kako rastu nasa djeca...

[TTiL]

...moram podijeliti ovaj trenutak, sigurna sam da svatko ima preko nekoliko ovakvih trenutaka...

TT je prije dva dan po prvi put u tri godine i skoro dva mjeseca zatrazila da ju uspava tata.
Nije da ju tata nije nikad uspavao, ali to je bilo kad mame nema, kad mama radi ili kad se mama mora malo iskulirati. Ali prekjucer je bilo bas: ˝Danas me tata uspavljuje. Ne ti mama, ti idi u dnevnu a tata neka dodje.

Srce mi je veliko kao kuca. Sreca, nostalgija, ponos, ljubav. Tako mala i tako spontana gesta meni je otvorila oci. Moja djevojcica je velika, svijesno se po prvi put pozeljela odvojiti od mene.
Odusevljavaju me ovakvi trenuci, u kojima dijete pred (a bogami i u ) nasim ocima odraste.

Pisite...

[flopica]

eh, šta da ti kažem nego da su i za mene ovakvi trenuci čista sreća, ona u izvornom obliku
i uvijek me pomalo i šokiraju ali na pozitivan način
pa ih prebirem u glavi još danima i sva sam velika i ponosna
to je roditeljstvo

[Zdenka2]

Meni je to uvijek bilo divno - svaki taj trenutak u kojem bih uočila koliko je moje dijete napredovalo, kako je naraslo, koliko više shvaća, kako se mijenja. Sada upravo s radošću promatram kako u svojoj djeci svakoga dana sve više vidim mladića i djevojku.

Ljubav prema djetetu je uvijek velika, ali kao da i raste kako dijete raste - sve više upoznaješ svoje dijete kao čovjeka, odnos se mijenja, postaje nekako veći.

[Peterlin]

za temu!

Ja sam se nedavno šokirala - 12-godišnji sin me prerastao u visini!

[astral]

i meni se nedavno ista stvar dogodila, tata je išao sa njom spavati a ne mama....bila sam i tužna i sretna u isto vrijeme...
kako dani brzo lete.....

[flopica]

za temu!

Ja sam se nedavno šokirala - 12-godišnji sin me prerastao u visini!

ja mislim da je meni ovo jedan od većih "šokova" - nekidan u gradu sam se pogledala u izlog, a dijete mi naraslo do ramena, ostala mi ta slika nekeko nestvarna
naravno da znam i inače kolika je ali ovako kad sam ugledala nas dvije skupa, e to me je stvarno zapanjilo i ushitilo istodobno
što se tiče nevidljivih znakova odrastanja, jučer sam se nasmijala kad me je nešto uputila i pomirljivo uzdahnula uz neizostavno "a što ću od tebe"

[mayato]

Moja je meni prje par dana došla i dala poljubac u oko jer me boljelo...
To me jako razveselilo jer vdm da shvaća tuđu bol i pokuša ju iscijelti poljupcem kao i ja kad nju nešto boli.
Bravo za temu.

[lukab]

moj je počeo svjesno muljat:

"Tata daj mi dudu"
"Duda je samo za spavanje"
"Mama je rekla da smijem!"

Naravno laže ko pas... milo mamino odrasta

[S2000]

Mene je moj iznenadio kad me je ispratio na izlaznim vratima sa smjeskom i rekao - mama ide na posao, book
Nije bilo plakanja kao do tada

[koksy]

Kad je prvu večer spavao u svojoj sobi a meni suza suzu goni. I još mm kaže; "zašto plaćeš, pa dijete nam odrasta.." Aaaaaj kako sam tek onda plakala...Al naravno da sam istovremeeno bila ponosna na njega do neba! A sad kad još i manjeg preselimo k njemu pa moj krevet, prvi put u 5 godina, ostane prazan...uh! Al rastu, ko male gljive, nemam šta drugo nego bit ponosna na svaki njihov mali uspjeh...

[Ms. Mar]

Sjecam se kad je moj B sa nekih 2 i pol bio s tatom kod bake u posjeti i nazvali me odonuda jer bi on htio ostati spavati kod bake. Moram napomenuti da je do tak zaspivao iskljucivo sa mnom i spavao uz mene u krevetu. Bila sam u soku. Cijelu noc nisam spavala. Osjetila sam ogromnu slobodu s kojom nisam znala sto bih. I veselje. Pa kad je sa 3 rekao da je on sad preveliki za ciku, neka mu dam da jos malo povuce zadnji put. I tako je prestao... Pa je sa 4 i pol sam trazio da odmah veceras spava sam u svojoj sobi... I od tada tako spava. Srce mi preveliko svaki put. I sretna sam, ne samo zato sto dijete raste, nego svaki put budem zadovoljna sto ga nisam u tom rastu gurala, nego vodila, pratila i isla pored njega... kako je kada trebalo... i sto znam da taj rast pripada njemu, a ja sam pocascena sto mu mogu svjedociti.

[miffy34]

Isuse rasplakala sam se, curica mi tako brzo raste...vidim, nisam jedina s tim osjećajem. <3

[TTiL]

Bilo je u proteklih dvije godine puno trenutaka ali bas moram zabiljeziti dva:

TT prvi put ostaje kod bake i dede bez mame i tate. Sve je super, dobro se provela. Kad smo se vratile kuci, pitam ju "I sta mislis, jel' ti bilo dobro?"
A ona me pogleda najozbiljnijim pogledom i kaze: "Bilo je super i mozemo to opet, ali ne tako dugo. Malo mi je bilo predugo."
Ima dijete pravo, bila je sama 18 dana... a prvi put!

MM je bio odsutan 2 mjeseca zbog posla i konacno smo se na moru svi nasli. Ali ja nakon deset dana moram nazad na posao. TT ostaje sa tatom na moru.
Vecer prije mog puta moje sunce se rasplace kao ljuta godina i tiho mi kaze: "Mama, ja bi da mi ponovo budem prava obitelj, svi zajedno, a ne jedni tu drugi tamo."
Ne moram ni reci da smo onda zajedno plakale...