Život na selu - prednosti i nedostaci

[Cheerilee]

Dobro je netko napisao, ima sela i sela.... nisu sva sela ista..... Neka nemaju ni dućan u blizini, a kamoli neš drugo...

Mi smo živjeli na selu, u kojem je bilo pošte, banke, doma zdravlja, dućana svakakvih, pekarnica, osnovne škole, ljekarne, benzinske, knjižare, kino i svašta još.... Cca 4500 stanovnika....
Do grada nam je bilo desetak minuta autom, u grad sam odlazila i u srednju, petnaestak minuta vlakom ili busom.....
Zapravo, imali smo sve potrebno na dohvat ruke.....

Prije dva tjedna doselili smo u samo predgrađe Čakovca (nekih desetak km udaljeno od sela di sm ranije živjeli), i to je to; do centra grada za dve minute autom
Meni se sviđaju ti manji gradići, poput varaždina, čakovca i sl, ima svega a opet netreba ti sat vremena s jednog kraja grada na drugi...

[ljiljan@]

Klaudija mislim da će ti troškovi biti veći. Mužu za gorivo, dva sata će provoditi na putu, bit će iscrpljen i manje će ti moći pomoći u kući. Kuća je rupa bez dna...promijenit ćeš prozore, pa će ti vrata biti ružna, promijenit ćeš vrata pa će ti parket biti grozan...sve jedno vuče drugo. A kad djeca krenu u školu vrlo je vjerojatno da će se morati plaćati prijevoz, pogotovo u višim razredima ili srednjoj...proglasit ćeš bankrot.
Prodajte kućicu na selu pa si kupite mali stan.

[ljiljan@]

sad vidim da osnovnjak u Loboru ima ali srednja...troje djece...tri mjesečne karte doći će te više nego podstanarstvo...

[mare41]

cure, šta stvrano mislite da kućica na selu vrijedi ko manji (dvosoban) stan u zg? prijevoz državne firme plaćaju, bar jedan dio, za privatne ne znam

[Mima]

Pa niti je kuća njihova da je prodaju, niti ba za nju mogli išta kupiti u Zagrebu.

[Kosjenka]

sad vidim da osnovnjak u Loboru ima ali srednja...troje djece...tri mjesečne karte doći će te više nego podstanarstvo...

a zašto se ne bi mogli preseliti u grad kada klinci budu bili u srednjoj, ili prije?
Ako sam dobro vidjela najstarije dijete je 2007 godište, zašto već pričate o srednjoj?

[Peterlin]

cure, šta stvrano mislite da kućica na selu vrijedi ko manji (dvosoban) stan u zg? prijevoz državne firme plaćaju, bar jedan dio, za privatne ne znam

Teško je to usporediti. Moguće je, ali puno je tu otvorenih stavki da bi usporedba bila jednostavna. Čak i u istom mjestu nije svejedno jesi li na glavnoj cesti (što nije uvijek prednost, ali može biti ako se radi o tome gdje prolazi ralica i sl.)

Moji prijatelji su za manji dvosobni stan u prigradskom zagrebačkom naselju kupili duplo kvadrata + ogromnu okućnicu u selu koje ima pristojnu infrastrukturu (plin, vodovod, dobru cestu, gradski prijevoz) ali nema dućan ni školu. Do prvog dućana u susjednom selu je 2 min autom ili cca 20 min pješice što nije tragedija, djecu vozi školski bus u školu u prvom većem mjestu koja ima boravak, do kolodvora je 5 min autom. Nije neka zabit.

[bijelko]

stvarno je velika razlika između sela i sela. ja sam iz selendre otišla u grad a onda u selo. od to troje sad biram selo, već sam ranije napisala da ga jednostavno volim, ali dok sam bila mala stvarno sam bila zakinuta za neke aktivnosti i druženja, jednostavno je bilo predaleko.
u penziju se namjeravam vratiti u selendru, ako ju doživim i ako budem sposobna vozit jer će mi doktor biti predaleko

[rutvica]

prije godinu dana doselili na selo. dugo smo to željeli. nema dućana, pošte, birtije, doktora, crkve, kanalizacije. ima struju. telefon, bus jednom tjedno i mir. blizu smo zg-a - nekih 30km.

mislila sam da će mi faliti grad i da ću barem dva puta tjedno odlaziti, ali zapravo - nikako da mi zafali u gradu me kad dođem samo izživcira gužva i prljavština, lijepo mi je recimo prošetati gradom u rano jutro ljeti - kada nema nikoga - onda je jako lijepo.

no mi smo tako blizu gradu da se možda ni ne smijem javljati ovdje

[klaudija]

Rutvice, naravno da smiješ
Nadam se da sam sve pročitala, a da ne citiram post po post pobat ću se osvrnuti na sve zajedno..

kuća se prodavala, ali od toga nema ništa. kad bi se i prodala to bi bila tako mala svota da ne bi imali ni za polog za neki kredit a kamoli za kupit stan.
Kreditno nismo sposobni, a ne znam ni bi li se uopće usudili upuštati u takvo nešto pa na kraju ostati bez stana jer situacija nam je svima sve gora.

Mislim da sam već napisala, ali evo još jednom. Nisam vidjela u kakvom je stanju kuća, ali po ovome što MM kaže (nije ni on dugo bio tamo) prvo i osnovno bi bilo srediti kupaonicu i kuhinju i eventualno podove. Struju i vodu ima, i telefonski priključak, grijanje je na drva. Ali ima i u zg ljudi koji se griju na drva pa mi to ne predstavlja neki problem.. sve ostalo bi malo pomalo. Netko je spomenuo izmjenu prozora - to bi nam trebalo i tu u podstanarskom stanu, ali nas nitko ne pita, a mi se ne usudimo reć.

do centra Lobora u kojem se nalazi apsolutno sve imamo 15-20 minuta hoda, od centra malo više jer je uzbrdica..
Za djecu bi možda malo falilo društvo, ali i tu su većinom same pa ne bi bilo neke promjene. imaju jedna drugu. Za aktivnosti i eventualno vrtić ćemo provjeriti šta sve točno ima.. O srednjoj školi ne razmišljam jer do toga imamo 9 godina, a puno se toga može promijeniti do tada. ako budemo morali plaćati prijevoz do škole, nećemo za svo troje odjednom jer je razlika između njih skoro po tri godine.

Najbliži grad nam je Zlatar pa neće biti nužno ni za svaku sitnicu ići u ZG.

Jedini problem nam je MM-ov posao u ZG, a možda se i tu nešto da napraviti. I još nam je nešto jedini problem ali se ne mogu sjetiti što
uh, nije mi baš neki dan danas

[klaudija]

Klaudija mislim da će ti troškovi biti veći. Mužu za gorivo, dva sata će provoditi na putu, bit će iscrpljen i manje će ti moći pomoći u kući. Kuća je rupa bez dna...promijenit ćeš prozore, pa će ti vrata biti ružna, promijenit ćeš vrata pa će ti parket biti grozan...sve jedno vuče drugo. A kad djeca krenu u školu vrlo je vjerojatno da će se morati plaćati prijevoz, pogotovo u višim razredima ili srednjoj...proglasit ćeš bankrot.
Prodajte kućicu na selu pa si kupite mali stan.

Ljiljana, ja sam ti jako skromna pa me vjerojatno ružna vrata neće opterećivati do onda kad si budemo mogli priuštiti nova.
Mm i sada provodi 2 sata na putu zbog posla, svaki put je na drugom mjestu.

Bankrot možemo proglasiti danas, ma šta danas, jučer

Strah me da ne ostane bez posla, za što postoji mogućnost, a onda ćemo morati navrat- nanos tamo jer nećemo moći plačati stan.
a ja bih se onda radije pripremila za takvu možebitnu situaciju..

[Anemona]

I meni je super tu gdje jesmo, ali se potpuno slažem s aleks koja piše o problemima s kojima se dijete sretne samo za vrijeme školovanja.
Meni je to bilo strašno. Kad se digneš svaki dan u 5 da bi stigao na vrijeme, a druga djeca tvoje dobi spavaju do 7.30, uopće ti nije do seoske idile.
Idealna kombinacija je kao što je napisala valjda spajalica, biti na selu i imati mini stan u Zgb. Onda si na konju.
Selo je ludnica za dijete malo dijete i ljude naših godina , ali za veču djecu obično koma.

Isto tako bitno je što selo ima od nekakvih javnih službi. Mi imamo policiju, opčinu, poštu, gradsku upravu, ljekarnu hitnu (meni presudno), HZMO, HZZ,... imali smo i sud, koji su nam nedavno ukinuli.
Ovo se čovjeku na prvu čini nebitno, jer ispadne da te službe rijetko trebaš, ali s troje djece ih trebaš jako često.
Mi sad spadamo pod sud Zlatar. Hitno mi je trebala potvrda o nekažnjavanju, a uredovno vrijeme suda u moje radno vrijeme i to samo 2 sata. Da dođem na sud i obavim to, trebam uzeti dan godišnjeg. Za Zlatar ne postoji nikakav javni prijevoz, a MM s autom na poslu.

Ove sve službe okolna sela nemaju i dolaze u naš mini grad, kao što mi idemo u Zlatar. Nisu povezani gradskim prijevozom. Koma.

[Danci_Krmed]

Vidi što nudi općina, naša recimo plaća klincima sve knjige u OŠ, plaća prijevoz za OŠ i SŠ i daje hrpu drugih malih stvari (tipo ako imaš 2 djece u vrtiću plačaš samo za 1) koje gradovi pa čak ni veće općine ne daju, a što je najzanimljivije, ova općina puno toga radi još od doba kad je mm bio školarac.

S druge strane, javnog prijevoza ima za školarce (vremenom prilagođeno njima) ali za starije nema baš :/ No zato netko iz sela non stop ide negdje pa ako ti treba dogovoriš sa njima.

[In love]

I ja se slazem da nije svako selo selo....ako selo ima skolu to je onda vec jedan plus.
I ja sam putovala u srednju skolu ali nemam nekih traumi od toga, mi smo na vlaku uvijek imali party, he he....a to da nisam mogla ostajati u gradu poslije skole mi je pogotovo sada, sa vidika roditelja, veliki plus. a na koncerte i sl. smo isli vlakom ili su se roditelji dogovorili pa nas je netko dosao pokupit...i tako. ma, sve se da.

i ja, kao rutkvica, dodjem doma sva zivcana kada moram u grad - guzva, prljavstina....

Nasa obcina isto dosta daje za klince, pogotovo ako jih imas trojje ili vise, malo provjeri to.

[suncokret]

živim na selu, ali bi rado preselila u selendru. ovo sa susjedom na 1.5km mi zvuči idealno
što se tiče putovanja u školu, još i danas imam kondiciju od silnih km koje sam prešla pješice, traume namam nikakve. štoviše, na vlaku nam je bilo super.
za vrijeme faxa sam živjela u zagrebu.
iako, danas djeca hodaju manje: roditelji ih voze, ima školski bus. rijetko koje dolazi doma u pola deset navečer kao što sam ja iz popodnevne smjene.
što se tiče blizine liječnika, ljekarne, pošte-mislim da je to potpuno nebitno ako imaš auto, a bez auta na selu ne možeš.
i najbitnije je voli li čovjek život na selu, sve ostalo su tehnikalije koje su rješive. ako ti nije do vrta, voćnjaka, okućnice i prirode onda je grad svakako bolji izbor.

[Sanja :)]

Jedan nas prijatelj je iz centra zg otisao u selo iznad jaske! Cca 7km uz brijeg! Ono sto mu je velika prednost,sto radi u jaski pa tako znatno ustedi na vremenu i gorivu! Ono sto je minus,a taj kad padne snijeg,tamo ga ima i kad ga u zg nema! Ceste su cesto neprohodne! Spas je taj sto nazove sefa i kaze spajam se i radim od doma! Nema obitelj pa to nekako funkcionira! I kaze minus sto je jedini u slijepoj ulici! Pa je skoro imao provalu! Samo sto provalnici nisu znali da je doma ! Naime kaze da od kad je tamo naprosto ide u krevet sa picekima ! I da ga strasno umiruje i uziva u pogledu,vrtu i da ga vesele sve radinosti oko kuce i okolice! U tolikoj mjeri je zelio na selo,da je jedva nagovorio zenu da proda tu sad nj.kucu! Jer kuca nije bila na prodaju! Sve ostalo,ducani,posta,obavi onda kada ide u zg sestri i mami! Kaze da treba sve malo vise organizirati i da sve funkcionira! Dakako on nema obitelj pa je lakse,ali u okolnim kucama ima,pa vjerojatno isto organizacijom postizu zadane ciljeve!

[Beti3]

klaudija, vidim da imaš troje djece. Grad Zagreb daje godišnje dosta novaca za treće dijete, zar ne? I to kroz par godina. Da li će to davati i ako odselite u drugu općinu?
Naravno, uvijek možete ostati prijavljeni u Zg, ali...kako onda vrtić, škola u drugoj općini...

[flopica]

ja mislim da NAJPRIJE trebate crno na bijelo urediti pitanje vlasništva
i onda otići
pod uvjetom da vam financijski jest isplativo - ovo sa podstanarstvom mi se čini baš gadno

što se tiče života u manjoj sredini ja sam uvijek za
ali to jako ovisi o tome kakav si tip čovjeka
istina da neke sadržaje moraš gurnuti u stranu, međutim ako si ljubitelj nekih drugih blagodati koje takav život nosi samo naprijed
govorim iz pozicije nekoga tko je probao jedno i drugo- ja sam osjetljiva na gužvu i kaos, nije to moj đir
što se tiče dječice i njihovog odrastanja i tu dajem prednost manjoj sredini - sloboda koju dobiješ je neprocjenjiva
ima jako puno stvari koje ne bih mjenjala ni za kakav velegrad
ali mi nigdje ne putujemo kad idemo na posao, mogu i pješice
sad, da moram prevaliti kilometre do posla i natrag ne vjerujem da bih bila tako oduševljena...

[Ivon]

klaudija najbolje cete vi znati, mislim da te naši savijeti mogu samo zbuniti, jer svatko od nas pa tako i ti zna najbolje što mu je portebno za svoju obitelj. Moj MM i ja planiramo u Kanadu ili Australiju, sami se savijetujemo po pitanju života u tim mjestima, ipak su to drugi kontinenti, daleko od svih, imamo jedno dijete, ali znajući da ako ostanemo ovdje ni tom jednom djetetu necemo moci omoguciti kruh, a visoko smo obrazovani, je tužno i žalosno. Vidim da je i tebi odavno proglašena bankrotna situacija, odite u tu kucicu, bar kako kažu dok ovo krizno stanje ne prođe,lako se kasnije vratiti otkud si došao, s nadajmo se boljm uvijetima za život....

[klaudija]

klaudija, vidim da imaš troje djece. Grad Zagreb daje godišnje dosta novaca za treće dijete, zar ne? I to kroz par godina. Da li će to davati i ako odselite u drugu općinu?
Naravno, uvijek možete ostati prijavljeni u Zg, ali...kako onda vrtić, škola u drugoj općini...

O ovome moram priznati nisam razmišljala. Mislim da bi izgubili te novce jer bi se zbog škole morali tamo prijaviti.

[klaudija]

Ivon, neće me savjeti zbuniti, samo vi pišite. Ukazujete mi na neke stvari o kojima nisam razmišljala.

[MarijaP]

Za naknadu grada Zagreba:
sva djeca moraju biti cijelo vrijeme na istoj adresi sa roditeljem podnosiocem zahtjeva. Svaka promjena adrese unutar grada mora se prijaviti Gradu u roku od 2 tjedna ili se gubi pravo na naknadu!
Preseljenje van Zagreba znaci i prekid isplate.
Sretno!

[klaudija]

Hvala, MarijaP!
da, logično je. Vidjet ćemo kako ćemo i šta ćemo.. Po ovome, samo ja smijem odselit

[cipolino]

Morala sam se javiti ponukan iskustvom bliskih prijatelja koji su se odlučili živjeti na selu...mjestašcu između Sesveta i Kašine..renovirali su obiteljsku kuću što se i činilo sasvim logično, ali oboje rade u ZG. Djeca su im išla u vrtić u selo te su uvijek bila zadnja u dežurstvu...jer uglavnom na selu su svi imaju bake i djedove koji ih kupe puuno ranije, a oni nisu imali nikoga. Stalno su žurili po djecu pa su se odlučili upisati djecu u vrtić, a kasnije u školu u ZG. Sve je još uvijek dobro dok imaju mogućnost produženog boravka. Oni se vraćaju doma oko 20h dok ih sve pokupe s aktivnosti, ponekad pišu zadaću po kafićima dok čekaju jedni druge. NPR jedno dijete je na rođendanu drugi ih čekaju i tako stalno...užasan gubitak vremena za svaku sitnicu...
Za sve im treba auto, a to povećava znatno troškove života... Ne znam što će kada djeca ne budu imala produženi boravak ...ipak će biti premali za samostalni odlazak u školu. Znam da imaju veliku želju kupiti stan u ZG i jako žale što nisu novac u renoviranje preusmjerili na kupovinu stana, ali ne možeš uvijek biti pametan. Nadam se da te nisam obeshrabrila, ovo je samo jedno iskustvo koje ne mora biti pravilo
Po meni bi bilo idealno da si možeš život organizirati u blizini, ali oni nisu imali tu mogućnost i mislim da im je jako naporno.

[kufrija]

Lijep pozdrav svima, registriro sam se na forum samo da iskomentiram temu i dam pokoji savjet jer sam dijete rodeno u gradu, zivio 13 godina i preselio se (ne svojom voljom) u selendru...Dragi roditelji ako zelite da vam dijeca nemaju nikakvog izbora i budu nesretna samo dajte, odite na selo!!!
Zivim vec 5 godina na selu, ogorcen sam, moram bit tu zatocen jos najmanje 2 godine dok ne stanem na noge i preselim se nazad u grad, izgubio sam volju za svime al jedino me ta cinjenica drzi na nogama!
Selendra, nema ni ducana, ni nicega.. sto se tice drustva, svi su malo stariji od mene okej nije to problem, problem je perspektiva svega...Nadjemo se nas par vani na jednom mjestu u selu i slijedi razgovor, niko nezna o cemu bi prico pa ajmo o nogometu, ah da zaboravio sam rec da je to jedina tema o kojoj se uopce govori kad se tako skupimo, i uvjiek se iznose ista misljenja i tako svaki dan UDIII!!! da ne zaboravim rec da drugacijeg druzenja nema, pa je to jedini izbor.. znalo je proci po 4,5 mjeseci da nisam izlazio iz kuce...
Srednja skola - budenje ujutro u 5 i 15, bus u 6, voznja do grada sat vremena, bus za kuci u 2 ipo, opet voznja sat vremena...da ne govorim da se taj bus u 2 ipo ceka po 2 sata od kad skola zavrsi...Zavrsio sam prvi razred i od**** skolu i sve, jer jednostavno nemam volje za to, to jest za nista iz ovakve perspektive, ovo za mene nije zivot, ovo je zapravo gore od zatvora, nekako cu je zavrsit u vecernjoj ubrzanim postupkom i to je to...
Kad i ako skupim volje da izadjem sa drustvom iz sela subotom van u neki klub to nelici na nista drugo nego na oblokavanje cijelu noc...Tako da i za to vise nemam volje uopce...Uz to sve, nemoram ni spominjat kakav ce bit ljubavni zivot vaseg djeteta ako se odlucite na podhvat selidbe na selo...
Ako zelite da vas vase dijete mrzi zbog nepromisljenih poteza samo naprijed, kao sto ja i svoje mrzim..Jedino mi je ostalo saznat jel su oni to napravili svjesno ili nesvjesno...
Pod to mislim jesu li svjesno znali kakav ce mi tu bit zivot i da necu imat nista a pritom i dalje pucali po svom i preselili se, u slucaju da su znali ONI SU MRTVI ZA MENE DO KRAJA ZIVOTA, jer su mi 7 GODINA zivota, najboljih godina doslovno uskratili...da ne govorim o tome koji su rat imali samnom od preseljenja pa sljedece 2 godine...
Ali ako su nesvjesno to napravili, od kad se odselim 5 godina mi se nemoraju ni javljat nit nista, kao da me i nema, to ce im bit kazna za taj cin...
Nadam se da ce ova prica nekome bit od pomoci, ako vas jos nesto zanima tu je mail: njuffer123@gmail.com pa se javite i pitajte slobodno... Pozdrav!!!

[spajalica]

kfrija, koje si ti razmazeno derle.

[sirius]

Ma , nijeee....

[sirius]

Mislim nevjerojatno je da netko tako nesretan sa 20 (!!!!) jos zivi na mjestu koje ga cini nesretnim i sa roditeljima koji su mu unistili zivot. I godinama ne mrda malim prstom da to promjeni. Za pocetak da zavrsi skolu .

[spajalica]

sta ce mu skola? vidis da od nje nema koristi, tamo se ne uci kako razgovor na selu o nogometu dici na neki visi nivo.
a kad ode u grad i pocne zaradjivati na visokoplacenom poslu koji ce dobiti sa svojom osnovnom skolom zavrsit ce vecernju i konacno poceti uzivati u zivotu, jer staraca nece biti narednih 5 godina.

[Peterlin]

Ma pustite čovjeka nek ga život uvjeri u sve ono što ga roditelji nisu uspjeli uvjeriti. Tako to ide - ne na silu, ali s vremenom će se sve posložiti - svakome po zasluzi. Lijepo narod kaže "Kako prostreš, tako ćeš i spavati..."

[Jelena]

Mislim nevjerojatno je da netko tako nesretan sa 20 (!!!!) jos zivi na mjestu koje ga cini nesretnim i sa roditeljima koji su mu unistili zivot. I godinama ne mrda malim prstom da to promjeni. Za pocetak da zavrsi skolu .

Ima 18 godina (ako je s 13 otisao na selo i tamo je 5 godina). Jos nije skroz samostalan, al za 2 godine ce stati na noge pa ce se vratiti u grad.

Ljudi zive najbolje kako znaju i mogu. U nekom se trenutku mora donijeti neka odluka i kad imas dovoljno godina shvatis da nisu sve odluke bile najbolje, ali ne mozes ni vratiti vrijeme da vidis sto bi bilo kad bi bilo. Ja sam pred 8 godina donijela vaznu odluku i sad mi je jasno koliko sam krivo procijenila, ali nekada nema popravka. Zivis najbolje sto mozes u datim okolnostima. Mislim da ces ti to isto shvatiti najkasnije za 2 godine kad ocekujes da ces stati na noge pa ces shvatiti kako stvari funkcioniraju i kakva steta je sto si prekinuo skolovanje.

[sirius]

Ima 18 godina (ako je s 13 otisao na selo i tamo je 5 godina). Jos nije skroz samostalan, al za 2 godine ce stati na noge pa ce se vratiti u grad.

Ljudi zive najbolje kako znaju i mogu. U nekom se trenutku mora donijeti neka odluka i kad imas dovoljno godina shvatis da nisu sve odluke bile najbolje, ali ne mozes ni vratiti vrijeme da vidis sto bi bilo kad bi bilo. Ja sam pred 8 godina donijela vaznu odluku i sad mi je jasno koliko sam krivo procijenila, ali nekada nema popravka. Zivis najbolje sto mozes u datim okolnostima. Mislim da ces ti to isto shvatiti najkasnije za 2 godine kad ocekujes da ces stati na noge pa ces shvatiti kako stvari funkcioniraju i kakva steta je sto si prekinuo skolovanje.

Da, zbunilo me onih 7 godina koje su mu roditelji unistili. Bti ce da racuna i dvije godine prije preseljenja.

[ina33]

Uh sto ga napaste. Pa vjerojatnno i jest najizazovniji dio zivota na selu skolovanje djece. A drugo je gotovim ljudima ili ljudima s malom djecom il ljudima koji nemaju puno do penzije. Tako da se perspektiva selo da-ne moze mijenjat svakih 10 godina i to je skkroz meni razumljivo samo ko moze bit toliko fleksibilan...mozda najbolje ko cherilee predgradje gradica s nekim sadrzajem...premisljanje je lakse.

[Optimisticna]

dada... ljubavni život djeteta je takodjer jako bitan.... e moj tetrijebe.... malo okopat, malo posadit, naći malo volje u životu za bilo šta, ne biti tako ogorčen i rano u krevet!!!

[Mima]

Uh sto ga napaste. Pa vjerojatnno i jest najizazovniji dio zivota na selu skolovanje djece. A drugo je gotovim ljudima ili ljudima s malom djecom il ljudima koji nemaju puno do penzije. Tako da se perspektiva selo da-ne moze mijenjat svakih 10 godina i to je skkroz meni razumljivo samo ko moze bit toliko fleksibilan...mozda najbolje ko cherilee predgradje gradica s nekim sadrzajem...premisljanje je lakse.

X potpisujem, naravno da ne podržavam odustajanje od škole (nisam baš sve niti pročitala, moram priznati, zapravo sam naknadno išla tražiti zašto je dečko tako napadnut), ali sasvim mi je jasno da je ljut jer mora toliko putovati do škole, i uopće ne mislim da je to baš tako banalan problem.

[sirius]

X potpisujem, naravno da ne podržavam odustajanje od škole (nisam baš sve niti pročitala, moram priznati, zapravo sam naknadno išla tražiti zašto je dečko tako napadnut), ali sasvim mi je jasno da je ljut jer mora toliko putovati do škole, i uopće ne mislim da je to baš tako banalan problem.

Pa nisu roditelji odlucili preseliti da bi on bio nesretan, niti zato sto su mislili da je bas super da se nora voziti sat vremena do skole. Sigurno su imali dobre razloge.
osim toga putovala sam svaki dan u srednju preko sat vremena , a zivim u zagrebu. Sa jednog kraja na drugi mi je trebalo preko jedan sat: bus, i dvije linije tramvaja. I to mi je bilo skroz -normalno. Ucenici iz mog razreda su putovali jos i po pola sata duze jer su dolazili sa sela.

[Beti3]

Lijep pozdrav svima, registriro sam se na forum samo da iskomentiram temu i dam pokoji savjet jer sam dijete rodeno u gradu, zivio 13 godina i preselio se (ne svojom voljom) u selendru...Dragi roditelji ako zelite da vam dijeca nemaju nikakvog izbora i budu nesretna samo dajte, odite na selo!!!
Zivim vec 5 godina na selu, ogorcen sam, moram bit tu zatocen jos najmanje 2 godine dok ne stanem na noge i preselim se nazad u grad, izgubio sam volju za svime al jedino me ta cinjenica drzi na nogama!
drugacijeg druzenja nema, pa je to jedini izbor.. znalo je proci po 4,5 mjeseci da nisam izlazio iz kuce...
Srednja skola - budenje ujutro u 5 i 15, bus u 6, voznja do grada sat vremena, bus za kuci u 2 ipo, opet voznja sat vremena...da ne govorim da se taj bus u 2 ipo ceka po 2 sata od kad skola zavrsi...Zavrsio sam prvi razred i od**** skolu i sve, jer jednostavno nemam volje za to, to jest za nista iz ovakve perspektive, ovo za mene nije zivot, ovo je zapravo gore od zatvora, nekako cu je zavrsit u vecernjoj ubrzanim postupkom i to je to...

Malo ti ne štima matematika ( no, kako i bi, zar ne? )

Da nisi odustao od srednje škole, sada bi bio maturant u 4-godišnjoj ili bi već maturirao u 3-godišnjoj. I grad bi bio tvoj!
Odustajanje od školovanja ti je bila puno gora odluka, nego ona tvojih roditelja da se presele na selo. Osim toga, za srednjoškolce postoje domovi u gradovima i mogao si biti tamo u tjednu, a vikendom na selu, malo pomoći roditeljima i uživati u čistom zraku ( , aha ), a ne oblokavati se. A nastava ti je bila svako jutro, imao si cijela popodneva slobodna.
Što se matematike tiče, stvarno ti ne ide računanje, jer, nikako se ne čeka 2 sata bus koji kreće u 2 i pol, ako je jutarnja nastava. Jedino niži razredi OŠ traju do 12.30 , srednja škola je bar do 13.15.

Sve u svemu, još imaš vremena za uhvatiti svoj život u svoje ruke. NE KRIVI nikoga. Većina nas je sama kriva za svoje izbore. Shvatit ćeš to s vremenom.

[Peterlin]

Pa nisu roditelji odlucili preseliti da bi on bio nesretan, niti zato sto su mislili da je bas super da se nora voziti sat vremena do skole. Sigurno su imali dobre razloge.
osim toga putovala sam svaki dan u srednju preko sat vremena , a zivim u zagrebu. Sa jednog kraja na drugi mi je trebalo preko jedan sat: bus, i dvije linije tramvaja. I to mi je bilo skroz -normalno. Ucenici iz mog razreda su putovali jos i po pola sata duze jer su dolazili sa sela.

Pa naravno!

S druge strane, postoje učenički domovi, stipendije i razno - pa u Zagrebu (odnosno većim gradovima) školuju se djeca koja nisu tamo rođena i tamo ne žive.

Ne znam doduše kako je sada, ali za stipendiju ili učenički dom ne možeš biti loš ili osrednji učenik - moraš imati i nekakve rezultate. Ja mislim da svatko tko se želi obrazovati za to nađe načina. Nije to uvijek idealno, ali bratemili udaljenost nije neki problem. U današnje vrijeme teško je i obrazovanim ljudima naći posao. Ali ako imaš neku zemlju NA SELU, veća je vjerojatnost da se barem možeš prehraniti...

Tko zna, to su možda bili roditeljski razlozi za selidbu - dovoljno je da netko u obitelji ostane bez posla i uruši se cijela financijska konstrukcija života u gradu, pogotovo ako npr. nemaš svoj stan ili nemaš za režije... Život je hrpa troškova. Svatko zna najbolje kako s tim izlazi (ili ne izlazi) na kraj. Ali nije lijepo kritizirati roditeljske odluke dok sam sebi i njima ne dokažeš da možeš bolje.

[Mima]

Pa nisu roditelji odlucili preseliti da bi on bio nesretan, niti zato sto su mislili da je bas super da se nora voziti sat vremena do skole. Sigurno su imali dobre razloge.
osim toga putovala sam svaki dan u srednju preko sat vremena , a zivim u zagrebu. Sa jednog kraja na drugi mi je trebalo preko jedan sat: bus, i dvije linije tramvaja. I to mi je bilo skroz -normalno. Ucenici iz mog razreda su putovali jos i po pola sata duze jer su dolazili sa sela.

Pa nisu sigurno da bi bio nesretan, ali - osim ako su bili prisiljeni preseliti - očito nisu vodili previše računa o tome kako će biti njihovoj djeci kad budu morali putovati u grad. Odnosno, očito to nije bio čimbenik koji bi presudio protiv preseljenja na selo.

I ja sam putovala u srednju sa kraja na kraj grada, ali to svejedno nije usporedivo sa putovanjem sa "sela".

[spajalica]

Mima vec smo definirali sela i sela. Evo ja sam u mjetu za koje niko ne misli da je selo, ali po tvojim pisanjima bi se i ti slozila samnom da je to ipak selo.
Ali odlazak familije u koju god selendru bilo i ponasanje ovog decka ili trola nikako nije normalno po meni, vec je ponasanje jednog razmazenog derleta. zao mi je ali to je moje misljenje. prestati se skolovati jer je trebalo usatjati iz kreveta. ma daj molim te, ako je dosadno tamo di je zivio mogao je s kokosima ici spavati a sa prvim pijetlovima dizati se pa put pod noge.

i pisanje nema ekipe, pa valjda je u toj skoli sklopio koje prijateljstvo. pa sa tom ucenom ekipom koji put i popricati.
ne znam mogu ja sad tu pisati sto god, ali i dalje mislim ono sto sam prvo napisala.

[Mima]

Pa kakvo je da je ako se iz njega mora dugo putovati do škole onda mi je jasno da se dijete može ljutiti na roditelje ako su ga doveli u tu situaciju. Naravno, ako to nisu morali.

Inače jasno da mislim da je ponašanje kakvo opisuje ovaj dečko ili trol nenormalno.

[cvijeta73]

ja se slažem s mimom. ne znamo njihove motive, al pitanje može biti - jel djecu uključiti u takve životne odluke? ili ne?
kad gledam svog 13-godišnjaka, naučenog na život u gradu, mislim da bi u njegovim očima jedino huda sila bila opravdanje za takav potez.
a onda se ne radi o odluci. nego nemaš izbora. pa kako svima tako i njemu.

a, spajalice, ti kažeš razmaženo derle. ja bih sigurno kao ti reagirala. a ovdje opet imamo roditelje koji dozvoljavaju jednom 15-godišnjaku prekidanje školovanja i još mu daju pare za cjelonoćno oblokavanje. i samosažaljenje. mislim da se meni to ne bi moglo desiti, al opet, šta ja znam

[spajalica]

pa teenageri su buntovni sami po sebi, ali bas da prekine skolovanje radi seljenja na selo mi je previse. ko zna kakav bi problem bio da su ostali u gradu.
premalo stvari poznajemo, ali evo svi se slazemo oko jednog, prekid skolovanja niti je normalan niti je primjeren.

[Peterlin]

pa teenageri su buntovni sami po sebi, ali bas da prekine skolovanje radi seljenja na selo mi je previse. ko zna kakav bi problem bio da su ostali u gradu.
premalo stvari poznajemo, ali evo svi se slazemo oko jednog, prekid skolovanja niti je normalan niti je primjeren.

Slažem se.

A istovremeno se nadam da će usijana glava doći k sebi dok još ima pomoći i vratiti se obrazovanju... Ne bi bio prvi. Nek mu je sa srećom.

[kufrija]

Ovako prvo cu spajalici reci da je SUPER CURA seljanka od koje mi netreba misljenje jer takvih imam i previse, mozda sam prekinuo skolovanje al nisam ''nekulturna seljac'na'' ja cu je zavrsit, nije bitno kako ali hocu...
Onu sam poruku napiso za sve roditelje u kakav bi polozaj dijete mogli dovest da ga presele u selo s obzirom da je dijete zivjelo 13 godine u gradu i skroz naviklo na to, nije pravilo al se moze dogodit.
Ovima sto kritiziraju, nevide dalje od svog prsta i naposljetku nezele sagledati situaciju iz malo drugacije perspektive zazelio bi vasoj djeci sve ono sto se meni dogodilo pa uzivajte u njihovom prekidanju skolovanja
To je bila dobronamjerna poruka, al ocito neki ljudi ne mogu shvatit poantu, ili nezele...Neki su se mozda nasli uvrjedeni jer su sa sela, ne znam al znam da mi je sada zao sto sam nekome htio pomoc, svaka vam cast, toliko o postenju

[Jelena]

Mi ne znamo jesu li roditelji donijeli lošu odluku, al kufrija, ako je zbilja prekinuo školovanje, definitivno je. Uz razumijevanje da mu se ne sviđa nova sredina i da u gradu ima veći izbor društva. Ako je zbilja prekinuo školu, onda se odrekao i odlazaka među neke druge ljude i sam se bacio u izolaciju. Zato se i meni ovo čini kao trolanje. Možda nekoga tko razmišlja o tome, kome se zbilja dogodilo da se preselio.

Ima opcija - ako mu je teško čekati bus 2 sata, može sjesti u knjižnicu i napisati zadaću za to vrijeme ili ponoviti gradivo od tog dana. Ako će radije iskoristiti to vrijeme dok je još u gradu, ima valjda nekoga s kim može porazgovarati o prednostima novog Fordovog benzinskog motora ili najnovijem filmu braće Cohen. Ne mora pri tome sjediti u kafiću, nek se sjedne u botanički vrt na klupu. A kad dođe doma nek piše zadaće i čita lektiru. Ja sam jedno vrijeme vlakom putovala sat vremena na posao (i to volonterski!), plus hodanje do stanice i sa stanice još 30 minuta u jednom smjeru, znači svaki dan sam 3 sata putovala i 9 sati radila umnno i fizički naporan posao. Nikad nisam više knjiga pročitala nego tada. Toliko su me ponijele da sam i po izlasku iz vlaka još po cesti čitala knjige.

[Jelena]

Jasno mi je da teenager možda ne može još sam shvatiti što mu je najbolje, ali tu mi se čini da su i pedagog i roditelji mogli zajedno s njim pokušati pronaći neki model koji bi mu odgovarao.

[ina33]

Jasno mi je da teenager možda ne može još sam shvatiti što mu je najbolje, ali tu mi se čini da su i pedagog i roditelji mogli zajedno s njim pokušati pronaći neki model koji bi mu odgovarao.

X. Trol ili netrol, mislim da bih i ja, ako se sebe više uopće mogu sjetiti, s 13 godina "pjesmice skladala" svojim roditeljima da su me zbog "crvkuta ptica" odveli na selo (ma kako sad, sa skoro 50, mogu shvatit baš taj razlog). Stvar je perspektive, ne kažem da nisu trebali ići, ne kažem ništa, ali nije to baš tako nevažno i stila "ori dečko njivu i kuš" da se to može tek tako "prepeglat". A i da dečko sjedne i čita u Botaničkom... znam da ima takvih, ali koliko tu treba preskočit stvari i izać iz svoje "comfort zone"... a i da ga je ko vidio iz seoske ekipe da sjedi po Botaničkom, ko zna što bi se po selu pričalo... i jel' bi mogao živit od kuće do škole s tom slikom. Nisu svi ljudi toliki individualci da bi to mogli kulerski napravit.

S 50, kufrija, vjerojatno ćeš bit u mudu "oprosti mi, pape" sad san posta isti, kad san život kuša (ako uopće znaš tu pjesmu)...ali vjerojatno je to tebi sad daleko ko meni predsjednik Obama.

[Carmina406]

Ina33 X

Moji su roditelji kad mi je bilo 12g došli na ideju da odemo živjeti ne na selo već u predgrađe. Šok,tuga,kraj svijeta. Danas sa 30 dala bih sve da baš u tom predgrađu živim. Šta ti je život

Kufrija...trol ili ne..ne mrzi svoje roditelje nego uzmi život u svoje ruke,završi školu. Da samo znaš koliko su ponosniji ljudi koji sami u životu promjene "sudbinu" Ali škola ti mora biti prioritet. Želim ti sreću da jednog dana možeš sam sebi reći "pametno sam odlučio"

[ina33]

A propos toga s 13 na selo. 13 su formativne godine, ne radi se tu toliko o "putu", radi se o društvu, to je doba socijalizacije. "Lako" je nekome s 30, s 50, ko već ima partnera (znači, ima neko, minimalno barem, društvo) ići vamo-tamo. Teško je djetetu u predpubertertu, jednostavno, nije isto.

Ja sam knjiški tip i čini mi se da bi s mužem mogla i pola godine samo šutit, čitat literaturu i šetat, ali možda bi i meni nakon 6 mjeseci usfalilo druženja s nekim sličnim.

U gradu je, jednostavno, u svoj toj gužvi i kaosu, veća "ponuda ljudi". Tu problematiku su mi isticali i ljudi pred mirovinom... koji su u selo i prirodu zaljubljeni, ali ne mogu naći (sebi srodno) društvo... a, recimo, govorim o vitalnim 65-godišnjacima... pa znam primjer žene s udaljenog otoka koja putuje 3 h vamo-tamo za otić u kazalište i na tečaj jezika. Sve su to stvari za promislit, ali mi odrasli, uvjetno rečeno, znamo "koji smo tip".