ekoi prvotno napisa
Voljela bih opisati svoje dosadašnje iskustvo. Zadnjih 8 godina radila sam u svijetu kozmetike i wellnessa. Došla sam do zaključka da se profil poslodavaca u toj branši ponovlja gdje got radila, razlike su u sitnim nijansama.
1.Plaća je obavezno na minimalac, svugdje, ostatak kao proviziju na prodane i odrađene tretmane i preparate bi kao trebala dobiti na ruke, ali ako je promet malo slabiji (čitaj ako ti je šefica bila malo nekontrolirano rastošna u zadnje vrijeme), iako si napravila financijski cilj, ostaneš bez tih para na ruke.Ponekad dobiš opravdanja krizom ili psihičke ucjene i prijetnje da moramo svi bit sretni što uopće imamo posao. Uzmi ili ostavi.
2. Radno vrijeme je definirano Ugovorom o radu, ali često nije tako. Očekuje se ostati dulje, doći ranije, žrtvovati slobodnu subotu, često uopće ne znaš kako ćeš raditi sutra, preksutra, cijeli tjedan... a za sve to ne dobiješ ni prekovremeno ni hvala nego floskulu - klijenti su nam na prvom mjestu i fala bogu da ih imamo.
3. Od tebe kao radnika očekuje se da si njegovana i nalickana svaki dan iako imaš plaću s kojom jedva pokrivaš režije i hranu. Očekuje se da znaš raditi apsolutno sve, iako te školski sustav nije za sve navedeno educirao: 100 vrsta masaže, pedikure, manikure, depilacije sa svim i svačim, tretmane lica, tretmane mršavljenja, sve aparature koje postoje, umjetne nokte, šminkanje, strane jezike, rad na računalu, rad na recepciji, vrhunske komunikacijske, prodajne, marketinške, organizacijske vještine, da čistiš kompletni prostor, uključujući podove, wc-e itd. jer sve mora biti sterilno čisto. I uz to sve nikad nervozna i uvijek nasmješena i visoko motivirana. Očekuje se također da svakodnevno prodaješ kozm. preparate koji koštaju ko pola tvoje plaće, iako nikad nisi prošla stručnu edukaciju ni za to ni za pola gore navedenih stvari, pa tu je internet i google zaboga! Uči, vježbaj!
Kad dođeš na razgovor za posao obećavaju ti se brda i doline, prodaju najblesavije priče, a kasnije od toga ništa.
Usto vlasnice salona u toj branši mahom su bogato udane žene kućanice (al ne one koje doma kuhaju, spremaju i čuvaju djecu, za to imaju drugo osoblje) ili tatine kćeri, što je užasno. Užasno je raditi za nekoga tko tvoju plaću potroši kroz par dana u svom privatnom životu a tebi ne isplati što ti treba prema zakonu jer eto, kriza je. Al se zato kupuje skupa dekoracija da sve izgleda lijepo umjesto da se npr. djelatnici osigura neko stručno usavršavanje i sl. Piju se kave i obilaze šoping centri po cijele dane a ostatk dana se provede u salonu ne kao menađerica poslovanja nego kao klijentica koju moraš lickati s ovim pa s onim... I onda se čude zašto smo u struci i u profitu tu di jesmo...
Ja za takve poslodavce više ne mogu raditi, nemam respekta, nemam motivacije, nemam živaca i jedva da imam novaca za život. Zato sam i otvorila ovu temu.
Pokušala sam doći do mjesta gdje je vlasnica počela od nule i sve što je stekla, stekla je svojim radom, znanjem i radi svaki dan kao i mi, ali to je nemoguće, takvih je šačica u zg i uglavnom zbog dobrog i pozitivnog poslovanja i ozračja iste cure rade tamo po 10-tak godina, ne mjenjaju osoblje. Ko bi reko...
Naša stuka je ionako jako unazađena em zbog krize, em zbog portala tipa Kolektiva, Ponuda dana, koji su srozali cijenu rada, usluge, stručnosti i kvalitete..
Zato želim krenuti sa nečim drugačijim i samostalno...