ne bih te bacila na roštilj. ali da, očekivala bih da shvatiš kontekst govora i da se tome prilagodiš. a ako bi imala imalo suosjećanja - shvatila bi izgovorene riječi i ne bi se osjećala nijednom riječu pogođena.
jer prvo, na samim skepticima dolaze i vjernici i fokus nije na vjeri/nevjeri tj. crkvi. na nekim tribinama se to zna često eksplicitno i navesti.
drugo, i ako se potegne, samo treba prihvatiti diskurs.
recimo, što je mene izbacilo iz cipela. na tribini o diskriminaciji djece koja ne pohađaju vjeronauk su govornici u predstavljanju naveli da su vjernici. od njih 4 - trojica su se izjasnili kao vjernici.

nijedan roditelj nije govorio. još i to.
jedan je dodao da se nada da će rasprava biti na nivo. bez vrijeđanja... "jer znate, mi smo vjernici". mene je taj disklejmer tako izbacio iz cipela da sam se htjela ustati i otići. da je rekao: "pazimo da rasprava bude na nivou jer različitih nas ima i da se međusobno ne povrijedimo. tema je delikatna" još bih razumjela, ali na temi o diskriminaciji djece nevjernika, vjernik prvo što vidi i misli je da se njegova osjećanja ne povrijede. krajnje licemjerno i egocentrično. i nimalo solidarno.
treće, ako se ima imalo suosjećanja i morala, takvo prihvaćanje se nameće samo od sebe. ako ideš na tribinu gdje će govoriti žrtve silovanja, a ti si muškarac, onda moraš znati kako se nositi s tim i ne stavljati sebe i svoja (muška) osjećanja u centar. jer nisi ti centar, nego je to žrtva. nitko tebe ne osuđuje samim tim što si muškarac, ali zahtjevati od žrtve politički korektan govor, u trenutku kad se ona otvara, kad iznutra pati - je krajnje egocentrično i zločesto.