Pokazuje rezultate 1 do 50 od 50

Tema: zajedničko spavanje u 1. razredu

  1. #1
    baklava avatar
    Datum pristupanja
    Dec 2012
    Postovi
    5

    Početno zajedničko spavanje u 1. razredu

    Prvo- pozdrav svima!
    Ja sam se tek danas prijavila na forum, i odmah imam pitanje...
    Imam dječaka, prvačića, koji od rođenja spava sa mnom u krevetu. Prvo je bilo lakše radi dojenja, zatim lakše radi hladnoće (mama pokrije) itd. Mali ima svoju sobu i ako baš inzistiram spavat će u svom krevetu- malo se pobuni, ali ipak popusti. Da budem iskrena, i meni je lakše da spava sa mnom jer su zimi prilično niske temperature, a sobe ne grijemo. Osim toga, muž je kući samo vikendom, a ja se "bojim" spavat sama. Ubrzo stiže i novi član obitelji , pa sam mislila da će se problem tad riješit sam od sebe, ali mali inzistira da će spavat sa mamom i bebom. Kad mu kažem da nema mjesta za sve- nema problema, on i beba će spavati zajedno, a ja nek idem u drugu sobu . Ajde, ok, to je slatko i sve, ali nekako mi se čini da ga ni beba neće istjerati iz kreveta. Sve u svemu, interesira me što mislite- da li je prestar za spavanje s mamom? Najradije bih ga pustila još neko vrijeme- mislim da će sam pobječ kad počne odrastanje i to... Mame koje su dijelile krevet sa djecom- do koje dobi ste to prakticirale?
    Inače, kad je muž kući, manji dio vremena spava u bračnom krevetu, večinom zaspe u dnevnom . Sin tad svoje spavanje podijeli između svoje sobe, maminog kreveta ili s tatom u dnevnom (ajde tu se ne bunim, volim kad se druže jer ionako se ne vide baš jako često).

  2. #2
    Deaedi avatar
    Datum pristupanja
    Jul 2004
    Postovi
    9,736

    Početno

    Moja je 2. razred, pa još nekad spava s nama....

  3. #3
    Osoblje foruma sirius avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2005
    Lokacija
    zagreb zapad
    Postovi
    21,376

    Početno

    Moj je spavao do 6 godine. Da se mene pitalo iselo bi u svoj krevet i ranije, ali on se nije dao. Uglavnom tada smo kupili krevete na kat , sa duplim ispod, pa se preselio na kat jer mu je to bila fora .
    Posljednje uređivanje od sirius : 17.12.2012. at 10:23

  4. #4
    Mima avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2004
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    21,826

    Početno

    Moja zaspe u svojoj sobi ali po noći obavezno dođe.

  5. #5

    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Lokacija
    zgb
    Postovi
    2,124

    Početno

    moji su 2x6,5 i 5 i stalno se izmjenjuju. rijetko kad da mm i ja spavamo sami.
    i dođe nam žao što nemamo krevet širine 2,5-3m pa da se svih petero stiskamo po njemu.

  6. #6
    baklava avatar
    Datum pristupanja
    Dec 2012
    Postovi
    5

    Početno

    super ste, već odgovori...
    znači ima nas još takvih. zaboravila sam napomenit da ga je tog zajedničkog spavanja stid pred vršnjacima i pred djecom tvrdi da spava u svojoj sobi. opet, pred bakama i djedovima je još uvijek maza i ponosi se time što još spava s mamom- čak to spavanje i čvrsto brani od kritika; npr. ja sam mal, eno pitaj baku do kad si ti spavala kod nje, bit će mi hladno samom u krevetu...
    lakše mi je odmah, čim vidim da nismo sami. a valjda će ga to samog proč, bez nekih intervencija s moje strane. nadam se.

  7. #7
    anabeg avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2012
    Lokacija
    Zadar
    Postovi
    1,172

    Početno

    heh,da poznato mi je to kao naprije su zbog dojenja sa nama,pa je zima i hladno itd..moj dragi je pomorac tako da sam ja većinu vrimena sama sa djecom..i mislim da je to jedan od najvećih razloga zašto se to zajedničko spavanje nastavljalo...zima,ja sama u svom krevetu,a ona u svom? to mi je izgledalo tako tužno...kad je ona imala 3godine,došla nam je seka,ona je na sreću bez problema shvatila da ona mora u drugi krevet..mene je to jako mučilo još dok sam bila trudna,mislila sam da će ona to loše prihvatiti ili imati osjećaj da smo je "izgurali" jer seka zauzima njeno misto..mi smo i dalje svi u istoj sobi,starija je u svom krevetiću,koji je spojen sa našim krevetom,tako da valjda ona i nema osjećaj da je odvojena,a malena je sa nama u krevetu,a kad je tata na brodu,ja zovem stariju ponekad da dođe kod mene i seke u krevet,ali neće..tvoj dečko ima 7godina,mislim da ti neće stvarati velike probleme oko toga..možda da probaš to rješiti dok si još uvijek trudna,ako misliš da bi mogao postojati "problem" da ne čekaš da rodiš pa da vidiš kako će se stvari odvijati...

  8. #8
    flopica avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2010
    Postovi
    6,461

    Početno

    ma što bi bio prestar, pa to je dijete od 7 godina
    moja ima 9 pa se hoće još prošvercati sa mnom i sekom ponekad
    samo što mene to ubija jer sam kronično neispavana i jer cijelu noć pazim da starija ne umlati nogama i rukama mlađu
    jer ona spava po cijelom krevetu, a usput mlađa drži sisu u ustima tako da je meni to koma

    što se tiče neke prihvatljive dobi ja možda nisam mjerodavna - spavala sam s mamom do 13. te (tad je počeo rat na mom otoku pa nam je uništio kosliping )

  9. #9
    Mima avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2004
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    21,826

    Početno

    što se tiče neke prihvatljive dobi ja možda nisam mjerodavna - spavala sam s mamom do 13. te
    Ovako sam i ja . I zapravo sam uvijek mrzila sama spavati pa mi je potpuno jasna ta dječja potreba.

  10. #10

    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Postovi
    4,340

    Početno

    Moja je spavala s nama do polovice prvog razreda (7,5godina) , tada smo se preselila pa je dobila svoju sobu i počela spavati u njoj.

  11. #11
    cvijeta73 avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2007
    Lokacija
    Rijeka
    Postovi
    11,735

    Početno

    ma vrag ste sami.
    moj j mi je jednom rekao da je nepravedno da samo djeca moraju spavati sama u krevetu.
    a odrasli ne
    baš je volio to zajedničko spavanje.
    imao je 6 godina kad se rodila m, prvih par mjeseci je ona spavala u koljevki. blizu mene, a on sa mnom. onda smo spavali nas troje u istom krevetu. kad je ona malo narasla, kad je imala godinu- dvije, počela mu je ići na živce pa je sve češće mijenjao naš krevet sa svojim. al do nekih 9 godina se još uvijek selio vamo-tamo.
    sad zalupi vrata od svoje sobe kad ode u krevet
    a m čeka da joj kupimo njenu sobu i njen krevet da se preseli :kriza_i_recesija:
    Posljednje uređivanje od cvijeta73 : 18.12.2012. at 10:04

  12. #12

    Datum pristupanja
    Jun 2005
    Lokacija
    OGULIN
    Postovi
    157

    Početno

    evo i moj Bruno, sutra će imati 7 godina još uvijek spava s nama u kreveti i ne pokazuje namjeru da ode spavati u svoju sobu.
    A moj mama kaže da sam ja s njima spavala do 8 godine

  13. #13
    Peterlin avatar
    Datum pristupanja
    Sep 2008
    Lokacija
    Zg
    Postovi
    32,270

    Početno

    Citiraj ENA26 prvotno napisa Vidi poruku
    evo i moj Bruno, sutra će imati 7 godina još uvijek spava s nama u kreveti i ne pokazuje namjeru da ode spavati u svoju sobu.
    A moj mama kaže da sam ja s njima spavala do 8 godine
    Ovo me podsjetilo na priču koju svekrva uvijek priča o mm-u... Njemu su rekli negdje u zadnjoj godini vrtića da će spavati sam kad krene u školu (ona je mislila na početak školske godine), a on se svojevoljno odselio u svoju sobu na dan kad su ga upisali, he he he... Mama i tata su se i sami iznenadili, ali ni tu noć ni kasnije nije bilo nikakvih problema.

    Slučajno je tako ispalo da ga je ta najava pripremila na odvajanje (to mu je značilo osamostaljivanje u svakom pogledu), a očito je bio spreman i to je bilo to.

  14. #14
    Lili75 avatar
    Datum pristupanja
    Dec 2007
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    23,503

    Početno

    Ako mislis probat s odvojenim spavanjam, obavezno prije nego dodje beba.

  15. #15
    LIMA avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2007
    Lokacija
    Slavonija
    Postovi
    997

    Početno

    Citiraj Lili75 prvotno napisa Vidi poruku
    Ako mislis probat s odvojenim spavanjam, obavezno prije nego dodje beba.
    ...Ili će ti se dogoditi kao meni, da se cijelu noć šaltam od kreveta do kreveta...

    Meni je nekako bilo žao da seka kao malena spava s nama, a on jadničak u svojoj sobi pa smo ih tek ljetos iselili iz svoje sobe.
    Zanimljivo, seka još i hoće zaspati sama i odspava lijepo komad noći da me ne budi ali s njim nikako na zelenu granu.
    Nisam mu to (naravno) nikada spomenula ali ja se sjećam da sam čak i u srednjoj školi znala zvati mamu da dođe kod mene jer me bilo strah zvukova iz mraka .
    Čak i sada mi se zna dogoditi (u rijetkim trenutcima kada klinci zaspu sami u svojoj sobi) da odem spavati u spavaću dok MM ostane u dnevnoj gledati TV i nikako ne mogu zaspati sama.
    Baš jučer sam tražila uputnicu za psihologa (sinu, ne sebi ) da vidim što će reći.

    Moja sestra ima isti "problem" sa svojim klincem koji je 3. razred, bila je kod psihologinje koja je rekla neka ga za prospavanu noć nagrađuje plusićima, svaki plusić jedna kuna pa nek si on štedi za nešto što želi kupiti.
    Ja sam i to evo isprobala, šljakalo je dva dana (ali vjerojatno jer je bio preumoran pa se nije budio). Treći dan me zvao, ja sam ga poticala nek pokuša zaraditi te kune pa si može nešto kupiti a on će - Mama, tebi je izgleda više stalo do toga da ja skupljam novčiće nego do mene.

    Baš me zanima hoće li imati učinka posjet psihologu.

  16. #16
    aleksandra70vanja avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Postovi
    11,388

    Početno

    ne razumijem zašto vodiš dijete psihologu?

  17. #17
    Osoblje foruma sirius avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2005
    Lokacija
    zagreb zapad
    Postovi
    21,376

    Početno

    Citiraj aleksandra70vanja prvotno napisa Vidi poruku
    ne razumijem zašto vodiš dijete psihologu?
    Niti ja. Moje dijete se izrazito loše osjećali nakon posjeta psihologu ( išli smo zbog odgode škole) koji se obrusio isključivo na zajedničko spavanje u dobi od 6 godina. I ja sam osjećala izrazito loše jer sam proglašena lošim roditeljsk , i majkom koja koristi dijete da ne bi imala seksualne odnose sa muzem u bračnim krevetu( a trudna do zuba sam bila). Srećom da sam kasnije našla dobrog dječjeg psihologa koji mi je objasnio stvarni problem koje dijete ima ( tada je dijete već bilo odustalo od zajedničkog spavanja). Hoću reci nikad nisam gledala na zajedničko spavanje kao problem, nego smo mi imali drugih problema.

  18. #18

    Datum pristupanja
    May 2007
    Postovi
    1,269

    Početno

    lima, nemam posebnih stručnih znanja iz psihologije, ali ovaj savjet s kunama mi je nekako, ne znam ni sama reći, čudan? zar ne bi trebalo otkriti uzrok i problem ako on postoji, a ne jedinu motivaciju naći u "zaradi", nekako mi je odgovor tvog djeteta tako bolno iskren, ma ne znam ni sama...
    mi smo prošli se te faze odvajanja sa dvoje starijih, sada oni spavaju u svojim sobama, a beba s nama. u dobi od 6,5 god Mudrac je dobio svoju sobu i prešao u nju bez nekih problema. i Šefica se "osamostalila" u toj dobi, iako je sobu dobila nešto prije. Ipak se još uvijek znamo pred jutro naći svo petero u našem krevetu (znaju da uvijek mogu doći, ali to zaista rijetko koriste).

  19. #19
    anabeg avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2012
    Lokacija
    Zadar
    Postovi
    1,172

    Početno

    ja isto nisam shvatila zašto dijete vodite psihologu? isključivo zbog "problema" zajedničkog spavanja?!?

  20. #20
    cvijeta73 avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2007
    Lokacija
    Rijeka
    Postovi
    11,735

    Početno

    ja sam lagala kad me psihologica (ili doktorica?) na upisu u školu, znakovito, podižući obrvu, pitala - jel spava sam.
    da, naravno.
    odmah sam dobila dojam da bi to bio neki big issue da sam rekla istinu.

  21. #21
    Administratorica puntica avatar
    Datum pristupanja
    Jun 2008
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    6,634

    Početno

    Citiraj cvijeta73 prvotno napisa Vidi poruku
    ja sam lagala kad me psihologica (ili doktorica?) na upisu u školu, znakovito, podižući obrvu, pitala - jel spava sam.
    da, naravno.
    odmah sam dobila dojam da bi to bio neki big issue da sam rekla istinu.
    puno puta lažem u tim situacijama

    osim ako sam baš raspoložena za svađu, onda sam spremna svađat se dok ona druga strana ne odustane hehe (npr. s tetama u jaslicama kad su mi tvrdile da nije normalno da dijete od godinu dana ne zna samo zaspati )

  22. #22
    Osoblje foruma leonisa avatar
    Datum pristupanja
    Oct 2005
    Lokacija
    zagreb
    Postovi
    16,616

    Početno

    Citiraj cvijeta73 prvotno napisa Vidi poruku
    ma vrag ste sami.
    moj j mi je jednom rekao da je nepravedno da samo djeca moraju spavati sama u krevetu.
    a odrasli ne
    ovo moja navodi ko argument.
    ni beba ju nije izbacila iz kreveta. da pace, i ona joj je argument kako ni bebe ne spavaju same :D
    spava s nama.
    i ni u jednom trenu nisam uzimala u obzir njenu dob (da li je prestara za zajednicko spavanje) kao razlog "delozacije", jedino o cemu sam razmiljala je da li se moze naspavati, da li je se po noci budi i kakva je kvaliteta njenog sna.

  23. #23
    flopica avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2010
    Postovi
    6,461

    Početno

    mi svi onda trebamo psihologu
    zezam se ali jedino da se budi u strahu noćima i da to traje duže možda bih i razmislila

  24. #24
    LIMA avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2007
    Lokacija
    Slavonija
    Postovi
    997

    Početno

    Moji instinkti su na istoj valnoj duljini kao vaši komentari. Poticaj za psihologa mi je dala sestra jer je njena pedijatrica rekla da bi bilo dobro odvesti dijete da se otkrije možebitan uzrok - je li to čisto navika ili su u pitanju neki strahovi i da je ponekad dovoljan samo klik da to prestane.
    Malo mi je zabrinjavajuće što ga je strah pokušati zaspati čak i kada ja stojim na vratima sobe. Pokušavamo ih staviti spavati i kažemo im da ćemo ih dolaziti pogledati svake 2 minute. Seka zaspe a on kaže da se boji.
    Problem mi je i u tome što se nisam 6 godina pošteno naspavala, budim se redovito ukočena i s bolovima u vratu, a to mi već lagano narušava kvalitetu života.
    Mene iskreno vrlo zanima što će reći netko tko je stručan i kako će I. reagirati na to.
    To s kunama je i meni u najmanju ruku smiješno, pokušala sam više iz štosa pa ako upali super ali očito da nije upalilo. Možda zato jer naš odgoj baš i ne naginje u tom smjeru.

    Ja psihologe uistinu doživljavam i cijenim kao osobe koje su stručnjaci u svom poslu i zbunjena sam kada čujem kako neki rješavaju "slučajeve".

  25. #25
    cvijeta73 avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2007
    Lokacija
    Rijeka
    Postovi
    11,735

    Početno

    lima, moj savjet ti je da, ako već imaš tu potrebu, odeš ti na razgovor kod nekog dječjeg psihologa. pa vidiš što će ti reći. a ne da vodiš dijete. dijete nema problem. on je još mali i želi spavati s vama u istoj sobi. kao i toliko djece. a ako vi to želite prekinuti, onda vi imate problem šalim se malo, ali dijete koje nema nikakav problem u ponašanju ili we, ja ne bih vodila psihologu. i riskirala loš osjećaj, kako kaže sirius.

  26. #26
    aleksandra70vanja avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Postovi
    11,388

    Početno

    mada LIMA nije tražila savjet, već je odlazak psihologu iznjela kao činjenicu, ja bi se pridružila cvijeti
    psiholozi, pogotovo oni "na uputnicu" često imaju krute stavove i slijede jako preporučene termine za neka dječja postignuća
    ja imam slično iskustvo kao sirius, samo što se kod nas radilo o razgovoru za raniji upis
    gdje sam imala osjećaj, nakon izjave da je mala spavala kod nas u krevetu od 6. godine, da se psihologica lomi da li da me prijavi socijalnoj skrbi sad ili poslije
    "dijete nije spavalo u svom krevetu, već s vama od 6. godine"
    samo se ni ona ni ja na to nismo puno uznemirile

  27. #27
    XENA avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2009
    Lokacija
    Rijeka
    Postovi
    1,028

    Početno

    Citiraj Mima prvotno napisa Vidi poruku
    Moja zaspe u svojoj sobi ali po noći obavezno dođe.
    Ovako isto i kod nas, L. ima 6,5 godina koliko god meni zna biti neudobno od tog "guranja" tješim se mišlju da će i to proći

  28. #28
    flopica avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2010
    Postovi
    6,461

    Početno

    ja stvarno ali stvarno ne razumijem što je suspektno u zajedničkom spavanju?
    jedino taj detalj da ga je strah zaspati kad je sam mi nije nekako po volji - kod nas se ne radi o tome
    ona jednostavno voli kontakt i taj osjećaj zajedništva - iako je meni iskreno tlaka spavati zguran i sputan ali to je drugi par opanaka

  29. #29
    Anemona avatar
    Datum pristupanja
    Sep 2007
    Lokacija
    sjeverozapadna
    Postovi
    11,052

    Početno

    Naše dijete ima 5,5 godina i ima svoj krevet u našoj sobi. Kad mu je zima prebaci se kod nas, a to je sad po zimi često.
    Zadnje dane ja spavam u njegovom krevetu, jer se onda odlično naspavam.

    Poanta je da je nama to toliko praktično i da ga iz svoje komocije ne premještamo, naravno njemu odgovara.

    Inače imamo nekakav dogovor da ćemo ga na proljeće seliti u sobu, jer onda ne bude hladno, pa se u teoriji ne bi trebao premještati kod nas.

  30. #30
    cvijeta73 avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2007
    Lokacija
    Rijeka
    Postovi
    11,735

    Početno

    Citiraj flopica prvotno napisa Vidi poruku
    ja stvarno ali stvarno ne razumijem što je suspektno u zajedničkom spavanju?
    jedino taj detalj da ga je strah zaspati kad je sam mi nije nekako po volji - kod nas se ne radi o tome
    ona jednostavno voli kontakt i taj osjećaj zajedništva - iako je meni iskreno tlaka spavati zguran i sputan ali to je drugi par opanaka
    pa djeca u toj dobi znaju često imati iracionalne strahove. boje se mraka, vuka, svašta nešto. možda mu psiholog može pomoći da ih se prije riješi. ali, možda to može i zajedničko spavanje.

  31. #31
    flopica avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2010
    Postovi
    6,461

    Početno

    a šta ja znam, nisam imala takvu situaciju pa ni ne razumijem
    više mislim na dio u kojem dijete ima neki baš izraženi strah
    ali kao što veliš možda ga baš to spavanje i može odagnati, ne znam..

  32. #32

    Datum pristupanja
    Jan 2007
    Lokacija
    jug Dalmacije
    Postovi
    158

    Početno

    moje dijete je spavalo sa mnom dok ja cvrsto sa sobom nisam rascistila da ja to vise ne zelim i da mi to nije opcija. I kad sam se ja cvrsto postavila to smo i rijesile. vidjet cemo hoce li isto biti i s drugim djetetom.

    Iskreno, mene bi smetalo da moje dijete spava sa mnom i trazi da o tome lazemo njegovim prijateljima, razredu i sl. Dakle da ono ima ideju da to nije ok., da ima potrebu prikazati drugacije okolini, a da i dalje radi isto. To laganje, stid zbog samog sebe bi me vise opterecavao...al opet...ja nemam takvo iskustvo.

    U svakom slucaju mislim da su strahovi kod djece normalni i prirodni, ali da je i normalno poticati ih da se s njima suocavaju i nose...mislim da im time saljemo snaznu poruku da vjerujemo da su oni sami sposobni nositi se s njima, da vjerujemo u njih i njihovu snagu. Po meni je to najvrednija poruka djetetu - vjerujem u tebe i tvoju snagu. A naravno da sam ja na svaki njen poziv bila uz nju, pomazila ju, drzala otvorena vrata...ali za zajednicko spavanje mi je bila prevelika i iskreno zeljela sam krevet za sebe i MM.

  33. #33
    pomikaki avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2007
    Postovi
    8,507

    Početno

    Citiraj eda prvotno napisa Vidi poruku
    moje dijete je spavalo sa mnom dok ja cvrsto sa sobom nisam rascistila da ja to vise ne zelim i da mi to nije opcija. I kad sam se ja cvrsto postavila to smo i rijesile. vidjet cemo hoce li isto biti i s drugim djetetom.

    Iskreno, mene bi smetalo da moje dijete spava sa mnom i trazi da o tome lazemo njegovim prijateljima, razredu i sl. Dakle da ono ima ideju da to nije ok., da ima potrebu prikazati drugacije okolini, a da i dalje radi isto. To laganje, stid zbog samog sebe bi me vise opterecavao...al opet...ja nemam takvo iskustvo.
    Čuj, ako je djetetu spavanje u vlastitom krevetu prevelika drama, a meni zajedničko spavanje ne predstavlja problem, ne vidim zašto bi to prekidali u trenutku koje ni meni ni djetetu ne odgovara
    samo zato što okolina ima drugačije standarde

    a kad me ta okolina gleda kao rogato čudovište onda ću radije prešutjeti
    s tim da me nije stid - ako me se pita reći ću kako je, ali ako govorim s osobom koja bi mi zbog gluposti mogla navući socijalnu službu na vrat bolje mi je da lažem, zar ne?
    Posljednje uređivanje od pomikaki : 07.01.2013. at 14:47

  34. #34
    pomikaki avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2007
    Postovi
    8,507

    Početno

    Citiraj eda prvotno napisa Vidi poruku
    U svakom slucaju mislim da su strahovi kod djece normalni i prirodni, ali da je i normalno poticati ih da se s njima suocavaju i nose...mislim da im time saljemo snaznu poruku da vjerujemo da su oni sami sposobni nositi se s njima, da vjerujemo u njih i njihovu snagu. Po meni je to najvrednija poruka djetetu - vjerujem u tebe i tvoju snagu. A naravno da sam ja na svaki njen poziv bila uz nju, pomazila ju, drzala otvorena vrata...ali za zajednicko spavanje mi je bila prevelika i iskreno zeljela sam krevet za sebe i MM.
    naravno, mislim da si ti postupila u redu ako je tako odgovaralo tebi i djetetu
    često djetetu treba samo mali poticaj da prevladaju neku zapreku
    ali ako dijete još nije spremno na taj korak i ako bi forsiranje moglo biti traumatično za dijete a naporno za roditelje, zašto ne pričekati još neko vrijeme?

  35. #35

    Datum pristupanja
    Jan 2007
    Lokacija
    jug Dalmacije
    Postovi
    158

    Početno

    Nisam mislila na slucaj kad odrasli lazu vec sama djeca. Kad se oni stide, skrivaju pred svojim prijateljima da spavaju s roditeljima. To su obicno skolska djeca (predskolci su jos mali). To mi se cini kao nesto sto bi mene zabrinulo...

    A naravno da mi svi kao roditelji vazemo i procjenjujemo potencijalnu dobit ili gubitke nekog naseg postupka, rizike i sl. Ja sam sklonija tome dat djetetu povjerenje da ono moze samo i u drugim stvarima, pa sam nekako osjetila sigurnost i u ovome. I mislim da nisam pogrijesila.

    Nikako ne bih htjela generalizirati, ali cini mi se da ponekad iza nase velike zastite i bdijenja nad djecom kao da se krije skrivena poruka da oni ne mogu sami, da ne mogu bez nas i da im mi moramo uskociti...ma ne znam ovo mi sad neka moja razmisljanja ulijecu koja niti nemaju veze sa spavanjem...

  36. #36
    pomikaki avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2007
    Postovi
    8,507

    Početno

    Citiraj eda prvotno napisa Vidi poruku
    Nisam mislila na slucaj kad odrasli lazu vec sama djeca. Kad se oni stide, skrivaju pred svojim prijateljima da spavaju s roditeljima. To su obicno skolska djeca (predskolci su jos mali). To mi se cini kao nesto sto bi mene zabrinulo...
    i djeca lažu zbog okoline, ne zato što je zajedničko spavanje loše
    odnosno primjećuju reakcije drugih, ali i dalje im to nije dovoljan poticaj da postanu "društveno prihvatljivi"

    kod mene je sve odgođeno u odnosu na prosjek. Na primjer noćno dojenje koje je trajalo do 2.5 godine - prestalo je na moj poticaj, jer je dijete bilo spremno. Prije toga je bilo par mojih poticaja koji nisu dobro prošli, pa sam procijenila da bih radije spavala s djetetom na sebi nego slušala te urlike. Nije to bila nikakva prevelika zaštita nego opasnost od bdijenja u doslovnom smislu
    Slično je bilo i s prestankom dojenja, dijete je već odavno bilo dovoljno veliko da shvati komentare koji su nas ponekad stizali. Ali prestale smo kad smo obe bile spremne, a ne kad je okolina to sugerirala. Opet na moj lagani poticaj.
    Spavamo i dalje zajedno, službeno jer još nismo uredili njenu sobu, a zapravo mi se s uređenjem ne žuri jer vidim da bi ta soba još dugo bila prazna.

  37. #37
    Deaedi avatar
    Datum pristupanja
    Jul 2004
    Postovi
    9,736

    Početno

    Ja volim da spava s nama moje komocije, jer se inače ustajem barem 2x po noći da je pokrijem i provjerim. Ovako samo otvorim oko 2 mm i povučem pokrivač.

  38. #38
    pomikaki avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2007
    Postovi
    8,507

    Početno

    Čisto na teoretskoj razini, na temu treba li se zabrinuti ako se vaše dijete stidi neke svoje navike ili osobine:
    biti će još dosta momenata kada će vaše dijete morati odlučiti - prikloniti se stavu okoline, lagati ili objaviti svoje "različitosti". Za ovo zadnje treba snage i zrelosti, a ne možemo tražiti od djece da se ukalupe svaki put kad nisu dovoljno hrabra da budu drugačija.
    Ono što je bitno je da se mogu slobodno povjeriti onima koji su im najbliži i dobiti razumijevanje.

  39. #39
    Jadranka avatar
    Datum pristupanja
    Apr 2012
    Postovi
    6,058

    Početno

    Citiraj pomikaki prvotno napisa Vidi poruku
    Čisto na teoretskoj razini, na temu treba li se zabrinuti ako se vaše dijete stidi neke svoje navike ili osobine:
    biti će još dosta momenata kada će vaše dijete morati odlučiti - prikloniti se stavu okoline, lagati ili objaviti svoje "različitosti". Za ovo zadnje treba snage i zrelosti, a ne možemo tražiti od djece da se ukalupe svaki put kad nisu dovoljno hrabra da budu drugačija.
    Ono što je bitno je da se mogu slobodno povjeriti onima koji su im najbliži i dobiti razumijevanje.
    Bas si to lijepo rekla!

  40. #40
    LIMA avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2007
    Lokacija
    Slavonija
    Postovi
    997

    Početno

    Citiraj cvijeta73 prvotno napisa Vidi poruku
    lima, moj savjet ti je da, ako već imaš tu potrebu, odeš ti na razgovor kod nekog dječjeg psihologa. pa vidiš što će ti reći. a ne da vodiš dijete. dijete nema problem. on je još mali i želi spavati s vama u istoj sobi. kao i toliko djece. a ako vi to želite prekinuti, onda vi imate problem šalim se malo, ali dijete koje nema nikakav problem u ponašanju ili we, ja ne bih vodila psihologu. i riskirala loš osjećaj, kako kaže sirius.
    MM i ja smo lani razgovarali kako je pedijatrica rekla mojoj sestri da svog malog odvede psihologu jer bi mu mogao pomoći i I. je (prisluškujući razgovor) sam počeo navaljivati da i on želi ići kod tog doktora.
    On je vrlo zreo u razmišljanjima,rekao mi je kako se on jako,jako trudi da se ne boji ali mu ne uspijeva. Nije mi ustvari čak ni toliko za to spavanje nego to što govori da se boji.
    Rekao nam je jednom da se boji kako će netko doći s balkona, uzalud ga uvjeravamo da se nitko ne može popeti na 3. kat, bili smo i dolje i gledali kako se ne može popeti ali ništa. (Mojoj mami je rekao da se boji reklame za, mislim, kinder bueno, ono kad ženska stoji na balkonu a s leđa joj doleti vampir (mrzim tu reklamu, i meni je grozna ).

    Zašto sam citirala cvijetu, ja ne znam mogu li otići samo ja, ili barem da ja nasamo s njom razgovaram nakon pregleda, općenito ne mogu zamisliti da u ordinaciji budemo oboje, a da ja s doktoricom razgovaram kao da njega nema.

    Sad ste me isplašile, ja sam taj pregled zamišljala kao neki obični usputni razgovor, pa ako upali dobro, ako ne - nikom ništa. Smijala sam se kad mi je jedna poznanica komentirala da ne vodim dijete psihologu jer će biti odmah "uveden u sustav" a to nije dobro, nešto kao kad ti otvore dosje u policiji .

    P.S. ja sam inače u komisiji za upis u školu i jedno od pitanja je spava li dijete samo (na to se samo nasmijem )

  41. #41
    Mima avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2004
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    21,826

    Početno

    Naravno da uvijek možeš samo ti otići kod psihologa, a naravno i da ti dijete neće biti uvedeno u nikakav sustav.

  42. #42
    Peterlin avatar
    Datum pristupanja
    Sep 2008
    Lokacija
    Zg
    Postovi
    32,270

    Početno

    Citiraj LIMA prvotno napisa Vidi poruku
    MM i ja smo lani razgovarali kako je pedijatrica rekla mojoj sestri da svog malog odvede psihologu jer bi mu mogao pomoći i I. je (prisluškujući razgovor) sam počeo navaljivati da i on želi ići kod tog doktora.
    On je vrlo zreo u razmišljanjima,rekao mi je kako se on jako,jako trudi da se ne boji ali mu ne uspijeva. Nije mi ustvari čak ni toliko za to spavanje nego to što govori da se boji.
    Rekao nam je jednom da se boji kako će netko doći s balkona, uzalud ga uvjeravamo da se nitko ne može popeti na 3. kat, bili smo i dolje i gledali kako se ne može popeti ali ništa. (Mojoj mami je rekao da se boji reklame za, mislim, kinder bueno, ono kad ženska stoji na balkonu a s leđa joj doleti vampir (mrzim tu reklamu, i meni je grozna ).

    Zašto sam citirala cvijetu, ja ne znam mogu li otići samo ja, ili barem da ja nasamo s njom razgovaram nakon pregleda, općenito ne mogu zamisliti da u ordinaciji budemo oboje, a da ja s doktoricom razgovaram kao da njega nema.

    Sad ste me isplašile, ja sam taj pregled zamišljala kao neki obični usputni razgovor, pa ako upali dobro, ako ne - nikom ništa. Smijala sam se kad mi je jedna poznanica komentirala da ne vodim dijete psihologu jer će biti odmah "uveden u sustav" a to nije dobro, nešto kao kad ti otvore dosje u policiji .

    P.S. ja sam inače u komisiji za upis u školu i jedno od pitanja je spava li dijete samo (na to se samo nasmijem )
    Kod odlaska psihologu treba razlikovati dvije jako različite stvari - da li dijete ide psihologu na procjenu nekakvih vještina ili na terapiju... Isprobali smo oboje. U pravilu prvo se uvijek ide na procjenu ili dijagnostiku. Oba sina su mi bila više puta na procjenama vrsta raznih kod psihologa u instituciji i privatno. Obično prvo idete zajedno, pa dijete, pa roditelj (i dobro je imati nekoga još u rezervi da pričuva dijete dok si unutra, a dijete vani, tako da smo znali ići mm i ja zajedno s djecom ako su nam najavili takvu proceduru). Uvijek sam se raspitivala unaprijed da znam što me čeka.

    L. je išao samo na procjene, a E. je išao baš na terapiju Suvagovoj psihologici pola godine 1xtjedno (razlog: frustracije i prisilne radnje - ustanovilo se da je frustriran zbog disleksije koja mu smeta da se usredotoči). Mene je zvala po potrebi i davala savjete kako raditi s djetetom uzimajući u obzir njegov karakter, njegove smetnje i s druge strane elemente u kojima je bio napredniji od vršnjaka.

    Bila sam na prvom razgovoru bez djeteta, pa na drugom pol termina dijete, pol termina ja. Dalje uglavnom dijete, mene je zvala mislim još jednom. Nakon pola godine rekla je da nema više puno što dodati i da se javimo po potrebi. To je bilo pred godišnji, a naš E. je još uvijek glodao svoju ruku do krvi neka 2-3 mjeseca sve dok se ja nisam dosjetila i stavila mu rukavicu po noći. Riješio se toga u većoj mjeri, iako i dalje u stresnim situacijama (pismene provjere znanja) oglođe to mjesto na ruci kojom ne piše do krvi. Bar ne glođe stalno... Tja, zaključih da s tim on sam mora izaći na kraj.

    Što se strahova tiče, psiholozi će obično probati potražiti trigger (stresnu situaciju nakon koje se dijete počelo bojati svega i svačega). Terapija je obično djelotvorna, pogotovo ako imaš sreće i naiđeš na iskusnog psihologa, ali jako je važan i savjet koji dobiješ što i kako s djetetom u takvim situacijama.

  43. #43
    kli_kli avatar
    Datum pristupanja
    Aug 2005
    Lokacija
    SF Bay Area
    Postovi
    3,686

    Početno

    Meni nije problem da deca spavaju s nama, iako se Novak s 7 godina iselio, ali mi je problem to sto mi nedostaje muz i nase zajednicko spavanje.

  44. #44
    Lili75 avatar
    Datum pristupanja
    Dec 2007
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    23,503

    Početno

    Citiraj eda prvotno napisa Vidi poruku
    moje dijete je spavalo sa mnom dok ja cvrsto sa sobom nisam rascistila da ja to vise ne zelim i da mi to nije opcija. I kad sam se ja cvrsto postavila to smo i rijesile. vidjet cemo hoce li isto biti i s drugim djetetom.

    Iskreno, mene bi smetalo da moje dijete spava sa mnom i trazi da o tome lazemo njegovim prijateljima, razredu i sl. Dakle da ono ima ideju da to nije ok., da ima potrebu prikazati drugacije okolini, a da i dalje radi isto. To laganje, stid zbog samog sebe bi me vise opterecavao...al opet...ja nemam takvo iskustvo.

    U svakom slucaju mislim da su strahovi kod djece normalni i prirodni, ali da je i normalno poticati ih da se s njima suocavaju i nose...mislim da im time saljemo snaznu poruku da vjerujemo da su oni sami sposobni nositi se s njima, da vjerujemo u njih i njihovu snagu. Po meni je to najvrednija poruka djetetu - vjerujem u tebe i tvoju snagu. A naravno da sam ja na svaki njen poziv bila uz nju, pomazila ju, drzala otvorena vrata...ali za zajednicko spavanje mi je bila prevelika i iskreno zeljela sam krevet za sebe i MM.
    i mene bi to brinulo (1-dio).
    a potičem i sama ovaj (2. dio).

  45. #45
    koksy avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2006
    Lokacija
    Samobor
    Postovi
    5,491

    Početno

    Moj od 3. godine spava u svojoj sobi, u početku bi dolazio k meni pred jutro, pa je pomicao to vrijeme dolaska na sve ranije dok nije došlo do toga da samo leži u svojoj sobi do ponoći i onda dođe k meni. Sad ima 5,5 i opet spava samnom jer mi je to lakše i bolje za njega jer zaspi odmah, ovako bi bio budan do ponoći pa dobaulja k meni, probudi malog, pa još dok zaspi....ujutro je bio veliki problem za ustajanje. E sad, ja mislim da njemu jaaaako fali tata, jer kad je on doma njih dvojica spavaju u njegovoj sobi i ne pada mu na pamet da dođe k meni. Kupili smo krevete na kat al mlađi još nije spreman na preseljenje, vjerujem da će, kad mali preseli gore, i stariji htjet, mislim da on samo ne želi spavati sam u sobi.

  46. #46
    Maggie avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    145

    Početno

    Evo naše anegdote na temu. Mi smo bile kod školske psihologice ( zbog sasvim desetih stvari ) i ona je usput pita "Spavaš sama?"
    Na to je Eli malo oklijevala s odgovorom a psihologica ko iz topa.." S mamom spavaš jel da?"
    Kada je potvrdila, psihologica njoj kaže; " Znaš kako znam? Zato jer svi spavate s roditeljima!"
    Posljednje uređivanje od Maggie : 17.04.2013. at 10:48

  47. #47
    Anemona avatar
    Datum pristupanja
    Sep 2007
    Lokacija
    sjeverozapadna
    Postovi
    11,052

    Početno

    Citiraj Anemona prvotno napisa Vidi poruku
    Naše dijete ima 5,5 godina i ima svoj krevet u našoj sobi. Kad mu je zima prebaci se kod nas, a to je sad po zimi često.
    Zadnje dane ja spavam u njegovom krevetu, jer se onda odlično naspavam.

    Poanta je da je nama to toliko praktično i da ga iz svoje komocije ne premještamo, naravno njemu odgovara.

    Inače imamo nekakav dogovor da ćemo ga na proljeće seliti u sobu, jer onda ne bude hladno, pa se u teoriji ne bi trebao premještati kod nas.
    Inače dijete se samoinicijativno malo nakon ovog posta preselilo u svoju sobu.
    Spava tamo znači več par mjeseci.
    Pred jutro kad dođe kod nas, ako mu je hladno.

  48. #48
    pomikaki avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2007
    Postovi
    8,507

    Početno

    Citiraj Maggie prvotno napisa Vidi poruku
    Evo naše anegdote na temu. Mi smo bile kod školske psihologice ( zbog sasvim desetih stvari ) i ona je usput pita "Spavaš sama?"
    Na to je Eli malo oklijevala s odgovorom a psihologica ko iz topa.." S mamom spavaš jel da?"
    Kada je potvrdila, psihologica njoj kaže; " Znaš kako znam? Zato jer svi spavate s roditeljima!"
    haha ova je dobra

  49. #49

    Datum pristupanja
    Apr 2024
    Postovi
    1

    Početno

    Cura sam decku rastavljenih roditelja.On je dobio skrbnistvo nad djetetom kojoj ce uskoro biti 9 god.Međutim ona spava sa njim u krevetu i meni ne dozvoljava da ja spavam kod njega vec sam jedamput morala spavati u dnevnoj na kaucu.Mozete li mi reci jel to normalno,a on nista ne poduzima po tom pitanju

  50. #50
    Osoblje foruma sirius avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2005
    Lokacija
    zagreb zapad
    Postovi
    21,376

    Početno

    Citiraj Dejna prvotno napisa Vidi poruku
    Cura sam decku rastavljenih roditelja.On je dobio skrbnistvo nad djetetom kojoj ce uskoro biti 9 god.Međutim ona spava sa njim u krevetu i meni ne dozvoljava da ja spavam kod njega vec sam jedamput morala spavati u dnevnoj na kaucu.Mozete li mi reci jel to normalno,a on nista ne poduzima po tom pitanju
    Pa normalno je da dijete u stresnom periodu ( a ovo dijete je ocito u stresnom periodu obzirom da su roditelji frisko rastavljeni) trazi sigurnost . Sto podrazumjeva i zajednicko
    spavanje s rpditeljem/roditeljima.
    Obicno izlazenje s osobom koja ima djecu podrazumjeva i djecu u paketu, pa na to treba racunati.

Pravila pisanja postova

  • Ne možete otvoriti novu temu
  • Ne možete ostaviti odgovor
  • Ne možete stavljati privitke
  • Ne možete uređivati svoje postove
  •