Rođena sam 1979., u školu išla s 6 i pol godina i bila među najstarijima u razredu.
Rođena sam 1979., u školu išla s 6 i pol godina i bila među najstarijima u razredu.
i ja sam išla 77 ( u osnovnoj je bio jedan dečko mlađi od mene punih 14 mjeseci ( dobro on je krenuo prvo u austriji u školu,), a u srednjoj je najmlađa bila cura koja je isto bila oko 14 mjeeci mlađa od mene),
a moj brat koji je rođen 27.3. nije išo s 6, nego s punih 7 i skoro pol godina u školu ( on je generacija ispred mene)
kad sam ja krenila bila je granica kao i sad 31.03.
nisan ni znala da nije oduvik tako.
Mog mlađeg brata su mislili upisati s 5 god i 9 mjeseci (iako je to stvarno rano, psihički je bio spreman, bio je odgovoran i strpljiv, nije imao problema s koncentracijom, a i već je čitao, pisao, računao, bio je stvarno genijalno dijete ), ali je mama odlučila ostaviti ga još godinu u vrtiću da se igra. Te godine ne samo da se nije igrao, nego je postao potpuno drugo dijete, nervozan, agresivan... potpuno je odbijao suradnju s tetama, nisu ga zanimale igre s drugom djecom, jednostavno mu je bilo dosadno i bio je ljut na roditelje.
Cijelu godinu nije naučio ništa novo i vjerujem da ga je to frustriralo. Kad se napokon upisao u školu bio je presretan.
Iako to možda čudno zvuči , ali ne želi se svako dijete još godinu dana igrat i tu treba dobro promisliti, bolje je ići prije ako je dijete spremno ali i tražiti odgodu ako nije.
Doduše mislim da je pametno ako se dijete već upisuje ranije da barem tu godinu nema izvanškolske aktivnosti dok se ne prilagodi.
Posljednje uređivanje od annvilli : 16.12.2013. at 13:48 Razlog: tipfeler
bila je i osamdesetih.
ja sam krenula 84 i bila je to generacija 77/78 s tim da je najstarija bila pocetak kolovoza 77, a najmladji lipanj 78.
krenula sam sa 6g i 11mj.
na faksu sam srela 2 decka rodjena istog datuma kad i ja, jedan je rodjen 76, a drugi 78, bili smo ista generacija (ovaj jedan je krenuo sa 5 i 11, drugi sa 7 i 11mj.)
sto se tice dosade...moja je u pocetku govorila da joj je dosadno jer zna sva slova, no to je ubrzo prestalo kad je pocela uciti pravilno ih pisati (ona je pocela pisati slova s 3 g, prije skole je napisala nekoliko svojih knjiga-stripova, no potezi prilikom pisanja slova nisu bili pravilni, te je sad konacno naucila pisati pravilno. i super joj je sto odlicno cita pa ju uciteljica uvijek proziva da cita i hvali).
tako da je i taj intelektualni izazov, prolazan.
a evo, sad od sljedeceg polugodista krecu s pisanim slovima, sto garant ne zna.
ja sam rođena u 7. mjesecu 1979. i krenula u školu sa 6 godina
granica je bila 31.3., čini mi se
bila sam 2. najmlađa u razredu u osnovnjaku
u srednjoj sam bila najmlađa
ta godina mi je dobro došla na faksu jer sam pod kraj faksa rodila prvo dijete
netko je napisao za brata, da je bio nezadovoljan zadnju godinu u vrtiću
točno bi tako bilo s mojom kćeri, da nije krenula ranije
ona je svoju zadnju vrtićku godinu (od 5. do 6. godine) postala prilično nezadovoljna u vrtiću iako nije imala nikakvih problema, voljela je i djecu i tete
jednostavno joj okolina više nije bila poticajna
u školi se preporodila i baš uživa
tako je bilo i sa mnom
teško se tu ograničiti isključivo na dob djeteta, dosta faktora igra ulogu
ma treba se strpiti tamo do 3., 4. mj...sve što mi mislimo o svojim klncima se može itekako promijeniti. nabolje naravno. meni je K. bila totalno nezainteresirana za čitanje za razliku od brata. On je slogove rastavljao i čitao iz tramvaja s 4.5. al do 6 se nije puno pomaknuo. Ona je isto počela tek s 5,5 i mjesec dana kasnije čita i mala štampanan slova i čini mi se da je sad bolja nego je on bio do škole. A ima još ohohoho do škole. Dajte im vremena i ne razbijajte glave (još)
ninochka, ja ću pratiti što ćeš ti s K.
jer pojma nemam što bih ja
Apri, sto bi to zrina ranije upisala?
mislim da je granica nekad bila 1.9.
ja sam krenula sa 6 god i 3 mjeseca, bila sam najmlada u razredu, rodena sam krajem 5. mjeseca
Ja sam '78.godište, išla sam sa punih 7 u školu, i nisam bila najstarija (rekla bih da je i te godine granica bila 31.03. ili 30.04). Sestra je '80. godište, išla je godinu kasnije od mene u školu i morala je ići sa 6 god. i 4 mjeseca (a u mojoj generaciji bi bila ostala još godinu dana doma). Tako da se očito mijenjalo skoro svake godine.
A o samoj temi - mom sinu završava prvo polugodište prvog razreda. Bilo je prijedloga iz vrtića da ide ranije u školu (daroviti, kao "bude mu dosadno" ako će čekati još jednu godinu), ali ja nisam pristala. I sad sam sretna. Nije mu dosadno (iako još nije naučio ništa novo, ali učiteljica očito ima načina kako da mu ne bude dosadno), škola ga za sad jako veseli, jako dobro je prihvatio pravila ponašanja u školi - a godinu ranije sigurno nije bio spreman za to.
ne znam, nisam pametna
što se čitanja i pisanja tiče... jako je daleko iza sestre
ali...
on poštuje autoritete
samostalan je jako, jako
verbalno jak, u vražju mater
ima koncentraciju
odlično funkcionira u grupi
izvršava zadane zadatke...
stvarno ne znam što da radim
znam da bi nama bilo puno lakše da ga damo sa 7,5 nego sa 6,5... ali ne znam kako bi on doživio još jednu godinu vrtića, iako obožava ići
u mješovitoj je grupi, od 3 do 7
imamo još vremena
Apri, ja bih se kod takvog djeteta kao tvoj Z. prije odlučila za prijevremeni upis nego kao kod djece kao što je moj A. (puno zna, čita, piše, računa, verbalno jak.. ali fali - falilo je - samostalnosti, koncentracije, teško bi prihvatio obveze koje škola nosi da je krenuo sa 6 godina).
Uh , ne znam. Meni je ono sto bi prevagnulo kod zivahne djece to sto moraju biti puno mirniji nego u vrticu. Puno staticniji , sa manje kretanja nego u vrticu. Ipak je to pretezno sjedenje veci dio dana.
Jos nekako da su u pitanju smjene pa se radi o 3-4 sata dnevno , ali cijeli dan ...
Ne znam, to im bude bas tesko . Ocekivanje da budu vecinu vremena staticni.
Posljednje uređivanje od sirius : 17.12.2013. at 09:19
Generalno gledano, dečkima više treba. Ja ga ne bih upisala ranije.
ma uvijek smo govorili da nećemo
i već razgovarali s budućom učiteljicom
tom, pravovremenom
ali me sada sve nešto više i više kopka
ima li smisla voditi ga na neku procjenu?
ili da donesemo odluku da nećemo i pomirimo se s time, bez daljih preispitivanja?
a što Zrin kaže, želi li ići u školu iduće godine?
A kakvo je stanje u grupi, koliko imate školaraca među njegovim prijateljima, tj. tko bi mu ostao još godinu dana.
Ja znam da je mojem (par dana razlike od Zrina po datumu) puno značila ova extra godina.
Jedino kaj smo se mi morali opskrbiti papirima da dobijemo tu extra godinu.
on bi i sad išao
i išao u vrtić
mi smo stvarno imali sreću s djecom; jako lako prilagodljivi i obožavaju promjene.
oboje su u mješovitoj grupi, tako da svake godine netko ode, netko dođe
on se druži i sa malima od 3,5 i sa onima od 7 i super prihvaća te rastanke
easy comes, easy goes
a budući da ionako neće ići u školu kojoj vrtić pripada, skroz mu je svejedno
pa najbolji prijatelj ce i onako otici kad ce u drugu skolu :D
Pa nema veze, napisala je apri da ionako ide u drugu školu, u koju ne idu njegovi jarani iz vrtića. Ne vidim ništa loše u tome da dijete ode u potpuno novu i nepoznatu sredinu - to je baš dobra prilika da upozna nove ljude s kojima će se možda zbližiti na bolji način. Mojoj djeci najnajnajbolji prijatelji iz vrtića nisu poznata kategorija. Bolje su kontakte ostvarili u školi.
Posljednje uređivanje od Peterlin : 17.12.2013. at 14:25
Moj stariji je svibanjsko dijete i super nam je došlo to što je rođen s "prave" strane dobne granice, jer bih inače morala tražiti odgodu (imao je traljavu motoriku, ne samo finu). Ovako je išao u školu sa 7 godina i 4 mjeseca - taman! Inače, u razredu ima dvoje učenika koji su stariji i to se sad u pubertetu baš jako vidi, ali ima i mlađih (to se također vidi). ALi nismo svi iz kalupa, pa nema veze. Bitno je naći ono što našem djetetu taman najbolje odgovara, a to je individualno.
Ja sam za starijega imala procjene iz Suvaga i mišljenje iz vrtića (nisam tražila, bio je uključeni zbog drugih razloga) i sve se slagalo s našim stavom da mu je tih 7+ taman za školu.
meni Zrin uopće ne spada u prijevremeni upis obzirom da je riječ o dva dana. Kala je starija mjesec dana od njega i dajem ju pod normalno u školu. Da je rođena kao Zrin, opet bi je dala...
meni je bitno ovo sve što si napisala... to je i kod nje OK s tim da i čita i piše.
evo, upravo ga pitala
i to me on naveo jer je pitao hoće li moći nazvati Alana kad budemo na skujanju (baš ga jako voli)
veli on: pa što onda, imat ću Andreja, Lovru i Roka. i Petru.
ali, mi nismo spremni raditi s djetetom.
navikli smo da ni ne znamo da škola postoji.
a bojim se da bismo se ipak morali angažirati ako bismo ga dali ranije...
Tizana, i moja je krenula sa 5g9mj. Isto smo u IT, i taman je te godine dosla reforma Gelmini i promijenili zakon, i postali su svi skolski obveznici koji do 31.12. navrse 6.
Bila sam prilicno zabrinuta (i stoga jer je u vrticu bila samo dvije godine, i zato sto se nije rodila u IT pa joj talijanski nije (jos) bio prvi jezik).
Sada je 5. razred, slijedece godine prelazi u scuole medie i sve je super. Najbolja u razredu, jedina ima 10 iz talijanskog, odgovorna u vezi zadace i skole, nemamo nikakvih problema.
Znam da su curke drukcije (mozda zrelije, mirnije) i da je utoliko mozda lakse, no razumijem te kad kazes "cijeli zivot mozak bio porihtan na polazak u skolu s 6/7 g a ne s 5/6 g" jer sam i sama bila tako porihtana.
No sada ne mogu ni zamisliti kako bi bilo da je bilo drukcije.
Apri, baš dobro da si na ovoj temi, nekako sam mislila da ti nema šanse da daš Zrina ranije
Ja nisam ni mislila o tome da Belu dam ranije, ali ona se sama javila teti da je predškolac (mješovita grupa), čita, piše, teška štreberica u duši (zlato mamino )
I onda sam počela razmišljati, razgovarala s tetama, one obje kažu da po njima definitivno je jer da će se druge godine dosađivati u vrtiću.
Ja pak mislila da bi joj dobro došlo još ostati jer su tete divne, puno s njima rade, uči francuski i engleski i baš naočigled napreduje.
teta kaže da ona čita i francuski jedina u grupi i da će se jako dosađivati u prvom razredu ako ju ostavim da krene sa 7,5.
Ići će u drugu školu, a ne s ekipom iz vrtića i sve sam bliža tome da ju dam na jesen.
plus što je kod nas škola u turnusima i ako čekam da krene sa 7,5 biti će mi suprotni turnus od starijeg sina.
Na to nisam ja spremna da mi se cijeli dan vrti oko škole!
Kaj vi kažete?
Pomoc oko skole po meni puno vise ovisi o karakteru i sposobnostima da se dijete samo organizira nego o tome da li je netko 6,5 ili 7,5 godina.
Iz iskustva majke koja svakodnevno radi sa ucenikom po nekoliko sati od prvog dana skolovanja...
ok, 7,5
ne pada mi na pamet raditi ni minutu
mfo, pa Bela je naspram Zrina doktorica znanosti
ako teta Jasmina kaže da je spremna, onda je spremna...
Mfo, slažem se sa Sirius, iz osobnog iskustva. Sve je individualno.
Moji starci su poslali brata u školu sa 6 godina i 2 mjeseca i...mama je potom radila s njim godine i godine, svaki dan.
Ne znači da bi on nakon godinu dana više u vrtiću bio potpuno drukčiji, ali bio bi ipak malo zreliji.
Ja sam isto išla sa 6 godina i 2 mjeseca, a sa mnom starci nisu proveli ni minute, obožavala sam školu. S 5 godina sam u vrtiću plakala da i ja želim u školu i onda su mi dale da rješavam neke testove (radne zadatke) kao oni koji su trebali kretati u školu i bila sam uvjerena da sam tete uspjela uvjeriti da idem u školu, lol. Vrtić mi je bio dosadan, bratu je bio super. Da su me tamo ostavili godinu više, mislim da bih poslala delikvent. Vrtić mi je bio dosadan, bratu je bio super.
Treba slušati dijete.
Ja ocekujem da sa mladom necu raditi , barem ne toliko puno i dugo kao sa starijim.
Vidi se da ona ima puno vise potencijala za samostalnost i ukalupljivanje u sistem.
jesam
ne brigaj
a ako dođem ovdje plakati i lizati rane, udari me klavirom po glavi
Apri, Bela je ovako pametnjakovićka za školu, ali je uz mene uuuužasno vezana pa se ponekad bojim je li emocionalno zrela.
Iako, tete kažu da u grupi super funkcionira, samo ponekad ima mali igrokaz za mater (koja je toliko slaba na nju da mala koristi gužvu )
Molila sam u vrtiću da je i psihologica testira, ali po meni sam skoro pa odlučila da ide. Pa kak bude! Možete i mene klavirom po glavi ako se požalim
isto tako, jos je puno vremena do upisa
pa ako vec sad pomisljate da su spremni, za pola godine (do testiranja) ili skoro godinu (do polaska) nekako vjerujem da sumnje nece biti.
Kad je uopće testiranje za školu i upisi. Zar nije u 3. mjesecu?
Da li ćemo dobiti kakav poziv?
I što se sve radi na testiranju, da se pripremim?
Kad je cijepljenje, ja bih to najradije obavila kod našeg dr.?
Anemona svaki grad ima svoj nacin i vrijeme kad radi upise. moras pratiti. obicno imas na vratima od vrtica, skole obavijesti.
Evo vam pa čitajte (otvara direktno doc format):
http://www.azoo.hr/images/Natjecanja...cnik_upisi.doc
Posljednje uređivanje od Peterlin : 18.12.2013. at 13:33
u skoli kod mene na selu djete rjesava neki test s psihologom. sta je u tom testu pojma nemam, jer za to vrijeme sam ja u istoj prostoriji s pedagogicom popunjavala niz nekih formulara.
ide se kod lijecnika skolske medicine, i tamo se pika. a koliko se sjecam treba napraviti krvnu sliku i urin. no ja sam imala problem jer mi je BC bio prijavljen u ZGB kod pedijatra, a na selu su drugacija pravila, pa smo se borili s lijecnicom skolske medicine. sad me ceka isti problem.
Evo, iz osobnog iskustva, ne od djeteta mi, već mog.
Krenula sam u školu s 6 i pol. Jako pametna :D , već sam gutala knjige (Šegtra Hlapića i ine), znala piskarati, brojeve, likove....išla sam u vrtić od 1. godine života, dakle ni socijalizacije nije nedostajalo. K tome sam doma imala i 4 godine stariju sestru bistricu, po kojoj sam znala što je otprilike škola i što se u njoj očekuje.
Pa sam ipak prvi razred jedva prošla s 4. I bila sam jako uplašena, svega - bojala sam se djece, učiteljice, ocjena. I roditelji su jako puno morali raditi sa mnom. Mogu misliti kako je bilo mojima - pravo iznenađenje. Dvije djevojčice, jednako odgajane, bistrice, ista škola, ista učiteljica! Pa je opet jedna bila izrazito samostalna, a druga izrazito ovisna o roditeljskom usmjeravanju, provjeravanju i pomoći.
Za utjehu, i sestra i ja smo završile fakultete. Ja čak dva :D