Pokazuje rezultate 1 do 19 od 19

Tema: Kasnjenje u govorno-jezicnom razvoju - disharmonican razvoj djeteta

  1. #1
    *mamica* avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2009
    Postovi
    2,413

    Početno Kasnjenje u govorno-jezicnom razvoju - disharmonican razvoj djeteta

    ALERT - DUGI POST

    Iako vec postoji nekoliko tema sa slicnom problematikom, odlucila sam se otvoriti novu i podijeliti nasa iskustva.

    Nas decko (sada dvogodisnjak) je sa 2-3 mjeseca krenuo na vjezbe radi hipertonusa. U motorici je bio prenapredan, prohodao je sa 9 mjeseci. Takav je i dan danas - stabilan je i siguran i na najvecim toboganima, stepenicama se uspinje i silazi bez pridrzavanja i sl.

    Vec sa nekih njegovih 6-7 mjeseci primijetila sam da njegovo glasanje nije kako treba. Opcenito je bio smireniji, placljiviji i osjetljiviji od moje druge djece, bez žara i iskricavog pogleda. Pozalila sam se tetama vjezbacicama, one su rekle da je to sigurno zbog njegove prenapredne motorike i da je to normalno kod djece koja su toliko motoricki napredna.

    Sa godinu dana prvi put sam ga odvela logopedu jer apsolutno niti jednu rijec nije imao. Ono sto je bilo specificno jest to da bi on cesto PONOVIO neku rijec za nama, ali meni je to djelovalo kao da papiga ponavlja, bez smisla i cilja. Pokazivao je prstom pojmove u slikovnici, pokazivao je dijelove tijela, razumio je nase naredbe, imao je emocionalni kontakt i kontakt ocima, ali znao je cesto ne odazivati se na svoje ime. Kada kazem da bas nijednu rijec nije izgovarao, to doslovno mislim. Nikakvo mama, tata, baba... nista.

    Logoped nam je dao neke vjezbice za poticaj i tako smo nastavili raditi, ali taj raskorak izmedju onoga sto bi on trebao i onoga sto je bio, meni se cinio sve veci. Imala sam pravo. Sa dvije godine, defektoloskom procjenom, pokazalo se da i kognitivno, a ne samo govorno, zaostaje za svojim vrsnjacima i da mu nedostaju brojne vjestine koje njegovi vrsnjaci spontano usvajaju igrom (razvrstavanje po bojama, oblicima, vrsti predmeta, umetaljke, puzzle..). Cak je izgubio i pokazivanje prstom i pokazivanje dijelova tijela.

    Odmah smo krenuli u ful akciju - upisali smo ga u redoviti vrtic, krenuli na terapije kod defektologa, radnog terapeuta, logopeda i, sto je najvaznije, rad kod kuce.

    Konzistentnost i rad kod kuce su najvazniji! Mogu biti sretna i reci da smo nakon dva mjeseca skoro svakodnevnog vjezbanja i redovitog odlaska na terapije usvojili skoro sve vjestine koje se traze za njegovu dob, a pokazuje cak i znanja tipicna za trogodisnjake (imitacija strukture kockicama).

    To dijete je se potpuno otkljucalo. Vrtic i rad su bili od nemjerljive vrijednosti za njegov socioemocionalni razvoj. Razvio je geste (i dalje ponesto siromasnije za njegovu dob), mimiku, puno cesce se odaziva na ime, poziva drugu djecu na igranje...

    Poceo je imenovati, imitirati glasanje, pokrete i mimiku, sada vec ima fond od nekoliko rijeci (i dalje nedovoljan za njegovu dob, ali ipak je pocelo!).

    E sada malo o onome sto smo primijenjivali i sto smatram vrlo vaznim za dosadasnji uspjeh.

    Objekt njegove ceznje je uvijek bila bocica. Bio je jako jako ovisan o njoj i ona ga je iskljucivala i djelovala na njega poput ekrana.

    Vjezbanje je na pocetku bilo jako tesko jer on nije navikao sjediti u stolcu i odradjivati zadatke, set vjezbi od 30-45 minuta. Koristila sam se bocicom i omiljenim smokijem kako bih ga nagradila za strpljivost i dobro odradjene zadatke.

    Prvih nekoliko puta je bilo mucno - bio je vise skoncentriran na plakanje i posezanje za bocicom, na bacanje materijala za vjezbu i pokusaje iskakanja sa stolca. Morala sam biti kao hobotnica da ga obuzdam i cesto bih zavrsila vjezbe znojna, isfrustrirana i u suzama. Na svu srecu, nasi terapeuti su me hrabrili da ustrajem i da ce vrlo brzo on nauciti da mora sjediti i suradjivati.

    To je se i dogodilo!

    Takodjer je potrebno priustiti im malu dozu frustracije kako bismo izvukli od njih suradnju. Ja sam bocicu koristila da ga naucim da mora prstom pokazati sto zeli. Napunila bih je, stavila pred njega i ne bih je dala dok ne pokaze prstom u nju. Vrlo brzo je naucio da sve sto pozeli, mora pokazati prstom!

    Sada nagradjujemo samo sa odusevljenim "bravo" i pljeskanjem, a bocicu smo ogranicili iskljucivo na vrijeme spavanja. I to je bilo tesko i trebalo je istrpjeti njegovo plakanje i frustraciju dok ju je trazio, ali ustrajnost je kljuc uspjeha!

    Drugi kljuc uspjeha kojem su me poucili nasi terapeuti je - KOREKCIJA. Najvaznija stvar za djetetovo usvajanje pravila. Evo konkretan primjer sto to znaci:

    "XY, stavi trokut na trokut"
    - on stavlja trokut na krug
    - ODMAH reagiram, njegovom rukom uzimam taj trokut i stavljam ga na trokut dok ponavljam naredbu "stavi trokut na trokut".

    I onda krecem dalje na druge naredbe.

    "XY, otvori vrata"
    Ako ne otvori u roku od 5 sec, uzimam njegovu ruku, pritiscem kvaku i ponavljam "otvori vrata".

    Nevjerojatno je koliko je korekcija mocan alat i kojom brzinom usvajaju vjestine kada se ona primjenjuje. Isto tako je vazno odmah dijete pohvaliti sa odusevljenim "bravo" kada pravilno izvrsi nasu naredbu ili mu odmah dati ono sto trazi kada pokaze pravilno prstom. Sve to navikava djecji mozak na pravilne obrasce i usvojene vjestine.

    Pazite - zadaci se moraju izvrsavati uporno do kraja. Dijete ih mora dovrsiti pa makar uz vasu pomoc i dok je nestrpljivo i dok se otima. Tek tada ga pohvaljujemo.

    Treca stvar - POTPUNO smo izbacili ekrane i bocicu kao i sve druge stvari koje ga vracaju unazad, ka periodu "bebe". Da, i to je jako tesko, priznajem.
    Nema tepanja, nema iskrivljavanja rijeci (zadaci se zadaju jasnim riječima - "niži perle na konopac"). Dijete se potice na samostalno hranjenje, oblacenje, pijenje iz case, na sto smislenije igranje umjesto besciljnog bacanja lopte, ubacivanja/izbacivanja stvari i sl. Na svim podrucjima ga guramo prema naprijed. Mi se spremamo i pelene izbaciti cim prije.

    Ekranom cu se posluziti ako s nekim 1 na 1 pijem kavu, a njega nemam kome ostaviti, a on se bas nece zaigrati ni sa cime.

    Moram biti iskrena i reci da je on generalno jako dobro, poslusno i mirno dijete koje se voli igrati i lako se sam zabavi. I to sigurno olaksava stvari - znam jer sam imala djecu koja su ziva vatra i koju je nemoguce sam ishendlati tako da apsolutno ne osudjujem mame koje se posluze ekranom za svojih pet minuta mira. Moze se i tako - ograniceno i pomalo. Ali nama je se pokazalo da veci ucinak ima stopostotno izbacivanje ekrana i bocice u budnom stanju nego redovito svakodnevno vjezbanje! Iako je uvijek imao ograniceno vrijeme pred ekranima i gledao samo djecje pjesmice na hrvatskom i srpskom i Pocoyo, nismo nikada patili od ekranizma.

    Ako bas zagusti, upalim mu pjesmice da ih slusa, bez gledanja, i to je dovoljno da zadovolji njegovu potrebu.

    Ali kada vidim kakav nevjerojatan ucinak ima 100% ekran i bocica free time, radije narucim hranu iz dostave i sjedim u neurednoj i prljavoj kuci nego da mu ukljucim i s mirom sve obavim.

    Opet ponavljam - to je moja odluka koju, recimo, NISAM sprovodila sada za bozicne blagdane jer sam ih htjela provesti u idili savrseno ciste kuce i kolaca, i ne moraju svi tako. Ali pokusajte barem tri dana u tjednu - rezultat ce vas sigurno motivirati da pojacate rezim!

    I posljednje sto zelim reci - otvorite 4 oka, pogledajte svoje dijete, usporedite ga sa vrsnjacima. Ja sam imala srecu da imam dostupan odlican terapeutski tim bez placanja i to je zaista rijetkost.

    Nemojte slusati rijeci poput "ma vidis da je dijete ok", "decko je", "premali je, progovorit ce" - radije platite inicijalnu procjenu djeteta, pitajte za savjet kakve vjezbe raditi s njim, procesljajte internet. Meni je zao sto i sa starijim djetetom nisam radila, naucio bi mirno sjediti u stolici, redovito raditi i izvrsavati zadatke do kraja.

    Mi se trenutno vodimo pod radnom "dijagnozom" disharmonicnog razvoja. Motoricki i u vjestinama samozbrinjavanja je napredan za svoju dob (napredniji za 4-6 mj), kognitivno i socioemocionalno tek neznatno zaostaje za vrsnjacima (cca 2 - 3mj), govor nam je jos uvijek kritican i na razini 12 mjeseci iako smo ga pokrenuli.

    Predstoje nam ORL i neuropedijatrijske obrade kako bismo iskljucili organske uzroke takvog specificnog kasnjenja.

    Eto, ispricavam se na duljini posta, nadam se da ce nekome ipak biti koristan i da ce se naci i druge mame da podijelimo svoja iskustva

  2. #2
    Jurana avatar
    Datum pristupanja
    Dec 2011
    Lokacija
    Šibenik
    Postovi
    5,089

    Početno

    Ti si, mamice, čudo od osobe i majke

    Želim tvojoj obitelji i tebi svu sreću svijeta.

    Sorry na zakrčivanju teme.

  3. #3
    Peterlin avatar
    Datum pristupanja
    Sep 2008
    Lokacija
    Zg
    Postovi
    32,272

    Početno

    Citiraj Jurana prvotno napisa Vidi poruku
    Ti si, mamice, čudo od osobe i majke

    Želim tvojoj obitelji i tebi svu sreću svijeta.

    Sorry na zakrčivanju teme.
    X

  4. #4
    *mamica* avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2009
    Postovi
    2,413

    Početno

    Ajoj, hvala cure. Jako ste me dirnule, niposto nije zakrcivanje teme, podrska toliko znaci, a od vas posebno

  5. #5
    Lili75 avatar
    Datum pristupanja
    Dec 2007
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    23,515

    Početno

    Mamice, majko zmaju bravoo

  6. #6
    Osoblje foruma čokolada avatar
    Datum pristupanja
    Apr 2004
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    12,980

    Početno

    Bravo, to je jedini način, "nemilosrdni" dril i učenje svake radnje. Što se propusti u toj dobi, kasnije više nije nadoknadivo. Ogroman je problem kada roditelji ne uoče zaostajanje ili, još gore, uoče, ali padnu pod utjecaj savjeta sa strane kak' bu sve to SAMO došlo na svoje mjesto.
    Posljednje uređivanje od čokolada : 08.01.2022. at 12:29

  7. #7
    Peterlin avatar
    Datum pristupanja
    Sep 2008
    Lokacija
    Zg
    Postovi
    32,272

    Početno

    Citiraj *mamica* prvotno napisa Vidi poruku
    Ajoj, hvala cure. Jako ste me dirnule, niposto nije zakrcivanje teme, podrska toliko znaci, a od vas posebno
    U situaciji u kojoj se nalazi roditelj djeteta s ovakvim smetnjama SVAKA pomoć i podrška je dobrodošla, ali najvažnija motivacija su rezultati i djetetov napredak. Čokolada je dobro rekla - rana intervencija je najvažnija i sav taj trud višestruko će se vratiti. Sretno i dalje...

  8. #8
    *mamica* avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2009
    Postovi
    2,413

    Početno

    U pravu ste obje.

    Opteretila sam se i bojim se, zato i pisem ovdje, ali brzina njegovog ucenja daje mi nadu.

    Jucer smo presli na novi nivo vjezbi - ucimo pojmove sto je malo, sto je veliko, gore, dolje, na, ispod... Radimo slozenije puzzle od vise dijelova, vjezbamo mimiku raznih emocija.

    On ima dobru percepciju samoga sebe - brise vlastito lice kada se prljav pogleda u ogledalu, izvadi lopticu kada mu je ubacimo u majicu... to su dobri znakovi. Fond rijeci se polagano siri. Jucer je htio drugi keks i ja mu ga nisam htjela dati dok ne upre prstom i ne kaze "jos". A on je upro i rekao "keks"

    Sve je to velika motivacija za daljnji rad, a s nestrpljenjem ocekujem i rezultate ORL i neuropedijatrijskih pretraga.

    Da prokomentiram odjednom i Cokoladin i Peterlinin post. Meni su stalno govorili prijatelji i roditelji druge djece u parkicu da pretjerujem kad god bih izrazila svoju bojazan. I da je premali (kada je imao godinu dana.. pa cak i sada). I ja stvarno nisam mogla tocno objasniti sto to vidim jer su sa godinu dana i logopedica i defektologinja ustvrdile da je on u granicama normale sto se tice kognitivnih sposobnosti i bile su uvjerene da ce kroz 2-3 mjeseca poticaja propricati kao lavina.

    I ono sto je bilo jako zavaravajuce - on je se odlicno snalazio u redovitim situacijama (idemo spavati - on krece spavati, idemo van - on donosi cipele i krece prema vratima, lezi da te presvucem - on legne i namjesti se za presvlacenje, itd. itd.).

    Ali meni je stalno zvonilo da ne moze dijete bez razloga ne imati nikakav fond rijeci. Prisjecala sam se sto su moja starija djeca radila u toj dobi - vec su ih privlacile slozenije igre od sutanja lopte i ubacivanja/izbacivanja stvari u kutiju i van. Stalno mi je djelovao prebebast - sjecam se, npr., da sam se zapitala u jednom periodu zasto mu ne ponudim da SAM jede kao sto sam radila sa svojom starijom djecom.

    Mozda da mi je bio prvo dijete, ne bih nista ni primijetila. Ovako, kada je se zagrebalo ispod povrsine, vidjelo je se da ipak postoji raskorak i kasnjenje. Ovo pisem za one mame koje ce doci na forum i naletjeti na ovaj post da pripaze i provjere svoje dijete. Dijete s godinu dana mora izgovarati sa smislom i ciljem "mama", "tata", mahati "pa pa", slati pusu. To su osnove od kojih sve pocinje.

    I, sto je rekla Cokolada, vjezbanje i dril. Cini mi se da je to kao i babyhandling - nesto sto moze pomoci i djeci tipicnog razvoja, a ne samo djeci sa smetnjama.

    Moj stariji je na drugom kraju spektra - izrazito bistro, inteligentno, sposobno dijete koje vokabularom nadmasuje svoje vrsnjake. Ali prisiliti se i sjesti odslusati skolski sat cak i onda kada mu je dosadno i izvrsiti te dosadne zadatke uredno od pocetka do kraja - to je ziva muka kojoj se ucimo, evo, u osnovnoj skoli. Neuredni odlikas kojeg treba uciti radnim navikama.

    Otkako je poceo brat vjezbati, i za njega vrijedi zlatno pravilo korekcije Svasta ziv covjek nauci jednom kada udje u ovaj svijet rane intervencije!

  9. #9
    Osoblje foruma čokolada avatar
    Datum pristupanja
    Apr 2004
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    12,980

    Početno

    Nemoj se zavaravati da bi brat, neuredni odlikaš bio uredan i strpljiv da ste vježbali od 1. godine .

  10. #10
    *mamica* avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2009
    Postovi
    2,413

    Početno

    Citiraj čokolada prvotno napisa Vidi poruku
    Nemoj se zavaravati da bi brat, neuredni odlikaš bio uredan i strpljiv da ste vježbali od 1. godine .
    Haha, super, odmah mi je lakse

  11. #11
    Peterlin avatar
    Datum pristupanja
    Sep 2008
    Lokacija
    Zg
    Postovi
    32,272

    Početno

    Citiraj čokolada prvotno napisa Vidi poruku
    Nemoj se zavaravati da bi brat, neuredni odlikaš bio uredan i strpljiv da ste vježbali od 1. godine .
    Istina je! Imam dvojicu na blizu, pa se odgojne metode nisu jako razlikovale. Svaki je imao svoj paket ranih teškoća i morali smo im pristup "krojiti po mjeri". I danas su različiti, ali uspijevaju postići ciljeve svaki na svoj način. Da sam rodila još petoro, vjerujem da bi bilo isto - svako dijete je priča za sebe.

  12. #12
    Peterlin avatar
    Datum pristupanja
    Sep 2008
    Lokacija
    Zg
    Postovi
    32,272

    Početno

    Citiraj *mamica* prvotno napisa Vidi poruku
    Haha, super, odmah mi je lakse
    Ono što možeš iskoristiti (a vidim da to i činiš) je roditeljsko samopouzdanje koje se stječe s iskustvom.

  13. #13
    *mamica* avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2009
    Postovi
    2,413

    Početno

    Mali update koji nas jako veseli.. zadnja dva tjedna je "buknuo" govor. Svaki dan iskacu nove rijeci. Lijepo pokazuje prsticem i izgovara. Prije nekoliko dana je poceo brojati na hrvatskom, a sinoc je izgovorio svoju prvu recenicu, divnu, cistu, razgovijetnu, sastavljenu od 2 rijeci

    Srce je ko kuca!

  14. #14
    Lili75 avatar
    Datum pristupanja
    Dec 2007
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    23,515

    Početno

    mamice, topiiim se, presretna sam zbog vas

    Samo tako dalje, neka vam je sa srećom!

  15. #15
    *mamica* avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2009
    Postovi
    2,413

    Početno

    Evo, odavno me nije bilo, obecala sam update na temi o neuropedijatrima.

    Dakle, prije par mjeseci obavili smo BERU, EEG (sve uredno) i u sklopu toga ORL i neuropedijatrijski pregled. Sve je proteklo u najboljem redu dok nije na red dosao neuropedijatrijski pregled.

    Dijete je bilo umorno, neispavano od visesatnog putovanja i dva dana pretraga i nije htio suradjivati s njim.

    Iako se igrao sa ocem, mazio sa mnom i njemu prilazio da vidi tipkanje, on je, ispitujuci me, tek par puta nehajno pogledao u njega, dozvao ga imenom i upitao, cini mi se, da pokaze gdje je nos (ako se dobro sjecam od soka).

    Nakon toga nam je mrtav hladan kategoricki ustvrdio da dijete ima elemente poremecaja iz spektra autizma. Postavio se kao da je to neupitna dijagnoza iako je jasno vidio da dijete gleda u oci, odaziva se na ime, ostvaruje topao kontakt sa roditeljima i njemu prilazi sa zanimanjem te nema nikakvih stereotipija.

    Kada sam mu predstavila te cinjenice i cinjenicu da njegovi terapeuti ne da nisu nikada dali tu dijagnozu nego su odmah ustvrdili da kod njega ne postoje autisticni elementi, da s te strane mozemo biti mirni, on je ustvrdio da je to zato sto terapeuti do danas ne zele jasno reci. I eto, kod njega ti elementi ne prevladavaju u licnosti.

    Onak.. neuropedijatar u renomiranoj poliklinici da daje takvu neupitnu dijagnozu na temelju 15-20 minuta opservacije... da je barem izrazio sumnju, uputio nas na daljnje testiranje kako bismo potvrdili tu dijagnozu?

    Naprotiv, kada sam mu ja spomenula Ados test, potvrdio je da se to moze napraviti, ali da ce nas tamo pitati isto sto je i on pitao i da ce rezultat biti isti.

    Ne moram niti spominjati u kakvom smo psihickom stanju suprug i ja otisli odatle.

    Tri mjeseca kasnije.. nasi terapeuti su bili zgrozeni ponasanjem i dijagnozom tog neuropedijatra i upuceni smo na visemjesecnu opservaciju i na Ados testiranje u neovisnu zdravstvenu ustanovu.

    Suvisno je govoriti da je malecki bio odlican na testiranju i da ni o kakvom spektru i poremecajima ponasanja nema niti govora

    Tjesi ta spoznaja. Tjesi spoznaja da sva ova tri mjeseca odlicno napreduje, brzim koracima usvaja vjestine i znanja za svoju dob, vokabular se siri, igra je konstruktivna..

    Ali pitam se sto sa roditeljima koji se nemaju kome obratiti i tko ce dijagnoze dr. Kuzmaca uzeti kao istinite i neupitne? Koji ce zavesti njegov nalaz u karton? Koji ce se psihicki raspasti, obratiti mozda kakvim nadrilijecnicima koji su uzeli maha u nasem drustvu?

    Sigurno cu ici dalje i za pocetak se zaliti ravnatelju ustanove.

    Da se vratim na svog sincica. Trenutno vjezbamo vjestine za 3 godine - prostorne odnose, kolicinu, crtanje kruga, slaganje puzzli od 4 dijela i spremamo se za skidanje pelena kako bismo spremno docekali treci rodjendan. I mucimo se sa terrible two. Sa svima je divan, poslusan, suradljiv i maza, a onda na roditeljima i bratu vjezba karakter!

    Konacna dijagnoza je psihomotorno i govorno-jezicno kasnjenje, s tim da su u pitanju, po rijecima terapeuta, blaze poteskoce koje bismo trebali s vremenom prevazici. Ipak, treba raditi i raditi i vjezbati. Idemo dalje...

  16. #16
    *mamica* avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2009
    Postovi
    2,413

    Početno

    Dugujem opis razvoja dogadjaja nakon sto sam uputila prituzbu klinici zbog postupanja navedenog neuropedijatra.

    Malo je suhoparno dopisivati se sama sa sobom, ali pisem u nadi da ce nekada netko naici na ovu temu i dobiti detaljne informacije i ohrabrenje kao sto su meni bili prijeko potrebni.

    Uglavnom, dr me je pozvao telefonskim putem i dugo smo razgovarali. Izrazio je zaljenje i ispriku zbog naseg dozivljaja i osjecaja nakon pregleda i ponudio je novi pregled o svom trosku kada nam opet zatreba. Takodjer je obecao da ce se nastaviti educirati u podrucju autisticnog spektra i da ce promijeniti svoj pristup prema roditeljima i djeci na pregledu.

    Smatram da je to zaista ljudski i lijepo od njega i svakako pohvaljujem taj pristup i nadam se da ce provesti obecanje u djelo.

    Sto se nas tice, postigli smo nove milestones. Skinuli smo pelene (odmah i dnevnu i nocnu), nastavljamo siriti vokabular i usvajati nove vjestine. Ponovili smo pregled kod nase neuropedijatrice koja se vratila sa porodiljnog i sada nas cekaju brojni drugi pregledi (magnet kojim ona zeli zaokruziti cijelu ovu pricu, oftalmoloski pregled jer joj se cini da maleni ne vidi dobro, nova psiholoska evaluacija...).

    Ide to naprijed, zaista. Kada ga gledam i usporedjujem sa vrsnjacima, mogu biti ponosna, a to primjecuju i tete u vrticu. Sa nepune 3 godine je bez pelene, samostalno jede i pije, sluzi se priborom (zlica, vilica, nozic), skida se, a pomalo nespretno i oblaci sam, razumije i odgovara na zahtjeve..

    U ovom trenutku mogu reci da su najveci problem upadljivo losiji ekspresivni govor i nesto jednostavnija igra nego kao kod vrsnjaka. Recimo, sada sve zivo ponavlja za nama, pjeva citave pjesmice (Kruška, jabuka, šljiva...), ali izgovor zna biti jako los, onako, da ga samo mi roditelji i terapeuti razumijemo. A nista, idemo dalje sa vjezbanjem i pretragama!

  17. #17
    Peterlin avatar
    Datum pristupanja
    Sep 2008
    Lokacija
    Zg
    Postovi
    32,272

    Početno

    Sjajne vijesti... Bit ce to sve dobro. Sretno!

  18. #18
    *mamica* avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2009
    Postovi
    2,413

    Početno

    Citiraj Peterlin prvotno napisa Vidi poruku
    Sjajne vijesti... Bit ce to sve dobro. Sretno!
    Hvala Peterlin. Cesto te se sjetim, znam koliko si muke ti prosla sa svojim deckima pa su danas tako super! Takve price mi daju nadu!

  19. #19
    Lili75 avatar
    Datum pristupanja
    Dec 2007
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    23,515

    Početno

    Bravo mamice za napredak

Pravila pisanja postova

  • Ne možete otvoriti novu temu
  • Ne možete ostaviti odgovor
  • Ne možete stavljati privitke
  • Ne možete uređivati svoje postove
  •