Čestitam na bebici!
 |
|||
|
|
|||
Čestitam na bebici!
Također čestitke na bebici
Ja pratim temu, u tišini. bvb
kao i ja i drago mi je da postojiCarmina406 prvotno napisa
Također čestitke na bebici
Ja pratim temu, u tišini. bvb
Čestitam na bebici!
A evo imam jedan biser za ovu temu, a ide i u dojeće.
Idemo skupa u crkvu (Siget, hrpa male djece, pa moje pilence manje dolazi do izražaja), i M. je naučila pokoju pjesmu.
Ali kad pjeva (kod kuće, doduše), to je uvijek remiks verzija, pa onda "Bože svet si, Aleluja..." u njenoj izvedbi bude:
"Ja bi ci-ciii, a-le-luu-jaaaa"
Marija
ludiloČestitam na bebici!
A evo imam jedan biser za ovu temu, a ide i u dojeće.
Idemo skupa u crkvu (Siget, hrpa male djece, pa moje pilence manje dolazi do izražaja
Ali kad pjeva (kod kuće, doduše), to je uvijek remiks verzija, pa onda "Bože svet si, Aleluja..." u njenoj izvedbi bude:
"Ja bi ci-ciii, a-le-luu-jaaaa"
Hvala vam cure!!!! I mala mi je krenula u prvi razred i na vjeronauk jedina je znala gdje se Isusu rodio a gdje živio, bila je jako ponosna na sebe - ali to je više utjecaj vjerskih crtića nego odgoja.
http://www.laudato.tv/
http://www.laudato.tv/index.php/reportaze
http://www.youtube.com/user/LaudatoTV
Najava koncerta Progledaj srcem 27.11.2014.Hypo centar
Udruga Ime Dobrote organizira koncert popularne duhovne glazbe „Progledaj srcem“, koji će se održati 27. studenog 2014. u zagrebačkom Hypo centru s početkom u 20 sati. Prihodom od prodaje ulaznica pomoći će se projekt pokretanja Laudato obiteljske televizije. Cilj je upoznati širu javnost o tako važnom projektu televizije. Organizatori pozivaju sve zainteresirane da se pridruže ovome jedinstvenom duhovno glazbenom događaju, koji će ujedno biti i promocija nove hrvatske obiteljske televizije. Laudato TV želi promovirati kršćanske i tradicionalne obiteljske vrijednosti te isticati i pozivati na zajedništvo, solidarnost, ljubav prema Bogu, čovjeku, Crkvi i Domovini. Projekt pokretanja televizije prepoznat je kao aktualna potreba, izazov i velika odgovornost, zbog čega je u početcima televizije organizatorima potrebna pomoć i podrška. Jedan od načina podrške Laudato televiziji je i dolazak na koncert „Progledaj srcem“, gdje će publiku svojim nastupima razveseliti deset poznatih izvođača hrvatske duhovne glazbene scene.
Za vrhunski glazbeni doživljaj uz izvođače će se pobrinuti orkestar pod ravnanjem Gorana Kovačića, a za duhovne poticaje i misli zadužen je poznati zagrebački duhovnik pater Ivan Ike Mandurić. MC večeri bit će Marin Periš.
Na koncertu nastupaju:
Alan Hržica
Apostoli mira
Božja pobjeda
Božja slava bend
Čedo Antolić i zbor Hrid
Ivana i Marija Husar
Vokalni sastav Matheus
Mihovil
Nina Badrić
Vokalno instrumentalni sastav Proroci
Izvođači će pjevati pjesme koje već dugo osvajaju srca ljubitelja duhovne glazbe pa će se tako čuti pjesme poput „Nek pada“, „Kako da te ne volim“, „Srce predajem ti“ i brojne druge zbog kojih će, nadaju se organizatori, koncert biti zajednička cjelovečernja proslava Gospodina.
Ulaznice možete nabaviti po cijeni od 30 kn na sljedećim prodajnim mjestima u Zagrebu:
Croatia Records: Bogovićeva 5
Knjižare Verbum: Kaptol 29, Teslina 11
Knjižara BTB: Vlaška 39
Galerije Laudato: Importanne Galleria, Iblerov trg 10
i online na web shopu: galerije.laudato.hr
Generalni pokrovitelj koncerta ZAKS.
Dođite, podržimo zajedno Laudato televiziju! http://www.laudato.hr/Novosti/Glazba/Koncert-za-Laudato-TV-Progledaj-srcem.aspx
http://www.laudato.tv/index.php/crti...rezija-avilska evo jedan crtić za klince
http://www.duhovnifilmovi.com/
https://www.youtube.com/playlist?lis...88A61B8382D386 evo i za odrasle dva linka za duhovne filmove
Nadam se da ćemo se družiti u Došašću.
kaj mislitehoće li biti gužva? za klince mislim ?
Rasprodano
onda niš
jel radite neki adventski kalendar možda s klincima?
želim vam miran i radostan Božić!
Sretan Božić svima!
Neka Vas novorođeni Kralj obaspe svim blagoslovom nebeskim i zemaljskim.
Neka Vam podari mir, spokoj, zdravlje, ljubav i sreću.
Sretan i blagoslovljen Božić Vama i Vašim obiteljima!
Sretan Božić!
Sretan Božić!
Posljednje uređivanje od Peterlin : 25.12.2014. at 20:01
Sretan i blagoslovljen Božić!!
Upućujem čestitke s malim zakašnjenjem, ali svima vam želim sretan i blagoslovljen Božić i da imate sve ono što same želite sebi i svojoj obitelji
Sretan Božić
Drage moje forumašice vjernice, želim vam sretan i blagoslovljen Uskrs !
A svim curama, bez obzira koje vjere bile ili ako uopće nisu vjernice želim prije svega mir u srcima, u obiteljima, u okolini... Mislim da nam je to potrebno u ovim teškim vremenima. Pusa svima !
Sretan Uskrs!
Sretan vam i blagoslovljen Uskrs!
Sretan i blagoslovljen Uskrs!
Sretan Uskrs!
Vidim da ovdje od Uskrsa nikog nije bilo
Hm, zanimljivo pitanje. U Bibliji Isus jasno nalaže da ljubimo bližnjeg svoga kao samoga sebe i da ljubimo naše neprijatelje, jer ako ljubimo samo one koji nam čine dobro, to nije dovoljno. E sad, što podrazumijeva ta ljubav, je li to ljubav po našim, ljudskim, mjerilima, ili je to ljubav kojom Stvoritelj ljubi svoja stvorenja? Ja nekako razmišljam ovako. Teško da možemo voljeti sve ljude onako kako volimo našu obitelj, prijatelje, itd. Ali možemo ne osuđivati, ne ogovarati, praštati, biti konstruktivni u odnosima (u prijevodu ne zatvarati vrata za ljudima, nego pokušati popraviti odnos). Ne moramo se družiti sa svima, ali možemo ostaviti mogućnost praštanja i obnavljanja odnosa. Kada napišeš da ne voliš licemjerne, bahate, posesivne, zlobne ljude, razmisli malo. Tko to od nas nikada nije bio licemjeran, bahat, zloban, posesivan ? Koliko puta smo nekoga povrijedili i ne znajući to ? Možemo li osuđivati nekoga tko je Božje biće i svu njegovu ličnost, prošlost, sadašnjost i budućnost strpati pod jedan ružni epitet ? Sve ovo napisano je neka moja teorija, a u praksu još vježbam. SKužila sam kod sebe da sam sklona riječima opraštati ljudima koji me povrijede, ali nekako uvijek u meni čuči to malo zlopamtilo koje samo čeka sljedeću grešku da se istrese. Dosta teška tema, ali mislim da je ključna za vjernike.Vidim da ovdje od Uskrsa nikog nije bilo
P.S. Kad smo već ovdje, kako ćete obilježiti vrijeme Došašća ?
nisam vjernica, al kažeš da tražiš i mišljenja onih koji nisu.
pa dobro, ne moraš se baš družiti sa svim ljudima :D. ali voljeti, u smislu shvaćati da su to ljudske mane i da nitko nije savršen i da ni ja nisam savršena i imam svoje mane, to da. ono, nisam tip koji se svemu čudi, kako bih rekla. jako puno stvari mi je - normalno. rijetko ću tako definirati ljude - ti si licemjeran, ti si razmažen, ti si zloban - a ja sam na drugoj strani. i puno sam bolja od vas razmaženih i licemjernih.
jer sam sto puta bila u situaciji kad sam reagirala i razmaženo i licemjerno i možda bahato, ne znam. zlobna nisam :D
znam se uloviti da ljude dijelim na dosadne i zanimljive, eto, to da :D
al u načelu, da, rekla bih da općenito volim ljude. i simpa su mi i njihove te mane. kad sam dobre volje, kad nisam onda mi svi idu na živce
I ja ponekad reagiram razmaženo, bahato, licemjerno, moram priznati da da. Ali smatram da mi to nije crta ličnosti. Ima ljudi koji do te mjere ponavljaju takve postupke da im oni jednostavno postanu dio osobnosti. Takve ne volim i ne želim se družiti s njima. A primorana sam jer takvu jednu (ili dvije
Pa ne moraš. Postoje ljudi s kojima se bolje slažemo i u čijem društvu uživamo, a postoje oni koji nam nisu legli. Ne moraš sebe prisiljavati na druženje, ali možeš se pomoliti za tu osobu, ispovjediti grijeh oholosti i osuđivanja, ignorirati ispade te osobe... I to je već bliže onome što nam Isus nalaže, nego sadašnje stanje. Ovo možda zvuči kao soljenje pameti, ali sve što tebi pišem, mogu primijeniti i na sebe.
Eto, otprilike tako.
Ako mogu birati, znači ako nije riječ o nekome s kim sam silom prilika u poziciji biti u nekom kontaktu (kolege ili obitelj), neću se družiti s netolerantnima, homofobima, nacionalistima. Neću ih ni voljeti
"Homo sum, humani nihil a me alienum puto"
Ljubav je pokretač (ili izvor) za ovo drugo što si napisala, prihvaćanje ljudi.
I nije uvijek izvedivo ali vrijedi se potruditi
Ili ne, ovisi o čemu se radi LOL
Ja ne kužim zašto je nekim ljudima jako teško reći: Oprosti ili ono sorry pretjerala sam!I ja ponekad reagiram razmaženo, bahato, licemjerno, moram priznati da da. Ali smatram da mi to nije crta ličnosti. Ima ljudi koji do te mjere ponavljaju takve postupke da im oni jednostavno postanu dio osobnosti. Takve ne volim i ne želim se družiti s njima. A primorana sam jer takvu jednu (ili dvije
Ko da će se nešto strašno dogodit ako se ispričaju.
Zanimljivo pitanje, volim ljude, društvo al nije da ih sve volim jednako :D i mislim da to nije moguće.
Jako volim imat pozitivne ljude oko sebe, optimiste koji me pune energijom, dobronamjerne i volim onu iskonsku dobrotu u ljudima, nedavno sam upoznala poslovno jednu divnu mušku osobu, prekrasnog karaktera-suštinska dobrota.
Moram priznat da ne volim sebične i bahate osobe, one koji su uvijek u pravu i ravnaju se samo prema svojim željama i interesima.
Što mi rekla moja baka: Eto ih tamo...
A ako sam silom prilika biti u kontaktu jer takve osobe imam u užoj obitelji (nismo u istoj kući ali tu su u blizini)? Onda ih moram voljet i družit se s njimaEto, otprilike tako.
Ako mogu birati, znači ako nije riječ o nekome s kim sam silom prilika u poziciji biti u nekom kontaktu (kolege ili obitelj), neću se družiti s netolerantnima, homofobima, nacionalistima. Neću ih ni voljeti? Ići na ručkove, rođendane i ina druženja? I smješkat im se? Zar nije to licemjerno?
A gle, nemoguće se je okružit baš sa ljudima koji ti 100% pašu. Možeš npr. imat prijateljicu koja ti je jako draga i super si pašete ,djeca vam se super slažu ali njezin muž ti baš i ne paše ...hoćeš li se zbog toga prestat družit s njom ili ćeš "zažmiriti "na to šta ti ne paše?
Ljudski odnosi su složeni pa tako nekad uz one koji nam se sviđaju u paketu dobijemo i one koji nam baš i ne pašu..pogotovo tu spada familija jer njih ne možeš birati :D. Sve ovisi o sitaciji..ja bih npr. na fini način dala do znanja što me smeta i zašto. Ako pomaka nebi bilo, izbjegavala bih druženja 1 na 1 a na događanjima u nekom širem obiteljskom krugu bih ih podnosila.
Pa, ja u takvim situacijama ne pokazujem ljubav, nego trpim. Zbog nekih "viših" razloga.
Npr., ako će tvoje izbjegavanje, štojaznam, šogorice, povrijediti tvog brata, onda je važnije pretrpjeti, pa biti i licemjeran (što manje, zato se ne smješkaš i ne oslovljavaš s "draga"), nego reći popu pop.
Nisam vjernica, ali ovako općenito, meni ljubav ne podrazumijeva smješkanje i tapšanje po leđima. Dapače, ako nekog voliš, moraš biti angažiran kad rade nešto loše.A ako sam silom prilika biti u kontaktu jer takve osobe imam u užoj obitelji (nismo u istoj kući ali tu su u blizini)? Onda ih moram voljet i družit se s njima
Lako je biti mama kad su djeca super i vesela, a teško kad donose loše odluke, kad moraš ulagati puno truda da bi se na kraju sve okrenulo na dobro.
Ja najviše cijenim one prijatelje i rođake koji su pod cijenu toga da mi se "zamjere" rekli vrlo jasno: to što radiš je loše, možeš i znaš bolje. A ako ne možeš, tu sam da pomognem.
Zato što isprika podrazumijeva spoznaju greške ili krivnje, a to opet podrazumijeva da na tome treba poraditi. A postoje ljudi kojima nije ni na kraj pameti poraditi na svojim problemima, pa su uvijek okrenuti drugima i projiciranju svojih problema na te druge. Iliti skraćemo, vidi trunku u tuđem oku, al ne vidi balvan u svom.
ja se družim i s njimaneću se družiti s netolerantnima, homofobima, nacionalistima. Neću ih ni voljeti
evo moji susjedi su homofobi i nacionalisti, a šta da ja sad radim, neke teme ne otvaramo. Kao susjedi su odlični, i kao ljudi kod kojih moje dijete provodi neko vrijeme.
i kolege s posla, te smo teme davno pročešljali, stali na agree to disagree, oni s tim svojim stavovima ne rade ništa pretjerano loše, i eto čak mogu reći da ih na neki način volim, ne ono volim volim kao prave prijatelje, ali da im od srca želim dobro, jesam.
a mislim da je to u biti to što se traži s tom ljubavi- željeti ljudima dobro.
Takje.ja se družim i s njima
evo moji susjedi su homofobi i nacionalisti, a šta da ja sad radim, neke teme ne otvaramo. Kao susjedi su odlični, i kao ljudi kod kojih moje dijete provodi neko vrijeme.
i kolege s posla, te smo teme davno pročešljali, stali na agree to disagree, oni s tim svojim stavovima ne rade ništa pretjerano loše, i eto čak mogu reći da ih na neki način volim, ne ono volim volim kao prave prijatelje, ali da im od srca želim dobro, jesam.
a mislim da je to u biti to što se traži s tom ljubavi- željeti ljudima dobro.
ja nemam problema reći oprosti,
zato što se osjećam jako loše kad nekoga povrijedim
i ispričavam se gotovo odmah ili čim dobijem priliku.
ono s čim ja kao vjernica imam veliki problem je oprostiti,
ne za nekakve svakodnevne gluposti, sitne provokacije ili uvrede,
imam problem oprostiti velike stvari.
dvoje ljudi je u mom životu jako povrijedilo moju obitelj,
iz toga je izašla velika patnja i trpljenje i ne mogu,
ne mogu i sve da to meni osobno nikada ne bude oprošteno, ja ne mogu oprostiti.
jednom sam imala raspravu o tome i rečeno mi je da ću se bolje osjećati ako oprostim.
mogu ja to izgovoriti, ok ajde oprošteno im je, ali duboko u sebi to nikada neću napraviti.
ja te osobe ne mrzim, što je možda kontradiktorno s ovim što pišem, ali oprosta nema.
s mržnjom nemam problem, jer ne mrzim.
od osoba koje mi ne odgovaraju se mičem
ili ako moram komunicirati s njima, prebacim se na neki privremeni trpni level.
Ovo me podsjeća na knjigu "Otrovni roditelji" u kojoj piše da ne treba oprostiti, odnosno da nije nužno nekome oprostiti da bi čovjek kojem su drugi učinili zlo pomogao sam sebi. Ne odnosi se to samo na roditelje, to se može proširiti na sve ljude s kojima dolazimo u kontakt. Jednostavno ima stvari koje su neoprostive. To je u skladu s ovim što si napisala.
Mislim da je u ovom slučaju bit oprosta NE OPTEREĆIVATI SEBE, a to si učinila. Što ne mijenja činjenicu da su ljudi učinili krivo i izazvali patnju. I nema te sile koja može stvari vratiti tamo gdje su bile, kao ono - ispovijediš se i onda su ti grijesi oprošteni. Zato se meni ne sviđa kršćanski oprost (grijeha) jer postoje stvari koje nisu neoprostive, ali su nepopravljive. Nikad više ne može biti kako je bilo i to je činjenica. Ako špaga pukne, ti je možeš nanovo zavezati, ali na tom mjestu će uvijek biti čvor.
Posljednje uređivanje od Peterlin : 30.11.2015. at 12:46
jako, jako mi se sviđa ovo što si napisala
i pogodila si točno u sridu.
evo iz cipela one koja je pretrpjela strašnu nepravdu unutar najuže obitelji
nepravdu iz koje je proisteklo mnogo strašni stvari čije posljedice se protežu već 40 godina na mnoge ljude
nemam mržnju u sebi
nemam gorčinu
ali bol još uvijek osjećam a mislim da ću i umrijeti s tom boli
ali kad vidim tu osobu, onako u prolazu iskreno iz srca je žalim
žalim što je sama sebi oduzela priliku da je moja djeca i ja ljubimo i donosimo joj radost u život
samo kažem blagoslovi je Bože
protratila je svoj život na mržnju i zloću i živi groznu starost
i vratim se svom životu imajući na umu kakva nikada ne smijem postati
dakle, svojom nepravdom me je naučila mnogo čemu
i na neki ludi način kao da sam i zahvalna na takvom iskustvu
mislim da to znači oprostiti nekome
...
Ako mogu birati, znači ako nije riječ o nekome s kim sam silom prilika u poziciji biti u nekom kontaktu (kolege ili obitelj), neću se družiti s netolerantnima, homofobima, nacionalistima. Neću ih ni voljetija ovako kao tangerina, družim se s ljudima raznih svjetonazora, uvjerenja, ne mogu ni zamislit da se ne družim s nekom meni dragom osobom zato što ne razmišlja o nekim temama jednako kao ja, o tim temama ne raspravljamo i to je to.ja se družim i s njima
evo moji susjedi su homofobi i nacionalisti, a šta da ja sad radim, neke teme ne otvaramo. Kao susjedi su odlični, i kao ljudi kod kojih moje dijete provodi neko vrijeme.
i kolege s posla, te smo teme davno pročešljali, stali na agree to disagree, oni s tim svojim stavovima ne rade ništa pretjerano loše, i eto čak mogu reći da ih na neki način volim, ne ono volim volim kao prave prijatelje, ali da im od srca želim dobro, jesam.
a mislim da je to u biti to što se traži s tom ljubavi- željeti ljudima dobro.
Ljude dijelim jedino na dobre i loše, ništa drugo (nema mi drugih ni kategorija, ni potkategorija).
A da imam nekoga u užoj obitelji, postupila kako kaže dodagoda.
draga flopice,
baš si me dirnula ovim postoma ti si to tako razumno rezonirala. Vjerujem da je trebalo dosta vremena proći da dođeš do takvog stava.
Ja običavam reći sve što radimo, ne radimo drugima nego radimo sebi. U to sam uvjerena.
mislim da je to i slučaj s tom osobom iz tvoje priče.
Posljednje uređivanje od Lili75 : 30.11.2015. at 13:04
e da
moram reći da je teško ostvarivati bliskost s nekim tko ti je sušta suprotnost po nekim temeljnim stavovima
fala Bogu slobodni smo birati društvo
za prijatelje imam osobe koje dijele moje temeljne vrijednosti ili su barem sličnih stajališta
to su oni u čije ljudske kvalitete vjerujem i s njima provodim slobodno vrijeme
s kolegama ne ulazim u razgovore o političkom opredijeljenju, stavovima prema homoseksualcima i drugim delikatnim temama
popijemo kavu uz zezanciju, pričamo o neutralnim temama (recepti, vježbanje, knjige, vremenska prognoza, posao)
susjedi isto tako
nekako mi je najvažnije da nema zloće (naslađivanja tuđom mukom, pljuvanja po drugima, tračeraja)
ovo ostalo mogu istolerirati
a ako osjetim baš lošu energiju od neke osobe uglavnom se mičem
Lili
pa da, većinu svog života sam provela postavljajući si razna pitanja
tražeći uzrok u sebi
pokušavajući ovo i ono
no, s nekim ljudima jednostavno ne možeš
goni ih neka nerazumna mržnja
ali po meni treba dati sve od sebe, ako postoji i najtanja nit
ako i ona pukne, e tada znaš da si učinio sve i ostalo je jasno samo po sebi...
Meni je kao djetetu bilo grozno kad su nam na vjeronauku govorili da je Bog povrh svega i da njega trebamo voljeti najviše. Meni je odmah u glavi bilo - pa ja najviše volim mamu i tatu, kako sad to?! Di je taj Bog, svuda je oko nas, da, ali mamu i tatu vidim, tu su, vole me, brinu se za mene, ajde se, Bože, bar malo ukaži pa te možda i zavolim više
Ali, kad sam već to spomenula, poslije sam shvatila da je Bog u svemu, pa i u toj mojoj mami i tati i da je to to. Nisam više imala grižnju savjesti, jer ja zaista najviše volim Boga, a on je u meni najbliskijima pa redom po ljubavnoj hijerarhiji (ćuko mi je na vrhu hijerarhije
Ne znam, meni više u tome pomaže psihoanalitički pristup - zašto netko radi to što radi? Dakle, tražim opravdanje, uzroke za takvo i takvo ponašanje. I većinom ima učinka.
Nekad nema. Ali ja ne mislim da je doslovno da se ljudi moraju VOLJETI. Prije poštovati, a ako ne možeš ni to (jer rade strašne stvari), onda se odmakni i zaželi im da postanu bolji. Odnosno, ne sveti se: osveta je moja i ja ću je vratiti (reče Bog, da ne bi bilo zabune
Flopice
Teško sam oprostila i uvijek nađem novi sloj za opraštanje. Ono što meni pomaže je da ne izbjegavam nikog za kog sam dužna moliti, kako bi naši stari rekli, pa makar ih samo brzinski preletila jer ipak se povremeno otopi dio sante. Nedavno sam nakon godina tog smrznutog stanja odjednom moleći ugledala sliku baš sliku mojih roditelja dok smo mi bili mali i osjetila sam kako su jednako brinuli, voljeli u svojem srcu iako mi to bas nismo imali prilike često osjetiti...
I dalje sve ostaje kako je neće se ništa preko noći promjeniti ali nemam više živu ranu.
Inače katolički oprost uključuje čvrstu odluku da ćeš se promjeniti, nadoknaditi/ ispraviti štetu i NE briše vremenitu kaznu.
A meni vas je baš lijepo u ovo adventsko vrijeme čitati.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom