da je suditi po crtežu ja sam valjda u školu trebala s 3 godine
ove glavonošce sam crtala prije druge godine, a sa 6 kad sam i krenula u školu sam crtala skoro jednako kao sad s 42. sve to na silnu žalost mog starog koji i dan danas čuva zbirku mojih crteža od najranijih dana u koju je čak jedan poznati akademski slikar napisao kako sam neviđeni talent na tim prostorima, a ja se nisam puno dalje makla od tih najranijih žvrljotina. imala sam ja i drugih talenata, ali ne bih se sad hvalila. želim samo reći da su mi se neke vještine razvile jako rano, ali je onda nastupala stagnacija. danas sam čini mi se jedna od slabije obrazovanih članica ovog foruma :vječitistudent:
zato se ja sa svojom djecom nisam previše oslanjala na te pokazatelje. a bome ni ovdje često spominjana emocionalna zrelost mi nije bila baš neki smjerokaz. da ste vidjeli moju kćer na upisu za 1. razred zasigurno bi se pitali što ja uopće radim tamo s njom. to proljeće prije polaska u školu smo imali testiranje i ona je skoro cijelo vrijeme tražila da ide na wc, a kad sam je ja na kraju pitala što se događalo na tom testiranju nije znala ništa prepričati i samo je odgovorila....bilo je dosadno, a onda je isteklo vrijemeipak mi nije na pamet tada bilo tražiti odgodu niti sam tada znala da ja to kao roditelj uopće mogu i tako je tu jesen sa 6 i po god. krenula u školu. i tada me je naprosto iznenadila kojom brzinom se prilagodila i doslovno preko noći odrasla. danas je maturantica među najboljima u razredu. jako je savjesna i ambiciozna i na jesen se sprema u metropolu na faks.
sa starijim sinom sam imala skroz oprečna iskustva, ali me iskustvo isto kasnije uvjerilo kako kod djece i njihovog razvoja 2+2 nisu uvijek 4.
 |
|||
Odgovori s citatom
tanja_b prvotno napisa
) sasvim uspješno zbraja do 20, a koji put i iznad toga. 
Tek unazad par tjedana napokon pristaju na to da ju više ne tjeraju da leži, već se može tiho igrati, čitati ili crtati.
