto je znala da mama trazi od nas. tamo mi nije bilo zabavno.
i istina, uvijek smo vise voljeli ici kod one kod koje smo sve mogli. s jedne strane sam imala baku kod koje bi se valjala u vocnjaku u pijesku, gadjala blatom, naganjala kokosi, sjedila za stolom kako sam zeljela, bucila i galamila, i s druge baku s kojom se znalo kako se pristojno sjedi i ponasa, s kojom sam isla u lisinski i HNK na balet, koja me kulturno uzdizala i cuvala, ipak, do polaska u vrtic, kuhala rucak svaki dan dok ja nisam pocela kuhati (ok, pocela sam jako rano) i ucila me (bila je profesorica fizike i tehnickog).
dok nisam malo narasla i shvatila koliko toga mi je dala ova "stroga" baka.
popustljiva baka dala mi je proslost, predivna sjecanja i uspomene, ova stroga buducnost, neke temelje za daljnji zivot.
danas ih volim jednako. i cijenim obje za ono sto su mi dale. i zahvalna sam im.
no uzasno mi je zao sto je "stroza" baka umrla prije nego sam ja postala dovoljno zrela i osvjestena da u cijelosti shvatim njen doprinos te joj se i zahvalim, sto se bojim da je umrla s dojmom kako je manje popularna i manje voljena baka. a to nije tocno.
mislim da sam imala savrsenu ravnotezu i da tako i treba biti.
Ja mislim da si i svojoj više manje dubila na glavi u toj dobi :D
ma jesam, sigurno lol, pisala sam o tuđoj djeci :D
kako si me scimala
pa vidiš da razdvajam na dob i na učestalost čuvanja, svejedno čije djece, hahahaha
skoro si me rasplakala s ovim.
Baka, ja sam samo htjela objasniti zašto Vam se kćer možda uzrujala, mada nakon ovog Vašeg odgovora ne znam zašto sam uopće odgovarala
"Rašomon" je malo drastičan, ali "Stilske vježbe" su taman.
Druga asocijacija: Stilske vježbe!
Još mi je dobar stvarni nastavak priče koju je u zadnjem intervjuu Kvrgić ispričao. Poslije predstave gledateljica mu kaže da ima svoje stvarne stilske vježbe iz tramvala: čovjek stoji sa nekakovom svojom štangom pored rukohvata u tramvaju. Ljudi se nesvjesno hvataju i za tu njegovu štangu i kada on krene prema izlazi, oni se čude što mu je, zašto odnosi rukohvat. To je moje, kaže čovjek.
nanulic, meni je dragocjen tvoj komentar na prizore iz mojeg života. Bila sam slobodna komentirati priču sličnog sadržaja iz tvojeg života.Baka, ja sam samo htjela objasniti zašto Vam se kćer možda uzrujala, mada nakon ovog Vašeg odgovora ne znam zašto sam uopće odgovarala
Možda je sažetak na započetu temu taj, da bi bilo blagotvorno da poštedimo bližnje od žučljivih komentara (iako smo pod stresom) u okolnostima kada nam oni svesrdno žele pomoći i rade najbolje što i kao znadu i mogu.
ovo bi svaki roditelj trebao pročitati, jer mi često ne gledamo u tom trenutku širu sliku, bitnije nam je da se naša riječ posluša od-dox
popustljiva baka dala mi je proslost, predivna sjecanja i uspomene, ova stroga buducnost, neke temelje za daljnji zivot.
danas ih volim jednako. i cijenim obje za ono sto su mi dale. i zahvalna sam im.
a ti si imala sreću da imaš takve ljude oko sebe
meni je jedna dala predivne uspomene, more ljubavi i definitivno me sjećanje na nju oplemenjuje
druga mi je dala nevolju, poniženje, tugu i bol- ali to nije ovdje tema
najljepše je kad jednog dana iza tebe ostanu tvoja djeca i njihova djeca i kad te spominju s ljubavlju
taj trag je nešto prekrasno
Eh, bako, kada bismo mi mislili da su drugi uradili najbolje što su znali i umeli, a ne da su mogli bolje i mi sami bismo mnogo bolji bili.
Bako, a zasto vi pitate zeta pitanja koja idu vasu cerku i on daje odgovore umjesto nje?
Nije mi jasan taj posrednik izmedju vas i vaseg djeteta. Mozda tu lezi cijeli problem novonastalog odnosa.
Tako i moja, nikad ne odbija
A nije više ni tako zdrava, a starost je srednja (sredina 70-ih).
Na žalost s druge strane baba-dida generacije ne možemo dobiti nikakvu pomoć jer dida jednostavno nije takav da bi mogao čuvati djecu. I onda nam u nekim situacijama ostaje samo moja mama.
I beskrajno sam joj zahvalna za to.
leonisa prvotno napisa :
"Popustljiva baka dala mi je proslost, predivna sjecanja i uspomene, ova stroga buducnost, neke temelje za daljnji zivot.
danas ih volim jednako. i cijenim obje za ono sto su mi dale. i zahvalna sam im."
Ovo si tako dirljivo napisala. Drago mi je da su izronila i ovako lijepa i poučna sjećanja na bake.
Kada sam prvi puta navratila na ovaj forum učinilo mi se da su danas bake i didovi statisti u životu mladih roditelja, da ih se sjete i aktiviraju po potrebi ili da im naprosto smetaju.
na forumu, kao i u vecini danasnje kominikacije, teme koje izranjaju vecinom su problematicne. ljudi se javljaju s problemima koje ne znaju rijesiti ili za koje im je, jednostavno, potrebno jadanje da bi se osjecali...oslobeodjeno.
tako ni teme baka nisu lisene te jedne note negativizma.
no to ne znaci da nema postovanja, ljubavi, zahvale, divnih sjecanja i uspomena, tragova koje nosimo, pamtimo i cuvamo u srcu.
bas kao sto ni jadikovke i "prigovaranja" ne znace odsutnost svega nabrojanog.
pa tako sam uvjerena da je i uvasem slucaju.
ljudi cesto osobama koje uzimaju zdravo za gotovo bez ogranicenja upucuju kritike ili progovore, a zaboravljaju da isto tako mogu, a i trebaju, zahvale, ljubav i komplimente. smatraju da se to podrazumijeva. i to je tocno. ali svima nama usfali tu i tamo cuti i lijepe rijeci, ne ih samo pretpostaviti. ako nista drugo, da se srce opet napuni do puknuca.
no i to je dvosmjerni proces- bake-unucad-roditelji-djeca. i cesto se dobije ono sto se trazi davanjem drugom ono sto zelis dobiti. pa makar i primjerom.
nadam se da cete rijesiti vase nesuglasice i uvidjeti da su one samo mala kap u cijelom vasem odnosu.
Kćer: "Problem je da se ti majko postavljaš isključivo, a ne dozvoljavaš takav odnos prema sebi." Točno. (neurotično narcisoidni tip bake).
leontisa, nema novonastalog odnosa, odnos se gradi i teče od prvog susreta. A što se tiče zeta, dosta smo sličnih zvjezdano psiholoških konstelacija, pa se navedeni dijalog slučio pri prmopredaji unuka, u usputnoj konverzaciji nakon za mene napornog dana kada jednostavno izričem na glas i što bi trebalo i što ne.
Moja pok. mama bi rekla:"Zlatom pišeš, govnom razmazuješ."
pa upravo je u tome problem, sto se drzi u sebi dok se ne pukne umjesto da se uz kavicu ili nedjeljni rucak smireno porazgovara o onom sto nekog muci. bez da se pretpostavlja.
mozda sam se pogresno izrazila s novonastalim odnosom i novonastala situacija bila bi primjerenija, no iz svog iskustva, mnoge "boljke" koje sam imala s roditeljima, kao sto, vjerujem svatko ima, rijesila sam tom novom situacijom, kad sam ja postala roditelj, a oni baka i dida. kad smo otvoreno i bez tenzija izlijecili nas odnos, odnosno odredjene, konkretne boljke.
uz svoje dijete osvjestila sam sta sam zamjerala svojim roditeljima i razumijela zasto su to ucinili na takav nacin i mogla im reci zasto smatram da u konkretnoj situaciji, mojoj, to nije bio najbolji. otpustila sam dugonosen teret, kao i oni.
i isto tako su prihvatili da neke stvari ja radim drugacije od njih i kroz razgovor shvatili razloge mojih stavova. i postuju ih. jer postuju mene i imaju u mene povjerenja da radim najbolje za svoje dijete, bas kao sto su oni u ono vrijeme. kao sto sam i ja to shvatila.
Da, forumske rasprave uz sva ograničenja, većinom izvuku korisne spoznaje i osvjeste problem ili situaciju. Ali naravno komunikacija u živo je nenadomjestiva. Isto tako, možeš ti drugome pričati i savjetovati koliko hoćeš (a bokme i samoj sebi), ako nisi sposoban teoriju primijrniti u životu, opet ništa ne vredi.
Hvala mim na korisnom i razboritom postu. Poučna je tvoja kategorizacija u vrstama pričuvavanja "tuđe" djece.Point je u boldanom... Ako se dijete povremeno pričuva onda naravno da se smiju napraviti i neke iznimke i to mi je uvijek išlo u kategoriju dozvoljenog. Npr. mala i ja kod mojih na 3 dana, prehrana sačuvajbože jer "ona to voli". Pri tom baka i deda cvatu od veselja, unuka u sedam nesvijesti od istog tog veselja, jede se u dnevnom boravku ispred tv-a (ja to, naravno, kao dijete nisam smjela da se ne mrvi
Isto to sam radila sa svoja oba nećaka, ali sam ih čuvala povremeno i svi smo nekako prešutno dogovorili da tih nekoliko sati vrijede moja pravila. Jedino što je trebalo poštovati je izbjegavanje alergena i oprez u igri jer je mlađi bio sklon penjanju na nemoguća mjesta. I ne sjećam se da me sestra ikada pitala detalje vezane za ta druženja: ispričala sam neke događaje ako su bili zanimljivi, naglasila ako su jeli nešto izvan standarda (čisto da zna da im ne daje npr. povrće lešo za večeru ako sam ga ja uspješno uvalila za ručak i slično). Prijavljivali smo i male padove, sitne ozljede, uništenu odjeću i količinu sna-samo kao informaciju koju roditelji moraju imati, ali zaista nikada nisam čula ništa osim "Hvala ti, sister!" i zato sam ih rado čuvala. Meni i njima užitak, sestri nekoliko sati sna, spremanje kuće u miru, odlazak nekamo...
S druge strane, ako bilo tko ima obavezu čuvanja na tjednoj/mjesečnoj bazi od 8-10 sati na dan onda bi pravila trebala biti drugačija, ali opet bez prigovora ako se ništa kardinalno nije dogodilo. Pogotovo ako su ta čuvanja besplatna i ako je djete kod nekog od potpunog povjerenja. Svi znamo da nije isto ostaviti dijete mami ili sestri i teti-čuvalici-ma kako bile drage i savršene. Naša je to bila te sam i njoj, iako sam je plaćala, dozvoljavala slobodu u prehrani, odgoju i igri unutar njenog radnog vremena uz poštovanje nekih mojih ključnih pravila. To što je mala dobila 1-2 slana štapića koje joj ja ne bih dala ili se zaigrala s tetom pa je išla spavati malo kasnije zaista nije važno. Vidim koliko je u tome bilo dobroga jer i danas se s tetom-čuvalicom druži i povremeno ide k njoj na spavanje, a ne čuvaju se već 12 godina.
Što se naše Bake tiče-mislim samo da je problem u tome što je previše na raspolaganju i što se to podrazumjeva samo po sebi. Meni takav aranžman ide u kategoriju usluge i za to samo mogu zahvaliti bez prigovaranja. To što se zet imao potrebu zahvaliti Baki znači možda i to da ga je malo grizlo ponašanje njegove supruge koja tu istu zahvalnost nije pokazala. Dapače! Umjesto "Hvala mama!" i "Je li ti bilo prenaporno?" Baka je dobila "po nosu". E, da sam baka i da mi se to dogodi više puta (pogotovo obzirom na pročitano u Bakinim postovima prije) mislim da bi si mladi morali naći novi čuvalica-aranžman.
Sada sam se prisjetila jedne situacije za vrijeme uzbune u Zagrebu 1993. godine. Kod nas u stanu zatekao se sinov prijatelj iz vrtića. Kada je zatulilo, ja sam njih i kćerku ugurala u ostavu, prostoriju bez prozora. Međutim zove mama od dječaka i kaže da dolazi po sina. Poslije mi je rekla da je to bila bedastoća po uzbuni šetati sa djetetom od naše do njihove zgrade, ali da si nije mogla pomoći. Ja zapravo nisam razumjela da li nije imala povjerenje u mene (da ću ih dobro zbrinuti) ili nije mogla izdržati da u toj situaciji dijete ne bude pod njenim nadzorom.
Ne znam, meni isto uopće ne bi dolazilo u obzir da u ratno doba, za vrijeme uzbune, ja ne budem uz svoje dijete. Sto posto sam sigurna da bih napravila isto što i ta mama, povjerenje u drugu osobu tu uopće meni ne bi igralo ulogu. Jednostavno bih htjela da je dijete sa mnom, i to je to.
Ma dobro, ali zabogamiloga ima načina da se to pomiri. Zar u gore opisanom slučaju mama nije mogla doći i OSTATI uz dijete u bakinom stanu, ako je već morala biti uz dijete?
Ma lako je sad biti general i razmatrati mogućnosti, mislim da su u toj situaciji presudili majčinski instinkti...
Bako, a kažete li kćeri nakon takvog jednog takvog dana koliko ste se umorili?
Meni je sigurno koja godina trebala da shvatim da moja majka više nije mlada, čak ide sve starija (kako se samo usudila
Bilo bi nam objema puno lakše da je i ona to shvatila i postavila stvari drugačije. Ali ona je osoba koja sve može, sve hoće, a onda poslije brojimo mrtve. Ostavilo joj je posljedice na zdravlje, takva nebriga prema sebi.
Sad se fino svakodnevno podruži s unucim
a, čita priče, pjeva, igra se. Vidim da joj godi takva uloga, ali opet joj bar tri puta tjedno proradi crv :pratčistitpeglat:
Posljednje uređivanje od trampolina : 12.02.2014. at 10:34
Nisam htjela baki davati komentare jer nemam osobnog iskustva oko ovolikog angazmana bake u cuvanju unuka ("moje" bake djecu kupe da nisu u dezurstvu i druze se vikendima bez nekog pritiska), ali najiskrenije joj savjetujem da svojoj kceri kaze da u petom mjesecu nikako ne propusti rok za gradski vrtic jer ima neke planove za jesen pa nece moci svaki dan cuvati unuce. Imati ce tri godine, nije vise beba, a i malo mira i odmaka od situacije ce svima dobro doci...
Koliko ja pratim, bakino (da ne kažem babino) unuče već ide u vrtić (jaslice).
Ne znam, mozda sam nesto krivo zapamtila, ostalo mi je u sjecanju da joj unuk vise ne ide u jaslice jer tamo vise nije njegova omiljena teta (?!) a mama kao radi od doma neke dane ali na kraju nije nego sve opet pada na baku i jos mi se cini da se na nekoj drugoj temi zalila da joj kci uopce nije ni predala papire za gradski prosle godine jer je kao sve tako super u tom privatnom u koji sad uopce ne ide. Pa s obzirom na ovako poslozene stvari ja bi se na njenom mjestu pokusala osigurati da dijete bude upisano u neki vrtic i to po mogucnosti u kvartu gdje roditelji zive pa ga oni mogu i ostavljati ujutro a ona ga moze eventualno podici, pricuvati kad je bolestan, povesti na "izlet" po gradu kad ona pozeli itd. Ovako je stalno u nekoj sah-mat poziciji, dijete ne ide u vrtic, roditelji rade, netko ga treba cuvati, nema se novaca za cuvalicu - a i cemu, kad je tu baka, besplatna, na raspolaganju svaki dan, i jos mozes kritizirati njeno cuvanje koliko hoces...
Malo sam to grubo opisala, ali cini mi se da kad se stvari ogole do kraja svede se na to. Mojima su isto odlazile "najdraze" tete iz jaslica pa su nastavili ici oni u jaslice, a mi roditelji i njihove bake na posao i ne mislim da je djeci zbog toga ista falilo.
U pravu si! Nisi ništa krivo zapamtila - to je baka napisala u postu 213 ovog istog topica.
I potpisujem cijeli post, ne samo boldano.
Ajde, valjda je tako, ne pratim baš toliko pozorno, sjećam se da je unuk bio upisan u jaslice.
Evo da malo podignem ovaj kutak.
Bedasto mi je da opet hvalim ovaj forum, jer se nakon skoro dvije godine osjećam kao dio Rodine ekipe s Foruma. Sada ponekad vidim i neke nepravedne poteze "uredništva" (ne prema meni nego u cjelini gledajući), ali moje nastajanje bake bilo bi mi nezamislivo i puno bolnije bez vaših brižnih i osviještenih postova. I kritika.
Rođenjem unuka i financijska ovisnost moje već skoro duplo punoljetne djece, naravno utječe na moj život, kao i planove. Ali što reći i tko mi je kriv, to je i moj izbor da im služim i budem na usluzi koliko god mogu. Kažem frendicama (40 godina mature, 60 godina života...) da ponekad poželim da nas (supruga i mene) djeca već konačno otpišu kao nesposobne i nekorisne. Kažu one iskusnije, to nije do njih nego do vas. Dakle, kriv je moj muž koji kaže to je moje (djeca) i dok mogu meni je najlakše da im pomažem, radi vlastitog mira.
Posljednje uređivanje od baka : 27.04.2014. at 22:42
Baka, i velika djeca koriste priliku: manji cvile dok im se ne da to što žele, a veliki su tu puno suptilniji pa žive uz blagodati koje im pružate. Naravno da se toga dobrovoljno neće odreći. Možda bi se moglo malo pripomoći. Razumijem i supruga, ali imam osjećaj da dosta toga padne baš na vaša leđa pa ste u malo gorem položaju od njega. Šezdesete su za umirovljenike prekrasne godine jer još ne napadaju staračke bolesti, a obaveza više ne bi trebalo biti. Iskoristite ih za sebe: zaslužili ste oboje. Djeca će se snaći, a vi vjerujte da ste ih odgojili kao zdrave ljude koji su sposobni za samostalni život. Uostalom, snalazeći se, odgajat će primjerom i vašu unučad da jednog dana za to budu sposobni. Kad čitam vaše postove još mi postaje važnije to što roditelje nismo opteretili dodatnim poslovima oko vlastite obitelji i djece i nekako imam osjećaj da smo im i mm i ja time vratili ono što su nam pružili u djetinjstvu i mladosti.
Već preko dvije godine klikam po ovom forumu, kao baka. Jasno mi je da mi nema pomoći. Čitam tu vaša izvješća i savjete i mislim si od kuda vam toliko entuzijazma da svaku sitmicu analizirate i secirate. Da ne kažem da veliki dio tih "sitnica" oko djece, odgoja i obitelji ja uopće nisam percepirala. Da, bila su druga vremena, kao što su mojoj majci bila druga vremena. Ipak ispod i poslije svega dijete, majka i baka (otac i djed) osjećaju tu povezanost i naklonost jedni prema drugima ili ne.
PAŽNJA! Povodom Dana antifašističke borbe, kružok Kutka za bake (tzv. babinjak) dodjeljuje nagradu najpravednija i najiskrenija forumašica u prvom polugodištu 2014. godine. To je nick: cvijeta73. Ako prihvaća nagradu, a forumsko osoblje nema ništa protiv ovakovih samoincijativnih incijativa, cvijeta73 dobiva knjižicu talijanskih makrobiotičkih recepata All'italiana i ogrlicu sa srcem od lavande (koji bake rade da smiruju živce i imaju izgovor).
Bako, ja ću stručno dodati i prigodnu muzičku podlogu http://www.youtube.com/watch?v=6J7ri91oVcM .
Živjela Cvijeta!
Čestitam!
Hvala čokolada, znači odobreno. Avanti Popolo je pravi izbor za zvučnu pozadinu...čeka se nick ...
Živjela Cvijeta!
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom