Naši ne tako davni preci su spavali "na kredit". To su ustanovili tamo nekakvi antropolozi pa su potom takvo spavanje isprobali i ... fercera. Dakle, prije nekoliko generacija su ljudi pod normalno spavali do cca ponoći, onda bi se digli, družili, obavili ponešto i par sati kasnije opet u krpe. Dizali su se rano, ali bi zato popodne opet ubili oko. Ispada da su živjeli pod nešto manjim stresom i bili odmorniji nego mi danas. To im je polazilo za rukom jer nisu bili robovi sata.
Preslikano na situaciju s roditeljstvom to bi značilo iskoristiti priliku za spavanje kada se ukaže. Priče o "spavanju 8 sati u komadu" potiču od ekipe koja očekuje da im šljakeri na vrijeme dođu na posao i to nije sasvim prirodna stvar.
Isprobao sam "spavanje na kredit" i fercera ako ne pretjeram. Uglavnom nemam priliku štrebati na miru dok je malac budan i zato legnem s njime tako da obojica zaćorimo. Potom, čim se probudim lijepo capa-capa do računala i par sati neometane štrebačine je moje. Onda ćorka do jutra. I sve 5. Problemi nastanu jedino ako onih "par sati" ne postanu "nekoliko pari sati" i nakupim umor, ali na to se malo pripazi i sve OK.