Prijevremni upis u skolu DA ili NE?

[Anemona]

Pa zar ima nekog tko bi bez ovih preduvjeta gurao dijete u školu?

Vjerovala ili ne, ima.
Mi u razredu imamo 2 primjera.
Oba primjera su djeca na granici obveze (rođeni u 3. mjesecu). Na upisima u školu i jednim i drugim roditeljima, predložena je odgoda, jer su djeca imala prilično slabe rezultate naspram druge djece.
I jedni i drugi nisu poslušali prijedlog, nego su upisali djecu.
Za prvo je mama navela kao razlog da sad idu prijateljice, a za drugo da su i oni išli sa 6.
Oboje sad imaju priličnih problema u 1. razredu. Očito nisu spremni.
Najlošiju su učenici, a mogli su ići druge godine, kad bi sve vjerojatno bilo puuuuno lakše.

[Lili75]

O pa ti nisu čak ni prijevremeno upisani nego u godini kad su obveznici. Ako dijete nije spremno, nije spremno ne kužim te roditelje zašto su djecu išli upisivat kontra preporuke.

Eto svašta ima.

[Anemona]

Meni je najviše žao, jer su djeci na neki način time obilježili školovanje. Mislim da se mali broj djece "izvuče" iz lošeg starta, pa da odjednom doživi procvat.

[Lili75]

Kažu da navodno ima i takvih ako imaju ustrajne roditelje. Frendica mi je pričala da kad roditelji djecu driblaju, ta djeca koja su u zaostaku cijelo vrijeme su u pogonu i kod njih se dogodilo u 1. razredu da su ti koji su zaostajali zbog silnog rada bez prestanka čak premašili one koji su bili napredniji u startu (jer su ovi drugi bili opušteniji i ne baš toliko u pogonu).

Znači rad, rad i samo rad ajd i red i disciplina.

[In love]

Meni je najviše žao, jer su djeci na neki način time obilježili školovanje. Mislim da se mali broj djece "izvuče" iz lošeg starta, pa da odjednom doživi procvat.

A ja ipak mislim da najvise ovisi od roditelja. Od prijateljice hci, rodjena u 2mj, trazili su odgodu i dobili. Krenula je u skolu i opet problemi - nije se nista primijenilo u godinu dana jer je dijete k .... Nastavljam, prebrzo mi poslalo

[Lili75]

ajd završi rečenicu baš me zanima

to je isto istina nisu sva djeca rođena da budu uspješna u školi neki od nas su ostali nezreli i u svojim 30-tima šala mala al istinita.

[In love]

U glavnom, tu godinu dana nije djevojcica nista napredovala, kad je dosla u prvi razred su krenuli problemi jer je dijete kojoj treba individualizacija, trebala bi joj da je prije godinu dana i treba joj dandanas. Godina dana vrtica toj djevojcici nije donijela nista jer nitko od strucnjaka nije radio s njom. Jer je takav nas sistem... Odgoda, ok ali treba onda takvoj djeci pomoci da bude odlazak u skolu, kada dodje vrijeme za njega,laksi...

[In love]

Kažu da navodno ima i takvih ako imaju ustrajne roditelje. Frendica mi je pričala da kad roditelji djecu driblaju, ta djeca koja su u zaostaku cijelo vrijeme su u pogonu i kod njih se dogodilo u 1. razredu da su ti koji su zaostajali zbog silnog rada bez prestanka čak premašili one koji su bili napredniji u startu (jer su ovi drugi bili opušteniji i ne baš toliko u pogonu).

Znači rad, rad i samo rad ajd i red i disciplina.

To je istina. Kaze meni neki dan uciteljica srednjeg sina da je od njega ocekivala kako ce do sada vec odskocit od vecine, a on nista... Rekla sam joj da je jednostavno lijen, da on zeli malo uciti ( van zadaca, mozda barem jednom procitati) bio bi nadprosjecan, ovako je skroz normalan he he

[orange80]

Vjerovala ili ne, ima.
Mi u razredu imamo 2 primjera.
Oba primjera su djeca na granici obveze (rođeni u 3. mjesecu). Na upisima u školu i jednim i drugim roditeljima, predložena je odgoda, jer su djeca imala prilično slabe rezultate naspram druge djece.
I jedni i drugi nisu poslušali prijedlog, nego su upisali djecu.
Za prvo je mama navela kao razlog da sad idu prijateljice, a za drugo da su i oni išli sa 6.
Oboje sad imaju priličnih problema u 1. razredu. Očito nisu spremni.
Najlošiju su učenici, a mogli su ići druge godine, kad bi sve vjerojatno bilo puuuuno lakše.

Isti slučaj i kod nas u razredu.
Samo što je curica rođena 1.4. i na testovima je bila onako, li-la, pa su roditeljima savjetovali da je ostave, ali roditelji nisu htjeli i obrazlagali su (svima i meni osobno)
"pa šta taj jedan dan, da je rođena 31.3. morala bi ionako ići".

Sada je skroz druga pjesma, kriva je učiteljica itd.

A ovaj argument da smo i mi išli sa 6 mi ne drži vodu.
Da, istina je da je nas, možda i više išlo sa 6 (uglavnom svi rođeni do cca 1.9. su u moje vrijeme išli sa 6)
ali se je osnovno školstvo od tada puno promijenilo, testovi i kriteriji su puno teži i viši.
mi sigurno nismo u 1. OŠ pisali matematičke diktate za ocjenu na kojima pola razreda pobere "komade" i dvojke,
a u razredu budu 1 ili 2 petice.

moje dijete, testovi pokazali - nadareno iz matematike (ponavljam to ko papiga, ali samo radi ilustracije, ne hvalim se)
u tom diktatu može riješiti samo prvi zadatak, dakle ima rezultat 1/15.
a nikakvog dijagnosticiranog poremećaja nema, samo malo slabiju koncentraciju.
tu stvarno ne znaš da li da se smiješ ili da plačeš!

pa sad za nju sigurno nije svejedno da li je pred taj zadatak bila stavljena sa 6,5 ili sa 7,5 godina.
godinu kasnije bi se neki neurončići još malo bolje povezali u mozgu pa bi rezultat možda bio i 10/15, da ne kažem
15/15.

[sirius]

U glavnom, tu godinu dana nije djevojcica nista napredovala, kad je dosla u prvi razred su krenuli problemi jer je dijete kojoj treba individualizacija, trebala bi joj da je prije godinu dana i treba joj dandanas. Godina dana vrtica toj djevojcici nije donijela nista jer nitko od strucnjaka nije radio s njom. Jer je takav nas sistem... Odgoda, ok ali treba onda takvoj djeci pomoci da bude odlazak u skolu, kada dodje vrijeme za njega,laksi...

Nijedno dijete sa organskim poteskocama ( add, adhd) ne moze spasiti odgoda. To je stanje koje se nece promjeniti tokom skolovanja. Ali odgoda moze pomoci da se malo poboljsa emocionalna i socijalna zrelost, pa da se mrvicu lakse nosi sa izazovima. To da nitko nije radio..., pa i da jest, nema se tu sto puno raditi, poremecaj je organski, logopedija i didaktika rade na drugim podrucjima mozga od onih koji ne rade kako treba.

[orange80]

Kažu da navodno ima i takvih ako imaju ustrajne roditelje. Frendica mi je pričala da kad roditelji djecu driblaju, ta djeca koja su u zaostaku cijelo vrijeme su u pogonu i kod njih se dogodilo u 1. razredu da su ti koji su zaostajali zbog silnog rada bez prestanka čak premašili one koji su bili napredniji u startu (jer su ovi drugi bili opušteniji i ne baš toliko u pogonu).

Znači rad, rad i samo rad ajd i red i disciplina.

opet ovisi kakvo je dijete.
dosta 6-7 godišnjaka je još dosta zaigrano i predugotrajnim radom, radom i disciplinom možeš samo
stvoriti suprotan efekt, tj otpor prema školi.

nije to ko na faksu, ili čak srednjoj školi - sjedit će pred knjigom cijeli dan i naučiti 5 x više
nego što bi naučili za 2 sata učenja.

većina djece u toj dobi ima neki limit iznad kojeg više nejde, učili oni 1 sat ili 5 sati.

[čokolada]

Nema se što raditi u godini odgode? Itekako ima, svaki dan pomalo.
:trener:

[sirius]

Nema se što raditi u godini odgode? Itekako ima, svaki dan pomalo.
:trener:

Gle, ima. Ali nece zbog te dodatne godine rada prije skole poteskoce carolijom nestati. Morat ce se raditi i ostale godine koje dolaze.
Moja prijateljica je odgadala djecu rodenu u veljaci jer im je skola u kvartu nudila samo nastavu u tri smjene , pa jebilo zgodnije da djeca budu zrelija kad ostaju sama. Nikad nisu imala poteskoce u ucenju i kcer je odlikasica od prvog dana do sad 7 razreda.

[paid]

Ima vas puno koje bi potpisala. Ne bi vjerovali sta sve ima na terenu. To je dio posla kojem posvećujem najviše vremena i energije jer start obilježava cijelo školovanje. Znam da se u školama svašta radi..ali roditelji naše preporuke ne uvažavaju. Srecom takvi su roditelji ipak u manjini. Ključno je temeljito provesti utvrdjivanje psihofizičkog stanja...jer nisu svi roditelji realni a ni vrtići naročito ako odgadjamo koje dijete s kojim je zahtjevnije raditi ...ili treba praviti mjesta.

[Diana72]

Mene je općenito strah tog testiranja. V. je rođena u 12.2008 i po pravilu je školski obveznik za ovu godinu, ali ja sam malo skeptična. Čini mi se prilično razigrana i ne može se dugo zadržati na jednoj temi, a kamoli sjediti 45 minuta na istom mjestu. Bojim se da će joj manjkati koncentracije i da neće moći pratiti školsko gradivo i da će biti nepažljiva na satu. Možda je to samo moj dojam, ali nakon što mi je sociolog u školi rekla i to samo nakon dvije riječi da mala ima problem sa govorom i da mora logopedu, što će tek biti na testiranju. Tješi me jedino činjenica da je sa 4 godine išla na engleski i da je dosta toga naučila, a i cijelo su vrijeme svi sjedili za stolom. Nadam se da će tako biti i u školi i da će se prilagoditi kao i ostala djeca, inače ne znam što napraviti.
Pročitala sam u jednom postu da je bitna i prilagodba u vrtiću, pa ako je dijete to prošlo bez problema, da će onda tako biti i što se škole tiče. V se lako prilagodila , samo je nakon rođenja mlađeg brata imala krizu, i htjela je biti doma sa mnom i bebom, ali to je prošlo i sad je opet sve po starom.

[Anemona]

To je istina. Kaze meni neki dan uciteljica srednjeg sina da je od njega ocekivala kako ce do sada vec odskocit od vecine, a on nista... Rekla sam joj da je jednostavno lijen, da on zeli malo uciti ( van zadaca, mozda barem jednom procitati) bio bi nadprosjecan, ovako je skroz normalan he he

Ja bih rekla da mi imamo isti problem. Lijeno dijete. Sposoban je, iznad prosjeka je prema više stručnih osoba s kojima je došao u kontakt,... naravno sad slijedi ali,... Njemu se jednostavno neda. On čita tekst za zadaću 1 x, druga djeca čitaju 5-10 x,...
Jednostavno daje od sebe minimum. Njemu je i taj minimum dovoljan da ima petice, ali onda dobije 4, jer je pročitao 1x.

Uglavnom, radimo na tome. To je velik problem (meni), jer smatram da ne koristi svoj potencijal.

[sirius]

Ja bih rekla da mi imamo isti problem. Lijeno dijete. Sposoban je, iznad prosjeka je prema više stručnih osoba s kojima je došao u kontakt,... naravno sad slijedi ali,... Njemu se jednostavno neda. On čita tekst za zadaću 1 x, druga djeca čitaju 5-10 x,...
Jednostavno daje od sebe minimum. Njemu je i taj minimum dovoljan da ima petice, ali onda dobije 4, jer je pročitao 1x.

Uglavnom, radimo na tome. To je velik problem (meni), jer smatram da ne koristi svoj potencijal.

To je prilicno uobicajena stvar za djecu koja su intelektualno iznad prosjeka. Jednostavno im gradivo nije dovoljno poticajno. Oni trebaju poticaj u vidu izazova, upotrebljavanja svojih sposobnosti, beskrajna ponavljanja istog ih bacaju u ocaj i cesto su kontraproduktivna. Obzirom da u tako ranoj dobi , rijetko koje dijete imam unutarnju motivacu za raditi ( njemu ) neizazovne stvari , moze ih se pokusati motivirati izvana. Kazem , pokusati.
Idealno bi bilo im pruziti dovoljno izazova , i u poznatom gradivu, a ne ih natjeravati na beskrajno dosadna ponavljanja istog.

[sirius]

I ne bih se slozila da daje -minimum.
vanjskom promatracu to izgleda kao minimum, ali ta unutarnja borba sa nepoticajnim sadrzajem i ocekivanjem okoline da im bude zanimljiv je tezak svakodnevni rad ( na samom sebi).

[sirius]

To vam govorim iz cipela neprepoznatog darovitog djeteta koje nikad nije zavrsilo razred sa odlicnim i sve opisne ocjene su glasile :" ne iskoristava svoje potencijale" .
samo nije potencijal kutija koju svatko , uvijek i stalno moze otvoriti. A posebno ne na uobicajene nacine jer svima treba biti jasno da skola jest napravljena za prosjek , a ne za visoke potencijale. Pa prema tome metode rada i ocekivanja su prilagodena tome.

[Anemona]

sirius, kako mu pomoći?
Imam osjećaj da stalno s njim balansiram na nekom rubu. Kad vidim da je njemu to npr. čitanje totalna muka, nemam srca tjerati ga da čita 10 puta,...
(On dobro čita, ali nakon čitanja 1x, on možda 2-3 složene riječi odslovka u sebi, a druga djeca koja ih pročitaju 10x govore ih napamet).
Jednostavno ni ja ne vidim svrhu u tome.

[sirius]

sirius, kako mu pomoći?
Imam osjećaj da stalno s njim balansiram na nekom rubu. Kad vidim da je njemu to npr. čitanje totalna muka, nemam srca tjerati ga da čita 10 puta,...
(On dobro čita, ali nakon čitanja 1x, on možda 2-3 složene riječi odslovka u sebi, a druga djeca koja ih pročitaju 10x govore ih napamet).
Jednostavno ni ja ne vidim svrhu u tome.

Zapitaj se koja je svrha ponavljanja citanja istog teksta?
dobivanje odlicne ocjene, pretpostavljam.
ali koja bi trebala biti stvarna svrha?
nauciti citati, razumjeti procitano, zavoljeti citanje, zainteresirati se za citanje...
sto onda ciniti?
mozda citati nesto drugo osim zadanog?
mozda citati u paru ( malo ti , malo on)?
mozda nove rijeci zabavno u pjesmici rastavljati na slogove?
sve navedeno , ili jos nesto , sto ti padne na pamet.
ako imas dijete koje izlazi iz nekih okvira , tada i ti moras izaci iz okvira da bi se iskoristio potencijal.
isprobavaj . Kod njega ocito ne pale standardi u svemu.

[Cubana]

Nakon 10 puta, kad vidiš skup slova l.o.p.t.a znat ćeš da je to lopta, da se to tako čita, nećeš morati slovkati.
Nije to učenje napamet.

[Anemona]

Znam sirius, čitamo mi ono što je njemu zanimljivo. Npr. Minecraft priručnike.
Ali što kad mora naučiti i zadani tekst za zadaću.
Čitam i malo ja, malo on, pa se mijenjamo, pa se utrkujemo,... ali uvijek na kraju dolazimo na to da dosadan tekst treba pročitati 5-10 puta.

[Anemona]

Nakon 10 puta, kad vidiš skup slova l.o.p.t.a znat ćeš da je to lopta, da se to tako čita, nećeš morati slovkati.
Nije to učenje napamet.

Znam, sve znam, ponavljanje služi za tu vizualizaciju riječi. Sve je to meni učiteljica objasnila (učiteljica je inače super).

[sirius]

Onda neka procita jednom i podcrta nepoznate rijeci. Pa svaku rijec ( ne recenicu)ponovo procitata 3-4 puta ( polako) .
Nakon toga neka procita tekst jos jednom, pa javi razliku.

[Anemona]

Samo da dodam. Možda je to i pogrešno razmišljanje.
Smatram da je moja dužnost, osim pomoći djetetu da neke stvari savlada na njemu zabavan način, naučiti ga funkcionirati u sustavu školovanja upravo ovakvom kakav postoji, jer se neće sustav njemu prilagođavati, nego su u konačnici on mora sustavu.

[sirius]

Samo da dodam. Možda je to i pogrešno razmišljanje.
Smatram da je moja dužnost, osim pomoći djetetu da neke stvari savlada na njemu zabavan način, naučiti ga funkcionirati u sustavu školovanja upravo ovakvom kakav postoji, jer se neće sustav njemu prilagođavati, nego su u konačnici on mora sustavu.

Pa on funkcionira u sustavu. U idealnim sustavima izvlacilo bi se najbolje od svakog djeteta , za njega najbolji nacin, ne bi ga se tjeralo u kutiju na samo jedan nacin ( a u nasem sustavu se to najcesece cini).

[laumi]

Ali zašto 5 do 10 puta?

Anemona, moj klinac je bio ovakav u 1. i 2. razredu, napravio bi minimum minimuma i ne diraj ga više. Sad, u 3. je drugačije; gradivo je teže pa moguće da mu je i zanimljivije. Što se tiče motivacije, njega je tu spašavala učiteljica, jedna vrlo energična žena, koja je jako dobar motivator i koja je znala stisnuti prave gumbe mojem M.-u. A on učiteljicu jako voli i paše mu pohvala.

Opet, kad ga usporedim s mlađom sestrom, nebo i zemlja, iako su oboje na testovima inteligencije imali natprosječni rezultat. Ona je tipični over-achiever, ne mora joj gradivo niti biti previše zanimljivo. Prvo napravi sve što mora za školu, a onda si još sama traži dodatnu "zabavu". Prije par mjeseci je u jednoj knjizi starije seke naišla na glagoljsku abecedu, naučila je i sad piše poruke i pisma na glagoljici.
Brat, da se njega pita, bi ostatak dana buljio u tv.

[Anemona]

Pa to je to laumi. Zato ja ne gledam to kroz situaciju da je to za njega jednostavno i nije mu zanimljivo, nego kroz situaciju da se to njemu neda, jer bi on radije buljio u TV, ili bio vani.
Njemu je škola ok, ali nema taj visoki interes da želi puno znati i biti najbolji.
On uopće nema taj osjećaj ni u sportu.
On "ne grize".
U sportu djeca puno slabijih predispozicija od njegovih, silno žele biti najbolji i imaju odlične rezultate, a njemu se to neda.
On jednostavno kao da je cijepljen protiv toga "da grize".

[sirius]

Unutrasnju motivaciju ili imas ili nemas.

[laumi]

Daj si vremena, velim ti da je M. počeo "gristi" tek sad u 3. razredu. Neki dan me jako iznenadio sa sastavkom za domaću zadaću. Prije je pisao sastavke od jedva 5-6 rečenica. Neki dan, sam od sebe, napisao sastavak od stranicu i pol. I još k tome, odličan, pametan, duhovit sastavak.

Kad se sjetim M.-a u 1. razredu, dođe mi da plačem.

[laumi]

Unutrasnju motivaciju ili imas ili nemas.

Ali i to se može mijenjati. Moj je svake godine sve motiviraniji.

[sirius]

Ali i to se može mijenjati. Moj je svake godine sve motiviraniji.

Jasno da moze. Ali ne preko noci i zato sto bi to netko treci volio. To je unutarnji klik.

[laumi]

Naravno, sirius. A i o različitoj djeci pričamo, moj i Anemonin su malo na tu ljeniju stranu; kužim da se to ne može uspoređivati s djecom koja imaju konkretnih poteškoća.

[Anemona]

Naravno, sirius. A i o različitoj djeci pričamo, moj i Anemonin su malo na tu ljeniju stranu; kužim da se to ne može uspoređivati s djecom koja imaju konkretnih poteškoća.

X

[sirius]

Naravno, sirius. A i o različitoj djeci pričamo, moj i Anemonin su malo na tu ljeniju stranu; kužim da se to ne može uspoređivati s djecom koja imaju konkretnih poteškoća.

Ako si IZNAD prosjeka to moze biti razlog da ne postizes maksimalne rezultate PROSJECNIM metodama.
A pogotovo u svim podrucjima.

[sirius]

I to nema veze sa poteskocama. Poteskoce su jedno , darovitost i visoki potencijal nesto drugo.
Ne moras imati organske poteskoce da ne bi iskoristio maksimum ( ili samo visoka ocekivanja) , i iznadprosjecnost ponekad zna sama po sebi biti ogranicavajuci faktor u sustavu.

[sirius]

Uglavnom , odosmo malo od teme upisa u prvi razred...
ali dobijem ospice ( unatoc imunizaciji) kad ucitelji komentiraju da je dijete lijeno , pa da mrdne guzicu moglo bi puno vise. Da mu sadrzaj ili metoda odgovara , mozda bi i mrdnulo guzicu.

[laumi]

Ja za svog sa sigurnošću mogu reći da je (bio) lijen, učiteljica to nikad nije rekla.

[sirius]

Ja za svog sa sigurnošću mogu reći da je (bio) lijen, učiteljica to nikad nije rekla.

Mislis " nemotiviran"?

[Anemona]

Ma slažem se sirius s tobom. Učim se nositi s time.
Meni je to frustracija, jer znam što može.

[sirius]

Ma slažem se sirius s tobom. Učim se nositi s time.
Meni je to frustracija, jer znam što može.

Nikad u zivotu nije toliko presudno koliko netko nesto - moze, vec koliko to - zeli ( moci).

a to zapravo nije u tvojim rukama, osim ako se ne radi direktno o tebi. Ne znaci da dizes ruke od svega, nego se okanis ocekivanja , pomazes i pratis , dok ne stigne " klik".

[laumi]

Mislis " nemotiviran"?

Nekad nemotiviran, nekad naprosto lijen.

Bio, u 1. i 2. razredu. Sad je toga sve manje.

[sirius]

Nekad nemotiviran, nekad naprosto lijen.

Bio, u 1. i 2. razredu. Sad je toga sve manje.

A razlika izmedu to dvoje je ...?


mislim, sad sam sa placa stigla i gledam svoju neurednu kuhinju sa hrpom stvari koje treba srediti..., ali pijem kavu i tipkam. Jesam li lijena ili nemotivirana? Jer da mi npr.gosti najave mrdnula bih guzicom. Kad vec unutarnje motivacije trenutno nemam mozda bi pomogla vanjska?

[aleksandra70vanja]

je li važno koje je opravdanje
ako ne radiš svoj posao, a nemaš objektivne razloge za to?

[laumi]

Razlika između lijenosti i nemotiviranosti?

Pa lijenost bi bila odlika karaktera. Postoji i kratkotrajna lijenost, kad ti se nista ne da.
Nemotiviranost je složenija; može imati veze s niskim samopouzdanjem, s neadekvatnim prenošenjem znanja,...

[sirius]

je li važno koje je opravdanje
ako ne radiš svoj posao, a nemaš objektivne razloge za to?

Objektivni razlozi su vrlo rastezljiv pojam.
iz moga radnog iskustva najbolje radim u guzvi, tada se super organiziram .
puno praznog hoda i ponavljajucim zadatcima me uspavljuje.
eto, trebam adrenalin. Zar je cudno da ga i neka djeca trebaju ( vise nego ostala)?

[čokolada]

Ja sam se malo nanervirala citajuci te, sirius . Mislim da moramo bez obzira na poteskoce prihvatiti i razlicitost karaktera djece. Nece tvoj x postati neciji y ako ga stalno na idealan nacin motiviramo, naravno vazi i obrnuto.

[sirius]

Razlika između lijenosti i nemotiviranosti?

Pa lijenost bi bila odlika karaktera. Postoji i kratkotrajna lijenost, kad ti se nista ne da.
Nemotiviranost je složenija; može imati veze s niskim samopouzdanjem, s neadekvatnim prenošenjem znanja,...

Da je lijenost odlika karaktera tvoj bi sin i dalje bio lijen. Bez iznimke.

[sirius]

Ja sam se malo nanervirala citajuci te, sirius . Mislim da moramo bez obzira na poteskoce prihvatiti i razlicitost karaktera djece. Nece tvoj x postati neciji y ako ga stalno na idealan nacin motiviramo, naravno vazi i obrnuto.

Jasno da nece. Ali mene zivcira kad se stalno govori da je netko lijen samo zato sto ne igra po pravilima.
Mislim , mozda i je. Mozda ce uvijek biti. Ali zasto netko ne pokusa malo drugaciji pristup motivacije?
ne bude se nikog motiviralo sa tim da mu se stalno govori da bi mogao , ali nece.