Da se malo požalim u moru svih briga koje me tište.
Čak ne pišem problema jer je manje-više valjda? sve rješivo

Iza nas blagdani, dani koji bi trebali biti ispunjeni radošću i ponajprije mirom. A ove sam ispratila već potpuno na rubu svih snaga - i psihičkih i fizičkih, ali hvala Bogu, još uvijek s mužem.
Priča je gotovo klasična (komu se posrećilo) - željeli smo veliki prostor kako bismo i mi i djeca imali dovoljno prostora, svako dijete svoju sobu, a i kako bismo mogli primiti goste na druženje ili noćenje. Kvadrati su se nagomilali, kredit otplaćujemo (godina se ne želim ni sjetiti), a i godina je sve više. Posao prilično zahtjevan i meni i mm, uz veliko dijete stiglo je i dugo priželjkivano malo i sreći nema kraja.
Jedini problem sam ja (očito) jer financijski ne možemo osigurati tetu čistilicu koja će nam čistiti jednom tjedno, a i pitam se što bi nam značila jednotjedna pomoć kad se prašina i mucice nakupljaju gotovo svakodnevno.
Istina, tu je i previše stvari, moja bolesna potreba da svega bude dovoljno - i posuđa i posteljine, a za to treba dovoljno namještaja. O knjigama, papirima i kojekakvim tričarijama - da i ne govorim.

Uz tu bolesnu potrebu prisutna je i bolesna potreba da sve bude na svom mjestu, uvijek čisto, pospremljeno, sve sobe, obje kupaonice, kuhinja, balkon, okućnica... Umorila sam se i nabrajajući pa moram li isticati kako se umorim pospremajući i trčeći po cijele dane kao muha bez glave.
Naravno, sve se dodatno pogoršalo otkako sam doma jer me sve gleda. Dok sam radila, bilo je ipak lakše iako su vikendi također bili noćna mora. Čini mi se da su oni koji žive u stanovima u prednosti jer mogu izaći vani, a nama - "ponosnim vlasnicima kuća" vikend dobro dođe za pospremanje.

Kako vi s istim iskustvom izlazite na kraj?
Nemam više snage pospremati obje etaže u jednom danu, fizička me snaga tako opasna napušta, 40+ ubilježeno očito u svaku poru organizma.
Jeste li rasporedile po danima ili imate dojam, kao ja, da dok pospremate jednu etažu, na drugoj se neprijateljski nakuplja prašina, gomila odjeća, obuća, slaže hrpa nepotrebnih stvari?

Joooj! I sad bih mogla nešto napraviti, a evo, pišem i žalim se.