Stranica 1 od 5 123 ... PosljednjePosljednje
Pokazuje rezultate 1 do 50 od 220

Tema: Ako niste zadovoljne svojim poslom....

  1. #1
    ekoi avatar
    Datum pristupanja
    Aug 2010
    Postovi
    501

    Početno Ako niste zadovoljne svojim poslom....

    ...plaćom, radnim uvjetima, lošim međuljudskim odnosima, šefovima...jeste li spremne donjeti odluku o promjeni, bila ona promjena radnog mjesta, karijere ili početka samostalnog poslovanja?
    Ili ste išle za onim; pomiri se sa tim, tako je kako je, sretna sam da imam posao i prehranjujem obitelj?

    Npr. ja bih se pomirila sa tim itd., i mirila sam se s tim zadnjih godina, ali to nezadovoljstvo je preraslo u kroničnu frustraciju i gubitkom osjećaja životne ispunjenosti, radosti. Postala sam užasno opterećena, nervozna, živčana. Zadnjih godina promjenila sam nekoliko radnim mjesta misleći kako će na ovome biti bolje da bih u konačnosti shvatila da ništa od toga nije za mene, i da sam totalno fulala s obzirom na svoj karakter, osobnost, interese, sklonosti, ne mogu raditi ništa od toga, a svoju ličnost ne mogu promjeniti u toj mjeri da se uklopim u okvire i standarde svog dosadašnjeg posla...Možda je to još u djevojačkim godinama išlo, ali vidim da je sada već voda došla do grla i ne želim tako doživjeti svoju penziju (ako je tada još bude ).
    Dakle, mislim da je u slijedećoj mojoj životnoj fazi jedino riješenje okušati se u samostalnom radu, radeći ono što u biti oduvijek volim i želim ali si do sada to nisam usudila priuštiti iz kojekakvih strahova, što opravdanih što neopravdanih, osjećam se sada spremnom riskirati jer su mi se neke životne okolnosti promjenile na bolje i mislim si; SAD JE PRILIKA, SAD ILI NIKAD, barem ću znati da sam pokušala, a ujedno nije riječ o nečemu što bi cijelu moju obitelj dovelo na prosjački štap ukoliko ne uspijem, nije da ću se brutalno obogatiti ali zato mi nisu potrebna ni velika ulaganja na početku..
    Znam da treba dobro razmisliti, odvagati stvari Za i Protiv, napraviti računicu, plan, razgovarati s ljudima, znam da je raditi sam za sebe krvav posao, jer je sva odgovornost i rizik na tebi, i dešavaju se krizne situacije, svjesna sam te strane medalje..
    Uglavnom da ne duljim i ubijam vas, bila bih zahvalna na razmišljanjima, savjetima, upozorenjima, iskustvima onih koji su to voljni podjeliti sa mnom na ovu temu.

  2. #2

    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Lokacija
    ZADAR
    Postovi
    1,828

    Početno

    Nemam iskustvo , ali razmišljam o istom.Za ovo radno mjesto me veže sigurna plaća ( iako mala ) i stvarno korektni odnosi u firmi.
    Međutim , to je daaaleko ispod mojih mogućnosti ,ovaj posao mi je otpilike kao da učeniku 5.razreda date da uči gradivo prvog a mislim da tu teško mogu napredovati zbog više faktora.
    Već duže nešto planiram , ali kako sam ja po prirodi ziheraš , uvijek me strah upustiti se u nepoznato.
    Za početak bi bilo dobro raditi i dslje u firmi , a ovo drugo kao dodatni posao.
    Naravno , ukoliko priroda posla to dozvoljava.

  3. #3
    Jadranka avatar
    Datum pristupanja
    Apr 2012
    Postovi
    6,058

    Početno

    Ovo cu pratit.

  4. #4
    trampolina avatar
    Datum pristupanja
    Aug 2009
    Lokacija
    ...na putu...
    Postovi
    2,329

    Početno

    Svevremensko pitanje.

    Imam sreću da sam odabrala posao koji mi leži (istinski leži, u malo stvari bi bila jednako dobra ili bolja) i koji me ispunjava. Ali zato mm luta od nemila do nedraga, nikako da se skrasi negdje i počne "graditi karijeru"

    Mislim da je uspjeh uopće spoznati što želiš i voliš, a još ako to znaš unovčiti... ma divota!

    Naravno da ne bi dovela obiteljsku egzistenciju u pitanje, ali nakon raspona od potpune besparice do relativnog blagostanja vidim da je financijski minimum vrlo rastezljiv pojam. Ima tu puno mjesta na kojima se da ušparati.

    Na tvom mjestu ja bi napravila detaljni plan mjesečnih/godišnjih troškova, i ako je minimum zadovoljen (prihodi=rashodi) upustila se u priču bez problema.

  5. #5
    Ifigenija avatar
    Datum pristupanja
    Jun 2004
    Postovi
    4,570

    Početno

    Načelno pravilo je da svaki svoj posao počinješ navečer, u slobodno vrijeme i u svojoj garaži. Mnogi ljudi nemaju taj luksuzs da tako krenu, i to je veliki izazov, duplo vrijeme, umor... ako možeš bar dio priprema i početka posla odraditi tako, napravila si veliku stvar za sebe. A inače - posve podržavam! I sretno! Vrijedi stvarati i truditi se i ostvariti svoje snove!

  6. #6
    Rivendell avatar
    Datum pristupanja
    May 2011
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    1,351

    Početno

    Ja sam takvu jednu odluku donijela prije nekoliko godina. Bila sam nezadovoljna poslom do te mjere da se vec pocelo odrazavati na zdravlje. Imala sam faze da bih se svako jutro dobro isplakala i tek onda mogla krenuti raditi.
    Tijekom jednog godisnjeg sam shvatila da se ne mogu tamo vratiti. Dala sam otkaz, preselila u Zg i krenula od nule. Da sam tada imala dijete ne znam bili bila toliko hrabra. Odmah potom sam zatrudnila tako da smo se svakako snalazili za novce. Stvar je s novcima da sto ih manje inas manje ti trebaju, valjda jer nemas nikakvih zelja.

    Da skratim, iako je bilo jako tesko, neizvjesno, iako smo nagomilali i nekog duga, to mi je bila najbolja odluka u zivotu.

  7. #7
    ivy avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2006
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    3,035

    Početno

    ekoi, potpuno te podržavam. pogotovo ako imaš priliku, iskoristi ju. Ukupno gledano, vrlo malo ljudi se usuđuje napraviti tako nešto, pa samim time radiš korak ispred većine i otvaraju ti se veće mogućnosti nego što to može pretpostaviti netko tko nije probao. samo uporno, u početku će te puno stvari obeshrabrivati (ponekad najviše u najbližoj okolini), ali trudi se održati fokus na cilju

  8. #8
    Deaedi avatar
    Datum pristupanja
    Jul 2004
    Postovi
    9,736

    Početno

    Dosta u svom poslu imam kontakata sa drugim firmama i poduzetnicima- uglavnom , da 2007. bi ti rekla da krenes, sada ne. Mislim (i vidim na poslovnim rezultatima) da je trenutno najgori udar krize.

  9. #9
    jennifer_gentle avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2010
    Postovi
    2,622

    Početno

    Ovisi imaš li safety net ili nemaš.
    Zarađuje li tm dovoljno da možete izdržati neko vrijeme, imate li kakvu ušteđevinu ili roditelje spremne pomoći ako zagusti?
    Bez nečega od nabrojanog, ja se u ovo vrijeme u ovoj državi ne bi usudila.

  10. #10
    Osoblje foruma leonisa avatar
    Datum pristupanja
    Oct 2005
    Lokacija
    zagreb
    Postovi
    16,616

    Početno

    Citiraj Deaedi prvotno napisa Vidi poruku
    Dosta u svom poslu imam kontakata sa drugim firmama i poduzetnicima- uglavnom , da 2007. bi ti rekla da krenes, sada ne. Mislim (i vidim na poslovnim rezultatima) da je trenutno najgori udar krize.
    ovisi o struci.

    sretno i racunaj na puno vecu satnicu (jel to netko vec spomenuo? )

  11. #11
    Osoblje foruma leonisa avatar
    Datum pristupanja
    Oct 2005
    Lokacija
    zagreb
    Postovi
    16,616

    Početno

    Citiraj jennifer_gentle prvotno napisa Vidi poruku
    Ovisi imaš li safety net ili nemaš.
    Zarađuje li tm dovoljno da možete izdržati neko vrijeme, imate li kakvu ušteđevinu ili roditelje spremne pomoći ako zagusti?
    Bez nečega od nabrojanog, ja se u ovo vrijeme u ovoj državi ne bi usudila.
    ja nisam skuzila da bi bilo ono: otkaz i osnivanje svog posla, vec osnivanje posla uz postojeci pa onda, shodno razvoju dati otklaz i u potpunosti se posvetiti svom poslu.
    inace, da...slazem se.

  12. #12
    jennifer_gentle avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2010
    Postovi
    2,622

    Početno

    Ne znam, možda nisam skužila.
    Ako ne bi davala otkaz, onda i nije riječ o prevelikom riziku jer kaže da nisu neka velika ulaganja. U tom slučaju, ako može fizički izdržati, zašto ne.

  13. #13
    Osoblje foruma leonisa avatar
    Datum pristupanja
    Oct 2005
    Lokacija
    zagreb
    Postovi
    16,616

    Početno

    mozda ja nisam skuzila

  14. #14
    Audrey avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Postovi
    2,028

    Početno

    Ja iskreno zavidim ljudima koji imaju viziju, ozbiljno. Nisam nikada bila toliko dobra u nečemu ili toliko jako grizla za nečim da bih sebi mogla reći: TO JE TO, to je ono što želim raditi od sad pa zauvijek!
    Zato, uz preporučen savjet radi moje tehničke naravi i djevice kao horoskopskog znaka koji kažu da treba osigurati zaleđe i odstupnicu, kažem:
    GO FOR IT!

  15. #15

    Datum pristupanja
    Dec 2008
    Postovi
    798

    Početno

    bila sam nezadovoljna sa svim nabrojanim, mjenjala poslove, sad radim sezonski a radno mjesto mi odgovora zbog radnog vremena i sto mi je par minuta od doma... sve drugo katastrofa, ali drzim sad ovaj posao jer mi zbog djece odgovara. i ja s vremena na vrijeme razmisljam da nesto svoje pokrenem, ali 1. nemam nesto sto znam pa da stime i zaradim, 2. i ja sam ziheras i strah me uputit se u nesigurno i 3. nemam financijsku sigurnost, tako da mislim da nikad necu nesto pokrenut iako bi voljela.

  16. #16

    Datum pristupanja
    Jan 2009
    Postovi
    3,461

    Početno

    Citiraj ekoi prvotno napisa Vidi poruku
    ...Npr. ja bih se pomirila sa tim itd., i mirila sam se s tim zadnjih godina, ali to nezadovoljstvo je preraslo u kroničnu frustraciju i gubitkom osjećaja životne ispunjenosti, radosti. Postala sam užasno opterećena, nervozna, živčana. Zadnjih godina promjenila sam nekoliko radnim mjesta misleći kako će na ovome biti bolje da bih u konačnosti shvatila da ništa od toga nije za mene, i da sam totalno fulala s obzirom na svoj karakter, osobnost, interese, sklonosti, ne mogu raditi ništa od toga, a svoju ličnost ne mogu promjeniti u toj mjeri da se uklopim u okvire i standarde svog dosadašnjeg posla...Možda je to još u djevojačkim godinama išlo, ali vidim da je sada već voda došla do grla i ne želim tako doživjeti svoju penziju (ako je tada još bude ).
    Čitala sam ovo i nisam mogla vjerovati jesi li ti krišom ćupila u mom dnevnom boravku i slušala što ja govorim, čitala moje misli ili što?
    Ugl, ista stvar, s tim da je meni naglasak na mom avanturističkom duhu koji me vodio u mladosti, a sada je od toga prošlo ohohoho godina, narodilo se nešto djece, okolnosti se promijenile, taj je posao postao , po mom mišljenju, općenito, živi očaj, a za moje subjektivno stanje poguban za zdravlje i živce.

    Citiraj ekoi prvotno napisa Vidi poruku
    Dakle, mislim da je u slijedećoj mojoj životnoj fazi jedino riješenje okušati se u samostalnom radu, radeći ono što u biti oduvijek volim i želim ali si do sada to nisam usudila priuštiti iz kojekakvih strahova, što opravdanih što neopravdanih, osjećam se sada spremnom riskirati jer su mi se neke životne okolnosti promjenile na bolje i mislim si; SAD JE PRILIKA, SAD ILI NIKAD, barem ću znati da sam pokušala, a ujedno nije riječ o nečemu što bi cijelu moju obitelj dovelo na prosjački štap ukoliko ne uspijem, nije da ću se brutalno obogatiti ali zato mi nisu potrebna ni velika ulaganja na početku..
    Moj problem je pritom, recimo, i veći ,jer nemam to što sam oduvijek željela, a nisam ispunila zbog strahova.
    Ja sam željela OVO što imam, ali prije, a sad više ne želim. Promijenila sam se i sazrela za nešto drugo, a ne znam što je to drugo, nema nečeg drugog što toliko silno želim,
    ničega još na vidiku (nadam se ovome - još) .

    Tako da, na tvom mjestu, naravno da treba izvagati je li rizik prevelik, ali ako imaš jasne snove koji se mogu materijalizirati - hajde za njima. Ja bih išla.

  17. #17
    Storma avatar
    Datum pristupanja
    May 2005
    Lokacija
    Zagreb, Vidovec
    Postovi
    4,586

    Početno

    Ako je otkaz i osnivanje svog posla, onda morate imati finacijsko zalede. Ja na to gledam ovako: bilo bi idealno imati novaca koji bi pokrio sve troskove (place, namete, znaci, bas sve) u slijedecih godinu dvije. to bi bila idealna baza, jer mozes raditi bez straha hoces li imati za placu.
    Posljednje uređivanje od Storma : 04.11.2012. at 12:17 Razlog: moram pocet vjezbat tipkanje, ovo postaje sramotno

  18. #18
    Storma avatar
    Datum pristupanja
    May 2005
    Lokacija
    Zagreb, Vidovec
    Postovi
    4,586

    Početno

    I da, mislim da je super imati ideju i okusati se u tome (uz prethodne izracune). Ja zelim previse toga, ali nijedna od tih zelja nije jaca ili jedina. Al zato sam odlicna radnica

  19. #19

    Datum pristupanja
    Jan 2007
    Lokacija
    zgb
    Postovi
    2,386

    Početno

    Citiraj Deaedi prvotno napisa Vidi poruku
    Dosta u svom poslu imam kontakata sa drugim firmama i poduzetnicima- uglavnom , da 2007. bi ti rekla da krenes, sada ne. Mislim (i vidim na poslovnim rezultatima) da je trenutno najgori udar krize.
    Podpisujem. Mislim da nije problem osmisliti ideju (proizvod, uslugu...) već ju plasirati na današnje tržiste (khm, khm) i odgovarajuće naplatiti....

  20. #20
    Vala3 avatar
    Datum pristupanja
    May 2011
    Lokacija
    Zadar
    Postovi
    113

    Početno

    kad bih znala što mi točno leži i imala nekakvu viziju nečega svakako, za sad rad za drugog mi je jedina opcija i nisam radi toga najsretnija na svijetu, ali tješim se da ću jednom u životu naći to nešto što će me ispunjavati zadovoljstvom jer takav posao do sad još nisam radila, a radila sam svašta
    uglavnom ako imaš ideju go for it

  21. #21
    ekoi avatar
    Datum pristupanja
    Aug 2010
    Postovi
    501

    Početno

    Hvala vam puno na dosadašnjim komentarima.
    Da ta nesretna kriza...sigurno utječe na sve nas u većoj ili manjoj mjeri, ali si mislim i sada ima ljudi koji daju ne male novce za kojekakve stvari, ovisno o tome koliko im je to važno u životu. Čovjek bi rekao, prosječan čovjek u RH jedva preživljava od 1.do 1. ali kada pogledate da npr. bio&bio koji imaju daleko skuplje stvari od prosjećnih dućana, i dalje dobro posluju, sigurno nešto slabije u odnosu na prije krize, ali činjenica je da ima ljudi koji su voljni platiti 70 kn za 500 gr kokosovog ulja, kada obično jestivo ulje mogu kupiti par koraka dalje u lidlu za 12 kn 1 l, npr. Bezvezan primjer, ali želim reći da ima ljudi koji su spremni dati novac za nešto u što vjeruju da je dobro (bez obzira koji je moj osobni stav o tome). Kako onda netko može dati 700 kn za 25 ml neke anti age kreme? Ili, imala sam nezaposlenu ženu na svom tečaju plesa koja je rekla da joj to vrijedi puno više od kupovanja krpica, kfenisanja, ne pije, ne puši i netroši ni na što drugo, ali ovo joj je važno za dušu i uvijek će nači način do novaca za tako nešto, npr. Kužite me?

  22. #22
    Rivendell avatar
    Datum pristupanja
    May 2011
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    1,351

    Početno

    Ne znam cime se mislis baviti, ali u mome poslu je mnogima kriza dosla kao prilika.
    Vise se kupuje od malih firmi (mislim na usluge) jer imaju nize cijene i klijent se osjeca da su mu se vise posvetili. I sve vise se cijeni orginalna ideja.

  23. #23
    Osoblje foruma apricot avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2004
    Lokacija
    zagreb, istočno od... svega
    Postovi
    32,439

    Početno

    Citiraj no@ prvotno napisa Vidi poruku
    Podpisujem. Mislim da nije problem osmisliti ideju (proizvod, uslugu...) već ju plasirati na današnje tržiste (khm, khm) i odgovarajuće naplatiti....
    evo, ovo je razlog što bih ja svoj ,osao, koji obožavam i radim upravo ono što sam htjela raditi do kraja života - napustila

  24. #24

    Datum pristupanja
    Jan 2007
    Lokacija
    zgb
    Postovi
    2,386

    Početno

    Citiraj apricot prvotno napisa Vidi poruku
    evo, ovo je razlog što bih ja svoj ,osao, koji obožavam i radim upravo ono što sam htjela raditi do kraja života - napustila
    evo nekome poslovne ideje: ti imaš proizvod, a trebaš PR i marketing, pa se udružite....

  25. #25
    Osoblje foruma apricot avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2004
    Lokacija
    zagreb, istočno od... svega
    Postovi
    32,439

    Početno

    eh
    i ovako radim i po 16 sati dnevno
    koliko bih morala raditi da plaćam te usluge
    a nije da mi ne bi dobro došlo

    dakle, ipak je veći problem u naplaćivanju usluga
    barem 20% ih ostane nenaplaćenih
    ikada

  26. #26
    Osoblje foruma Kaae avatar
    Datum pristupanja
    May 2008
    Lokacija
    badgerella.com
    Postovi
    10,896

    Početno

    Radim posao daleko ispod svojih mogucnosti, obrazovanja, itd. Bas ono, za majmune, kako ga volim okarakterizirati. Nezadovoljna samim poslom jesam, ali ne i placom, iako je i ona barem 20-30% ispod onoga sto bih trebala/mogla zaradjivati, s obzirom na iskustvo, struku, itd. No do sad nisam bila previse u mogucnosti birati jer sam tu gdje jesam, u relativno malom mjestu, plus sto sam stranac (a Amerika ne voli strance, osim u velikim, ogromnim gradovima, gdje je to nesto vise svejedno).

    Slazem se sa svima koji kazu da treba pokusati, ali samo ako znas sto, kako i gdje, tj. sto cete ako sve krene nizbrdo. Sto se mene tice, ostajem gdje jesam do daljnjeg, a to je jos par tjedana, dok ne rodim, a onda i do kraja kakvog god neplacenog dopusta kojeg cu izmusti od poslodavca. Nakon toga, kad se sluzbeno vratim na posao, pocinjem traziti dalje, ali ne pustam ovo dok ne nadjem nesto jednako toliko sigurno. Jednostavno se uz dijete ne bih usudila zivjeti s jednim izvorom prihoda, ne samo i iskljucivo zbog financija (mogli bismo bez problema), vec prvenstveno zbog zdravstvenog osiguranja.

    Zapravo bih najvise voljela raditi ono sto volim, za samu sebe, no do te financijske sigurnosti jos dogurali nismo. A nesigurnost ne volim, usprkos manje ili vise svakodnevnim frustracijama onim sto jest sigurno.

  27. #27

    Datum pristupanja
    Jan 2007
    Lokacija
    zgb
    Postovi
    2,386

    Početno

    Citiraj apricot prvotno napisa Vidi poruku
    eh
    i ovako radim i po 16 sati dnevno
    koliko bih morala raditi da plaćam te usluge
    a nije da mi ne bi dobro došlo
    ne tako
    cilj ti je, štajaznam, raditi 12h dnevno ili naplatiti 90 ili 95% usluga....
    pa ako to ostvariš - ovaj agent ili što već dobije proviziju.

  28. #28
    Mojca avatar
    Datum pristupanja
    Aug 2010
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    13,630

    Početno

    Suosjećam.
    Pratim.
    Godinama svašta smišljam... nikad ništa ne napravim.

    :kukavica:

  29. #29
    Anemona avatar
    Datum pristupanja
    Sep 2007
    Lokacija
    sjeverozapadna
    Postovi
    11,052

    Početno

    ekoi, potpuno te razumijem, u istom sam sosu.

    Što radim po tom pitanju? Ništa, osim što povremeno kukam kad dođe voda do grla. I da, nesretna sam - jako, a nema snage i hrabrosti to promijeniti.

    Moj ti je savjet, ako imaš ikakve šanse, (a da vam radi toga nije egzistencija ugrožena) "skočiti" - skoči, inače ćeš kao ja periodično kukati i biti i dalje nesretna.

  30. #30
    Peterlin avatar
    Datum pristupanja
    Sep 2008
    Lokacija
    Zg
    Postovi
    32,256

    Početno

    Citiraj Anemona prvotno napisa Vidi poruku
    ekoi, potpuno te razumijem, u istom sam sosu.

    Što radim po tom pitanju? Ništa, osim što povremeno kukam kad dođe voda do grla. I da, nesretna sam - jako, a nema snage i hrabrosti to promijeniti.

    Moj ti je savjet, ako imaš ikakve šanse, (a da vam radi toga nije egzistencija ugrožena) "skočiti" - skoči, inače ćeš kao ja periodično kukati i biti i dalje nesretna.
    Ah, sve je to uvijek ista priča... Znam i ja kako to izgleda. Zna i pol ovog foruma, ako ne i više.

    Ali stvari treba gledati realno. U današnje vrijeme nije lako naći posao koji osigurava egzistenciju, pa onaj koji ga ima teško smogne hrabrosti da se odvaži u nešto drugo. Ifigenija je lijepo rekla - počneš u garaži (ne mičući guzicu iz sigurne luke radnog odnosa za plaću), pa što bude...

    Ja nisam nikad imala petlje za tako nešto. Pa sam si pomogla na drugi način - unutar svoje struke našla "kućicu" koja me zanima i koja mi paše. Dugo je trajalo, ali mi je uspjelo.

    Da sam imala više petlje i bila pod manjim pritiskom okoline, na drugoj godini studija promijenila bih fah i s tehnike se preselila na štajaznam rehabilitacijski fakultet ili učiteljsku akademiju. ALi nisam to nikad učinila. Da li mi je žao? Pa ne znam... Svoje sklonosti korisno sam upotrijebila za svoje dvoje djece i još dosta drugih. Posao ne mora čovjeku biti i poziv. To je razlog zašto čovjek ima hobije... To je razlog zašto netko u slobodno vrijeme trenira dječju nogometnu momčad, a u radno vrijeme se bavi bankarstvom ili osiguranjem, na primjer.

    Čovjek mora sam sebi skrojiti udobne cipele. Za nekoga (mene) je sigurnost jako važna pa sam se nakon desetak godina pokušaja pomirila s tim da nikad neću završiti svoj drugi studij (novinarstvo) niti raditi u nekoj društvenoj struci. Možda u nekom budućem životu, ne u ovom.

    Jedino što mi se čini bitnim je pametno i na vrijeme savjetovati svoju djecu. To još uvijek ne znači da će oni uspjeti. Danas je malo ljudi uopće u prilici od pripravništva do mirovine raditi isti posao. Ne treba se time opterećivati. Rekla bih da je jedino bitno držati oči i uši otvorene za dobre prilike + imati zaleđe (bračnog druga, roditelje, nekretnine...) koje osigurava mogućnost eksperimentiranja sa promjenom faha, samozapošljavanjem i slično.

    Sretno svima koji se na to odluče - ne bojte se, svakim danom bit će više takvih...

  31. #31
    Osoblje foruma apricot avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2004
    Lokacija
    zagreb, istočno od... svega
    Postovi
    32,439

    Početno

    nije to neka hrabrost, ako imaš zaleđe.
    ja sam to napravila prije 6 godina: otišla iz odlične firme, odlične i zdrave sredine sa puno beneficija u nešto nesigurno.
    čak u firmi nisam radila ni nešto što ne volim... bilo je slično ovome što radim sada, ali nije bilo - moj san.
    pa sam otišla grlom u jagode.
    tada sam mogla.
    danas mislim da ne bih.

  32. #32
    Peterlin avatar
    Datum pristupanja
    Sep 2008
    Lokacija
    Zg
    Postovi
    32,256

    Početno

    Ja imam drugačiji problem - za ono što bih stvarno željela trebalo bi imati bitno drugačije papire (za to mi je sad sa 25+ godina radnog iskustva ipak malo prekasno).

    S druge strane - budući da danas ne postoji tako nešto kao što je "sigurno radno mjesto", često se zapitam što ja još znam raditi, za slučaj da nedajbog ostanem bez posla, a ne mogu u struci naći drugi u roku od 2 mjeseca... Redovito gledam oglase za posao (navika iz nekih drugih vremena, samo da znam kako se kreće tržište rada) i sabirem u glavi potencijalne mogućnosti. ALi da se nađem u situaciji da moram, vjerujem da bih imala i petlje i smisla pokrenuti nešto svoje, odmah, bez odgađanja. Ima tome već dosta godina otkad sam si smislila i logotip za eventualnu firmu, ali nikad ništa po tom pitanju nisam napravila. Valjda jednostavno nisam došla do granice nezadovoljstva i "kritične mase u glavi" koja je nužna da se pokrene tako nešto.

    ***
    ekoi, sretno!

  33. #33
    mishekica avatar
    Datum pristupanja
    Jun 2012
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    2,077

    Početno

    Čitam vas i s jedne strane mi je lakše jer nisam jedina nezadovoljna (možda pomalo i frustrirana) svojim poslom, no s druge strane počinjem shvaćati da će ovako uvijek biti.
    Najžalosnije je što sam jako mlada.

    Radim posao koji me u načelu ne ispunjava. Ima lijepih dana, nekih stvari i situacija koje volim... no, u načelu to nije "to". Da stvar bude gora, ja sam silno željela ovaj posao. Godinama sam o tome sanjala, no kad sam došla s "druge strane", shvatila sam da to nije onako kako sam zamišljala. Razočarala sam se u samom poslu, organizaciji, ljudima... Ništa nije onakvo kakvim se čini izvana.

    Na plaću se ne mogu žaliti, no radne kolege (čast iznimkama!) i atmosfera općenito - blaga katastrofa. No, opet, šutim i trudim se ne razmišljati o tome jer sam sretna što radim. Sretna sam što redovito dobijem plaću (da, živimo u takvoj državi) i što mogu na porodiljni (no, opet, ostajem raditi do samog kraja trudnoće, iako mi je naporno i nervira me, samo zato što se na mene vrši prevelik pritisak).

    Nemam perspektive za promjenu jer je u mom području vrlo teško naći ikakav posao gdje bih mirne duše mogla na bolovanje kad mi dijete dobije vodene kozice. Osim toga, moj mi se fah više baš i ne sviđa... Na ovom poslu također nemam perspektivu jer mi je radno mjesto ograničenog vijeka trajanja. Dakle, kroz par godina sam svakako u banani. Da bih radila nešto samostalno, nemam hrabrosti, a bogme ni zaleđa. Znanja i vještina bih možda još i našla.

    No, da stavim neki zaključak na svoje jadikovke - svaka čast onome tko ima hrabrosti i odvaži se. Želim puno sreće svima koji se u to upuste.

  34. #34
    Peterlin avatar
    Datum pristupanja
    Sep 2008
    Lokacija
    Zg
    Postovi
    32,256

    Početno

    Ja sam morala na svojoj koži isprobati ili barem izbliza vidjeti kako je drugdje (u drugim firmama, u drugim gradovima, čak i u drugim državama) da naučim cijeniti ono što imam. Nema drugog načina da to čovjek spozna osim iskustva. Čovjek mora promijeniti 2-3 posla, čak i unutar firme, inače će uvijek gunđati i misliti da neznamšto propušta.

    Puno ima veze i društvena klima, a i radno iskustvo... Danas klima baš i nije povoljna. Jednostavno (bogdamigrijehe oprosti) nekak mi se čini da kompletna država troši više nego što bi smjela obzirom na prihode, a to ne vodi ničemu dobrom. Nadam se da će se uskoro nešto promijeniti na bolje, da će se zalaufati industrija i poljoprivreda, jer tek ako to funkcionira, ima prostora za samozapošljavanje, male firme i razne usluge. Bez toga - teško... Ljudi jednostavno nemaju za neke stvari koje im nisu prioritetne ili se ne usude trošiti više od prihoda.

  35. #35
    tua avatar
    Datum pristupanja
    Jun 2010
    Postovi
    910

    Početno

    hvala vam na ovoj temi,
    smisljam danima da otvorim nesto slicno da me netko utjesi. deprimira me trenutna situacija skroz, imam feeling da bi moj posao mogao raditi netko s kvocijentom inteligencije 50, tako dosadno i naporno, nemotivirajuce, neispunjavajuce. s druge strane, doma sam do 13h, imam stalni radni odnos, placu na racunu. i kukavica sam da to mijenjam, u ovom mjestu i vremenu kakvom zivimo i s dvoje djece i s muzem koji dobije manju placu od mene a radi od jutra do mraka... jos kad citam onu temu o radnom vremenu, lupam se po glavi.
    moram naci hobi pothitno.jos da i neke novce donese
    recite ako imate kakvu ideju.

  36. #36
    winnerica avatar
    Datum pristupanja
    May 2008
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    2,034

    Početno

    Citiraj Deaedi prvotno napisa Vidi poruku
    Dosta u svom poslu imam kontakata sa drugim firmama i poduzetnicima- uglavnom , da 2007. bi ti rekla da krenes, sada ne. Mislim (i vidim na poslovnim rezultatima) da je trenutno najgori udar krize.
    Potpis u potpunosti!

    Najveći problem u nezadovoljstvu poslovima; osim loše plaće vidim u npr. nemogućnosti napredovanja, lošem radnom okruženju, upadanju u kolotečinu, sveukupnom sivilu. I to razumijem u potpunosti.
    Prošla sam u 20 g. staža svašta; nagledala se svega; bila obrtnik 5 god. i imala zaposlene druge ljude, sad radim za plaću, nisku plaću, daleko od mj. stanovanja, u lošim uvjetima i lošem radnom okruženju, bez mogućnosti napredovanja "normalnim" putem, gore opisanom sivilu; vjeruj da sam sretna (s obzirom na sveopću nezaposlenost u RH, stanje s krizom općenito, ljude koji rade i ne primaju novčanu naknadu za to) da mogu npr. jedan dan provesti s glavoboljom na poslu i za to dobiti plaću, da mogu na bolovanje za sebe ili dijete, da mogu nešto tog tipa; a ne da sam poslodavac koji sebi i drugima zapravo mora osmisliti i zaraditi i naplatiti plaću. Uz troje djece iza sebe, sretna sam da radim za plaću koja nije minimalac.
    Naravno da želim i čekam bolja ekonomska vremena da prekinem taj radni odnos, naravno da sebi i drugima želim bolje i više ali mislim da trenutno zaista nije vrijeme jer, realno gledajući, ljudi nemaju za kruh, ide naplata poreza na nekretnine (znači još će se smanjiti platežna moć), najavljuju se nova otpuštanja, porasti će vjerojatno i kamate na kredite... Neznam kojom bi se djelatnošću morala baviti da to svoje djelovanje uspješno naplatiš i posluješ u pozitivi. Svako oduševljenje vrlo brzo splasne kad shvatiš da si zapravo, samim otvorenjem "firme" već dužan plaćati doprinose, a još za njih nisi ništa niti naplatio. Gdje je još tu plaća....
    U svakom sl. sretno!

  37. #37
    Mojca avatar
    Datum pristupanja
    Aug 2010
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    13,630

    Početno

    Citiraj Peterlin prvotno napisa Vidi poruku
    J, ali nikad ništa po tom pitanju nisam napravila. Valjda jednostavno nisam došla do granice nezadovoljstva i "kritične mase u glavi" koja je nužna da se pokrene tako nešto.
    Biegbeder na prvoj stranici knjige 99,99kn kaže nešto u stilu "moram presjeći granu na kojoj sjedi moja udobnost". I kod mene je upravo to presudno.

    I još nešto... bilo koji posao koji bi mene zbilja veselio i ispunio, ma o kojem da pričam, a bilo ih je u mislima podosta... ne donosi neku lovu... ne znam kako bi zaradila sadašnju plaću, a da zbilja uživam u onom što radim. Pa kad ne bi... ostajem tu di jesam, povremeno potonem u malodušnost i kenjkam nezadovoljna na postojećem radnom mjestu koje nudi udobnost. Ima ono i izazova i ponekih dobrih trenutaka... ali pretežno je svaki dan c/p.

  38. #38
    winnerica avatar
    Datum pristupanja
    May 2008
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    2,034

    Početno

    Potpis Mojca! Zapravo, ono što bi me zbilja veselilo i ispunilo npr. ne da ne donosi lovu, još bi je i odnosilo i moglo bi egzistirati u mom životu jedino kao neki skupi hobi, a ne posao od kojeg bih živjela s obitelji... Sve ostalo je preživljavanje i crnčenje

  39. #39
    ekoi avatar
    Datum pristupanja
    Aug 2010
    Postovi
    501

    Početno

    Ima li netko tko se odvažio, pokrenuo i onda požalio? Ako da, zašto?

  40. #40
    Mojca avatar
    Datum pristupanja
    Aug 2010
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    13,630

    Početno

    MD je dugo godina još u socijalizmu radio u velikoj firmi, na koncu bio na rukovodećoj poziciji kad se firma krenula raspadati 90-tih. Otišao je u jednu malu firmu. Uskoro je shvatio da to nije to, bio sputan i nezadovoljan... Otišao je, otvorio svoju firmu. Ima tome sad 12 godina. Jako solidno je radio do krize. Sad preživljava. Sve zaposlene je otpustio i opet je na početku. Ali, u današnje doba i to je super, još uvijek je u igri. Nije nikad požalio. On je kapacitet za to što radi i drugačije ne bi mogao.

    ekoi, teško ti je to reći ovako bez više informacija... pitanje je poznaješ li tržište, još važnije poznaješ li ljude, kako kotiraš na njemu, poznaju li budući poslovni partneri tebe... kolika su ulaganja, koji je back-up... MD je samo nastavio raditi to što je prije radio, ali sad za sebe...
    U zadnje dvije godine dobivao je ponude da se spoji s jednom većom firmom i bude direktor ali je odbio. Ponuda je bila odlična, bilo bi nam puno lakše.. ali nije on za zajednicu tog tipa.

    I još nešto... njegovi su doma šiznuli kad je dao otkaz u velikoj firmi... kad je otvorio svoju, mislili su da je pao s kruške... ali nije. Ako si profil nalik njemu, ako si našla lukrativnu nišu, ako imaš viziju... go for it! He who dares, wins! Nema veze što je kriza, ako imaš proizvod koji tržište sad treba. Pa i ako ne treba, a ti mu dobro objasniš da treba...

  41. #41
    Ifigenija avatar
    Datum pristupanja
    Jun 2004
    Postovi
    4,570

    Početno

    Citiraj ekoi prvotno napisa Vidi poruku
    Ima li netko tko se odvažio, pokrenuo i onda požalio? Ako da, zašto?

    Ja znam ljude koji su požalili, nekoliko njih. U konkretnim slučajevima radilo se o tome da su konkretne industrije (proizvodnja, uglavnom tekstila) jednostavno propale u Hrvatskoj. Pojedine firme još opstaju, ali na drugi način, kroz druge kanale, niše i uz drugi koncept od klasične proizvodnje. I znam ljude koji su požalili jer nisu računali na probleme sa državnim aparatom. U nekim poslovima država dere jer može, i ljudi možda nisu toliko financijski ugroženi, koliko psihički, i to u doba kad je sezona, onda inspektori šetaju i traže dlaku u jajetu.

  42. #42
    winnerica avatar
    Datum pristupanja
    May 2008
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    2,034

    Početno

    Citiraj ekoi prvotno napisa Vidi poruku
    Ima li netko tko se odvažio, pokrenuo i onda požalio? Ako da, zašto?
    Ima konkretno moj muž; nakon što sam iz našeg zajedničkog obrta ja otišla (čim je posao počeo opadati) raditi za plaću, on je hrabro još godinama nastavio i nastavio i nastavio lupati glavom o zid. Došlo je do toga da danas radi (uspješno) isti posao ali izvan RH; dakle taj posao se može raditi u Španjolskoj, Italiji, Slovenij, Mađarskoj npr. ali u RH ne jer nismo u EU, pa imamo problem s carinom, špedicijom, prevoznikom, šleperom, povratom robe, inspekcijama kojekakvim (od nemila do nedraga); i kao takav je tu neisplativ i prekopliciran tj. preskup; a kad se na nekog nakači inspekcija, oni uvijek mogu naći bilo što, i to provjereno. Jer tebe kao pojedinca nitko ne štiti (i tvoja prava), a iza nekakvog aparatčika stoji cijeli sustav i on je uvijek u pravu.
    Hoću reći da mm više puta požali što se nije negdje dobro uhljebio i ne radi za plaću...
    Posljednje uređivanje od winnerica : 05.11.2012. at 02:01

  43. #43
    ivy avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2006
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    3,035

    Početno

    ekoi, potpuno si u pravu kada kažeš da ima ljudi koji neke stvari mogu platiti. ljudi često gledaju iz aspekta svojih djelatnosti pa se zato češće govori o krizi. mislim da se treba mijenjati djelatnost koja je u krizi, isto tako mislim da se treba uzimati menagere ako ti mogu donijeti profit bez obzira što ga na taj način dijeliš. još jedna bitna stvar - nikako ići u bescjenje, svoju uslugu treba naplatiti. samo opet kao što sam rekla, trebaš izabrati uslugu/proizvod koja je tražena.
    ja, iz svojih cipela, više gledam frustrirane poslodavce koji ne mogu naći kvalitetne ljude. užasno se puno laže, krade, podmeće, ljudi su lijeni do besvijesti i nije lako naći zaposlenika s kojim bi bio zadovoljan. mislim, moguće je, ali teško.
    da ne govorim recimo o majstorima koje je praktički nemoguće naći a da nešto valjaju

  44. #44
    Vala3 avatar
    Datum pristupanja
    May 2011
    Lokacija
    Zadar
    Postovi
    113

    Početno

    Jedino što nikako ne bih preporučala je uzimanje kredita za pokretanje posla, to mi se čini da je nažalost kod nas osuđeno na propast. Ako krećeš u nešto sa min ulaganja i ovisiš samo o sebi ipak ima veće šanse za uspjeh od posla za koji trebaš kredit pa ako se u kratkom vremenu ne počne vraćati uloženo banka popapa sav prihod a troškovi rastu. Kod nas je nažalost klima takva da treba neko vrijeme raditi na crnjaka i kad se posao počne širiti onda sve prijaviti i raditi po zakonu. Mi smo ovo ljeto počeli sa sadnjom povrća, na malo čisto radi bebice da znamo što joj kuhamo. Eto imamo poveći vrt koji nitko nije 20 god obrađivao i krenuli sa uzgojem. Bilo je i viška koji smo prodavali, na crno naravno i vidjeli da to štima. Na proljeće planiramo proširiti uzgoj jer zainteresiranih ima, ali naravno da za sad niti ne razmišljamo o otvaranju obrta bar još koju godinu jer bi to značilo da bi svu zaradu dali državi jer smo ovu godinu pokrili točno ono što smo uložili, i naravno jeli smo zdravo i eko uzgojeno. Bilo bi lijepo kad bi država podržala obrnike sa manjim davanjima u početku kako bi jednog dana svi lijepo radili i plaćali doprinose i poreze kako spada, a ne da smo osuđeni na rad na crno jer drugačije nemaš računicu.
    Naravno svoj rad u svemu tome nismo niti računali jer tako to obično i biva, svoj rad ne računaš u cijenu proizvoda, ali bar smo bili zadoviljni svojim plodovima

  45. #45
    Mojca avatar
    Datum pristupanja
    Aug 2010
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    13,630

    Početno

    Citiraj ivy prvotno napisa Vidi poruku
    gledam frustrirane poslodavce koji ne mogu naći kvalitetne ljude. užasno se puno laže, krade, podmeće, ljudi su lijeni do besvijesti i nije lako naći zaposlenika s kojim bi bio zadovoljan. mislim, moguće je, ali teško.
    Veliki potpis na ovo.

  46. #46
    Rivendell avatar
    Datum pristupanja
    May 2011
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    1,351

    Početno

    Citiraj Vala3 prvotno napisa Vidi poruku
    Jedino što nikako ne bih preporučala je uzimanje kredita za pokretanje posla, to mi se čini da je nažalost kod nas osuđeno na propast. Ako krećeš u nešto sa min ulaganja i ovisiš samo o sebi ipak ima veće šanse za uspjeh od posla za koji trebaš kredit pa ako se u kratkom vremenu ne počne vraćati uloženo banka popapa sav prihod a troškovi rastu. Kod nas je nažalost klima takva da treba neko vrijeme raditi na crnjaka i kad se posao počne širiti onda sve prijaviti i raditi po zakonu. Mi smo ovo ljeto počeli sa sadnjom povrća, na malo čisto radi bebice da znamo što joj kuhamo. Eto imamo poveći vrt koji nitko nije 20 god obrađivao i krenuli sa uzgojem. Bilo je i viška koji smo prodavali, na crno naravno i vidjeli da to štima. Na proljeće planiramo proširiti uzgoj jer zainteresiranih ima, ali naravno da za sad niti ne razmišljamo o otvaranju obrta bar još koju godinu jer bi to značilo da bi svu zaradu dali državi jer smo ovu godinu pokrili točno ono što smo uložili, i naravno jeli smo zdravo i eko uzgojeno. Bilo bi lijepo kad bi država podržala obrnike sa manjim davanjima u početku kako bi jednog dana svi lijepo radili i plaćali doprinose i poreze kako spada, a ne da smo osuđeni na rad na crno jer drugačije nemaš računicu.
    Naravno svoj rad u svemu tome nismo niti računali jer tako to obično i biva, svoj rad ne računaš u cijenu proizvoda, ali bar smo bili zadoviljni svojim plodovima
    E, ovo je moj san. Jednog dana... Kad budem u mirovini

  47. #47
    Zuska avatar
    Datum pristupanja
    Jul 2012
    Lokacija
    terra magica
    Postovi
    4,094

    Početno

    Citiraj ekoi prvotno napisa Vidi poruku
    Ima li netko tko se odvažio, pokrenuo i onda požalio? Ako da, zašto?
    Moj dragi je prije 4 godine krenuo u osnivanje privatne firme, zapravo, onako kako je i Ifigenija rekla, najprije je 2-3 mjeseca testirao situaciju i radio popodne, nakon klasičnog posla od 7 do 3, i onda se odvažio, dao otkaz i krenuo punom parom. Istina, ušao je u posao s rođacima iz druge zemlje pa je to bio vjetar u leđa, ali nakon početnog guranja prepušten je izazovima hr tržišta i hr poslovanja, a ono je onakvo kakvo je i winnerica opisala. Počelo je dobro, nastavilo se osrednje i sve teže, prije pola godine morao si je plaću smanjiti da ne bi nekome morao dati otkaz pa sad ima smiješnu plaću, ali guramo mi, guraju oni u firmi... Da je dobro, nije, puno se puno trude, a nisam sigurna da itko sad dobro živi.

    Ipak nije požalio, mada je prije puno manje radio, odgovornost mu je bila skoro nikakva u odnosu na sad, a sad ispada da mu je i plaća bila veća. Nadam se da će doć malo bolja vremena, iako se za njega ne bojim jer ako firma propadne, može sutra nać posao, on je od onih tipova koje ljudi vole, simpa je i dobro radi svoj posao.

    A s Ivy se potpuno slažem, jako je teško naći kvalitetne ljude, marljive i odgovorne, vidim to po firmi od dragog, po frendovima koji traže ljude (od konobara do pravnika), a i ja sam dugo godina bila u poziciji gdje sam primala ljude. Uvijek smo našli što nam je trebalo, super kvalitetne ljude, ali kakvih smo se životopisa i nastupa nagledali, to je bilo strašno.
    Da sad tu ne ispadnem neki kapitalist (upravo suprotno!), ali nikad nisam i neću razumjeti tu neku bazičnu lijenost koju primjećujem kod mnogih ljudi. Ne mislim da se ljudi trebaju tući i gristi, ta vrsta predatorstva u konkurenciji koja je u nekim branšama čak i poželjna mi je totalno fuj, ali ono, daj malo trgni se, radi na sebi, pripremi se za razgovor itd.

    S druge strane, potpuno razumijem oklijevanja, strahove i nedoumice povezane s mijenjanjem posla i odlaskom u privatne vode. Oduvijek sam imala hrpu ideja i veliku maštu, ali nikad dovoljno hrabrosti da postanem poduzetnica i krenem u ostvarivanje. Uvijek bih naišla na nova pitanja, na neko područje koje mi je nepoznato..a onda sam oko sebe vidjela hrpu ljudi koji su samo tako ušli u poduzetničke vode, s puno hrabrosti i velikim mudima, a neki s jako malo ili nikako znanja (jedan na kojeg sad mislim je neslavno propao jer mu je posao počivao na kreditima, drugi upravo propada jer ga isto uništava kredit). Ipak, vjerujem da taj moj drive za poduzetništvom ipak nije bio toliko veliki i iskren pa se zato nikad nisam ni ozbiljnije potrudila.

    Ja sam uvijek bila zadovoljna svojim poslom jer sam uvijek radila ono što volim, čak i pod cijenu manjih novaca, kompromis ulaska u firmu ili područje rada koje me ne zanima mi je bio stran. Mogla sam si priuštiti talvo razmišljanje jer nisam imala obitelj i uvijek sam znala da ako zagusti, mogu na mjesec-dva računati na pomoć roditelja (a nikad nije trebalo). Međutim, postala sam jako nezadovoljna životom u velikom gradu, pogotovo načinom života kakav bi on mogao postati u budućnosti pa sam, ne imajući potpunu viziju svega i riskirajući, smogla hrabrosti i vratila se u manji grad. Onda je sve sjelo na svoje mjesto, posao je došao za mnom jer sve što sam radila, mogu raditi i od doma, a na neki način sam zapravo i postala poduzetnica jer sam počela raditi za više naručitelja izvan primarnog posla. Život mi je postao puno kvalitetniji pa se stvarno ne mogu žaliti, a imam osjećaj da je to zato što mi primarni drive nije bila želja za većom zaradom, statusom niti ikakav vid pohlepe, već unutrašnja potreba da živim skladnije sama sa sobom, da imam obitelj i da za nju imam vremena.

    Mislim da treba slijediti svoj unutarnji zov, vizualizirati želje, raditi na njima odgovorno i savjesno i onda prepoznati trenutak za realizaciju (ili će se on sam prepoznati). To je moj recept koji meni pali oduvijek.

  48. #48
    Zuska avatar
    Datum pristupanja
    Jul 2012
    Lokacija
    terra magica
    Postovi
    4,094

    Početno

    Citiraj Vala3 prvotno napisa Vidi poruku
    Mi smo ovo ljeto počeli sa sadnjom povrća, na malo čisto radi bebice da znamo što joj kuhamo. Eto imamo poveći vrt koji nitko nije 20 god obrađivao i krenuli sa uzgojem. Bilo je i viška koji smo prodavali, na crno naravno i vidjeli da to štima. Na proljeće planiramo proširiti uzgoj jer zainteresiranih ima, ali naravno da za sad niti ne razmišljamo o otvaranju obrta bar još koju godinu jer bi to značilo da bi svu zaradu dali državi jer smo ovu godinu pokrili točno ono što smo uložili, i naravno jeli smo zdravo i eko uzgojeno.
    Ovo je na tragu mojih promišljanja. Gledam oko sebe, jedni imaju zemlju i stoku (ili mjesta za stoku), a drugi traže zdravo voće i povrće, jaja i meso, ne zadovoljava ih ono što nalaze u trgovinama pa čak ni na tržnicama, a nemaju vremena, mogućnosti ili želje da sami nešto uzgajaju i proizvode. I sad si ja kontam, ako nas 20 takvih garantira Peri Periću da će od njega redovito kupovati jaja, salatu, kelj i ostalo povrće, onda se njemu itekako isplati baviti se poljoprivredom i držati kokice. Ivi Iviću garantiramo da ćemo od njega kupiti meso u iznosu od jednu svinje i pola teleta godišnje te nešto kunića te 50 kg krumpira. Pa njemu bi se isplatilo držati životinje i uzgajati krumpir. Mislim, pa toliko svega (i više) kupimo u dućanima, a sve je bezukusno i puno dodataka.
    Od treće osobe kupujemo voće, garantiramo da ćemo od nje kupovati jabuke, kruške, breskve itd.

    Dakle, izbjegavaju se posrednici, kupuje se direktno od proizvođača koji bez straha proizvodi i uzgaja jer ima krug ljudi koji će od njega kupovati. Važno je naći takav krug u koje i jedni i drugi shvaćaju koliko su važni jedni drugima i koliko je važno da se podupiru redovitom potražnjom i kvalitetnom ponudom.

    Zemlja se iskorištava i obrađuje, ljudi žive od nje, a mi svi jedemo kvalitetnije...
    Posljednje uređivanje od Zuska : 05.11.2012. at 10:45

  49. #49
    Vala3 avatar
    Datum pristupanja
    May 2011
    Lokacija
    Zadar
    Postovi
    113

    Početno

    Rivendell, mi smo se trenutačno našli u sitaciji da su se jednostavno poklopile neke stvari pa smo mogli ući u to. MM je sad totalno u to uživljen pa ga podržavam u tome iako će sve to skupa funkcionirati jedino ako budemo i sa strane radili jer sav taj uzgoj ide samo par mjeseci po ljeti, ali rad na otvorenom stvarno liječi i odlično se osjećamo, ali kad vidim probleme sa kojima se susreću naši seljaci koji uzgajaju na veliko i susreću se sa brojnim problemima oko plasmana, cijena otkupa, elementarnih nepogoda bude mi žao da nam je tako u državi da ne možeš skrpati kraj sa krajem od svog rada. Ova šema na malo sa direktnom prodajom još će i ići i mislim da bi nam u budućnosti to bio solidan način dokrpavanja kućnog budžeta.

  50. #50
    hibiskus avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2010
    Postovi
    321

    Početno

    Citiraj ekoi prvotno napisa Vidi poruku
    ...
    osjećam se sada spremnom riskirati jer su mi se neke životne okolnosti promjenile na bolje i mislim si; SAD JE PRILIKA, SAD ILI NIKAD, barem ću znati da sam pokušala, a ujedno nije riječ o nečemu što bi cijelu moju obitelj dovelo na prosjački štap ukoliko ne uspijem, nije da ću se brutalno obogatiti ali zato mi nisu potrebna ni velika ulaganja na početku..
    ..
    ovaj boldani dio je kljucan ako je to zaista tako, svakako bi se odvazila na privat posao, bez obzira na vrijeme u kojem zivimo.
    za pocetak pokusaj zamisliti sve probleme koji te mogu zaskociti u prvih 6 mjeseci i najvaznije, kako ces ih rijesiti sa sto manje stete.
    imam 15-godisnje iskustvo u privatnom poduzetnistvu i tesko mi je izdvojiti neki savjet jer puno toga ovisi o profilu posla. samo bi rekla da za poduzetnika moras biti osoba koja jako, jako dobro podnosi stres. tu ne mislim da ga ostali ne-poduzetnici ne moraju podnositi dobro, da rasprava ne krene u tom smjeru, vec da ne postoji opcija off, pa ces se malo iskljuciti dok problemi ne prodju, otici na bolovanje, porodiljni, posao prebaciti sefu, kolegici.... uglavnom to je posao koji se ne radi, nego zivi, sa svim svojim dobrim i losim stranama .


    Citiraj ekoi prvotno napisa Vidi poruku
    Hvala vam puno na dosadašnjim komentarima.
    Da ta nesretna kriza...sigurno utječe na sve nas u većoj ili manjoj mjeri, ali si mislim i sada ima ljudi koji daju ne male novce za kojekakve stvari, ovisno o tome koliko im je to važno u životu. Čovjek bi rekao, prosječan čovjek u RH jedva preživljava od 1.do 1. ali kada pogledate da npr. bio&bio koji imaju daleko skuplje stvari od prosjećnih dućana, i dalje dobro posluju, sigurno nešto slabije u odnosu na prije krize, ali činjenica je da ima ljudi koji su voljni platiti 70 kn za 500 gr kokosovog ulja, kada obično jestivo ulje mogu kupiti par koraka dalje u lidlu za 12 kn 1 l, npr. Bezvezan primjer, ali želim reći da ima ljudi koji su spremni dati novac za nešto u što vjeruju da je dobro (bez obzira koji je moj osobni stav o tome). Kako onda netko može dati 700 kn za 25 ml neke anti age kreme? Ili, imala sam nezaposlenu ženu na svom tečaju plesa koja je rekla da joj to vrijedi puno više od kupovanja krpica, kfenisanja, ne pije, ne puši i netroši ni na što drugo, ali ovo joj je važno za dušu i uvijek će nači način do novaca za tako nešto, npr. Kužite me?

    e sad, ovo je vec nesto drugo....
    nemoj se zanositi cinjenicom da svaki proizvod ima svog kupca, to je tocno, ali ti ipak trebas imati odredjeni broj kupaca da bi mogla opstati i za pocetak funkcionirati bez gubitaka.


    sretno

Stranica 1 od 5 123 ... PosljednjePosljednje

Pravila pisanja postova

  • Ne možete otvoriti novu temu
  • Ne možete ostaviti odgovor
  • Ne možete stavljati privitke
  • Ne možete uređivati svoje postove
  •