ronin prvotno napisa
Ovo mi je zanimljivo jer sam ja doživjela nešto slično, a opet dijametralno suprotno. U sedmom tjednu trudnoće sam prokrvarila na plaži. Bio je to takav brutalan izljev krvi, puno jači od najjačeg menstrualnog, da sam se u šoku odmah umotala drugim ručnikom jer je krv doslovce zalila onaj veliki za plažu.Praćena grčevima. I iako mi je svaki pokazatelj dokazivao suprotno i bilo me strah naravno, i dalje sam osjećala da mi je dijete živo. Ne pitajte kako. Ni danas ne znam objasniti.Ispalo je da se radi o ogromnom hematomu koji je puknuo, morao je puknuti da spasi djetetu život jer bi ga inače ometao u rastu i razvoju, toliko je bio veći od djeteta.
Bila je već večer a ujutro sam imala otprije zakazan uzv.Nisam otišla na hitnu, već sam legla, stavila ruku na trbuh i govorila uz molitvu:Još si tu. Ostani sa mnom.Ujutro je doktorica rekla prije no što mi je stavila vaginalni uzv da je s obzirom na količinu krvi ostalo vjerojatno ništa, ili ostatak nečega, no da se ne nadam previše. A onda je luđački zagalopiralo srce, i taj zvuk ću pamtiti zauvijek.Zvuk života, zvuk nove ljubavi.
 |
|||
Odgovori s citatom