iskreno, mislim da si već davno zaslužila hlađenje ali ja najiskrenije pola tvojih postova ne razumijemzmaj prvotno napisa
 |
|||
|
|
|||
iskreno, mislim da si već davno zaslužila hlađenje ali ja najiskrenije pola tvojih postova ne razumijem
ma ko tu nema djece da ga čujem?a ja i nena možemo skupa osnovati jedan omanji prvi razred.s ivanche još jedan kombinirani.
šalu na stranu, da se vratimo na temu, koja je izvrsna, iako malo škakljiva da se iznosi javno zbog intimnosti doživljaja tog čina, iz iskustva mame više bučnih klinaca reći ću da mi je meditacija uspjela isključivo i jedino kad mi djeca nisu u blizini. na neki način me majčinski senzori "ometaju" jer kad su mi klinci blizu uvijek ih s pola oka pratim. a tako je nemoguće ući u sebe.
ja sam tip štrebera, knjiškog moljca. čitam knjige, skupljam informacije.dosta molim, ali i molitva je išla postupno, korak po korak.malo- pomalo.moja vjera ne traži dokaze , ja ih ne trebam, no činjenica jest , ako uspiješ otvoriti srce i svoja osjetila da odgovor može šokirati koliko je snažan. to se meni otprilike desilo.
mislim da je osama nužna za tu vrstu molitve i predanja. inače smatram klanjanje Presvetom kao izvrsnu priliku za meditaciju gdje nas netko vodi,a dozvoljava nam svoje misli i poniranje u se, svoje misli, nade, probleme. ili duhovne obnove, npr odlazak u Tabor .znači mjesta gdje se odmakneš od svoje svakodnevnice i koncentriran si cijelim svojim bićem na ono na čemu želiš "poraditi", da se tako izrazim.
da budem malo osobnija, jer bez osobnih svjedočanstava sve je to teorija i puka priča(i inače sam pobornik praktičnog življenja onog u što vjeruješ, posebno što mi s godinama polako nestaje ona površnost svojstvena mladosti), meni se to desilo u Međugorju. jednom, uskoro, kad životnu etapu u kojoj se trenutno nalazim ću tu priču ispričati kako spada, no sada bih istaknula da je kod mene krucijalan bio odmak od djece i svakodnevnice.nekoliko sati sam posvetila sebi. obavila životnu ispovijed, pričest, predivno klanjanje.više nisam tražila, po više nisam došla. ali sam više dobila. moram priznati , koliko god da poznam teoriju da me praksa malo prestrašila, no prepostavljam da je to zato što je bilo prvi puta. jedva sam zaspala tu noć, pitajući se što je to bilo.
ja jednostavno nisam tip sklon vizijama, senzacijama, transcedentalnom u toj mjeri. uvijek sam govorila, vjerujem, ali to je više nego što mogu podnijeti. tako sam se osjećala taj prvi dan, preplavljeno.kao da mi je dano više no što je moj objektivan kapacitet.
onda dan drugi-ukazanje kod plavog križa. bilo je kišovito, hladno, stajala sam tamo na onim neravnim gudurama s rukama u džepovima još po glavi prevćući što mi se to desilo dan prije i pokušavajući, naravno, stvoriti ladicu u glavi da to nekako racionalno kategoriziram (nije mi još dosada uspjelo), nisam uopće bila nešto posebno koncentrirana , više sjetna jer sam bila obuzeta jednom nakanom koja mi je obuzela misli i mogla sam misliti samo na nju.. i tada sam ugledala..koliko mogu podnijeti. iskreno priznajem, došlo mi je da pobjegnem koliko me noge nose i sakrijem se pod pokrivač. nije trajalo više od trideset sekundi, taman da ne počnem mahati rukama iznad glave
ne idem u detalje , no uvijek govorim, džaba sve ako se ne ispriča i ne podijeli. biti će kao da se nije ni dogodilo.jedno je sigurno:drugi puta se ne bih bojala.
eto, nisam se baš proslavila na ovu temu.prvi i drugi puta kad sam uspjela u ovme o čemu linkani članak govori , samo sam začuđeno blejala.no sigurna sam u dvije stvari: ono što se dešava tamo dolje toliko je stvarno kao što je stvarno da ja postojim, i duboka predanost u meditaciji nešto je najljepše i najčišće u našoj vjeri čemu možemo stremiti. teško ju je postići, no rekla bih da je ona djelomično stvar treninga, a većim dijelom konstantnog rada na sebi.
eto, to su po meni sjajno pobrojani razlozi zasto ovog topica uopce ne bi smjelo biti.
ovo nije katolicki forum.
nije religijski.
no, ja sam za totalitariazm, vec je to netko zakljucio (bez opomene) na nekom drugom topicu.
drago mi je da (kol'ko primjećujem) jasno barem donekle da mene baš briga za broj djece na ikojoj temi i da nemam pojma koliko tko ima djece
nego da je cilj bio pokazati kako je koma zadirati u tuđe osjećaje i potrebe i naravno, kako svak' od nas ima neke svoje vlastite odabire, koje ne može propovijedat (jer ko od nas zna istinu i tko predviđa budućnost..), može ih samo živit..
jedno pitanje, može li mi netko tko se razumije reći kad je ove godine prva pričest u zg školama? je li to ide od škole do škole ili svi imaju isti vikend (vikende)? hvala na info.uskrs je, ako se ne varam, dosta rano, u 3. mjesecu?
to ti ne ide po školama već po župama. najviše ih je u svibnju.
da, da... mislila sam po župama, sorry. znači ipak svibanj. ok, hvala! (zbunilo me kad sam čula da je neka krizma već u prvoj polovici travnja)
Opasna neka tema, dva bana u par dana.
Pa nije odgoj u duhu vjere inače opasna stvar.
Kod nas je krizma početkom svibnja, a pričest u lipnju, prije Tjelova. No, ove godine je Tjelovo 30.5.,pa će možda biti drugačije.
Da- opasna, ja se prepala da mi doma ne dođu kak su krenuli!Šalim se, ali iskreno, baš mi je teško išta pisati nakon ovih događaja. AKao da nam se otvoreno govori "Ovdje niste dobro došli više". A ja sam tu od kad sam rodila, sve što se zbivalo s mojim klincima ovdje sam bez razmišljanja djelila sa svima i baš mi je teško prihvatiti to ili šuti ili se makni.... Jako sam tužna
Zašto da idem na katolički forum? Ovo je moj forum već deset godina, nije mi jasno...
Ronin - hvala ti što si podjelila svoje iskustvo s nama. i ja sam isti tip, zato mi je baš blisko kako si to opisala.
Pikula, pa nemoj interpretirati stvari drugačije nego je rečeno, nije rečeno da netko nije dobrodošao, nego da neke izjave nisu primjerene ovakvom forumu.
Ali to je potpuno jasno.
Nije primjereno brojanje tuđe djece (zato sam ja i bila ironična,jelte), niti je primjereno stavljanje videa i linkova na žestoke prolife kampanje.
Što ne znači da nije ok bit prolife i raspravljat o svojem vlastitom stavu o svojem vlastitom tijelu i zametku/djetetu, bez potrebe da se nekome implicira da je ubojica ili zadire u tuđu maternicu.
Ali mislim da to svi znaju.
vezano za teme koju ste načele, i broj djece i meditaciju, iako sam osobno potpuno i bez zadrške otovrena životu i svim srcem (što opet nastojim potkrijepiti vlastitim životom, jer ako djela ne potkrepljuju riječi bila bih samo, kako kaže sv Pavao cimbal što zveči)
iako u svemu što govorim i pišem i msilim i osjećam uvijek pričam o ljepoti toga , uvijek ostajući pri vlastitom iskustvu i dojmovima, moram staviti ovdje jedan intervju koji bi svaki vjernik koji teži usavršavanju sebe morao pročitati, i razmisliti o nekim riječima
izdvajam dio koji se tiče dotičnih tema, a stavljam link na cijeli intervju.baš mi je inspirativan
Katolik: Malo o obitelji. Imate šestero djece. Što biste savjetovali današnjim mladim obiteljima?
Rajko Bundalo: Nikome ništa ne bih savjetovao jer otkud znam tko su oni i na što ih je Bog darovima života pozvao? Neka Njega pitaju tko su i što im je činiti pa će u njegovu unutarnjem glasu i mirnoj jasnoći naći odgovore na sva svoja životna pitanja! Pun je svijet lažnih učitelja i njihovih lažnih savjeta. Radije ću svjedočiti o vlastitim obiteljskim borbama i pobjedama u Bogu pa, kome je na poticaj, nek' se okoristi!
Nemam ja "svojih" šestero djece, nego Bog ima svojih šestero djece kod mene na privremenom čuvanju. Žrtvovao ih je nakratko meni da na njima se naučim očinskoj ljubavi kako bi mi se po toj ljubavi srce sjedinilo sa velikim i u svakom dobru savršenim Srcem našeg Stvoritelja. Dakle, nisam vlasnik te djece, već "sluga beskorisni". Na neko vrijeme, dok u tijelu rastu, podižem ih i čuvam kako znam, a ostalo Gospod dovršava po njihovoj savjesti i stidu, po gorčini njihovoga križa, po Crkvi i svecima na njihovu putu, po izravnoj zraci milosti u pogibeljnim okolnostima njihova života, po anđelima što nad njima bdiju. Čim im se počne duša buditi i učiti se odlukama slobodne volje, već tad Bog ih zove u zajedništvo svetih da se vrate u njegov rajski dom.
Uzornim roditeljskim životnim primjerom i pripadajućim mu svetim odgojem, dijete na vrijeme može otkriti, recimo, da je svijet zao, a Bog dobar, živ i prisutan, da njegova mudrost čuva ljudski život, a da ga vražja (svjetovna) upropaštava, da bez budnosti i stege nad sobom može lako zapasti u razne zamke propasti i u ralje Zloga, a da se krotkošću, poniznošću i djelima vjere uvijek može spasiti.
Roditelj dijete može dovesti pred Vrata Spasa (Krista) i svjetlom mu svetog evanđelja raskrinkati vrata propasti (grijeh). Može mu čuvati i njegovati tijelo da bude živo i zdravo do ulaska u osobnu borbu s izazovnim duhovima svijeta. U toj, kroz sav život, iscrpljujućoj borbi treba mu reći da se u svakoj izazovnoj prilici mora jasno opredijeliti želi li zaista biti s Bogom ili robovati svojim idolima pa ratovati glupo protiv Svemogućeg. To je temeljna zadaća očinske službe što je mnogi, radi parenja bez ljubavi u kojem im se djeca začinju, propuštaju vršiti.
Licemjeri služe Zlome kada moralno-osjetljivim dušama nabijaju krivice neugodnim zapitkivanjima zašto nemaju više djece. Nepošteno je, čak smatram đavoljim glasom, to prisiljavanje ljudi na brojno potomstvo. Brojnost potomaka sama po sebi nikoga ne spašava. Ta brojnost nikog i ne posvećuje; baš kao što je jedna kratka i jasna molitva iz srca daleko snažnija pred Bogom od farizejskog nabrajanja i gomilanja krnjih pobožnosti, što kite samo nevažnu vanjštinu, dok iznutra su bez suza i daha. Jedno jedino sveto dijete svetih roditelja više vrijedi od svih gradova punih razbojnika.
Pitaj Boga, i on će ti o svemu govoriti! U pravi čas će ti sve postati jasno. Ali ga moli ustrajno i dugo, dok ne preseliš se i srcem i umom u njegove najdublje tišine, jer On u tišinama govori! A da bi duša u njih uronila, ustrajno velik napor treba ulagati u krotku budnost da ušutka unutarnje brbljavce koji joj, umjesto Nebeskog Jeruzalema, kule od magle podmeću i priječe let do smirenosti unutarnjeg neba.
Ponekad se divim ljudima koji nemaju ni jedno svoje dijete, a srcem su svoj djeci na svijetu veći roditelji od onih koji su ih rodili. Osobito se divim nježnoj ljubavi svetih djevica, što godinama čeznu za udajom, a nije im bilo dano udati se.
Kad mi je u Mostaru prišla neka starica blizu svojih osamdeset godina pa mi se predstavila: "Ja sam djevojka.", ostao sam zadivljen. Ljepšeg ženskog lica od njezina ni mudrijeg, ali ni ispaćenijeg u životu nisam vidio. Došla je po blagoslov. Ne za se, već za djecu svoje braće i sestara i za njihovu brojnu unučad. Svakoga je imenom zazvala u blagosti najnježnije majke. Shvatio sam: to je majka cijeloga joj roda. Još više, po Duhu Svetom to je u njoj Majka cijelog ljudskog roda, sveta Bogorodica, sa kojom je čvrstom vjerom uvijek povezana.
Svjetina te divne Božje mučenice smatra jadnim, bijednim i nečasnim pa ih želi na svoj način "usrećiti".
Duhovne zmije, kroz umiljate riječi i tobože dobronamjerna pitanja, znaju gorko ujedati srca Božjih djevica. To ne čine samo zavodljivi demoni svijeta, nego i demoni roda po jeziku bliskih ukućana, a da ljudi ne znaju ni što ni zašto tako govore: "Što čekaš? Zašto se ne udaješ? Prolazi ti vrijeme. Ti si previše izbirljiva. Tebi nitko ne valja. Udaj se za crnog Ciganina; samo se udaj. Ti bi bila divna supruga i majka. Baš mi te žao. Jadnica!"
U svom roditeljstvu, redovito tražim pomoć svetih djevica. Govorim im iskreno: "Budite djevičanske majke svakom mome djetetu, jer vaša Bogu posvećena srca na moju (odnosno Božju) djecu mogu više ljubavi izliti od nas koji živimo nesavršenu bračnu ljubav u svojim bračnim i obiteljskim neredima i tjeskobama."
Ne griješim ni protiv Boga ni protiv supruge niti protiv naše djece kad djevice molim za majčinsku pomoć, jer roditeljstvo nije bitno povezano sa fizičkim začećem i rađanjem. Ono je duhovna kategorija. Prvenstveno to je služba srca. Zbog tog nedostatka prečiste ljubavi Boga, Oca našega, umjesto da djeca svoje biološke roditelje poštuju i vole, veoma često ih ne podnose, osuđuju, u najgorim slučajevima duhovno propalih rodova, čak i proklinju.
Zato se treba obraćati prečistoj Majci Božjoj i svetim djevicama-mučenicama koje Boga proslavljaju da nam budu trajna pomoć u roditeljskoj službi.
Mnogi roditelji i porođeni svoju djecu kroz grubi obiteljski život trajno abortiraju, a da toga nisu svjesni i da se pri tom još u roditeljstvu smatraju savršenim.
Bog hoće da čovjek bude stvoren – da se tijelom rodi. On hoće da bude spašen, da mu se duša iz klonuća i ropstava u koje zapada na prostranim i izazovnim poljima slobodne volje spasi. Napokon, on hoće da se i duhom rodi za vječni životu u njegovu raju; da se posveti. Mnogi nisu svjesni ni da je tjelesni abortus, ne samo tjelesno ubojstvo čovjeka, nego i njihova objava rata vlastitom Stvoritelju. A da, osim tjelesnog, postoji duševni i duhovni abortus na to ni ne pomišljaju.
Roditeljstvo se mjeri Božjom ljubavlju u svetosti trajno otvorenom srcu, a ne brojem tjelesnoga jata djece iz prečesto nečistoga krila. Katkad ta brojnost više očituje bludnost negoli svetost kršćanskih roditelja. Zato što su začeta "Bogu iza leđa", to jest, mimo molitve i duhovne priprave na sveti bračni stvaralački čin - u čisto ljudskoj požudi i strasno raspamećenoj pohoti, bez Duha Svetog od samog začeća, ta djeca su, poput svojih roditelja, jednako siromašna - sasvim tjelesna. Zato se u njihovim obiteljima očituju plodovi tijela: "bludnost, nečistoća, razvratnost, idolopoklonstvo, vračanje, neprijateljstva, svađa, ljubomor, srdžbe, spletkarenja, razdori, strančarenja, zavisti, pijančevanja, pijanke i tome slično." (Gal 5, 19-21) A kad su djeca svetih roditelja začeta u Duhu Svetom i potpunom predanju Božjem roditeljstvu, onda se u takvim obiteljima jasno očituju plodovi Duha: "ljubav, radost, mir, velikodušnost, uslužnost, dobrota, vjernost, blagost, uzdržljivost." (Gal 5, 22)
izvor
http://www.katolik.hr/aktualnomnu/in...imnu/174-proba
možda će se nekim vjernicima koji su veći tvrdolinijaši od mene njegove riječi učiniti predopustljivima, ja ih nalazim duboko istinitim
ma daj, pa kakve ti to ljude susrećeš, ako njegove riječi nisu nekome dovoljno vjerničke, da su predopustljive, ako postoje toliki "tvrdolinijaši", a ne znam što bi ih onda zadovoljilo. Da to sve ipak kaže na latinskom?
Šalim se, čovjek je stvarno svojim životom "zaronio" duboko.
Nego, ono što si spomenula gore, a dala si naslutiti i ranije, to me od tada zanima točno što je bilo, no upitat ću te privatno, ne ovdje, sad kad vidim da ipak nemaš ništa protiv da ispričaš, nisam htjela ranije zabadati nos, a zanimalo me, uh, kako me za zaintrigiralo.
Predivno, ronin! Hvala ti za ovaj intervju. Sve je tu rečeno. Ne vidim što bi tko mogao prigovoriti. S tim da bih ipak naglasila da je "brojno" ipak relativan pojam i da je ipak brak zavjet u kojem se od nas očekuje da imamo djecu, a ne da se trajno uzdržavamo, ako se ne radi o kakvoj životnoj ugrozi ili iznimno važnim razlozima. Bojim se da nas je kultura imanja malo djece ipak učinila donekle zajažljivim prema obitelji kao takvoj pa nam se već i obitelj s troje,četvero djece čini kao uf baš brojna obitelj. A kad pogledaš koliko treba bračnog sklada, duhovnog razvoja potrebno za uzdržavanje samo za odgađanje da se žena oporavi ili slično vidiš da u jednom cjeloživotnom braku nije tih troje, četvero tako puno. To hoću reći, današnje okolnosti malo nam pomiču perspektivu.
Ovo boldano nisam razumjela, što znači zajažljiv u ovom kontekstu?
A to, imanje "većeg" broja djece, htjela bih reći da to ne treba baš uvijek smatrati nekom ne znam kojom "svetošću" ili silnom širokogrudnošću ili ne znam čime. Pa to može biti čisto stvar slučaja.
Evo, ja
Ono, četiri godine tablice funkcioniraju, sve dobro, plodni-neplodni, sve šljaka...i onda, hopa, neki hormonski poremećaj, šta li već, i - dobar dan, imate poklončić, gratis!
I tako opet, tri godine sve šljaka i onda opet poklončić. Nije neželjen, dapače, negdje sam u nekim davnim planovima imala na umu više djece, ali se taj plan s godinama malo pošeremetio iz zdravstvenih razloga, no koga briga za moje planove (kad ih već nema:LOL) pa onda bolje da to netko isplanira umjesto mene.
No, što ću ja to župniku pričati, ko da je to njegova stvar, imam taj glupi osmijeh i statiram tamo kao neka poželjna vjernica.
Isto ko i MM kad mu kažu da je "išao na muško". Je, baš je išao.
Ma nije da nisam "otvorena životu", naravno da jesam,( i ova mala najmlađa mi je stvarno poslana s neba, tako ju doživljavam, to je jedno savršenstvo od djeteta).
Naravno da prihvaćam sve, radi kozmičke ravnoteže.
No, bilo bi zgodno, ako nije problem, da se sad ubuduće, čisto da imam mira u predstojećim staračkim danima, napravi kakav rebalans (ko rebalans proračuna) lol pa se ti poklončići upute i na neke druge adrese, nekih divnih ljudi koji su također otvoreni životu.
Ono, ako nije problem, ok, ako je, isto ok.
pikula ja se načelno slažem s tobom.općenito gledajući, generalno gledajući, mislim da se ljudi sve teže odlučuju za život, iz raznoraznih razloga, no ja se skanjujem ulaziti u njih.
opet za malo zageneraliziram, i sami ljestvicu naših očekivanja što bi od materijalnog naše dijete trebalo imati i dobiti podižemo previsoko, no svjedoci smo i ovdje na forumu prekrasnih priča o malim zalomljenićima za koje više ne možemo zamisliti kako bi bilo da se nisu rodili, toliko su svojim roditeljima oplemenili život.makar su roditelji mislili drugačije.
ali razlozi , razlozi...škakljivo se baviti njima pojedinačno , jer nikad ne znaš što je u ljudskim srcima..jedino znaš što je u tvom.imaš pravo (svatko od nas) reći što misliš i izreći svoj stav i to ti nitko ne smije zabraniti, no jedina ti je obveza proživjeti SVOJ život najbolje kako znaš i umiješ.a tu falimo, i dižemo se i padamo, i priznajem, da je lakše gledati druge i vikati da ne bismo čuli tišinu.to su zamke u koje svi upadamo, koje god orijentacije i svjetonazora bili.
ja sam iskreno za onu ženu iz Broda(čija je bebica umrla zbog zanemarivanja) pomislila da nije svatko za imati djecu. onda istovremeno proplačem dan nad ovime što sam pročitala da se desilo tikici..i shvatim da je moje da iskreno i ljudski suosjećam, da ponudim utjehu, pomoć, molitvu, što je potrebno..ali da nikad neću do kraja shvatiti.i ne moram.ne sa ovim blesavim ograničenim ljudskim mozgom na zemlji po kojoj hodam , otajstva se ne poimaju tako.
jedna me Gospina poruka duboko potresla. naizgled je jednostavna, no istovremeno je i najteža,kako to već obično biva.pozvala je na promjenu svijeta.vidjelica ju je upitala:kako da JA, toliko beznačajna idem mijenjati svijet?odgovor je bio da kreneš od sebe i svoje obitelji. ponekad je najteže pogledati u sebe i uočiti svoje nedostatke, i radije gledaš u tuđe.zatim tvoja obitelj. odnos sa suprugom i djecom. kakav im primjer pokazujemo? živimo li zaista ono što pričamo?shvatila sam da su na tom polju uvijek potrebna i moguća poboljšanja.jest, imam stav, svim srcem imam i svjetonazor...ali praksa, imam li praksu?hoću li tu zakazati?ako sam ja u redu, ako mi je obitelj u redu, onda iskrice lete dalje...nemoguće ih je ne vidjeti, biti slijep na njih.a prakse, eh nje nikad dovoljno.i tu sam odbacila neke stare skrupule i razloge koje sam smatrala važnima, i rizike koji mi se više uopće ne čine rizicima i odlučila ih prepustiti Njemu. puštam da mi moja praksa pokuša biti glasnija od riječi, jer to je jedini pravi pristup, i jedini način koji je ispravan.
mogu ja drugima pričati da budu otvoreni životu, no ako to sama nisam, uzalud
mogu drugima govoriti da više mole, ali kako, kad ni ja ne molim dovoljno?koliko je uopće dovoljno?mogu JA moliti za druge, od toga nema nesebičnijeg čina. i tako dalje...mogla bih tako u beskonačnost.nema smisla jer nas ionako određuje vlastito iskustvo i nemoguće je vidjeti što je kome u srcu.i ja sam, da bih zaista mislila svako slovo koje tu pišem trebala u jednom trenutku doslovce udariti, tresnuti glavom u tu poprečnu gredu da dignem pogled k njoj.i ostanem ispod nje.
Ronin nije ovdje nitko nikome spočitavao da treba biti otvoren životu.
Dapače, ja sam uvjerena da Bog razumije čovjeka, da razumije sva naša ograničenja, strahove i pomanjkanja vjere.
Sukob je nastao zbog iznošenja naših stavova o pobačaju i bolje dalje od te teme jer monitoring radi...
E i još bih rekla ovo...lijep tekst od Rajka Bubala, kao i svi njegovi tekstovi.
Ali, osim svetih roditelja i svete djece postoje i ona djeca koja su začeta u grešnim vezama a koja su isto Djeca Božja.
Ne govorim to da bih veličala grijeh nego ljubav, milosrđe i dobrotu Svevišnjega.
Jer koliko god da križeva u životu dobijemo od svojih roditelja, Bog će sve okrenuti na dobro.
Primiti izgubljene sinove u svakom trenutku života, kad god se požele vratiti.
Nismo otkupljeni po svojoj pravednosti nego po Njegovoj milosti.
Ma ja sam samo pričala iz svoje perspektive,da iako živim svoju vjeru najbolje što znam i umijem, ipak i utjecaji godine odrastanja u nekom drugom duhu, okoline koju sam što zatekla što stekla ima svoj utjecaj. Pa s obzirom na to da godinama živim u tom okruženju i privatnom,poslovnom i medijskom da je imanje (više od jedno do max dvoje) djece rijetkost primjećujem da mi je taj broj djece koji znači "puno"eto i time određen. Naravno da to ne utječe direktno na našu otvorenost životu, na to utječe samo snaga naše vjere i revnost u sakramentalnom životu, ali utječe na neke neželjena poimanja koja se zadržavaju u mojoj glavi, pa pretpostavljam da je tako i još nekome. Nisam bila ništa jasnija, ili?
Naravno dragi Bog mi je s vremenom dao nove prijatelje, obratio neke stare i polako se to moje okruženje s malo ili bez djece mijenja i jako se veselim tome. Sve je veselije kad su bebice tu negdje.
Žao mi je da ne znam pisati tako lijepo i smireno kao vi ronin,ljiljana i ostale cure, ali dat će Bog, samo budite strpljive samnom.
ljiljana, pocelo se raspravljati kad se pocelo svoditi pod pravne norme nesto sto po nasem pravu ne mozes svesti pod njih.
tako da, nije se radilo o stavu, otislo se puno dalje od njega.
osjecam se duzna ovo odgovoriti jer sam se javila kao kontra, ali iskljucivo s tog aspekta kojeg sam spomenula, sto se moze vidjeti iz prilozenih postova.
dalje su bile price iz vlastitih iskustava i nase emocije.
ronin, hvala na linku i tekstu.
Bez obzira na naša razmimoilaženja, s tobom je ugodno pričati.
Sve je pitanje načina a ne teme razgovora.
No, bilo bi zgodno, ako nije problem, da se sad ubuduće, čisto da imam mira u predstojećim staračkim danima, napravi kakav rebalans (ko rebalans proračuna) lol pa se ti poklončići upute i na neke druge adrese, nekih divnih ljudi koji su također otvoreni životu.
Ono, ako nije problem, ok, ako je, isto ok.
upravo tako. i nije pobačaj nikakva bauk tema kao što nije niti ZO niti bilo šta drugo, dokle god se rasprava vodi argumentirani, uljuđeno i poštujući različitost mišljenja.
dobro, daddy, ne moraš mi se baš upucavati naočigled svih
upravo tako. i nije pobačaj nikakva bauk tema kao što nije niti ZO niti bilo šta drugo, dokle god se rasprava vodi argumentirani, uljuđeno i poštujući različitost mišljenja.
svima
Je samo se bez problema tolerira upis da ovog topika ne bi trebalo biti...
Na drugim temama kažu ti si vjernik pa piši na odgoju u duhu vjere ne miješaj se u druge teme...
Monitoring je strašan a vođen ljudskom zlobom...eto razmišljam kad sam stavila link na stranice "Naša obitelj" izvukli su neku nebulozu iz rubrike pošalica i objavili je u svim medijima. Ne krivim rodu nego ljudsku napast općenito...
A ti me sad zbaniraj...
Hvala ti ko rođenom bratu...barem ću više vremena provesti kuhajući svojim studentima za vikend i tepajući malom ditetu umjesto da ulazim u duele s tobom
Posljednje uređivanje od ljiljan@ : 17.01.2013. at 17:14
ljiljana, moj je post taj koji te smeta (ne prvi puta, ali nebitno).
dakle, ako napises da si ti pretezno i samo na ovom topiku, meni se to cini fundamentalno krivim.
jer ovo nije religijski forum. nije. roditeljski je. za upraznjavanje potrebe diskusije o religijskim temama cini mi se korektnije pohoditi onda neki religijski/katolicki forum.
to ne znaci da ti ovdje nisi dobrodosla, niti da meni osobno smetas (jer tko sam ja), nego znaci da mene vrijedja ako ti svoje sudjelovanje na forumu ogranicujes samo na tu tematiku i onda vjerojatno imam pravo reci da si na krivom mjestu.
negdje i nekad sam vec napisala da do oba topika na OVOM forumu uopce nije trebalo doci.
'liberalizacijom' foruma i 'starenjem' forumske populacije sigurno se ukazala potreba da se prica o svemu i svacemu, a ne vise samo o temama u kojima je udruga primarno agilna.
eto, ja mislim da je to lose.
a poglavito mislim da se religijske teme na nereligijskom forumu nisu trebale otvarati. potakle su 'segragaciju' (ok, ruzan termin, stilska figura je) i definitivno produbljuju jaz.
i ne, nije mi vise problem, ni sram pisati na 'vasem' topiku jer se dobar dio vjernica uopce nije susprezao misionariti po 'nasem'.
za razliku od mnogih, ne mislim da je podjela na vas i nas nuzno losa. samo realna. cijelo drustvo je prepuno dualiteta, nije to onda cudno ni za forum.
Anledo i ti i ja smo dugo na forumu. Netrpeljivosti između članova foruma je bilo i prije nego što su se otvarale vjerske teme. Toga ne bi smjelo biti - netpeljivosti, a različitosti je nemoguće izbjeći u ljudskom rodu.
zašto bi te banao? nisam niti primjetio da smo u nekom duelu.
ovo sam i ja razmišljala
jel moguće da fakat novinari čitaju ove naše rasprave
ma ne čitaju ovdje. čitaju fejs. tamo se taj članak također pojavio.ovo sam i ja razmišljala
jel moguće da fakat novinari čitaju ove naše rasprave
mc griješiš, čitaju itekako, provjereno
ja se sjećam ratova oko carskog reza , u nekima sam i sama sudjelovala.
slažem se s anledo oko promišljanja o forumu .
i sad kao forumašica sa 9 -eto godišnjim stažem na ovom forumu smatram da je prva forma foruma, kraj 2003 početak 2004 bila i najbolja , samo teme vezane za rad udruge i teme kojima se udurga bavila
uf. ja jako volem ovaj forum, al za mene nema onda budućnosti tu
kome se da kad su ti djeca velika pričati samo o djeci?
Ja priznam da sam griješila na ovom forumu , svađala se nepotrebno, ulazila u rasprave koje sam trebala ignorirati, poslala par pp-a krivim osobama , ali to je tako.
Život i evolucija forumaša je čudan .
Ja sam živi primjer .
Za svađanje i natezanje sad imam fejs. Ali dugo mi je trebalo da se odmaknem od mojeg zamišljanja kako bi ovaj forum trebao izgledati.
Meni se forum koji govori samo o porodu, dohrani i pelenama ne bi sviđao. Zalazila bih, vjerovatno, kad bih imala konkretnih pitanja ili problema, mada je pitanje bih li se registrirala, jer sam forum ionako dugo pratila neregistrirana.
S druge strane, odgoj djece je važna tema, a dijelu roditelja je upravo komponenta vjere ili nevjere vrlo važna u tom odgoju. Ili feminizma, (ne)ravnopravnosti spolova, znanosti, umjetnosti itd. itd. itd.
Meni je veći gušt raspravljati ovdje nego na Fejsu. Fejs rasprave su mi često nivo malo iznad rasprava ispod članaka na portalima, mada čast izuzecima i raspravama na nekim profilima.
ma meni je ok da imamo teme poput "Odgoja u duhu vjere" i "Ireligioznog topica" na roditeljskom forumu,
i nije problem u postojanju tih tema već u osobnoj pristojnosti, da oprostite.
Ja bih npr. rado sudjelovala u temi "Odgoj u duhu vjere", da ona nije zapušena svađama,a
u "Ireligioznam topicu", npr. ne želim sudjelovati, i niti ga ne čitam jer nisam njihov istomišljenik.
Vjerojatno bi me neka mišljenja tamo u najmanju ruku začudila, ali ne dovodim se u napast da neko
od njih komentiram a kamoli da se zakačim u raspravu sa osobama drugačijeg svjetonazora.
i zpravo ne razumijem kako neki imaju volje, vremena i snage za takve stvari.
da dodam, možda su rasprave osoba različitih svjetonazora ipak primjerenije "kutku za
filozofski trenutak", a da ovo bude tema gdje vjernici - roditelji na miru mogu razmjenjivati
svjoja iskustva
pa, uglavnom i je tako.
osim kad se krene s s više političkim, nego odgojnim temama.
s tim da na drugom topiku nema mira nikako
meni osobno to ne smeta previše.
Meni se nije previše pričalo ni kad su bili manji, ni kad sam imala samo jedno, a kamoli sad. I tada mi je bilo čudno šta se svaki dan u parku ima pričati koliko je koje dijete puta kakalo. Zar niste to ispričale jučer? Ajmo dalje, danas druga tema.uf. ja jako volem ovaj forum, al za mene nema onda budućnosti tu
kome se da kad su ti djeca velika pričati samo o djeci?
No, nema veze, to su teme (i sve druge slične) bitne roditeljima male djece i treba ih biti na roditeljskom forumu, to mu je bit,
ali to ne znači da sad nas, starčad, treba izbaciti na cestu.
I kakva je to uopće ideja da odgoju u duhu vjere nije mjesto na roditeljskom forumu?
Bili vjernici falši, deklarativni, posrnuli, tradicijski, novi, stari, ovakvi, onakvi, realnost je da su ovoj zemlji, brojni,
kako među općom populacijom, tako i među populacijom koja čita ovaj i druge forume, ne nužno koja piše.
I da im je normalno ćirnuti i tu što to sve spada u odgoj koji bi možda trebao biti u duhu vjere, čime se neki bave, gdje idu, što rade, koje su stranice, knjige na koje nailaze, što misle o pojedinim temama ili događajima u društvu.
To je dio roditeljstva, "odgoja" roditelja samih, kao i odgoja djece. Dio je duhovne sfere života,
kao što su teme o prehrani, zdravlju, konvencionalnoj ili nekonvencionalnoj medicini ili šta ja znam čemu još sve ne, dio različitih sfera obiteljskog života.
A i ti neki dualiteti ili animoziteti, ala vjera ili ireligioznost, to su spike toliko nabrijane u ovom medijskom i internetskom prostoru, a da sad zatvorim sve te izvore "informacija", ne bih to zamijetila ni na poslu ni sa susjedima ni prijateljima ni nigdje.
Ne znam kad se netko (a kamoli više njih) tužio na diskriminaciju prilikom dobivanja posla, da ga je netko pitao koje je vjere ili nevjere i da je to imalo ikakve veze s dobivanjem posla ili s napredovanjem.
Za razliku od pitanja o braku, djeci, namjeri imanja djece, dobivanja posla preko rođačkih veza, stranačkih i sl.
Ne treba umjetno isfuravati neki sukob tamo gdje ga nema.
Tamo gdje ljudi smatraju da postoji problem, tipa vjeronuk ili sad zo, neka reagiraju (i reagiraju).
No, pretjerivanja i napuhivanja općenito, izazovu nabrijane rasprave, svi nešto skaču i teško mogu u takvom raspoloženju trezveno razmišljati.
kako znaš da nisi njihov istomišljenik ako ne čitaš topic? pa nije baš da ireligioznost i religioznost automatski podrazumijevaju različita mišljenja i stavove o određenim temama. to dođe na isto kao kad se netko prikloni argumentima jedne strane, a da argumente druge strane nije niti poslušao, a kamo li pokušao promisliti...
pa ne znam... što je tu loše? gdje bi svijet bio da ljudi različitih svjetonazora nisu ulazili u rasprave? kad šutiš, kao da te ni nema...
pa kad te prozivaju kao ubojicu, grešnika i životinju, dobiješ volju...
kad vidiš da se iznose neistine i da se manipulira podacima, dobiješ volju...
a vremena i snage se onda nekako nađe...
jer, kao što sam već napisala, kad šutiš, kao da te ni nema.
Netko bi rekao i da je zanimljivo promotriti kako se nekad mlade mame, pune razumijevanja, simpatija i humora
s godinama pretvaraju u čangrizave babe
(na žalost, nisam bila ovdje prisutna u vrijeme te idile, tako da ne znam za čim bih žalila, samo čujem da je bilo dobro)
taj topic pun je filozofskih tema, dobar dio njih nema veze s vjerom. ima zaista zanimljivih linkova i dobrih rasprava, svasta se moze nauciti.
linkove i postove kontra vjere i crkve preskacem. ne zivciram se.
a samo "kacenje" ako se svede na razmjenu misljenja, stavova i iskustva, na civiliziranoj razini u rangu debata obogacuje nase zivote. ono ne znaci preobracanje, ono znaci ucenje. ucenje o zivotu i svijetu oko nas. a samim time i razumijevanje.
ne znam zbog cega je to lose?
mislim, ok mi je da ne zelis na neki topic, al mi nije ok da imas predrasude o njemu a cak ni ne znas o cemu je i o cemu se tamo pise i da mislis da je samo "odlazenje" na njega lose.
već se dulje vrijeme imputira nešto što aposlutno ne stoji
a to je da su neke teme nepoželjne (ovdje ne govorim o AD i sličnim stvarima koje su definirane pravilima foruma)
postoji samo nepoželjni način komunikacije koji onda izaziva i takve reakcije
vjerujte mi da bi meni, a i ostatku osoblja, bilo jednostavnije da nema niti ovog niti onog topica, ali smo ih ostavili u svrhu interesa forumaša
pa dokle ide
o svakoj temi se može diskutirati uljuđeno i sa poštovanjem za sugovornika
no pošto nemamo svi za to kapaciteta niti smo svaki dan jednako tolerantni (ili netolerantni) zato je tu osoblje foruma
Posljednje uređivanje od daddycool : 18.01.2013. at 15:07
meni je najbolje bilo od 2005 do 2007, ali tadašnjoj meni, a ovoj sadašnjoj babi
X
ali ajmo sada dozvoliti povratak na temu
Mislim da postoji topic "Kuda ide ovaj forum?" Nađemo se tamo?
Posljednje uređivanje od ljiljan@ : 18.01.2013. at 18:26
Koja je to više politička, a nije odgojna tema? pliz me podsjeti. Zdravstveni odgoj ima valjda veze s odgojem barem u teorijipa, uglavnom i je tako.
osim kad se krene s s više političkim, nego odgojnim temama.
s tim da na drugom topiku nema mira nikako
meni osobno to ne smeta previše.
Netko bi rekao i da je zanimljivo promotriti kako se nekad mlade mame, pune razumijevanja, simpatija i humora
s godinama pretvaraju u čangrizave babe
(na žalost, nisam bila ovdje prisutna u vrijeme te idile, tako da ne znam za čim bih žalila, samo čujem da je bilo dobro)ja prva.
iako sam se onako neispavana tad kačila oko svega još gore nego sad sve je nekako bilo veselije s više zazanja, sad smo se svi uozbiljili, groooznooo - skoro ko odrasli
i ovo moram potpisati. Ako smo tak živčane na forumu, kako naša djeca s nama
sve ima veze s odgojem, al ovo je čista politička tema. kao i MPO, npr. a kad se o tome krene na ovom topiku, onda se mi sjatimoKoja je to više politička, a nije odgojna tema? pliz me podsjeti. Zdravstveni odgoj ima valjda veze s odgojem barem u teoriji
krojačice, dok se priča ovdje o molitvama, pripremama za božić, meditacijama, nemam pojma, svašta ovdje raspravljaju (a mi ćirimo da nam ne bi nešto od ovog gore navedeno promaklo
Cvijeto ne sastoji se vjera samo od slavljenja Božića i Uskrsa.sve ima veze s odgojem, al ovo je čista politička tema. kao i MPO, npr. a kad se o tome krene na ovom topiku, onda se mi sjatimo
krojačice, dok se priča ovdje o molitvama, pripremama za božić, meditacijama, nemam pojma, svašta ovdje raspravljaju (a mi ćirimo da nam ne bi nešto od ovog gore navedeno promaklo
Upravo u življenju svakodnevnog života su najveći izazovi vjere.
I neminovno je zbog Krista ulaziti ponekad i u konflikte sa svijetom.
Nije Isus onaj koji nas drži na rukama i ljuljuška.
I Isus je trgovcima porušao stolove u hramu kad su radili ruglo od doma Oca našeg na nebesima.
promaknuo mi je ovaj postdobro, daddy, ne moraš mi se baš upucavati naočigled svih
Taman posla da ti se upucavam, uz tvoju i moju "proizvodnu sposobnost" mogla i putem foruma zatrudnjeti
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom
