Sad je mama kod mene i ne znam tko me više izluđuje - ona ili muž mi. Fakat se trudim da ne pretjerujem, ali ono - ne možeš mi dignuti kantu s poda i staviti je na radnu plohu
ili uzeti štipaljke kojima vješam čiste gaće i onda s njima objesiti krpu za pod (neopranu) I tak...
No, već sam se teška srca naviknula da stvari ne stoje točno onako kako ja želim, da drugi čudno vješaju veš (i ne uzimaju kvačice u istoj boji
), da neki ljudi ne obraćaju pažnju na abecedu, veličinu, boju, oblik i funkciju prilikom slaganja stvari
, da ne okreću etikete prema naprijed...