Stranica 10 od 11 PrviPrvi ... 891011 PosljednjePosljednje
Pokazuje rezultate 451 do 500 od 515

Tema: Roditelji i obitelj kao teret i kako se osloboditi...?

  1. #451
    Tanči avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2007
    Postovi
    7,888

    Početno

    Moj pokojni otac je imao 65 kad je umro. Umro je od bolesti i kad je postao svjestan da je gotovo i da se kraj bliži rekao je- nemoj biti tužna, ja sam svoje proživio. Treba žaliti mlade koji su bolesni i ove bebe (na neurokirurgiji na Rebru ima i beba od 6 mj oboljelih od tumora) mene ne treba žaliti. Ja sam imao lijep život. Eto, on je mislio od 65 da je svoje proživio i umro je zadovoljan.
    Moja sveki je u 91. i ni sa čime nije zadovoljna. Ja od nje nisam čula niti jednu pozitivnu izjavu. Niti jednu, a trebala bi biti presretna kako je izgurala tolike godine i kako se super oporavila od loma kuka, ali ne. Ona tvrdi da ju je netko zacoprao i da je njoj jaaaako loše, a i više je nego vidljivo da joj je jaaaako dobro. Pogotovo kad se njeno stanje usporedi sa statistikama ona je na konju, ali to nikad neće priznati i reći doktorima, nama ili dragom Bogu - hvala.

  2. #452

    Datum pristupanja
    Feb 2010
    Lokacija
    Istra
    Postovi
    3,791

    Početno

    Došla sam te samo zagrliti Tanči

  3. #453
    ekoi avatar
    Datum pristupanja
    Aug 2010
    Postovi
    501

    Početno

    Danas sam nažalost ponovno izbačena iz takta. Dosta mi je, al ono, stvarno mi je dosta te moje obitelji koja to nije zapravo. Iako s njima ne živim već 6 godina ja se minimalno barem jedanput mjesečno dobrano iznerviram i rasplačem da ne mogu dobar dio dana doći k sebi i funkcionirati. Pa dokad tako?!!! Cijeli život? Ma čemu, pitam se? Nije mi jasno zašto si to dozvoljavam i zašto unatoč svemu ne napravim rez i doviđenja! Kakav strah, kakav osjećaj grižnje savjesti i krivnje?

    Imala sam situaciju da sam jutros morala ići na uzv u bolnicu gdje se inače uzv čeka nekoliko tjedana na termin (a ja sam sada u 35. tt). To ne bi bio nikakv problem da se prvo dijete nije razboljelo i trebalo je iznenada naći čuvanje. Baka koja je inače uvijek tu, također je imala pregled u bolnici a prijeteljice mi radile ujutro. Koga slobodnog naći u ponedjeljak ujutro?
    Nesrećo moja, zovi ti mog brata, koji već 2 godine čubi na zavodu za zapošljavanje. Dogovorili se mi da dođe najkasnije do 10h. U 10.18h mi je kretao autobus. Evo ti 10 sati, njega još uvijek nema, nema umirujućeg poziva - evo tu sam, dolazim, kasnim i sl. Mislim si ja sad će svaki čas. U 10h i 10 min ja izluđena zovem na mob - di si?!! Pa ja moram krenuti od doma za 2 min a tebe još nema?!!! On ležerno, evo me tu sam. U 10h i 15 min ja navlačim jaknu i čizme i evo ti njega na vratima stana a ja s jednom nogom vani, trudna do zuba trčim po skliskom puteljku od snijega na autobus. U stubištu mu vičem nešto o nepouzdanosti i neodgovornosti, al me nije uopće ozbiljno doživio, samo me pitao dal mi komp radi?!!! Halo, pa nisi došao čitat o kladionicama i sportu, već si došao čuvat bolesno dijete!!! I nisam mu stigla reći za dijete niti gdje je toplomjer, što smije popiti u slučaju bolova i temperature, da u kuhinji ima čaja, kada bi trebala nešto pojesti, itd.
    Sva u jadu, brizi i ljutnji - kome sam to ostavila svoje dijete - zovem baku i molim ju da ode provjeriti kako je mala. Sva sreća pa je prošlo sve u redu, ali gospon se ne bi sjetio ponuditi bolesnom djetetu čaj i tak dalje. Ne znam, ne znam gdje mi je pamet bila i kako sam mislila da se mogu osloniti na nekog člana svoje obitelji kad cijeli svoj život nisam isto ni sama dobila.
    U svakom slučaju, sigurno neće više čuvati ni jedno moje dijete, ali te živce koje sam danas izgubila, odoše nepovratno.
    Kasnije mi dijete veli da joj je ujo rekao da sam ja zločesta i da nisam dobra kao on i da ja za njega nikad ne bi došla doma?!!!! WTF?!!!
    Mislim stvarno, nakon sveg što sam proživjela, eto, ispadam najveći negativac.

    Kada sam se vratila kući, najradije sam htjela napraviti slijedeće - zahvaliti mu i reći doviđenja, al ono zauvijek. Ne želim više imati ništa s tobom, ni sa tatom.
    Kad got imate neka sranja zovete i tražite pomoć i dobite i više no što ste tražili od ljudi koji su i više nego opterećeni svojim problemima i svakodnevicom, i to uzimate po normalno i zdravo za gotovo i bez hvala, i to se očito vrlo brzo zaboravi. Zaborave se svi darivani i posuđeni novci, posudbe auta, kojekakve ne male usluge, razvažanje doktorima, preporuke za zaposlenje...A kada jednom godišnje se čovjek vama obrati, požali istog trena, i još se osjeti ko govno jer nije zahvalno i prigovara...

    Jesam li ja normalna, Lastane?

  4. #454
    Peterlin avatar
    Datum pristupanja
    Sep 2008
    Lokacija
    Zg
    Postovi
    32,256

    Početno

    Normalna si. Idući put zovi nekog drugog da čuva dijete.

  5. #455
    ekoi avatar
    Datum pristupanja
    Aug 2010
    Postovi
    501

    Početno

    Bih, da sam imala ikoga drugog... bilo je ili buraz ili odgađaj pregled u bolnici... Trebala sam znati bolje, makar ne znam šta...

  6. #456
    Tanči avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2007
    Postovi
    7,888

    Početno

    Citiraj Peterlin prvotno napisa Vidi poruku
    Normalna si. Idući put zovi nekog drugog da čuva dijete.
    Potpis. Ja ga sigurno ne bi ni ovaj put zvala.

    ...što se tiče ovakvih situacija; uvijek je zgodno, dobro i pametno povezati se s nekim u susjedstvu. Nekom susjedom u mirovini i dogovoriti se s njom da ti uskoči kad je frka, naravno uz naknadu. Dobro njoj, dobro tebi. I sigurna sam da će bolje paziti na dijete nego netko iz familije.

  7. #457
    Peterlin avatar
    Datum pristupanja
    Sep 2008
    Lokacija
    Zg
    Postovi
    32,256

    Početno

    ekoi, onda zaboravi priču i nemoj se uzrujavati, od toga imaš samo štete, koristi nikakve... Sad je ionako gotovo. Ali morat ćeš si polako izgraditi mrežu pouzdanih ljudi, pogotovo sad kad stigne druga bebica. To je važno jer ovakve situacije se događaju. A ako tvoja obitelj nije dio toga - njima na dušu, nema to s tobom nikakve veze.

    Eh, bravo Tanči, istovremeno smo pisale istu stvar.
    Posljednje uređivanje od Peterlin : 25.03.2013. at 19:48

  8. #458
    Lucija Ellen avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2004
    Postovi
    3,478

    Početno

    Ekoi :hug:
    opcenito mi se cini dobra ideja naci par susjeda koje mogu uskakat povremeno jer zaista sad kad dodje druga beba - situacija se strasno komplicira.

  9. #459
    *mamica* avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2009
    Postovi
    2,412

    Početno

    Citiraj Tanči prvotno napisa Vidi poruku
    Moja sveki je u 91. i ni sa čime nije zadovoljna. Ja od nje nisam čula niti jednu pozitivnu izjavu. Niti jednu, a trebala bi biti presretna kako je izgurala tolike godine i kako se super oporavila od loma kuka, ali ne.
    Ovako i moja, samo bez loma kuka i sa 39 godina manje. Znači, još uvijek je mlada žena, ali samo negativan stav, kukanje i strašan nemar o sebi. Moj je plan da je skupa sa MM odvedem na sistematski da vidi koliko je si upropastila zdravlje, da joj zadam rok dokad joj kilaža i nalazi moraju biti cakum pakum i da u startu srežem to kukanje i nezadovoljstvo. Jednostavno joj želim dati do znanja da je sama odgovorna za sebe i svoje stanje, a ne ljudi oko nje.

    Uzimam joj u obzir da je imala jedan težak period života i tragedije, ali tko ih od nas nema? Nikome život nije med i mlijeko, ne možeš se živ zakopati i ostati u tom stanju zauvijek!

  10. #460
    ekoi avatar
    Datum pristupanja
    Aug 2010
    Postovi
    501

    Početno

    Hvala na prijedlogu i riječima utjehe. Da čini se mudro i poželjno obratiti susjedu, no svi u našem stubištu valjda uglavnom rade i imaju svoje obaveze, ili su samci ili već imaju veliku djecu, ne viđam ih puno, na stubištu se samo pozdravimo, ne znam ništa o njima, vitalnih umirovljenica nema...ne znam kako bih stvorila tu mrežu među susjedima... No u svakom slučaju ćemo se morati nanovo organizirati zbog dvoje djece i porazmisliti na koga možemo zapravo računati. Inače nam je sveki uvijek tu, ovo je bilo valjda jednom u 2 godine da nije bila slobodna u tom trenutku kada nam je zatrebalo...

  11. #461
    mare41 avatar
    Datum pristupanja
    Aug 2009
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    10,556

    Početno

    ajme mamica, ja mislim da je kukanje i nezadovoljstvo sklop u glavi, i ne vjerujem da ces tu nesto promijeniti, nalaze da-al ako ces ti vodit brigu sta ce i kako jesti, ako je stvar samo ishrane

  12. #462
    Ms. Mar avatar
    Datum pristupanja
    Aug 2007
    Lokacija
    Zaprešić
    Postovi
    830

    Početno

    Citiraj Tanči prvotno napisa Vidi poruku
    Moja sveki je u 91. i ni sa čime nije zadovoljna. Ja od nje nisam čula niti jednu pozitivnu izjavu. Niti jednu,
    Moja baka - čitav život jadna i sve nesreće su baš nju snašle i stalno negativa. Neki dan je slavila 100-ti rođendan i prvi put u životu od nje sam čula nešto zaista pozitivno - rekla je da joj je to najsretniji dan u životu. Ja ju pitam zašto, a kaže ona: 'Kad vidim koliko ljudi imam koji me vole.' 100 joj je godina trebalo da to vidi. Ali eto, vrijedilo je.

  13. #463

    Datum pristupanja
    May 2006
    Lokacija
    Split
    Postovi
    3,210

    Početno

    Citiraj Ms. Mar prvotno napisa Vidi poruku
    Moja baka - čitav život jadna i sve nesreće su baš nju snašle i stalno negativa. Neki dan je slavila 100-ti rođendan i prvi put u životu od nje sam čula nešto zaista pozitivno - rekla je da joj je to najsretniji dan u životu. Ja ju pitam zašto, a kaže ona: 'Kad vidim koliko ljudi imam koji me vole.' 100 joj je godina trebalo da to vidi. Ali eto, vrijedilo je.




    Ovo je potvrda za onu: Bolje ikad nego nikad!

    Moja baka, koja me odgojila bila je sušta suprotnost, nije je život mazio, al je imala jako zdrav pogled na svijet. I čak i kad je ostajala sama, nije se bojala osamljenosti. Uvijek je govorila svima, meni, sinovima: morate brinuti o sebi, svojim obiteljima...

    Volila je da joj svrate, ali volila je i svoj svijet, stančić, svoj mir, krpanje...Posljednje 2-3 godine plaćana je susjeda koja se o njoj brinula. Do nje smo došli preko crkve koja ju je preporučila. I dan danas volim tu ženu, postala je u neku ruku kao dio obitelji. Krasno je kad sve ispadne super. Iako, to je moje mišljenje da je žena bila super. Bilo je i onih koji su prigovarali, te ona zarađuje na baki, te bi mogla ovako/onako...ali, nitko nije baki mogao dati tu skrb, ni mijenjat pelene, nit bit svako 2-3 sata u stanu, nit kuhat, nit zvat liječnika...tako da te pare su bile baš ok za tu uslugu. I nitko od rodbine nije mogao doselit kod bake i zarađivat te pare. Tako da mislim da su prigovori bili bezveze.

    Tanči, hug!

  14. #464
    Tanči avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2007
    Postovi
    7,888

    Početno

    Citiraj mare41 prvotno napisa Vidi poruku
    ajme mamica, ja mislim da je kukanje i nezadovoljstvo sklop u glavi, i ne vjerujem da ces tu nesto promijeniti, nalaze da-al ako ces ti vodit brigu sta ce i kako jesti, ako je stvar samo ishrane
    Upravo tako. Nema šanse da ju uspijete promijeniti, ma ni kod doktora poslati. Ona to sigurno ne želi.

    Imam ja takvu mamu. Sva je u bedu. Non stop. I stalno kuka. I glumi teškog bolesnika, a nije joj ništa.

    Inače živi u Dalmaciji, ali je došla na tjedan dana u Zg zbog nekog suda na kojem se morala pojaviti kao svjedok.
    Odsjela je kod brata jer je to naš zajednički stan i tamo ima mjesta.
    Onda je jedan dan otišla tati na grob i poslije mene nazvala i napala me da od Svih svetih nisam bila. Nisam, istina. I to me boli, ali zaista nisam mogla pokraj svekrve misliti još i na to.
    Onda je draga mama drugi dan otišla na Rebro na hitnu jer nju već danima boli nešto i provela je cijeli dan na hitnoj i nakon silnih pretraga i snimanja nisu joj našli ništa. Poslali su je doma.
    E, ali to njoj nije bilo dosta.
    Treći dan je imala dogovor sa mnom da se nađemo u gradu i odemo na kavu. zašto? Pa zato jer je trebala torbu-kolica koja su bila kod mene. Ne, naravno da bi mene vidjela. Kolica su joj bila bitna. I našle se mi i ja joj kažem, ajmo na kavu, a ona meni: ne, ne, ja sad idem na traumu u Draškovićevu mooolim, zaprepašteno ću ja, a zašto, što ti je, pa zar nisi jučer bila na Rebru i nije ti ništa???? Ne, ona mora snimiti kompletnu kralježnicu jer je pala s lojtre prije godinu dana i ja pojma nemam kak je njoj i nju užasno sve boli....mama, da te možda ne boli od godina, menopauze, vremena??? Ne, ne, ona osjeća da s njom nešto nije u redu i mora ići.
    Otišla sam s njom i odmaknula se od šaltera u bolnici na kojem je doslovno lagala kako je pala jućer u 6h i kako nju sve boli itd.
    U bolnici je provela na pretragama od 11,30h do 21 sat.
    Snimili su joj kompletnu kralježnicu, uzv abdomena, ct glave, izvadili krv i urin. Sve je ok, dr ju pita di su joj modrice, ta pala je jučer?!!?
    Jedina stvar koja nije štimala je nisko zgrušavanje, ali to je njoj urođeno. Ona ima zgrušavanje na granici hemofilije i to je ok samo što i kod najmanjeg udarca sva poplavi. Inače joj ne smeta. I ona to u bolnici nije rekla, već je prešutila.
    Onda je četvrti dan sva jadna zaključila da njoj sigurno bubreg nije u redu i to desni jer joj jedino bubrege nisu pregledali. Sve drugo jesu.
    Izvrnuli su je kao čarapu naopako i ništa joj nisu našli i ona je nesretna. Najsretnija bi valjda bila da ju snađe neka teška, smrtonosna bolest. Ali, neće. Zdrava je da zdravija nemre biti.
    Peti i šesti dan je topila mast jer je to jako zdravo i radila čvarke da si ponese sa sobom kad ide natrag.
    Sedmi dan je otišla.
    a da nije vidjela moju kći, svoju najstariju unuku. Mala je imala školu popodne i nije mogla ići k baki, a baka nije imala vremena da dođe k nama. Zapravo, nije ni pokazala namjeru ni zanimanje.
    Eto, i kad ja kažem da sam sama na ovome svijetu, onda to fakat i je tako. Kakve mame i svekrve, Bože sačuvaj me od kuge, rata, gladi i njih.

  15. #465
    Tanči avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2007
    Postovi
    7,888

    Početno

    Citiraj ekoi prvotno napisa Vidi poruku
    Hvala na prijedlogu i riječima utjehe. Da čini se mudro i poželjno obratiti susjedu, no svi u našem stubištu valjda uglavnom rade i imaju svoje obaveze, ili su samci ili već imaju veliku djecu, ne viđam ih puno, na stubištu se samo pozdravimo, ne znam ništa o njima, vitalnih umirovljenica nema...ne znam kako bih stvorila tu mrežu među susjedima... No u svakom slučaju ćemo se morati nanovo organizirati zbog dvoje djece i porazmisliti na koga možemo zapravo računati. Inače nam je sveki uvijek tu, ovo je bilo valjda jednom u 2 godine da nije bila slobodna u tom trenutku kada nam je zatrebalo...
    Što se ovog tiče, reći ću ti da sam uvijek dijete vukla sa sobom. Kamo god išla. Ako ju nisam mogla voditi, nisam ni ja išla. Da sam kojim slučajem imala više djece, isto bi bilo. Kud ja- tu i oni. Jednostavno sam se tako naučila organizirati. Jest da je teže, puno teže. Ali kod mene je jedino tako moglo biti. Bake su oduvijek neupotrebljive. Teta, strina i sl. nemamo. Imam brata na drugom kraju županije koji ima dosta i svojih obveza pa ni on ne dolazi u obzir. I tako je na kraju kod mene uvijek važilo- uzdaj se u se i u svoje kljuse.
    S druge strane imam dvije- tri susjede u mirovini koje bi mogle doći u obzir za uskakanje, ali ih nikad nisam angažirala, već se nekako bolje osjećam kad znam da postoje iako ih ne koristim.

  16. #466
    *mamica* avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2009
    Postovi
    2,412

    Početno

    Da, to je definitivno sklop u glavi, samo sto moja svekrva ima objektivnih zdravstvenih problema, a da ne govorim o kilogramima koje je natukla i od kojih jedva hoda i zbog kojih je i navukla si zdravstvene probleme. Ali ona ce sigurno poci s nama doktoru, nije npr.bezobrazna i teska zena kao Tancina baka. Samo se prepustila toj kuknjavi i samosazalijevanju i niti brine o sebi niti vidi ista pozitivno u cinjenici da je okruzena velikom prekrasnom obitelji, djeci i unucadima koji je vole i brinu za nju kao malo koja djeca za svoje roditelje. Ona se i dalje osjeca usamljena i napustena i samo kuka nad sobom. Ne pada mi na pamet paziti na njezinu ishranu - lijepo cemo zajedno saslusati kada je doktor naspota zbog kilograma i losih nalaza i onda ce dobiti do znanja - sredjuj kilograme i zdravlje jer se nikome ne mili voditi te po doktorima radi tvog nemara. Poznavajuci njezin nacin razmisljanja, vjerujem da ce to upaliti.
    Meni samo jedno nije jasno - ona je bila uspjesna, obrazovana zena puna zivota koja je i vidjela svijeta, sa lijepim, ispunjenim zivotom, brojnom divnom djecom... U kojem trenutku se covjeku toliko promijeni sklop u glavi da imas dojam da stojis pred djetetom koje se samosazalijeva, a ne pred relativno mladom zenom koja bi tek mogla uzivati u zivotu? Da, zivot je tezak, tragedije te pogode, ali zar se moze stanje duha toliko promijeniti?

  17. #467
    amsterdam avatar
    Datum pristupanja
    Mar 2013
    Postovi
    171

    Početno

    sad sam tek otkrila ovu temu i kad čitam ne vjerujem koliko sličnih situacija i koliko prepoznajem sebe u vašim postovima..dakle, nisam luda! ja ludim sa muževom obitelji već godinama, neprestano se miješaju u naš život...sveki je depresivna oduvijek i imam razumijevanja za to jer je bolesna i nemože si pomoći..ali svojim sažalijevanjem i neprestanim pesimističnim razmišljanjima ubija nas koji moramo to slušati svaki dan...zbog toga se moj muž vrlo zaštitnički ponaša prema njoj jer ona lako izmanipulira i njime i svekrom..za primjer, ja i muž se posvađamo, ona završi na hitnoj! vrlo je teško imati konstanto razumijevanje za to... a dugo je u mirovini i dosadno joj je te se još k tome stalno žali da se ja ne želim družiti dovoljno sa njom, da bi ona razgovarala i sl. a ja se nakon njenih monologa oporavljam cijeli dan.... stalno ispadam kao crna ovca u obitelji, ili ona koja se drži boljima od njih što uopće nije istina, ali rađe provedem dan sama nego slušajući crnilo i ogovaranja...al nema mi pomoći....jedino možda selidba (živimo skupa) ako uspijem

  18. #468
    Tanči avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2007
    Postovi
    7,888

    Početno

    Može, kako ne? Svi smo mi jako različiti.
    Ja ću pokleknuti, spotaknuti se, pasti, a li ću za čas ustati i nastaviti pa makar i puzeći. Uvijek ima nade i rješenje za sve negdje postoji. Samo ga treba pronaći.
    Ali ima i potpuno suprotnih ljudi. Koji će uporno kukati i neće se potruditi da išta promijene. Zašto? Ne znam. Možda na taj način privlače i dobijaju pažnju pa makar i kao sažaljenje. Njima dobro. Meni je to prestrašno, ali kao što rekoh- različiti smo. Jako.

    Edit- odgovarala sam mamici, a nisam kopirala njen post- sorry.
    Posljednje uređivanje od Tanči : 26.03.2013. at 22:23

  19. #469
    ekoi avatar
    Datum pristupanja
    Aug 2010
    Postovi
    501

    Početno

    To su osobe koje su u životu naučile privlačiti pažnju jedino ulogom žrtve a istim se služe za manipulaciju. Znam sve o tome, živjela s takvima 20 godina. I ne mijenjaju se, zapravo postaju sve gore s godinama. Takva je i bila moja pokojna mama, bježala bi u depresiju i shizoidne ispade svaki put kad ne bi mogla podnjeti situaciju il joj se ne bi svidjelo kak stvari stoje, nije se znala izboriti za sebe ni za išta drugo. Svi su joj bili krivi. Ali sebe i svoje postupke nije nikada preispitivala ni pokušavala promijeniti. Žalosno, užasno i bolno za gledati i živjeti s takvima osobama.

    Sada kako sam navela svoje zadnje nesretno iskustvo sa bratom, moram reći kako sam jako zabrinuta. iskreno, svi smo mi svakakvi, čudni i neobjašnjivi u nekim svojim reakcijama i ponašanjima, ali vidim u zadnjih godinu, dvije, da s mojim bratom nešto gadno ne štima. Mislim, uvijek je imao težak karakter i u životu sam ga doživljavala isto kao i svoje roditelje - ono; imam ih ali zapravo nikad ne računam na njih, ali računam na to da će oni mene tražit, mučit i cijedit doživotno.
    Zato kad je recimo moja mama umrla, kolko got to užasno i nekom neshvatljivo zvučalo ali - bilo je to i veliko olakšanje, i nekakav mir, iako i bol zbog svega.

    Pišem to zato jer mislim da moj brat ide maminim stopama. I što bih ja sad trebala činiti?!
    Iskreno, jako mi je teško ovo samoj sebi priznati i reći - ja ga više ne podnosim. Ne mogu podnjeti biti s njim u istoj sobi, ne mogu više čuti ni jednu jedinu riječ o tome kak su svi glupi, jadni, zli i kak on zato ne može doći do posla, kak je naš stari debil, kak su njegovi svi frendovi jadnici i kak ih je sve otkantao iz života (a zapravo su oni svi otkantali njega- jer iskreno, ko bi ga takvog mogao dovijeka trpjeti? Ne mogu slušati više o tome kak su mu i država i političari krivi za sve i kak bi on to najpametniji i najgenijalniji čovjek na svijetu riješio začas, ne mogu slušati pljuvanja po njegovim bivšim šefovima i kolegama koji su mu isto svi krivi što je on ostao bez posla. Ne mogu više slušati izgovore zašto ne pokušava nešto promjeniti. Nađe ih on milijun. Ne čuje me, ne želi me čuti, zapravo upada me i prekida usred rečenice kad mu pokušavam pomoći idejom, prijedlogom - on opet udri pljuvat po svemu. Samo pljuvanje, pljuvanje, pljuvanje....Mislim da on nije više u stanju normalno razgovarati i biti s ljudima. Nije u stanju imati prijateljstva, nije u stanju komunicirati, slušati, pozitivno se prikazati na razgovorima za posao. Mislim da je postao duševno poremećen, ne znam kako bi to dijagnosticirala.
    Prije pola godine je zabrijao da ima karcinom i da će umrijeti, ja hodala trudna i s mučninama s njim po bolnici da bi dr. nakon svih pretraga rekla da je sve ok i nek samo pije uvin čaj i dođe na kontrolu za 6 mj.
    Također, veli da ak nađem bilo kakvu info o slobodnom radnom mjestu (ne radi već 2 godine, a on ima 36g.) nek mu javim. Pokušala ga ubaciti u jedan job kod frenda, ali i to je uspio zajebat jer nije vidio da ga je šef pozvao na razgovor putem mejla...veli da ak šef želi njega da će ga opet zvati i da se mi nismo dovoljno založili da on dobije taj posao...! i da je to ionak pušiona posao jer mora putovati a plaća je 2 500 kn (početna, na probnom roku). Eto, bolje mu je bit doma bez posla i prodavati sve kaj ima u stanu da bi si mogao kupit hranu. Nagomilat će se dugovi za režije... Pitam ga ja sva jadna i ljuta - pa od čega ti dalje misliš živjeti? Čuvat će od jedne frendice klince, veli on voli klicnce, klinci su mu guba i on zna s njima!!! Halo?!!! A zrelost, a odgovornost, a iskustvo, znanje, sposobnost?!!! Pa ja njemu više ne bi povjerila ni kornjaču u akvariju!!!
    Pa jeste vidjeli kak je ovo s čuvanjem kod mene neki dan prošlo i kakvom je on zapravo stanju?!!!

    Ajme mila majko, što ću ja s njim?!!! Pomoći si ne da, a odjebat...ja ne znam jel bi mogla živjeti s tim...

  20. #470
    ekoi avatar
    Datum pristupanja
    Aug 2010
    Postovi
    501

    Početno

    Citiraj Tanči prvotno napisa Vidi poruku
    Što se ovog tiče, reći ću ti da sam uvijek dijete vukla sa sobom. Kamo god išla. Ako ju nisam mogla voditi, nisam ni ja išla. Da sam kojim slučajem imala više djece, isto bi bilo. Kud ja- tu i oni. Jednostavno sam se tako naučila organizirati. Jest da je teže, puno teže. Ali kod mene je jedino tako moglo biti. Bake su oduvijek neupotrebljive. Teta, strina i sl. nemamo. Imam brata na drugom kraju županije koji ima dosta i svojih obveza pa ni on ne dolazi u obzir. I tako je na kraju kod mene uvijek važilo- uzdaj se u se i u svoje kljuse.
    S druge strane imam dvije- tri susjede u mirovini koje bi mogle doći u obzir za uskakanje, ali ih nikad nisam angažirala, već se nekako bolje osjećam kad znam da postoje iako ih ne koristim.
    Tanči, svaka čast. Uvijek sam imala veliko divljenje za majke s više djece koje su sve hendlale same. Bit će toga dosta i kod nas, ali srećom, opet velim, imamo baku na koju se možemo često pouzdati.

  21. #471
    Peterlin avatar
    Datum pristupanja
    Sep 2008
    Lokacija
    Zg
    Postovi
    32,256

    Početno

    Citiraj ekoi prvotno napisa Vidi poruku
    To su osobe koje su u životu naučile privlačiti pažnju jedino ulogom žrtve a istim se služe za manipulaciju. Znam sve o tome, živjela s takvima 20 godina. I ne mijenjaju se, zapravo postaju sve gore s godinama. Takva je i bila moja pokojna mama, bježala bi u depresiju i shizoidne ispade svaki put kad ne bi mogla podnjeti situaciju il joj se ne bi svidjelo kak stvari stoje, nije se znala izboriti za sebe ni za išta drugo. Svi su joj bili krivi. Ali sebe i svoje postupke nije nikada preispitivala ni pokušavala promijeniti. Žalosno, užasno i bolno za gledati i živjeti s takvima osobama.

    Sada kako sam navela svoje zadnje nesretno iskustvo sa bratom, moram reći kako sam jako zabrinuta. iskreno, svi smo mi svakakvi, čudni i neobjašnjivi u nekim svojim reakcijama i ponašanjima, ali vidim u zadnjih godinu, dvije, da s mojim bratom nešto gadno ne štima. Mislim, uvijek je imao težak karakter i u životu sam ga doživljavala isto kao i svoje roditelje - ono; imam ih ali zapravo nikad ne računam na njih, ali računam na to da će oni mene tražit, mučit i cijedit doživotno.
    Zato kad je recimo moja mama umrla, kolko got to užasno i nekom neshvatljivo zvučalo ali - bilo je to i veliko olakšanje, i nekakav mir, iako i bol zbog svega.

    Pišem to zato jer mislim da moj brat ide maminim stopama. I što bih ja sad trebala činiti?!
    Iskreno, jako mi je teško ovo samoj sebi priznati i reći - ja ga više ne podnosim. Ne mogu podnjeti biti s njim u istoj sobi, ne mogu više čuti ni jednu jedinu riječ o tome kak su svi glupi, jadni, zli i kak on zato ne može doći do posla, kak je naš stari debil, kak su njegovi svi frendovi jadnici i kak ih je sve otkantao iz života (a zapravo su oni svi otkantali njega- jer iskreno, ko bi ga takvog mogao dovijeka trpjeti? Ne mogu slušati više o tome kak su mu i država i političari krivi za sve i kak bi on to najpametniji i najgenijalniji čovjek na svijetu riješio začas, ne mogu slušati pljuvanja po njegovim bivšim šefovima i kolegama koji su mu isto svi krivi što je on ostao bez posla. Ne mogu više slušati izgovore zašto ne pokušava nešto promjeniti. Nađe ih on milijun. Ne čuje me, ne želi me čuti, zapravo upada me i prekida usred rečenice kad mu pokušavam pomoći idejom, prijedlogom - on opet udri pljuvat po svemu. Samo pljuvanje, pljuvanje, pljuvanje....Mislim da on nije više u stanju normalno razgovarati i biti s ljudima. Nije u stanju imati prijateljstva, nije u stanju komunicirati, slušati, pozitivno se prikazati na razgovorima za posao. Mislim da je postao duševno poremećen, ne znam kako bi to dijagnosticirala.
    Prije pola godine je zabrijao da ima karcinom i da će umrijeti, ja hodala trudna i s mučninama s njim po bolnici da bi dr. nakon svih pretraga rekla da je sve ok i nek samo pije uvin čaj i dođe na kontrolu za 6 mj.
    Također, veli da ak nađem bilo kakvu info o slobodnom radnom mjestu (ne radi već 2 godine, a on ima 36g.) nek mu javim. Pokušala ga ubaciti u jedan job kod frenda, ali i to je uspio zajebat jer nije vidio da ga je šef pozvao na razgovor putem mejla...veli da ak šef želi njega da će ga opet zvati i da se mi nismo dovoljno založili da on dobije taj posao...! i da je to ionak pušiona posao jer mora putovati a plaća je 2 500 kn (početna, na probnom roku). Eto, bolje mu je bit doma bez posla i prodavati sve kaj ima u stanu da bi si mogao kupit hranu. Nagomilat će se dugovi za režije... Pitam ga ja sva jadna i ljuta - pa od čega ti dalje misliš živjeti? Čuvat će od jedne frendice klince, veli on voli klicnce, klinci su mu guba i on zna s njima!!! Halo?!!! A zrelost, a odgovornost, a iskustvo, znanje, sposobnost?!!! Pa ja njemu više ne bi povjerila ni kornjaču u akvariju!!!
    Pa jeste vidjeli kak je ovo s čuvanjem kod mene neki dan prošlo i kakvom je on zapravo stanju?!!!

    Ajme mila majko, što ću ja s njim?!!! Pomoći si ne da, a odjebat...ja ne znam jel bi mogla živjeti s tim..
    .
    ekoi, njemu treba pomoć. Profesionalna. Čitaj = psihijatar ili psihoterapeut. Obzirom na obiteljsku situaciju, očito ima posljedice. A ako odbije, onda ti više nemaš nikakvog razloga žderati se i podupirati ga i dalje. Uvjet za tvoju pomoć i potporu je liječenje. I znam - lako je reći... Za sada, ja se ne bih obazirala. Imat ćeš dvoje djece i svoje probleme, pa ako ti eventualno ostane vremena i volje da pomogneš drugima koji bi si trebali sami pomoći - može, ali nemoj si to uzimati kao obvezu. Sretno!

  22. #472
    ekoi avatar
    Datum pristupanja
    Aug 2010
    Postovi
    501

    Početno

    Hvala Peterlin, po ne znam koji puta!

    Nema mi druge nego pustiti ga da se dalje snalazi sam kako zna i živi svoj život kako zna. Umjetnost će biti napraviti to bez osjećaja zabrinutosti, bespomoćnosti i grižnje savjesti jer kao možda bih ipak još mogla nešto više učiniti.

    Rekla sam mu za psihološku stručnu pomoć, išao je par puta, ali naravno skužio je on da ga psihijatrica samo želi sj**** sa lijekovima i da nema ona pojma kak je njemu, boli nju briga, ne može mu niko pomoć... On ne želi nikakvu pomoć koja uključuje njegovu aktivnost, uvid u sebe i promjene. On bi da mu neko s neba dođe i ponudi genijalno dobar posao i da sve bude genijalno, onda bi on pokazao svima kak je on genijalan i imao super život. Imam filing ko da imam malog bracu na pragu puberteta.

    Nema tu lijeka, ne mogu ništa, ali mi druženje s njim jednostavno jako smeta, kada ima takav stav, takvo razmišljanje i uvijek priča samo o tome, i samo o sebi. Nakon 10 minuta sva se unervozim, padnem u depru i jedva čekam da ode doma. Kako da se odmaknem? Mogu pokušati prestati ga spašavati i brinuti o njemu i njegovom životu, ali kako da mu kažem - gle ne želim da mi više dolaziš doma dok si takav, ne mogu to više trpjeti?

  23. #473
    Lucija Ellen avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2004
    Postovi
    3,478

    Početno

    O ekoi
    na zalost, da, moras se maknuti. Mozda ne treba biti grub i izravan, nego samo prorijediti kontakte, ne zvati i ne racunati. Jednostavno se fokusirati na sebe, djecu, muza. Brat je osoba za sebe - punoljetna i sam odlucuje.

  24. #474

    Datum pristupanja
    Apr 2013
    Postovi
    1

    Početno

    I ja sam danas po koji put u bedu zbog svoje obitelji, točnije mame. Mada sam milion puta rekla da me to više neće dirati ali je to valjda jače od mene. Nije istina da se sva djeca vole jednako, ili se barem različito favoriziraju. Imam najstarijeg brata koji je oduvijek bio mamin ljubimac, naš je još 4 sestre. Ja sam najmlađa, najsavjesnija, najodgovornija, prije
    roka završila faks, situirala se i uvijek pomagala svima. Moj brat je dobio skoro svo nasljedstvo i to mi nije ni krivo ali s obzirom da je bio cijeli život mažen i pažen nije završio
    faks a nijedan posao nije dovoljno dobar za njega. roditeljima sam pomagala mada njima realno pomoć ne bi bila potebna ali s obzirom da daju sve njemu onda je uvijek malo.
    Otkako imam svoju obitelj tu sam pomoć uskratila ali me uvijek izludi ta mamina priča kako je on jadnik neshvaćen i kako nikad nije imao podršku i što će on jadnik kad njih ne bude.
    Da li je ona zaista toliko sebična, jer sam milion puta odgovorila da svako mora nositi posljedice svog odabira. I zaista nisam ljubomorna da mu oni pomognu sve, ali me boli
    to što mi se pripisuje sebičnost koja ne postoji, Moj muž mi kaže da je to zato što sam ja odgovorna ne žalim se i da se oni uvijek jadaju djeci koja su dobra. Ali ja to nemogu više, a sdruge strane vidim da je i njih doveo do samog dna i boli me kad vidim kako oni žive ipak su mi roditelji.

  25. #475
    Tanči avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2007
    Postovi
    7,888

    Početno

    Imam malo vremena i volje pa da napišem najnovije događaje.
    Sveki je umrla prošli ponedjeljak nakon dva i pol tjedna kome kao posljedice izljeva krvi u mozak do čega je došlo nakon pada na ulici.
    Naime, ona je svaki dan odlazila iz doma u nepoznatom pravcu i vraćala se.
    Tog kobnog dana ju je hitna pokupila negdje, bez svijesti i otpeljala u Vinogradsku.
    Tamo je ležala na intezivnoj neurokirurgiji i kako nije bilo moguće operirati taj izljev, oni su je samo promatrali i nakon desetak dana vratili u dom.
    Bila je loše, nije se budila, otvarla oči, hranili su je na sondu...
    Prošli ponedjeljak su nas zvali da donesemo odjeću za pokop.
    Odmah sam krenula, ali je nisam zatekla živu.
    Umrla je netom prije nego sam došla.
    Vidjela sam ju. Njegovateljice su ju obukle pa sam ju opet vidjela i zatim su ju prebacili u mrtvačnicu.
    Onda je došao suprug, također je vidio i nakon procedure u domu, otišli smo u pogrebno dogovoriti pokop.
    Sve smo dogovorili i onda šok.
    Zovu iz doma da mrtvozornik ne želi potpisati papire za pokop jer sumnja u nasilnu smrt i baka mora na Sudsku medicinu na Šalati na obdukciju.

  26. #476
    Tanči avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2007
    Postovi
    7,888

    Početno

    Šta sad?
    Sve smo dogovorili i sad ovo?
    Kakva nasilna smrt, pobogu?
    Pala je na ulici i očito udarila glavom o beton i zaradila izljev krvi u čeonom režnju mozga. To su na CT-u u bolnici ustanovili.
    Osoblje u domu se brani da oni nisu dom zatvorenog tipa i da je baka mogla van bez problema.
    Kako- pitam se? Kako, ako smo mi kad bi dolazili u posjete morali dati osobnu i reći kuda i kod koga idemo, a ona je mogla samo tako izaći da ju nitko, ama baš nitko nije pitao kuda ide. I to svaki dan. I to su znali u domu da odlazi. I čula sam da su ju već jednom neki ljudi doveli do doma jer joj je negdje na placu pozlilo (očito od visokog tlaka).
    I unatoč svemu ona je odlazila bez nadzora i kontrole i nama to naravno nitko nije nikada spomenuo već smo saznali kad je bilo kasno.

  27. #477
    marta avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Postovi
    15,682

    Početno

    Nevjerojatno, Tanci drzi se.

  28. #478
    Tanči avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2007
    Postovi
    7,888

    Početno

    U utorak ujutro zovem Sudsku medicinu i dobivam informaciju da je obdukcija gotova i baka može biti sahranjena u četvrtak kako smo i dogovorili, ali mi moramo doći na Šalatu po neke dokumente bez kojih nema ukopa.
    Na Šalati šou.
    Prvo u knjizi piše da je baka umrla doma (a nije), zatim da je smrt nasilna (a nije) i uzimaju nam podatke kao da smo zadnji kriminalci jer "možda će policiji trebati"
    Kaže mi muž da bu još ispalo da smo gradom hodali za njom i gurnuli je da padne na cesti.
    Mislim stvarno???!!!?
    I naposlijetku veli službenica: imate odjeću?
    Mooolim? Pa ja sam jučer u dom donijela novu odjeću u koju su je i obukli.
    Je pa nismo mi mogli raditi obdukciju na obućenom tijelu, morali smo je svući- kaže mi službenica.
    U redu, ali sad je natrag obucite u to- kažem joj
    Aha, mislite opet u to? Pa da, u to.
    Ok 250 kn i vadi nekakav blok.
    Kaj? Ne dam. Baka je bila jučer obućena i spremna za pokop. Vi ste odlučili raditi obdukciju pa molim lijepo, sad ju vratite u prvobitno stanje.
    Tu smo se malo natezale jer kao u domu nisu smjeli dirati tijelo prije dolaska mrtvozornika koji je došao tek navečer, a ja čisto sumnjam da u domu ne znaju proceduru i da bi dirali tijelo da ne smiju.
    Zainatila sam se jer niti sam mrtvozornik, niti djelatnik doma, a nisam ni ovca i neću platiti nešto što je već bilo rješeno.
    I onda je nazvala nekog i rekla mu da ipak obuće baku, a mi smo si poslije mislili ko zna na što sad jadna liči i ona i ta odjeća na njoj, ali nismo imali snage istraživati više.
    Sad je ionako svejedno, umrla je.
    U četvrtak smo ju ispratili.
    Na pokopu je bilo 20 ljudi, zajedno s nama.
    Kad odbijem muževe i moje kolege, i članove najuže obitelji ne ostne nitko.
    Niti jedan susjed, prijatelj, nitko nije došao.
    Mi smo se potrudili sve obavijestiti, ali nije došao nitko.
    Žalosno, ali sve je otjerala od sebe.

  29. #479
    Dragonfly avatar
    Datum pristupanja
    Oct 2006
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    678

    Početno

    Ajme Tanči, ovo je stvarno nevjerojatno...
    Drži se

  30. #480
    vertex avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2006
    Lokacija
    Split
    Postovi
    7,564

    Početno

    A mene je, iskreno rečeno, od Tančinih ispovijesti počela hvatat nelagoda.
    Radi se o pravim dramama, optužbi za zanemarivanje djeteta, insinuacijama o nasilnoj smrti...A ja niti poznam Tanči, niti svekrvu, niti dijete, niti susjede.

  31. #481
    Dijana avatar
    Datum pristupanja
    Aug 2005
    Postovi
    6,003

    Početno

    Pa što, živom čovjeku se svašta dogodi, koliko god nama to nevjerovatno zvučalo..A kod Tanči izgleda fakat ništa ne može jednostavno...

  32. #482

    Datum pristupanja
    Jan 2004
    Postovi
    9,914

    Početno

    Citiraj Dijana prvotno napisa Vidi poruku
    Pa što, živom čovjeku se svašta dogodi, koliko god nama to nevjerovatno zvučalo..A kod Tanči izgleda fakat ništa ne može jednostavno...
    opet ja ko švabo tralalalla, ovo je javni forum, ribice u akvariju itd

    moj primjer .osoba koja mi je planski činila zlo i uništila zdravlje je mrtva.( umrla od bolesti da se razumijemo i odahnulo je puno ljudi ne samo ja )

    no sad ne osjećam olakšanje, a još manje bi bilo da sve stavim na forum i da neki nepoznati ljudi povlače dijagonale i paralele iz moje priče.


    moja molba svima, pitajte za konkretne situacije bez previše podataka , bolje je tako .
    Posljednje uređivanje od maria71 : 23.09.2013. at 13:43

  33. #483
    mamasch avatar
    Datum pristupanja
    Dec 2005
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    2,437

    Početno

    Tanči, veliki i .

  34. #484
    winnerica avatar
    Datum pristupanja
    May 2008
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    2,034

    Početno

    Tanči, moja iskrena sućut... Baš mi je žao što ste morali proći takve birokratske, a opet neugodne zavrzlame oko sahrane i svega...
    Eto, dobro kažeš; umrla je, sahranjena, a ostala je nezadovoljna do zadnjeg daha, šteta života provedenog u gorčini...

  35. #485
    Tanči avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2007
    Postovi
    7,888

    Početno

    Je, slažem se Marija s tobom, ali napisala sam svoje iskustvo i s domom i s bakom i sa smrću i sav ovaj folklor koji je to sve popratio zato da ljudi znaju kako to kod nas ide i da znaju što eventualno mogu očekovati kad budu u sličnoj situaciji.
    A ako nekoga veseli da to razvlači i komentira na ovaj ili onaj način, nije mi važno.
    Ja sam svoj križ s bakom iznijela do kraja.
    Hvala svima dobronamjernima na podršci.
    Sad je u tijeku borba za moju kći i njeno zdravlje i jedino mi je to na umu. Sve drugo sam potisnula.

  36. #486

    Datum pristupanja
    Jan 2004
    Postovi
    9,914

    Početno

    tanči, nisam mislila ništa loše.

    žao mi je zbog svega što ti se izdešavalo.

  37. #487
    jelena.O avatar
    Datum pristupanja
    May 2008
    Lokacija
    ZAGREB-ŠPANSKO
    Postovi
    34,489

    Početno

    ne znam ko odlučuje dal će biti obdukcija ili ne , ali erecimo moja mama je bila na obdukciji iako je umrla u bolnici, i praktički bila zadnjih tjedana života na aparatima, bakterija je učinila svoje kod nje.

    Otac je zaspao u našoj kući ( nakon vikenda u kojem je pobrao grožđe) došo mrtvozornik i odveli ga bez abdukcije

    tanči drži se!
    Posljednje uređivanje od jelena.O : 24.09.2013. at 08:15

  38. #488
    winnerica avatar
    Datum pristupanja
    May 2008
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    2,034

    Početno

    Vezano uz obdukciju - ukoliko jest sumnja na nasilnu smrt ili na smrt vezanu uz nezgodu (npr. pad, prometna nezgoda i sl.) obavezna je sudska obdukcija, a ukoliko je smrt u bolnici (a osnovna bolest pokojnika nije vezana uz prije napomenute činjenice) radi se klinička obdukcija u bolnici. Obdukciju indicira liječnik kliničar, patolog mrtvozornik, obitelj ili Državno odvjetništvo po službenoj dužnosti.

  39. #489
    Tanči avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2007
    Postovi
    7,888

    Početno

    Baka je umrla u domu i mrtvozornik je procijenio da je to nasilna smrt jer je 3 tjedna prije pala.
    Tako su nam rekli.
    Uzrok smrti je ugrušak u mozgu i to je po njima posljedica pada.
    Sve štima, nek institucije rade svoj posao. Nemam ja ništa protiv obdukcije.
    Pogodio me niz postupaka i događaja koji su išli uz to.
    I strašno mi je žao zbog načina na koji je otišla.
    Ona je mogla poživjeti još dugo, dugo, unatoč visokoj dobi.
    Ovak ispada da se sama shebala

  40. #490
    Tanči avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2007
    Postovi
    7,888

    Početno

    Citiraj maria71 prvotno napisa Vidi poruku
    tanči, nisam mislila ništa loše.

    žao mi je zbog svega što ti se izdešavalo.
    Znam da nisi i da samo želiš pomoći.

  41. #491
    zloćko avatar
    Datum pristupanja
    Mar 2009
    Lokacija
    tamo gdje je dom
    Postovi
    524

    Početno

    Mene samo zanima dal je netko stvarno uspio reći dosta , neću više s njima imati ništa, ja pokušala 100 puta i svaki put kad njima nešto treba , zovu cavle mede ma sve super ja popusti al kad treba vratit posuđeno il kad meni nešto treba onda drvlje i kamenje onda se važe koliko su oni meni itd u nedogled, jednom kad sam odbila posuditi novac onda mi je moj tatek lijepo rekao kao je on meni sve morao kupovati , čak je spomenuo kako mi je morao davati za gaće a ja sad njemu ne dam, e to me toliko pokosilo da više ne znam što bih mislila il dal da imam grižnju savjesti, pitam se samo dal ju oni imaju....

  42. #492
    Osoblje foruma blackberry avatar
    Datum pristupanja
    Aug 2010
    Lokacija
    istra
    Postovi
    1,259

    Početno

    Tanči <3

    zloćko...meni je najteže do sada bilo pojmiti kako ja zaista ne mogu utjecati na osjećaje svojih roditelja. možda trenutno i mogu, ali trajno nikako. njihovi osjećaji i način na koji se oni sa njima nose, samo je njihova odgovornost....kao što je tvoja odgovornost način na koji se ti nosiš sa svojim osjećajima.
    tvoja je odgovornost upravljati vlastitim životom...kormilo u svoje ruke moraš preuzeti ti. bez obzira koliko oni vole kormilariti tvojim vodama.
    e sad...univerzalnog recepta...kako to učiniti...nema. makar ga ja nisam pronašla.
    samo jedno znam...dokle god...pri bilo kakvoj odluci, razmišljaš prvenstveno o njihovim osjećajima, a ne osvojim...oni još uvijek dominiraju tobom.

  43. #493
    zloćko avatar
    Datum pristupanja
    Mar 2009
    Lokacija
    tamo gdje je dom
    Postovi
    524

    Početno

    Citiraj blackberry prvotno napisa Vidi poruku
    Tanči <3

    zloćko...meni je najteže do sada bilo pojmiti kako ja zaista ne mogu utjecati na osjećaje svojih roditelja. možda trenutno i mogu, ali trajno nikako. njihovi osjećaji i način na koji se oni sa njima nose, samo je njihova odgovornost....kao što je tvoja odgovornost način na koji se ti nosiš sa svojim osjećajima.
    tvoja je odgovornost upravljati vlastitim životom...kormilo u svoje ruke moraš preuzeti ti. bez obzira koliko oni vole kormilariti tvojim vodama.
    e sad...univerzalnog recepta...kako to učiniti...nema. makar ga ja nisam pronašla.
    samo jedno znam...dokle god...pri bilo kakvoj odluci, razmišljaš prvenstveno o njihovim osjećajima, a ne osvojim...oni još uvijek dominiraju tobom.
    Hvala ti na ovim lijepim riječima i da upravo to i pokušavam , kormilariti svojom vodom... teško je al ide ...

  44. #494

    Datum pristupanja
    Oct 2013
    Postovi
    2

    Početno

    Ne znam da li spada moja situacija ovdje...al dosta je blizu...
    Uglavnom, prije punih 7 g. odselila sam se od doma, udala se, zaposlila, 100 km od rodnog grada. U tom periodu, moj odnos sa roditeljima nije se pretjerano promijenio. Uvijek je tu u centru bio tata, svi smo tapkali oko njega, njemu se posvećivala sva pažnja, a ja i sestra smo uvijek bile tu negdje, u sjeni. Tako je nastavljeno i dalje, tata me zvao kad mu je nešto trebalo (financijski ili na bilo koji drugi način) pomoći, s mamom sam se čula jednom tjedno, teme su nam bile kakvo je vrijeme, što je u konzumu na akciji i kaj kuhamo za ručak. Uglavnom....blesavi i nekvalitetan odnos skroz. Al uvijek sam mislila, fućkaš to....nisu me tukli, nisu me maltretirali, da treba, stali bi iza mene.
    Da bi prije godinu dana počele komplikacije u mom braku, sve češće svađe, mm je počeo sve više piti, svega je bilo. Ja sam zvala mamu malo češće, žalila sam se, ona i tata su slušali, nisu ništa pretjerano komentirali. Al ja sam i dalje bila uvjerena da su oni tu uz mene. Pitala sam jednom prilikom mamu da li mogu računati na nju ako se desi generalno s****. Njen odgovor je bio: A možeš, dijete si nam. Ali nadam se da do toga neće doći. Tu su mi trebale biti neke stvari jasnije...
    Uglavnom, stvari su se pokrenule između mene i mm-a, u negativnom smjeru. Situacija je postala neizdrživa (i još uvijek je takva), ja sam manevrirala sa malim djetetom, mužem koji je svaki drugi dan pijan...da ne nabrajam dalje, nebitno za priču. Da bi me jedan dan tata otkantao na telefon, totalno nabrušeno. Meni niš jasno... Zovem sestru i ona mi veli kako je bila za vikend sa starcima... i kak joj je tata rekao, među ostalim, da dramim bezveze, da kaj hoću, da sam si sama birala i sad nek izvolim trpiti posljedice, da s kim se ja smucam okolo (jer sam bila na vikendu sa djetetom na moru), da sam sigurno nekog ljubavnika vodila, da mi je muž osigurao posao i napravio kuću i sad sam ja frajla nezadovoljna s nečim i uzimam si za pravo ponašati se ovako kako se ponašam i nekakvu pravdu "istjerivati"....Uglavnom, svašta je izgovorio...ja sam briznula u plač kad mi je sestra to govorila.
    Ja sam onda prestala zvati, i njega i mamu. Imam grozan grč u želucu svaki put kad pomislim na njih. Tata me nazove svakih tjedan-dva kao da je sve super između nas (nisam mu ništa govorila, jer me sestra zamolila), mama me nije nazvala niti jednom od tog događaja (3 mjeseca su prošla). Muž je sve bolji i bolji sa njima, zna i otići sa klincem i mojim roditeljima na vikend. Dok ja ostajem doma jer se ne mogu natjerati da ih gledam. Užasno sam razočarana, osjećam se napušteno i izdano. Ljuta sam i bijesna. Cijela paleta osjećaja koje ne znam riješiti, a pokušavam već 3 mj.
    I imam boljih dana kad si mislim, Ok, morica, odrasla si žena, preživjeti ćeš. Njihova stvar ako te ne podržavaju u razvodu.
    Al s druge strane, opere me takav jad kad pomislim...Što bi moje dijete moralo napraviti da ja na taj način postupim? Stvarno ne znam. Mislim da ga ne bi smjela nimalo voljeti da tako mogu postupiti. I onda mi tu padne pa pamet....Pa zar mene moji starci stvarno ne vole?
    Znam, odrasla žena, koja ko da je ispala iz nekog la-la-landa pa se čudi da postoje takvi ljudi. Al ne mogu si pomoći....
    Molim ako netko zna kako najlakše proći kroz ovo...kako osvijestiti neke stvari, kako prihvatiti ovo sve...

  45. #495
    ekoi avatar
    Datum pristupanja
    Aug 2010
    Postovi
    501

    Početno

    morica...žao mi je što sad prolaziš kroz ovo..
    a što reći, lupila te stvarnost. sada si vjerovatno kao odrasla uistinu vidjela pravo lice svojih roditelja pa si ušoku i to boli. meni je pomoglo među ostalima i to što sam jednom negdje od nekog čula da je rekao - gledajte na svoje roditelje kao na ljude sa svojim vlastitim problemima, kompleksima i ranama iz djetinjstva, jer to jesu oni, ljudi a na samo i jedino naši roditelji koji bi nas trebali pazit i mazit i kad pređemo 30-tu.
    da, trebali bi bit uz tebe a ne uz tvog muža i ne bi se trebali tako kretenski ponašati. al život je puno puta kretenski i ne valja razbijati glavu time kako bi nešto u idealnim uvjetima trebalo biti jer to samo ubija i ražalošćuje.
    pokušaj se okrenuti dobrim i pozitivnim stvarima u životu, sigurno ih imaš i neka te one ispunjuju, a starci su nam takvi kakvi jesu. naš život je u našim rukama.
    ovo iskustvo bi te moglo samo učvrsnuti i dati spoznaju što ti je zaista vrijedno u životu i oko čega se trebaš truditi a na što odmahnuti rukom.

  46. #496
    Dijana avatar
    Datum pristupanja
    Aug 2005
    Postovi
    6,003

    Početno

    Vjerojatno su jako patrijarhalno nastrojeni pa im muško nikad ne može biti u krivu, čak i kad se o njihovoj rođenoj kćeri radi.
    Ali mi iz tvoje priče nije baš jasna igra pokvarenog telefona, tebi sestra svašta ispriča, zamoli te da ništa ne kažeš?? Pa tu je
    puno toga neizgovorenog, oni tebi zapravo ništa u lice nisu rekli, niti ti znaš točno njihov stav, niti si ih išta pitala, sve je to nekako prešutno.
    Ja ne znam koji normalan roditelj ne bi imao razumijevanja za kćer udanu za alkoholičara, ali očigledno ih ima.
    Izgleda da ti je jedini izlaz otići s djetetom od svih njih...

  47. #497

    Datum pristupanja
    Oct 2013
    Postovi
    2

    Početno

    Hvala, Ekoi... I sama vidim cijelu ovu situaciju kao neku vrstu "otriježnjenja"...
    Dijana, istina, puno je toga neizrečenog. Nikad nije bilo kod nas nekih otvorenih razgovora...sve je prešutno. I sve je nekako funkcioniralo dok ja nisam počela "talasati vodu".
    I s jedne strane, nisam se suočila sa tatom jer me seka tako zamolila, da ne uvučem nju u priču. S druge strane, vjerovatno dijelom i zbog toga jer znam da će to suočavanje biti totalni prekid svega sa njima, a toga me, bez obzira na sve, na neki način i strah... Ne mogu opisati zašto...

  48. #498

    Datum pristupanja
    Feb 2016
    Postovi
    1

    Početno Obiteljski problemi

    Bok ekipa, nova sam na forumu, nadam se da ste jos tu poneki da s vama podijelim svoju pricu.. Da ne duljim puno, obitelj s malo komunikacije, svatko radi po svom, a najveci problem je moja mladja seka... Kad je imala 17 upoznala je momka koji se tek doselio koji je inace sin jedne nemoralne zene i samim time je i on sam nemoralan i odrastao je u nasilju i svemu i svacemu. Roditelji su se naravno protivili toj vezi ali bezuspjesno, sestra je stalno bjezala iz stana da bi bila s njim. Tata bi ju vratio kuci, a ona bi opet pobjegla cim bi se on okrenuo... Sve do njenog 18. kada je pobjegla njemu a nama ostavila poruku da ona ima 18 da moze radit sto pozeli... Mi ju nismo smjeli vidjat jer moj "zet" i njegova zlobna majka to nisu dozvoljavali... Nakon nekog vremena cujemo da je trudna, poslije je sama rekla da su bebu namjerno napravili da mogu ostat zajedno... Udala se za njega kod maticara, nitko od nas nije bio prisutan, naravno.. A pobjegla je niti kilometar od nase kuce. Onda je njegova divna majka (s kojom danas nema kontakt) i njen 25 god stariji 6. Muž nagovorili seku i eta da dignu ogroman kredit i naprave sebi stan odmah do njih... Zet je, naravno, vjerujuci majci (koja zlostavlja vlastitu malu djecu, i moja seka je sve to gledala) podigao taj kredit i ulozio u gradnju kuce koja uopce nije njegova... Malena se rodila, nakon nekog vremena seka dolazi na vrata s bebom u narucju i vrecom za smece u kojoj su bile njene stvari. Naravno, on ju je otjerao, njen muzic, nas zet... Mi smo bili presretni jer su napokon bili na sigurnom, malenu smo vidjeli, i seka je bila tu.. No nakon par dana ona se nadje s njim i pomire se (mozete samo zamislit kako smo se svi osjecali).. I vrati se kod njegovih... Nije proslo dugo potjerani su oboje (s malom bebom) nakon svega dolaze kod mojih i pitaju mogu li biti tu 3 dana, a ta tri dana su na danasnji dan nesto vise od tri godine... E sad.. Zet je nepodnosljiv, nepristojan, nekulturan, radi barem, nocu ali po danu spava, malenu ne sljivi ni 3%. Moji su im dali sobu ali se oni komodaju toliko da se moj tata osjeca tu kao podstanar. I to me jako boli... Sestra sve njemu vjeruje i misli da ih mi zelimo razdvojiti, pricaju svasta protiv mojih, a u nasoj su kuci... Malena je andjeo nebeski, tako mila, tako slatka i sto tata kaze - jedino sto ih drzi ovdje jer je to sve postalo nepodnosljivo.... Tata je prosao svasta, treba mu mir a ne ovo sad, mama glumi da je sve ok samo da ne odu negdje da ne odvedu dijete jer se boji za malenu i za seku... Oboje puse naravno, oboje rade, najmladja seka je odustala od 4. stupnja srednje skole da bi ostala cuvati malenu jer seka radi ujutro, a zet kad dodje ujutro s posla, odmah ide spavati i tako do navecer dok ne krene opet na posao... Mama radi a tata, bjezi iz stana samo da ga ne gleda i da mu ne smeta istovremeno... Financije nisu bajne, moji imaju samo maminu malu placu, a zet i seka imaju dvije place a s obzirom da ne placaju niti stan niti rezije, njima je jaaaako dobro... Zet samo gleda kako da kupuje auta, a to su redom stara auta jer njega ne zanimaju novija malo sigurnija za dijete, vec samo kante koje onda treba svako malo popravljati... Seka je uvidjela gresku ali je pod zetovim velikim utjecajem, njoj je dobro, zna da joj čuvamo i hranimo dijete, ona kad zavrsi s poslom, najprije idu njih dvoje na kavu tek onda kuci.. A ja sam otisla u inozemstvo i vec tri godine zivim s vjerojatno najboljim covjekom na svijetu... Ali mi moja sreca smeta kad znam da moja seka nije sretna s nekim kao sto je zet i jos vise boli sto znam da nikad nece biti sretna... On sa svojim ponasanjem, igranjem igrica i psovanjem njoj crpi zadnje zivce, dok je u kuci najveci mir kad zet spava ili kad radi.. Ponekad razmisljam da sam ju mozda mogla na neki nacin razdvojit od njega dok su jos hodali tek jer smo svi vidjeli situaciju osim nje.. I mene dusa boli svaki put kad si kupim komad garderobe a znam da moja seka ne moze si to priustit, boli me svaka moja sreca zbog njene nesrece.. I vec sam u dubokoj depresiji zbog te obiteljske situacije, a nista ne mogu... Jao ako su u kuci, tata se pati, mama i seka takodjer, jao ako odsele necu mocu spavati od brige gdje su, gdje je malena, jel ju cuvaju, jel jede ona ista osim slatkisa?! Ubija me sama pomisao na to a ne mogu s mrtve tocke.. Vezana sam za sve njih, pomazem financijski tati koliko mogu, ali to ne rijesava stvar.. Dodjem kuci na par dana i cim moram nazad ja dusu svoju isplacem ne mogu se odvojiti od njih, najradije bi svoj cijeli zivot zrtvovala da stojim kuci i samo svima pomazem koliko mogu, samo da se uvjerim da su svi ok, a znam da nisu... Neznam kako ce ova prica zavrsiti ali mene vise rijetko sta veseli kad znam da su nas zadesile takve stvari, sve zbog nepromisljnosti i naivnosti moje sestre..Doslovno svi patimo zbog toga.. A uvijek sam zeljela da je sve ok da se mi kal sestre druzimo, medjusobno pricamo, da roditelje posjecujemo, ali se bojim da je moja seka sve to bacila u vodu.. Bojim se budućnosti i svega sto ona nosi, eto napisala sam sve to negdje..

  49. #499

    Datum pristupanja
    Dec 2018
    Postovi
    1

    Početno

    Citiraj blackberry prvotno napisa Vidi poruku
    ima...napamet je znam.

    ali, ponekad mi sve jednostavno znamo, ali se ne znamo promijeniti.
    teško je biti dijete otrovnog roditelja. ne možeš to dijete promatrati kao svako ostalo...jer to dijete u sebi nema ono što ostala djeca imaju, da bi spoznalo sebe samo tako.
    nema tu samopuozdanja, samosvjesti...svega onoga što se tiče samog zdravog djeteta.
    teško je napraviti određene korake, jer si i sam zatrovan i ne vidiš da zaslužuješ bolje, jer ne znaš za bolje.

    i kad napraviš nešto za sebe, u drugom trenutku se grizeš...jer je onom nekom tamo teško...i taj netko ti ne želi dozvoliti sreću....

    težak je to put...jer djeca otrovnih roditelja su previše nesigurna i na svojim leđima nose ogromnu krivicu i teret koji nije njihov...a roditelji ga ne žele osloboditi.
    moraju sami.
    a to je nešto najteže što sam ja u životu iskusila.
    ------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

    ja sam ta "žrtva": "i kad napraviš nešto za sebe, u drugom trenutku se grizeš...jer je onom nekom tamo teško...i taj netko ti ne želi dozvoliti sreću"

    imam takve roditelje. zaslužuejm 8 puta bolje. nazadni su i dotukli su me sa time samo što su oni roditelji. imam 33 još živim s njima, a pomnašaju se ko da imam 3. ja imam samopouzdanje ali mi ga oni oduzimaju. smaraju. sputavaju. šta rade od mene to nitko ne zna. svi misel da rade dobro. blićnji i poznanici, a samo ja znam šta rade i kakav mi je život. oni su mi samo smetali u životu. ne znam više što mi je činit. radili su mi svašta. i ja sam pristaja na svašta iako nisam niti sam htio išta od toga.

  50. #500
    Osoblje foruma Kaae avatar
    Datum pristupanja
    May 2008
    Lokacija
    badgerella.com
    Postovi
    10,896

    Početno

    Citiraj qqqq prvotno napisa Vidi poruku
    ------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

    ja sam ta "žrtva": "i kad napraviš nešto za sebe, u drugom trenutku se grizeš...jer je onom nekom tamo teško...i taj netko ti ne želi dozvoliti sreću"

    imam takve roditelje. zaslužuejm 8 puta bolje. nazadni su i dotukli su me sa time samo što su oni roditelji. imam 33 još živim s njima, a pomnašaju se ko da imam 3. ja imam samopouzdanje ali mi ga oni oduzimaju. smaraju. sputavaju. šta rade od mene to nitko ne zna. svi misel da rade dobro. blićnji i poznanici, a samo ja znam šta rade i kakav mi je život. oni su mi samo smetali u životu. ne znam više što mi je činit. radili su mi svašta. i ja sam pristaja na svašta iako nisam niti sam htio išta od toga.
    Kako ne znas sto ti je cinit'?

    Pa odseli. U tvojoj dobi, to bi trebalo biti izvedivo.

Pravila pisanja postova

  • Ne možete otvoriti novu temu
  • Ne možete ostaviti odgovor
  • Ne možete stavljati privitke
  • Ne možete uređivati svoje postove
  •