Radimo li previše za svoju već prilično veliku djecu?

[pikula]

dođe vrijeme i kad si ne možeš priuštiti da bude nered u stanu i onda je super ako su djeca već naučila nešto raditi.Upravo ležim s uganutom nogom, sin šeće psa, ide u dućan, curka trčkara između mene i bebe koja piči po stanu. Naravno dan, dva im je zabavno glumiti odrasle i brigu za mamu i bebu i jako su ponosni na sebe. Svi ih hvale, a ja pazim da im ne bude previše. Curka ide na svoje igranje, sin isto ima svoje zabave, uleti moja mama, mm povremeno i naravno ja trčkaram za bebom bezbobzira na gležanj, ali da nisu naučili ništa raditi sad ne bi mogli biti tako ponosni na sebe, da u kući sve klapa iako je mama out. Meni je to baš dirljivo vidjeti koliko mogu kad hoće.

[Cathy]

dođe vrijeme i kad si ne možeš priuštiti da bude nered u stanu i onda je super ako su djeca već naučila nešto raditi.Upravo ležim s uganutom nogom, sin šeće psa, ide u dućan, curka trčkara između mene i bebe koja piči po stanu. Naravno dan, dva im je zabavno glumiti odrasle i brigu za mamu i bebu i jako su ponosni na sebe. Svi ih hvale, a ja pazim da im ne bude previše. Curka ide na svoje igranje, sin isto ima svoje zabave, uleti moja mama, mm povremeno i naravno ja trčkaram za bebom bezbobzira na gležanj, ali da nisu naučili ništa raditi sad ne bi mogli biti tako ponosni na sebe, da u kući sve klapa iako je mama out. Meni je to baš dirljivo vidjeti koliko mogu kad hoće.

Mene je tako pred par godina primio išijas. Dva tjedna nisam mogla ustati iz kreveta. Starija djeca su pomagala u kući ali mi sada svako malo to spuste...
Zamisli, morale su mi kuhati čaj, dodavati stvari i prazniti i puniti perilicu posuđa.
Tako da pazi, naplatiti će oni to.

[pikula]

hehehe ma neka
draže mi je da mogu pa da me zezaju nego da ko neki s dvadeset nisu u stanju održavat apartman od 20 kvadrata na sanitarnom minimumu i skuhat jedan obrok

[Riječanka]

kod nas je drugi dan na snazi plan aktivnosti sa frižidera i za sada ga se svi držimo (doduše, nismo ni bili baš preambiciozni i nisu još došli udarni dani - petak i subota). ne bune se i ne brundaju, vidjet ću do kad će tako.

[Bubica]

ja sam bila slomila nogu pred dvije zime, 6 mj izvan pogona, mm i B sve radili, stvarno su bili super!
no, kad sam ja profunkcionirala, svi sve zaboravili, posebno ovaj mali

[maria71]

ja sam bila slomila nogu pred dvije zime, 6 mj izvan pogona, mm i B sve radili, stvarno su bili super!
no, kad sam ja profunkcionirala, svi sve zaboravili, posebno ovaj mali

moj sin je prije dvije godine podnio ogroman teret zbog mog loma ( trostruki lom zgloba, fibule plus ligamneti ).

prevelik za dijete od 8 godina.

sada radi sukladno svojim godinama. posprema za sobom, usisava, itd... ništa pretjerano

[Peterlin]

moj sin je prije dvije godine podnio ogroman teret zbog mog loma ( trostruki lom zgloba, fibule plus ligamneti ).

prevelik za dijete od 8 godina.

sada radi sukladno svojim godinama. posprema za sobom, usisava, itd... ništa pretjerano

Slično se mojima dogodilo prije godinu i pol, kad sam ja završila u bolnici na nekoliko tjedana, a istovremeno su u kući bili majstori (preuređivanje kuhinje). Pa se pokazalo baš ono što pikula kaže - dobro je da djeca imaju pojma, nikad ne znaš što može zatrebati. Dugo nakon bolnice nisam fiziički bila u punom pogonu i stvarno je to donijelo pomak na bolje. I danas mi ne pada na pamet penjati se i brisati visoke ormare odozgo - to je posao starijeg sina, niti saginjati se i čistiti najniže ladice dolje - to je posao mlađeg sina.

Ali isprofiliralo se već odavno što kome bolje ide i što više vole, pa to češće i rade (stariji više voli prati kupaonicu nego usisavati, mlađi obrnuto - stariji više voli puniti i prazniti suđericu nego kuhati, mlađi obrnuto). Dobar su tim, ali gledam da ipak oba nauče sve, barem osnovno. Metode su bile jednostavne - npr. "ako hoćete jesti pomfri za večeru, ogulite krumpir".

A kad nema nikakvih situacija da bi djeca/klipani baš morali podmetnuti leđa, moram SEBE podsjetiti da im oslobodim životni prostor i jednostavno pustim da si sami pripreme doručak, večeru, što već... da objese veš iz mašine, da spreme veš u ormare. Manji su problem oni - prečesto automatski idem redom i ni ne mislim da bih mogla nešto delegirati. Zato bi meni trebalo objesiti raspored na vrata, ne (samo) njima.

[Cathy]

A kad nema nikakvih situacija da bi djeca/klipani baš morali podmetnuti leđa, moram SEBE podsjetiti da im oslobodim životni prostor i jednostavno pustim da si sami pripreme doručak, večeru, što već... da objese veš iz mašine, da spreme veš u ormare. Manji su problem oni - prečesto automatski idem redom i ni ne mislim da bih mogla nešto delegirati. Zato bi meni trebalo objesiti raspored na vrata, ne (samo) njima.

Ovo o ne sjetiti se.
Naletim ja u dućanu na kumu a sa mnom moje najstarije kršno skoro srednjoškolsko dijete više od mene. Ja natovarena ko bolja mazga a dijete praznih ruku.
Prva kumina stvar nakon "Dobar dan" je bilo raspoređivanje tereta mojem djetetu.
Baš ono, automatikom radimo na svoju štetu.

[Lili75]

Ovo o ne sjetiti se.
Naletim ja u dućanu na kumu a sa mnom moje najstarije kršno skoro srednjoškolsko dijete više od mene. Ja natovarena ko bolja mazga a dijete praznih ruku.
Prva kumina stvar nakon "Dobar dan" je bilo raspoređivanje tereta mojem djetetu.
Baš ono, automatikom radimo na svoju štetu.

kuma je odlična -)

meni je koma kad vidim da djeca hodaju pored roditelaj a roditelji se nakrcali svim i svačim a posebno djetetovim stvarima. Ne kužim, što je danas u našim glavama, naši roditelji to nisu radili, zašto to radimo danas?

[Lili75]

eh lili, dođe vrijeme kada te slatke male djevojčice krenu kolutat očima
i nisu baš više tako slatke, a soba im služi kao skladište

i kad dođe to vrijem otprilike, da se pripremim?

Meni nikad soba nije bila skladište, ni u jednoj fazi zivota, mislim da je tu puno do osobnosti djeteta (a nešto i do usađenih navika).

Jel ima vas čija su djeca voljela al baš voljela spremati, sudjelovati u čišćenju, usisavanju u predškolskom razdoblju (baš pred školu, ne govorim o 3 god starosti, tad svi vole) a onda to naglo zamrzila i pretvorila se u "neurednjake"?

ja imam dosta frendica bile neuredne kao male takve i ostale, ove super tuper uredne takve bile i ostale.
Razumljivo mi je da im se ne da uvijek, ne da se mi meni uvijek,al da baš soba bude da se ne može hodat po njoj, mislim da je to do osobnosti djeteta.

[Lili75]

i da se nadopunim: i msilim da tu baš i nema nekog rješenja.

Moj muž nije uredan i svugdje ostavlja stvari, kad opomenem miče, sprema, al ne bi on sam od sebe, takav je. Ne mogu ga promijenit, njegova mama i dan danas žali što ih nije navikla da rade neke stavri pod normalno, nisu imali nikakve obveze (baš nikakve) osim učenja.

Mi smo imali svoja zaduženja, onako baš u razumnoj mjeri i meni je ok kako smo sisterica i ja ispale

[Peterlin]

i da se nadopunim: i msilim da tu baš i nema nekog rješenja.

Moj muž nije uredan i svugdje ostavlja stvari, kad opomenem miče, sprema, al ne bi on sam od sebe, takav je. Ne mogu ga promijenit, njegova mama i dan danas žali što ih nije navikla da rade neke stavri pod normalno, nisu imali nikakve obveze (baš nikakve) osim učenja.

Mi smo imali svoja zaduženja, onako baš u razumnoj mjeri i meni je ok kako smo sisterica i ja ispale

Moji su već prestari za ovu dobnu skupinu, ali budući da je to (bio) moj topic, evo kako sada stvari izgledaju, i iz perspektive sjećanja na vlastito djetinjstvo:

Danas objektivno ima manje stvari gdje bi trebala fizička radna snaga (ne treba nositi drva na treći kat iz podruma, ne treba čistiti peć, ne treba u gradu štihati i plijeviti vrt... to su u moje vrijeme bila dječja zaduženja, a i danas bi ih moja djeca obavljala da imaju priliku. Ali nemaju. U stanu su, imamo centralno na plin, imamo hrpu kućanskih aparata koji meni (i njima) olakšavaju život.

Glupo mi je tjerati djecu da peru suđe na ruke, kad je u kući suđerica ili da peru svoje čarape u lavabou kad je u kući vešmašina. Kako meni - tako i njima, kućanski aparati su tu radi nas. Dečki usisavaju, sad je već stariji sin spretniji u rastavljanju/sastavljanju usisavača s vodenim filterom nego ja, jer ispada da češće to radi. On sklapa, a mlađi mu brat usisava. Na smjenu čiste prašinu s parketa i namještaja, znam ih upregnuti za pranje prozora, redovito starijega (koji to može dohvatiti) uprežem za skidanje i vješanje zavjesa itd.

Veš - znaju rukovati vešmašinom, ali pegla je druga stvar. Uostalom, ni ja ne peglam osim svake prijestupne godine, to za nas radi sušilica za rublje. Ali znaju njome rukovati i prostrti na "harfu" tako da se ništa ne zgužva. To rade relativno često jer dođu doma prije mene i zateknu opranu mašinu pa se pobrinu za to. Sad ih više ne treba ni upućivati. Znaju i složiti osušeni veš i strpati u ormar, ali da ih je baš luda volja - nije. Moram im govoriti da to naprave, sami se ne sjete, ali zadovoljna sam kad poslušaju.

Ne klofaju tepihe (alergije, astma) ali to iz istih razloga ne radi ni mm. To jednom godišnje napravim ja (nije teško jer su mali tepisi) ili ugnjavim mladu susjedu.

Kuhanje - povremeno nešto jednostavno, ne guraju se baš nešto pretjerano, ali nisu ni s "dvije lijeve". Tu bi im vjerojatno trebalo osloboditi prostor - otići od doma na pola dana, pa nek se snalaze, jer se uredno šlepaju uz nas. Zadnji put kad sam im rekla da pripreme večeru, izvukli su iz frižidera francusku salatu i šunku, stavili kruh i tanjure na stol i bilo je gotovo ! Pomognu oni (oko božićnih kolača to se baš osjetilo - nisam ni vidjela mlin, a dočekali su me mljeveni lješnjaci, orasi i bademi, nisam sama frkala kuglice i kifle nego je moj mlađi to radio...) Sudjeluju oko pripreme zimnice, ali i to i božićni kolači su u biti "obiteljski projekt", kao i recimo krečenje prostorija ili farbanje ograde na vikendici. Uredno su farbali garažna vrata prošle jeseni.

Malo ima stvari koje oni rade, a ja nisam (tu ne računam elektroniku, he he he), jedva se toga mogu sjetiti: skidanje i pranje filtera klima uređaja (stariji sin to radi s tatom, ne samo doma nego i kod obje bake po potrebi). Morala bih doobro razmisliti ima li još čega. Npr. kose na gruntu električnom flaksericom.

Eto - da imamo kakvog kućnog ljubimca, sigurno bi to bila njihova briga i odgovornost. Tako da mi je jasno zašto ljudi nabave cucke, mačke, hrčke i zamorce - da djeci osiguraju kakve takve obveze koje se ne tiču samo njihove guzice.

[Lili75]

Moji su već prestari za ovu dobnu skupinu, ali budući da je to (bio) moj topic, evo kako sada stvari izgledaju, i iz perspektive sjećanja na vlastito djetinjstvo:

Danas objektivno ima manje stvari gdje bi trebala fizička radna snaga (ne treba nositi drva na treći kat iz podruma, ne treba čistiti peć, ne treba u gradu štihati i plijeviti vrt... to su u moje vrijeme bila dječja zaduženja, a i danas bi ih moja djeca obavljala da imaju priliku. Ali nemaju. U stanu su, imamo centralno na plin, imamo hrpu kućanskih aparata koji meni (i njima) olakšavaju život.

Glupo mi je tjerati djecu da peru suđe na ruke, kad je u kući suđerica ili da peru svoje čarape u lavabou kad je u kući vešmašina. Kako meni - tako i njima, kućanski aparati su tu radi nas. Dečki usisavaju, sad je već stariji sin spretniji u rastavljanju/sastavljanju usisavača s vodenim filterom nego ja, jer ispada da češće to radi. On sklapa, a mlađi mu brat usisava. Na smjenu čiste prašinu s parketa i namještaja, znam ih upregnuti za pranje prozora, redovito starijega (koji to može dohvatiti) uprežem za skidanje i vješanje zavjesa itd.

Veš - znaju rukovati vešmašinom, ali pegla je druga stvar. Uostalom, ni ja ne peglam osim svake prijestupne godine, to za nas radi sušilica za rublje. Ali znaju njome rukovati i prostrti na "harfu" tako da se ništa ne zgužva. To rade relativno često jer dođu doma prije mene i zateknu opranu mašinu pa se pobrinu za to. Sad ih više ne treba ni upućivati. Znaju i složiti osušeni veš i strpati u ormar, ali da ih je baš luda volja - nije. Moram im govoriti da to naprave, sami se ne sjete, ali zadovoljna sam kad poslušaju.

Ne klofaju tepihe (alergije, astma) ali to iz istih razloga ne radi ni mm. To jednom godišnje napravim ja (nije teško jer su mali tepisi) ili ugnjavim mladu susjedu.

Kuhanje - povremeno nešto jednostavno, ne guraju se baš nešto pretjerano, ali nisu ni s "dvije lijeve". Tu bi im vjerojatno trebalo osloboditi prostor - otići od doma na pola dana, pa nek se snalaze, jer se uredno šlepaju uz nas. Zadnji put kad sam im rekla da pripreme večeru, izvukli su iz frižidera francusku salatu i šunku, stavili kruh i tanjure na stol i bilo je gotovo ! Pomognu oni (oko božićnih kolača to se baš osjetilo - nisam ni vidjela mlin, a dočekali su me mljeveni lješnjaci, orasi i bademi, nisam sama frkala kuglice i kifle nego je moj mlađi to radio...) Sudjeluju oko pripreme zimnice, ali i to i božićni kolači su u biti "obiteljski projekt", kao i recimo krečenje prostorija ili farbanje ograde na vikendici. Uredno su farbali garažna vrata prošle jeseni.

Malo ima stvari koje oni rade, a ja nisam (tu ne računam elektroniku, he he he), jedva se toga mogu sjetiti: skidanje i pranje filtera klima uređaja (stariji sin to radi s tatom, ne samo doma nego i kod obje bake po potrebi). Morala bih doobro razmisliti ima li još čega. Npr. kose na gruntu električnom flaksericom.

Eto - da imamo kakvog kućnog ljubimca, sigurno bi to bila njihova briga i odgovornost. Tako da mi je jasno zašto ljudi nabave cucke, mačke, hrčke i zamorce - da djeci osiguraju kakve takve obveze koje se ne tiču samo njihove guzice.

Peterlin, ti si meni fantastična i pravi primjer-uzor mame i to muške djece. Ja bih svoju L. odmah udala za jednog od tvojih.
Mislim da koja god ih dobije da će se usrećit što imaju naviku i znaju neke osnovne stvari (kod tvojih je to više od mog očekivanog minimuma) napravit.

Chapeau!

[Mojca]

Da, njeni dečki su jako ne samo za čitati... već i za vidjeti.

[pikula]

he he he koja će prije kapariti lol
ne znam isto od kud to titranje djeci, sve je to medvjeđa usluga na kraju
mislim skuhst ću im ja za ručak što vole, slušati o minecraftu itsl ima milion načina da se ugodi djeci a da se od njih ne radi putriće
Moji imaju odgovornost za svoje obaveze, stvari, higijenu postepeno od prvog razreda. Ja sam tu da pomognem, podsjetim, ali ne da oni leže na mobitelima, a ja slažem njihov veš. To moji rade kad su kod njih, meni zlo dođe. Djecs na kraju provedu dan ko da su ne daj Bože bolesni. Dođu doma prejedeni, oči suze od ekrana.... A moja mama slomljena, jadna i premorena

[tanja_b]

ne znam isto od kud to titranje djeci, sve je to medvjeđa usluga na kraju

Ne znam ni ja, ali se svakodnevno borim s time, jer se MM i ja razlikujemo u pristupu po tom pitanju.
Moj A. naravno predobro kuži kako funkcioniraju roditelji, a bogme i bake, pa tako mene sluša i nosi smeće, postavlja stol, slaže krevet, opere tanjur za sobom (ponekad ga treba podsjetiti, ali ponekad se i sam sjeti). A kad je sam s tatom, ili s bakom, ne radi apsolutno ništa, jer se oni svojski trude da se dijete slučajno ne bi moralo oko nečeg angažirati a on nije bedast da ih podsjeća što su njegove dužnosti.
Samo za usporedbu, ljetos smo bili dva tjedna kod mog brata i šogorice, i kod njih se samoinicijativno angažirao oko punjenja i pražnjenja suđerice (valjda zato jer to nema doma pa mu je bilo atraktivno ), a šogoricu je slušao bolje nego mene doma.

[Lili75]

Da, njeni dečki su jako ne samo za čitati... već i za vidjeti.

o ho ho...mi smo prvi u redu molim lijepo.

slažem s ovim što piše pikula i tanja_b.

i još ću pooštrit doma (nema da jedu a ne odnesu tanjur u sudoper, iako je mali još mal al nek se uči.

[Mojca]

Polako, polako... nisam se htjela gurati, već samo pohvaliti dečke.

[Lili75]

ha ha ma kad sam vidjela da se gura i pikula rekoh da se zna tko se javio prvi

[cipelica]

radimo. usluga nije isto što i ljubav.
hm, a opak.. jest da ja očistim najbolje i složim najbolje i pazim najbolje i znam gdje što stoji i najbrža sam i najpreciznija....ha,ha,ha

[Bubilo Bubich]

Ja ću sad biti totalni partibrejker na ovoj temi, ali kad gledam iz perspektive sebe kao djeteta i moje mame, rekla bih da je svaki trud uzaludan. Tj., naravno da mislim da djeca trebaju imati neke navike i obaveze, ali to sve oko čišćenja, pospremanja, da si znaju sami pripremiti obrok i slično mi uopće ne spada u "pod mus", tj. nešto što bi potpisala da u svakoj obitelji djeca moraju nezaobilazno usvojiti. Kad im bude trebalo usvojit će. Tj. ne da ću ja to uvijek i zauvijek raditi umjesto njih, nego se neću gristi ako se njima nešto ne da, a nije o glavu. Recimo soba od Tančine cure. Ako je to njena soba, ako ne smrdi kroz vrata i nema drugih živih organizama, briga mene . Mislim da se uopće ne bih uzrujavala, gunđala ili galamila. Btw. nisam vidjela fotku, ali znam o čemu se radi, nerijetko sam viđala takve sobe. Ja osobno o takvim ljudima mislim da su kreativci, a ne neuredni . Što bi rekao Einstein... http://enlightenedmdphd.blogspot.com...irca-2003.html

Je, priznajem, lako mi je govoriti dok imam vrtićarce, i stvari se svode na "a daj si molim te sad sam uzmi vode". Igračke nekad kupi, nekad ne, a to ovisi naravno o tome je li meni stalno do toga da ih pokupi, ili se ni meni ne da trošiti energiju, niti na kupljenje, niti na razgovore i pregovore o tome.

Prvi sam ručak skuhala s 32 god. kad sam uselila s mužem u stan. Ne zato što mi ga je do tada kuhala mama, nego mi ga je kuhala teta u menzi ili ona teta iz dostave na poslu. Nije to mene zanimalo, nije me nikad bilo doma. Na faksu sam bila na faksu/u NSB-u od 8 do 8, pa još malo u Rupi. Poslije faxa sam odmah počela raditi, do 18h, pa još malo do grada na kavu... ko će doma kuhat, kome? :skitnica:
Čistila sam subotom ako mi se dalo, ako nije - nisam. Mama je čistila još rjeđe od mene. Moja soba je često bila urednija nego njihova spavaća/dnevna. Kad mi se na posao nosilo košuljice, sama sam si ih prala i peglala. Kad malo bolje razmislim, cijela moja familija je u tom nekom điru, i kod teta, bake je više nered nego red. Sve sami kreativci . Nisu žene u mojoj familiji lijene, sve stalno nešto rade, samo to nešto nije baš čišćenje i pospremanje.

Nemam pojma kako će stvarno biti (javit ću vam za 10 godina), ali iz današnje perspektive, ne mogu si zamisliti da svog tinejdžera "naučim" da stavlja veš iz mašine u sušilicu (možda bih si trebala to početi zamišljati). Ne ide tebe Peterlin (it's not you, it's me ). Tj. hoću reći, ako bi to njemu bila strašna tlaka, a mene bi strašno uzrujavalo što on to nije napravio, a rekla sam mu... ja bih prije prestala to od njega očekivati, nego se stalno iznova uzrujavala oko toga.

Ide to od MM-a. U početku smo se stalno natezali oko kućanstva. I ja se non-stop živcirala i uzrujavala. Onda sam pročitala knjigu "Lijeni muž" i našla samo jednu pametnu unutra - moram promijeniti sebe. I sad sam ZEN. Ako mi se nešto radi "za njega/umjesto njega" napravim, ako mi se ne radi, ne napravim. Ok, moramo jesti, i trudim se da minimalno jedemo nezdravo (što pričam, svaki dan jedemo kuhano i "zdravo"). Ali sve ostalo mi spada u kategoriju "ne moramo baš sad ako se nikome ne da". Tako da, ako mi i klinci budu takvi da moram sebe uzrujavati da oni uzmu usisivač... ne mislim se oko toga uzrujavati. Ako mi se da usisat ću ja, ako mi se ne da, neću ni ja. Jednom će već netko.

Želim ih naučiti nekim vrijednostima, da budu odgovorni, bilo bi lijepo i da budu vrijedni, i ne želim reći da bi bila skulirana da lijeno leže cijeli dan ispred igrica, ali to sve sa kućanskim poslovima mi se ne čini toliko bitnim. Ako sa 20 godina budu htjeli kuhati ili naručivati pizzu svaki dan, čistiti svaki dan ili svake prijestupne - to je njihova stvar. Mišljenja sam da to što bi ih ja sa 13 ili 14 tjerala da usisavaju neće imati nikakav utjecaj na to koliko često će oni usisavati kad odrastu. Baš mi je neki dan rekla frendica kako nije oprala prozore otkad se uselila u novi stan (ima kojih 9-10 mj.) i da samo gleda kad će lijepo vrijeme da ona, mm i malac zbrišu van, jer ima traume od subota, kad su ona, sestra i mama svake subote morale samo čistiti, a nikad nisu nikud išli. Eto, neću da mi djeca imaju traume .

[Lili75]

Bubilo Bubich

al postoji veliki raspon izmedju ciscenja svake subote i bivanja u kuci i povremenih obveza i zaduzenja

Jer ako bih ja bila ta koja bi trebala odradjivat SVE sto se ne DA drugim clanovima obitelji ma nema sansone.Ne zelim tako zivjet. Nisam ja neciji rob. Mogu bit samo gonic robova

[Bubilo Bubich]

Ne zamišljam ja sebe u toj ulozi kao nečijeg roba. Nego radi svatko samo ono što mu se da (tu ne računam pripremu obroka, ne bi ih baš izgladnjivala), pa tko duže izdrži .
Kad tad će (npr.) od Tanči kći posremiti svoju sobu, a neodgovorni sin koji nema čisti dres za trening (nego samo onaj usmrđeni koji polumokar stoji u torbi od prekjučer) skužiti da treba maminu pomoć oko toga da se pojavi čisti i suhi dres, i da i on treba nešto učiniti da taj dres u budućnosti bude čist i suh kad mu zatreba.

[Bubilo Bubich]

To se npr. meni dogodilo s mm-om, a bratu s mojom mamom. Dok ti to odradiš, boli njih briga jesi li ti to odradila s gunđanjem ili bez gunđanja. Ali kad prestaneš raditi to, odmah primijete. Ako neće on maknuti tanjur, nemoj ni ti. Pa kad poželi slagati puzzle, reci mu da nemate gdje jer nitko nije maknute tanjure sa stola. Npr.

Samo moraš sebe dovesti u stanje ZEN-a da ti ne smetaju ti tanjuri. Ili mokri dres u torbi 2 dana. Nakon toga, nikakvih problema.

[Mojca]

, ali iz današnje perspektive, ne mogu si zamisliti da svog tinejdžera "naučim" da stavlja veš iz mašine u sušilicu (možda bih si trebala to početi zamišljati).

Ne vidim zašto čekati dok postanu tinejđeri. Moja to radi otkad je prohodala. Lijepo dobije lavor s mokrim vešom pred sušilicu i napuni. I još se pritom zabavlja...

jer ima traume od subota, kad su ona, sestra i mama svake subote morale samo čistiti, a nikad nisu nikud išli. Eto, neću da mi djeca imaju traume .

Možda će imati traume jer nije bilo čisto.

[Bubilo Bubich]

Ne vidim zašto čekati dok postanu tinejđeri. Moja to radi otkad je prohodala. Lijepo dobije lavor s mokrim vešom pred sušilicu i napuni. I još se pritom zabavlja...

Je, i moji to rade u dobi od 2 i 4 god. Ali sumnjam da će baš htjeti s 12 i 14 ako ih ne budem tlačila.

Možda će imati traume jer nije bilo čisto.

Možda . Ali poanta je u tome da ona želi svom djetetu subotu predstaviti kao dan za opuštanje i odlazak u prirodu a ne "moranje nečega". Ne znam što će biti s njima danas-sutra... nego...

Super je ako žena, majka, kraljica obožava urednost, red i čistoću, ima raspored na frižideru i troje članova njezine obitelji, ne baš s istim veseljem kao i ona, ali bez velikog protivljenja, drže se tog rasporeda.

Ali ako ti stalno moraš vikati, nekog opominjati i živciraš sebe stalno zbog svega toga - ne hvala, ne bih. Ne želim biti ničiji rob, ali ne želim biti niti gonič robova.

Za većinu kućanskih poslova mislim da su emocionalno-psihološka, a ne funkcionalna potreba. Što se konkretno u svemiru dogodi ako 4 prljava tanjura stoje u sudoperu cijeli dan? Baš ništa. Nema ni 50 godina da su ljudi imali zemljane podove i poljski wc, a mi danas mislimo da ćemo umrijeti sutra ako ne peremo kupaonu i pod x puta dnevno/tjedno.

I ja sam znala vrištati kad dođem doma, a krevet nije složen. Pa što si radio cijeli dan?! Farbao felge i složio svoje šarafe u garaži. Ako se ne spava u dnevnoj sobi gdje treba skupiti krevet i maknuti krevetninu za dnevno boravljenje, slaganje kreveta u spavaćoj sobi gdje se mogu zatvoriti vrata nije nikakva nasušna potreba. Da se razumijemo, i ja ujutro najprije želim složiti krevet i ako nisam, samo na to mislim. Ali nemam apsolutno nikakav argument zašto je slaganje tog kreveta u spavaćoj sobi za potrebe naše obitelji važnije od njegovog slaganja šarafa u garaži. Samo moja želja o urednom krevetu vs njegove želje o urednoj kutiji šarafa. (drugo da je samo ležao, i nije ustao iz kreveta 12 sati, 5 dana u tjednu, ali moj uvijek ima neke felge i šarafe).

Nakon gomile natezanja oko kućanskih poslova kod nas, došli smo do toga što mm smatra nasušnom potrebom (suđe, veš, usisavanje - sve low nivo), oko ostalog on nema namjeru ništa samostalno učiniti. Kad kažem samostalno, onda mislim na to da, ako ja želim prati lustere, moram prvo s njim ispregovarati što je u tom trenutku bitnije, lusteri, ili to što bi on radio. I ako moram birati između živciranja oko toga i neživciranja, biram neživciranje. Radim onoliko kolika razina urednosti i čistoće je meni potrebna, bez upadanja u stanje da se osjećam nečijim robom, stalno radim za nekim, umjesto nekoga... jer onda oni to vide kao moj problem - moju potrebu da to radim jer je meni ljepše, a ne jer je važno za stanje našeg kućanstva i obitelji.

Npr. ako se kanta za veš u kupaoni može zatvoriti, mm neće pitati za pranje. Kako raste količina veša posvuda, tako se brzo pojavljuje njegovo pitanje što treba ubaciti u mašinu. Ako su u sudoperu lonac i 4 tanjura, ne vidi ih. Ako sam kuhala juhu, špinat, pire, pohala meso zajedno s djecom i tragovi toga su očiti, a elementi se ne vide od suđa... i 2 sata nakon ručka ne učinim baš ništa oko toga, eto njega u kuhinji.
Ako 10 dana za redom svaki autić i puzzlu vraćam na mjesto, ništa. Ako 2 dana to ne radim, četverogodišnjak odmah kaže "mama, moje igračke su baš razbacane".

Dakle, dajmo im priliku da vide "što radimo cijeli dan".

[Tanči]

E vidiš, tu dolazimo do onoga da smo svi različiti.
Ja sam isto promijenila sebe i još uvijek mijenjam jer u nekim postupcima bi se moglo reći da imam okp.
Ali
Kod mene prljavi veš može zakrčiti cijelu kupaonu.
Cijela kuća biti prašnjava, a pod prljav.
I da ne nabrajam dalje.
I nikoga to neće dirati osim mene.
Moja kći jest kreativac i to veliki, ali je i hrčak. Isto veliki.
Sve čuva i ništa ne da.
U kutijama ispod njenog kreveta su još uvijek zvečkice i sve igračke od kad se rodila na ovamo.
I ona to ne da.
Jedino da odjeću jer se za to ne veže.
Muž je sličan, ma zapravo- isti.
A što se tiče učenja kućanskim poslovima, već sam napisala da sam ja kriva.
Nisam je učila, ni poticala i nije mi smetalo.
Sad sam starija i meni sve teže pada i opet ju ne učim, ali bi mi dobro došla pomoć. To priznajem.
Ali ona nije zainteresirana i nekako mislim da je bolje da ju ne gnjavim.
I to je meni ok.
Ne žalim se, samo pišem svoje iskustvo i razmišljanja vezana uz temu.

[Bubilo Bubich]

Mislim da ako odlučimo ići tim putem - da sami vide i osjete potrebu što treba, da se svakome može naći granica na kojoj će se pokrenuti. Npr. to s tinejdžerom koji treba dres, a nema ga, jer ga nitko nije izvadio iz torbe i stavio u mašinu.

Moja susjeda prije 15 god. je bila samohrana majka sa sinom i kćeri srednjoškolcima. Imali su pravilo - svaki dan jedan pere suđe. Npr. njezin red je u pon, kći u utorak, sin - srijeda. Ona opere u ponedjeljak, kći u utorak ne opere. Sin ne pere jer nije njegov red nego sestrin. Sestra ne opere do subote, niko ga ne opere. I ona ih je puštala dok u kuhinji nije bilo više niti jedne čiste stvari, a hrpa bila do stropa. Znam, jer smo u to vrijeme išli jedni drugima svaki dan, i malo-malo bi to bio kvadrat prljavog suđa. I uvijek smo se šalili tko nije 5 dana oprao, sin ili kći - i nakon 5 dana bi oprao onaj čiji je bio red jer ona nije popuštala.

Tako da...

Mislim, nemam pojma kako će mi biti za 10 godina, želim samo reći, da ako budu takvi da se moram živcirati do besvijesti, tražit ću načine da se ne živciram. Nadam se.

[seni]

Bubilo, svida mi se tvoj pristup. ma baš mi se jako svida.
Ima jedna metafora koju u zadnje brühend često rabim.
Ide otprilike ovako:
Ako želiš obrazovati fantastičnog graditelja brodova, nemoj početi sa učenjem o šarafima, nego sa ljubavlju, žarom, strasti prema moru, pučini, plovidbi....

[seni]

U zadnje vrijeme

[Tashunica]

BB zašto s druge strane ti, ja, bilo tko kao roditelj ne bi rekli -srećo danas je tvoj red za pranje suđa pa izvoli.
srećom imamo suđericu, ali da i nemamo ne znam baš da bih čekala 5 dana da se netko sjeti oprati suđe.
moji u meni stvarno imaju i roditelja i prijatelja i o svemu mogu sa mnom,
ali ipak mislim da sam još uvijek nekakav autoritet i mogu ukazati na ono što se treba napraviti,
a suđe mora biti u suđerici ili oprano, mislim kod mene.

[Tashunica]

ja imam dobru taktiku, ne naređujem, ne zapovjedam, nego usput lijepo kažem
(dobro ajde nekad i dreknem).
jučer sam pravila kolač, a oni su tako fino trčkarali oko mene,
ne zato što je meni teško napraviti kolač, nego zato da i oni nešto rade
- daj mi samo dodaj brašno, ajde kad si tu umiješaj bjelanjak, ja ću gulit jabuke ti ribaj...

[mim]

Ali ona nije zainteresirana i nekako mislim da je bolje da ju ne gnjavim.
I to je meni ok.
Ne žalim se, samo pišem svoje iskustvo i razmišljanja vezana uz temu.

Ne griješiš što tako radiš. I ja sam slična. I bila sam slična tvojoj i svojoj kćeri: nisam bila zainteresirana za kuhinju, a od svih izvanškolskih obaveza (sport, glazbena....) nisam imala vremena ni vidjeti kako kuća izgleda kad nije ili je spremljena. Roditelji mi to nisu ni spominjali iako se vjerojatno mama u sebi bojala kako će izgledati kad počnem živjeti samostalno.
Taj početak je bio u najmanju ruku težak. Odselila sam od kuće s 18, nakupljalo mi se svega i svačega pa sam dva-tri dana morala spremati nered koji se "dogodio" jer nitko za mnom ništa nije skupio ni očistio, ali sam naučila. I danas mi je normalno da stvari nakon korištenja vraćam na svoje mjesto, da me smetaju 4 tanjura u sudoperu, a kuham fino i to me veseli. Znači-za sve ima vremena. Moja baka bi rekla: "I s dva doktorata čeka te kod kuće krpa za prašinu i kuhača."

[Anci]

Ja sam nekako na tragu tash...
Jasno je da nauce prati sudje, nes ti nauke. Ali ono zasto je meni bitno da i djeca sudjeluju- zato sto smo u zajednicko kucanstvo, zato sto uglavnom ja kuham i dobrodosla mi je pomoc s njihove strane. Bilo da ubace svoj tanjur u perilicu, pospreme svoju sobu i sl.

[cvijeta73]

i ja sam na tragu tash.

ne znam. mi smo svi prilično neuredni. i nikome se ništa neda. i nitko nema te radne navike oko kućanskih poslova. osim kuhanja, to je jedino što volimo.

a hebaj ga, isto volim kad mi je sve lijepo i čisto i uredno u stanu. i ne mogu ja ovako ko tanci, mene nervira brlog u sobi tinejđera.

a i on se bolje osjeća kad ide spavati u urednu sobu nego u zatrpanu, sa šporkim čarapama oko kreveta.

a nitko se ne bi ništa sam od sebe sjetio napraviti - mislim prvenstveno na djecu. može sto puta proći pored pune mašine za veš. iskreno, i ja i mm ju znamo ignorirati, pa onda isti veš peremo još jednom.

u svakom slučaju, ja nemam taj zen da mi ne smeta hrpa prljavog suđa i neću ga nikad ni imati. a i jasno mi je, jer imamo istu glavu da je mom j npr zadnja rupa na svirali pospremanje sobe.

al šta se mora i još ima neki rok, nije teško. ili je - manje teško

pa kad kažem - dok ne pospremiš sobu, nema vani - onda se soba pospremi. kad ga nazovem s posla, dok ne dođemo mi doma ima da je veš iz mašine na štriku, onda to i napravi.
ko da je jednom imao usmrđeni dres iz torbe na treningu. jer smo svi zaboravili.

pa kad mu kažem nakon treninga, prvo pospremi torbu, onda ju i pospremi.

ili recimo, jučer nam dolaze frendovi na karte, da vidiš kako smo u dva sata sve pospremili, usisali, oprali, pobrisali.
mm se uvatio usisivača, pa ti glupo sjedit dok on usisava, i još viče po stanu - treba oprati kupaone, treba staviti sušiti veš, treba spremiti veš u ormare...
pa sam se ja uvatila kupaona, j veša, a m svoje sobe.
i tako, nama svima treba poticaj izvana. pa tako i djeci
moja m je bila još mala kad bi me vidjela sa usisivačem bi pitala - mama, ko nam dolazi?
srećom, često imamo goste :D

[Cubana]

Nije najvažnija stvar u svemiru da nauče pospremati i kuhati.
Važno je naučiti se zajedničkom životu, djeljenju lijepih trenutaka, ali i obaveza. Naučiti se odgovornosti.

[Mojca]

ja imam dobru taktiku, ne naređujem, ne zapovjedam, nego usput lijepo kažem
(dobro ajde nekad i dreknem).
jučer sam pravila kolač, a oni su tako fino trčkarali oko mene,
ne zato što je meni teško napraviti kolač, nego zato da i oni nešto rade
- daj mi samo dodaj brašno, ajde kad si tu umiješaj bjelanjak, ja ću gulit jabuke ti ribaj...

Tako i ja pa je još veći krš.

[Mojca]

i ja sam na tragu tash.

ne znam. mi smo svi prilično neuredni. i nikome se ništa neda. i nitko nema te radne navike oko kućanskih poslova. osim kuhanja, to je jedino što volimo.

a hebaj ga, isto volim kad mi je sve lijepo i čisto i uredno u stanu. i ne mogu ja ovako ko tanci, mene nervira brlog u sobi tinejđera.

a i on se bolje osjeća kad ide spavati u urednu sobu nego u zatrpanu, sa šporkim čarapama oko kreveta.

a nitko se ne bi ništa sam od sebe sjetio napraviti - mislim prvenstveno na djecu. može sto puta proći pored pune mašine za veš. iskreno, i ja i mm ju znamo ignorirati, pa onda isti veš peremo još jednom.

u svakom slučaju, ja nemam taj zen da mi ne smeta hrpa prljavog suđa i neću ga nikad ni imati. a i jasno mi je, jer imamo istu glavu da je mom j npr zadnja rupa na svirali pospremanje sobe.

al šta se mora i još ima neki rok, nije teško. ili je - manje teško

pa kad kažem - dok ne pospremiš sobu, nema vani - onda se soba pospremi. kad ga nazovem s posla, dok ne dođemo mi doma ima da je veš iz mašine na štriku, onda to i napravi.
ko da je jednom imao usmrđeni dres iz torbe na treningu. jer smo svi zaboravili.

pa kad mu kažem nakon treninga, prvo pospremi torbu, onda ju i pospremi.

ili recimo, jučer nam dolaze frendovi na karte, da vidiš kako smo u dva sata sve pospremili, usisali, oprali, pobrisali.
mm se uvatio usisivača, pa ti glupo sjedit dok on usisava, i još viče po stanu - treba oprati kupaone, treba staviti sušiti veš, treba spremiti veš u ormare...
pa sam se ja uvatila kupaona, j veša, a m svoje sobe.
i tako, nama svima treba poticaj izvana. pa tako i djeci
moja m je bila još mala kad bi me vidjela sa usisivačem bi pitala - mama, ko nam dolazi?
srećom, često imamo goste :D

Tako nekako je i kod nas...
Mogu neko vrijeme živjeti u neredu... a onda poludim i svi stradaju.

[Tashunica]

Tako i ja pa je još veći krš.

ma dobro, tvoja je još mala, kod mene to super funkcionira.

[Mojca]

ma dobro, tvoja je još mala, kod mene to super funkcionira.

Da, na to i ja računam.
Ali, što mogu, kad je meni gušt da ona sudjeluje u svemu... a osim toga ona to i hoće... pa dolazimo na onu mudru Cubaninu iz gornjeg posta... bar se ja nadam da je tako.

[Bubilo Bubich]

pa kad kažem - dok ne pospremiš sobu, nema vani - onda se soba pospremi. kad ga nazovem s posla, dok ne dođemo mi doma ima da je veš iz mašine na štriku, onda to i napravi.

S obzirom da imam, ne jedno, nego dvoje, kod kojih za svako oblačenje, svlačenje, pranje ruku, zubi, izlazak van ili ulazak unutra, hranjenje ili odlazak na spavanje, trebam najperfidnije vještine diplomacije i pregovaranja, u suprotnome dobijem tantrum teški i udaranje glavom o pod, puta dva... za 10 god. na ovakav moj zahtjev očekujem reakciju "dobro, onda ne idem van" . Kao što i sad dobijem "baci taj autić u smeće, ionako mi ne treba". Tako da, ako se umorim od diplomacije u sljedećem desetljeću, ili ju odlučim sačuvati za pisanje zadaće i učenje, za kućanske poslove mi ostaje samo zen.

[Mojca]

I, jesi kad bacila autic?

[Bubilo Bubich]

"bacila" sam tonu igračaka. Uzmem crnu vreću, i samo utrpavam, pa odnesem u garažu. On misli da su kod kontenjera, da čekaju djeda mraza da dođe po njih. Stoje u garaži dok svi ne zaborave na njih. Vratim ih nekad kad se više nitko ne sjeća da su uopće i bile "bačene". Ne pomaže. Samo dogovori i prividna autonomija - dobijem samo ono što on misli da je on sam odlučio napraviti. Rekla mi je psihologica da je s 4 godine teško pronaći nešto do čega im je baš toliko stalo da bi te samo zbog toga fermali. Mislim ako spadaju u ovu skupinu kod kojih vikanje, ucjene i kazne ne pomažu.

[Anci]

Ja preferiram ufino ucijeniti jer kod mojih ucjene ne pale, a i ja ih ne volim. Jer previse volim igracke

Vise pali- dajte pospremite sobu da stignemo u miru gledati Once upon a time
Kad su bile mladje, onda kad su spore, onda bi palilo obecanje dodatne bed time story i sl.

[Mojca]

"bacila" sam tonu igračaka. Uzmem crnu vreću, i samo utrpavam, pa odnesem u garažu. On misli da su kod kontenjera, da čekaju djeda mraza da dođe po njih. Stoje u garaži dok svi ne zaborave na njih. Vratim ih nekad kad se više nitko ne sjeća da su uopće i bile "bačene". Ne pomaže. Samo dogovori i prividna autonomija - dobijem samo ono što on misli da je on sam odlučio napraviti. Rekla mi je psihologica da je s 4 godine teško pronaći nešto do čega im je baš toliko stalo da bi te samo zbog toga fermali. Mislim ako spadaju u ovu skupinu kod kojih vikanje, ucjene i kazne ne pomažu.

Možda bi pomogao jednostavni dogovor?

[Beti3]

Našla sam ovu stranicu sa tablicom što dijete kada može napraviti i uopće se ne slažem s tim http://www.thirtyhandmadedays.com/20...chores-by-age/

Više sam na tragu bubilo bubich. Iako, ono kada djeca preskoče svoj red, pa nitko ne pere suđe, ne bi išlo kod mene. Ako se već odredi taj red, nema preskakanja, može se odložiti posao koji sat, ali to je sve.

Zaposlena mama ili mama doma, to su dva svijeta za djecu. Sasvim je drugo ako se dođe u 4-5 popodne doma s posla, ili ako si doma stalno. Ne može se to ni slučajno usporediti

Dok sam radila, naravno da bi školarci uzeli ručak, pospremili iza sebe, i pazili na kuću i kućne ljubimce. To je tako logično u obitelji, svatko preuzima ono što treba i može.

Kad sam doma, posve je logično da će ih svaki dan dočekati serviran ručak kad dođu, pa to mi je sada glavni posao. Briga o svima njima.
Njihove sobe su njihova briga negdje od 12. godine otprilike. Uz inspekciju, ali i posve široku toleranciju

Očistiti kuću, skuhati, rad u vrtu i okućnica, pranje i peglanje ( hihi, peglanje) to su tako bezvezni, jednostavni, dosadni poslovi, koje napravim usput, da mi ni na kraj pameti ne pada nekome drugome ih dati. Prvo, ne trošim riječi da bih objašnjavala kako, zašto baš sada, i zašto baš ti, što mi sačuva nevjerojatno puno živaca. Drugo, ja napravim baš kako ja hoću, i sve dok mogu, tako ću i raditi-

A oni će se itekako naraditi u životu. Dok se školuju, neka im to bude najvažniji posao. Sve drugo samo ako se sami ponude. Ili se meni ne da kao mijenjanje žarulja, pranje auta, prenje dvorišta...

U tablici piše da djeca mogu zalijevati biljke. NEMA šanse, moje biljke su meni jako važne, svakoj znam kako i koliko vode, ma svakoj znam svaki listić i cvjetić ( a imam ih stotinjak kućnih i par stotina vanjskih, to ne dam nikome )

Dosta, ovaj moj traktat ne bi imao kraja...

[Tanči]

Ja nikad nisam bila doma i oduvijek radim jako puno.
Bilo je godina kada sam radila po dva i tri posla dnevno i odlazila od kuće u 6, a vraćala se u 23h.
Sve kućanske poslove sam obavljala sama i to vikendom.
Slično je i sada.
Čekam 21 sat i jeftiniju struju da se primim peglanja jer to ni muž ni kći ne znaju raditi i ne trebaju.
...a moja curica od 175 cm leži doslovno cijeli dan ili kako ona u šali kaže:"raspadam se".
Zapravo, bila je u podne na misi i od onda se "raspada"
I neka, nema veze.
Ne zna upaliti štednjak ili perilicu, ali zato razvaljuje u školi što je puno važnije i puno će više koristi imati od svojih petica i pobjeda na natjecanjima nego od npr. ručnog rada.

[tanja_b]

Ne zna upaliti štednjak ili perilicu, ali zato razvaljuje u školi što je puno važnije i puno će više koristi imati od svojih petica i pobjeda na natjecanjima nego od npr. ručnog rada.

Ne razumijem, kakve veze imaju natjecanja u školi s paljenjem štednjaka ili perilice?

[tanja37]

Previše radim za svoju djecu i tetosim ih ali zbog toga ne marim puno. Učim ja njih sta i kako trebaju raditi ali uvijek sam tu za sve. I ja sam jednom bila dijete koje za nista nije prstom maklo, kako se kaže, a danas hendlam sve- troje djece, kuću, posao i sve ostalo. Bitno mi je da su u školi dobri, da treniraju sto žele i da su dobre osobe...

[emily]

moja tolerancija prema svinjcu u kuci (koji djeca ostavljaju za sobom) je obrnuto proporcionalna djecjoj dobi
sto ce reci, sad je vec vrlo niska