Kad je supruga saznala da je trudna odlucila je prestat pusit. Odlucio sam joj biti podrska pa sam i ja bacio cigaretu. Dnevno smo trosili 32kn na cigarete a sad to ubacujemo u kasicu za naseg andjela.
Kad je supruga saznala da je trudna odlucila je prestat pusit. Odlucio sam joj biti podrska pa sam i ja bacio cigaretu. Dnevno smo trosili 32kn na cigarete a sad to ubacujemo u kasicu za naseg andjela.
Prekrasno da je supruga prestala pušiti, a jednako tako da je i tata podrška!
Supruzi će biti lako jer će joj se vjerojatno cigarete uskoro gaditi.
Bravo![]()
Bravo za oboje!
PS Nema mi gore stvari nego vidjet trudnicu kako puši.
Osjecamo se oboje puno bolje. Cak i kavu vise ne pijem. Samo zeleni caj.
Bravo. Preporodit će vam se i organizam i kućni proračun. Držim fige da ustrajete.
cestitam
moj muz sa svakim djetetom prestajao- jos nije prestao![]()
Čestitke i samo naprijed, nema ničeg boljeg za dijete od odrastanja u okolini bez duhanskog dima.
Ako ti dođe teško, sjeti se da ništa ne propuštaš, upravo suprotno. I nemojte zavidjeti pušačima ... oni bi trebali vama.
Ove zadnje dvije rečenice moja su filozofija u posljednje 4 godine nepušenja koje su prošle bez ijedne teške minute.
I svaka ti čast što si odlučio biti podrška svojoj dragoj.
e ja sam kreten kakvog još niste vidjeli
prije prve trudnoće nisam pušila 4 godine nikakve želje nisam imala dok mi muž koji isto nije pušio 7 godina nije ponovo zapalio,
zadnja kap izdojena ja sam zapalila cigaru i pušila do prve bete druge trudoće
trudna kratko, toliko i ne pušim, vučeeeee me do boli...u biti sad kad bolje razmislim ima par dana da sam skroz
zaboravila na tu želju, nekako mi više stvarno ne dolazi, evo do ove rečenice toga nisam bila ni svjesna
muž mi puši, govorio pred postupak da će prestati ako ostanem trudna, ali ni ja ni on nismo te sreće
Blekonja, pliiz, nemoj tako govoriti niti misliti o sebi
Ti si jedna praaaava dobrica
Ne pušiš u trudnoći, ne pušiš tijekom razdoblja dojenja - ti si jedna odgovorna
mama.
A to da bivše pušače "vuče" cigareta - to svi znamo.
I nisu zato "kreteni" - pliiz, još jednom: nemoj tako ružno sama o sebi;
ovisnost kao i svaka druga.
Ako je se želimo riješiti, mislim da si je mudrije dati podršku nego sam sebe
kamenovati.
Nagrada mi djeluje privlačnije od kazne
Da se nagradiš za svaki nepušački dan, što misliš o tome?
Ili tražiš podršku ovje na forumu?
Tu ima puuuno dragih cura koje će ti je sigurno od gušta dati!
Pusa!
Posljednje uređivanje od Teica : 30.01.2013. at 01:29
znaš onaj vic - pita mujo nepušač hasu pušača kolko troši dnevno na cigarete. kaže haso, 2 kutije dnevno - 50 kn. a kolko već pušiš? au, preko 20 godina. evo haso, da ne pušiš, to ti je tjedno 1500 kn, mjesečno 18000 kn, za 20 godina - mogao si ferari voziti. a di je onda tvoj ferari mujo kad si tako pametan?![]()
to vam je jedna od najboljih stvari u životu koju ste učinili za sebe i dijete
nisu samo novci, iako je to puno love i da je jedna kutija
zapravo novci su šlag na tortu, a sve ovo ispred kao što je zdravlje i sloboda - to nema cijene
i kuća bez dima, nešto stvarno dobro!
potpis na flopicu, bas si to lijepo srocila...
sloboda je bitna...i zdravlje....
novci se potrose ovako ili onako, kod prestanka, skoro ti je i isto...vecina nas ce je ulozit u grickalice koje ce zamijenit cigaretu, al sto je je, lakse je prestat s grickalicama nego s cigaretom
Bravo za Jole&Titi , ja ne pušim ali imam supruga pušača, ne kupuje više cigare nego si mota duhan tu je veeelika ušteda ali na kraju ne radi se ni o novcu nego o zdravlju i to je ono što mene mući.
Vaša beba je prava sretnica, samo naprjed,i ustrajte u svome naumu zbog svog dijeteta![]()
Pušila sam 12 godina, a prestala sam prije 3,5-4 godine. Bila sam pravi i strasveni pušač, a kad sam samo tako prestala, mama mi prva nije vjerovala GODINU DANA da ne pušim. Mislila je da (ne znam zašto, hehehe!, kao odrasla osoba koja se sama financira) skrivečki pušim i skrivam, ma ništa drugo nego LOL!!!! Muž je prešao prije više od pola godine na električne cigarete ego-T. Volim razmišljati da sam si tijelo očistila na vrijeme: sa prelaskom u mirniji život, sa smirivanjem života dobijanjem posla, zdravom prehranom i NARAVNO s prestankom pušenja. Volim najviše misliti kako sam radi svega toga uspjela zatrudniti!Ne osjetim nikakav priljev novca, samo generalnu zahvalnost što sam se riješila psihičke, financijske i nikotinske ovisnosti od cigareta!
Hej, da se i ja pohvalim! Mjesec dana prije t, popila sam jedne subote kavu i zapalila 2 pljuge, obavila potom jutarnju toaletu i po izlasku iz kupaonice pogledala kutiju na kuhinjskom stolu, sekunda oklijevanja, gužvanje i košarka-nakon 22 godine! Otada je prošlo 4 mjeseca, a 3 sam t! Do sada sam dobila 6kg, ali pripisujem to i prestanku pušenja![]()
Evo da se i ja javim, peti dan da ne pušim, možda bih i htjela, al mi je tako drago da mi se želudac na njih okreće.. inače tko zna koliko bi ih se teže bilo ostaviti. Trudna sam 6 ipo tjedana tek![]()
Podizem...
Cure treba mi podrške i to jako.Prestajem pušiti jednom zauvijek...7.put. Kad sam bila trudna prestala sam bez problema...i onda nakon poroda nekoliko mjeseci luda od želje ponovo počela ... Prije trudnoće sam pokušavala i po 5-6 mjeseci ne bih pusila i onda opet ...
Baš mi je dosta i svoje slabosti i te smrdljive ovisnosti i lošeg primjera koji pružam djetetu i te lude potrebe umjesto da radim nešto pametnije sa curkom,ja smrdim na balkonu s pljugom. Znam da mogu prestati i znam da fakat želim ...dajte malo podrške![]()
Imaš moju podršku! Veliku! Ja sam već šest mjeseci čista. Imam povremene napasti, zapalila bi, a znam- ako zapalim samo jednu, to je to- opet sam pušač. To ne želim!!!! Ja sam gazda svoga tijela u svakom pogledu. Nema te cigarete koja će meni piliti živce i neću popustiti. Tebi želim isto, izdrži, možeš ti to. Sretno!
Nisam uspjela...tada...
Evo me, sada sam već 4.dan bez cigarete...nakon točno 20 godina pušačkog staža mislim da je vrijeme da stvarno kažem "that`s all falks!"...
Razlika je u tome što sada, prvi put osim u trudnoći, ne koristim nikakva zamjenska nikotinska pomagala...samo žvačem Orbit ko luda.
Na momente me lovi takva tjeskoba, ali prođe za par minuta. Najgore je što sam užasno plačljiva i razdražljiva.
Pitam se hoće li ta tuga i ta neka sjeta ikada proći ili ću zauvijek ostati povampireno neurotično čudovište?
pročitala sam sve moguće brošure i tekstove na tu temu...piše da bude prošlo, ja nekako ne vidim kraja tome...ali, u ovoj fazi u kojoj sam ja pitam se ima li to prestajanje ikakvog smisla ukoliko ću ostatak svog života biti ovako isfrustrirana?
ma je, naravno da nećeš. mm je pušio skoro 2 kutije dnevno, eno ga već 10 godina ne puši i nije frustriran. a ja se isto spremam i spremam na taj prestanak, al nikako da se odlučim.
Mene grozi ova brojka 20 (godina). Inače volim zaokruživati pa rekoh ako sad ne bacim kad ću ? Da se još 5 godina filam sa tim smećem koje mi već godinu-dvije ionako smrdi i smeta i boli me želudac i svašta nešto ...Da ne pričam o tome kako mi ide na živce što ne mogu popusiti 5-6 cigareta već odmah 15 komada...to navlacenje ii ovisnost sama po sebi
Nema smisla ukoliko ne promijeniš stav. Dok na sebe gledaš kao na žrtvu koja se odriče nečeg lijepog i zamamnog, takvo prestajanje je, znam iz vlastitiog iskustva, privremeno. Sve dok ti budeš zavidila onima koji i dalje puše...nema tu prestajanja.
Kad sam stvarno prestala pušiti i kad sam si iskreno rekla, da to je to, ja STVARNO to više ne želim, oprala me neopisiva sreća i radost. Tjednima sam bila sretna i radosna, poletna, bez krize i bez zavisti. Jer ako je itko trebao biti zavidan, to su pušači koji su ovisni i koji se truju, a ne ja koja sam tome rekla dosta.
Bila sam sretna jer sam napokon znala da sam sama sa sobom iskrena, što prije nije bio slučaj, osjećala sam se oslobođeno.
Ne pušim već preko 5 godina, možda sam imala 2-3 krize i to po nekoliko sekundi - tipa u kafiću gledam osobu koja puši i mislim si, uh. Ali za tri sekunde si mislim, bolje neka si ta osoba kaže uh.
Uglavnom, jako mi je puno značila promjena filma u glavi - ja nisam žrtva jer se ODRIČEM cigarete, dok sam pušila bila sam žrtva. Sad sam super jer dobivam život bez smrada, bez nikotina i hiljade drugih otrova, dobivam život u kojem ću djetetu moći pogledati u oči i reći da je cigareta nešto loše, a pri tom neće mene gledati kako dimim. Dobivam život u kojem ću si moći reći da se sa svojim zdravljem više ne kockam namjerno i uludo.
Rekla si da si pročitala sve. Jesi li čitala Carra "Lako je prestati pušiti?" Znam da naziv zvuči tipično selfhelpovski, ja baš ne volim tu vrstu literature i ne konzumiram je, ali ovo je napisano puno drukčije. Mene je osnažilo u promjeni filma.
Hvala ti od srca. Nisam čitala knjigu,ali ovo što pišeš o promjeni stava spram sebe kao žrtve koja se “sirota“odriče cigarete...eh da ...u tom grmu leži zec...
Baš ti hvala jer sad kao da uvidam srž problema i svojih prijašnjih neuspjeha.
Moram okrenuti svoj stav i kad se to dogodi vjerujem da će i te neugodne emocije nestati.
Jer koliko god ja željela prestati dok god gledam na to kao da gubim povratak pušenju je vrli vjerovatan.
Tek sad vidim da je ovo na Trudnoći ...ja nisam trudna...samo da se zna![]()
Nađi Alana Carra i "Lako je prestati pušiti", stvarno mislim da ti može pomoći, pogotovo u ovoj fazi u kojoj si sad.
Hahaha mayato! Koje identicne misli ko kod mene kad sam prvi puta prestala pusiti! Jadna ja, cigareta je moja strast, bez nje nemam svoj identitet, kako cu piti kavu, sta cu nakon rucka, cijeli zivot cu biti isfrustrirana...
Naravno, s takvim stavom nisam prestala pusit...
A onda sam jedan dan odlucila upravo ovo sto Zuska piše, tocno sam taj stav imala, bilo je tesko ali sam bila sretna, imala cvrstu volju i napokon sam shvatila da sam bila rob cigarete a ne da sam uzivala u njoj.. Moja mama je meni bila primjer: "cigareta je losa, nikad nemoj pusiti" .. A izgovarala je to sa cigaretom u ruci.. Obecala sam sama sebi da cu svojoj djeci ja biti bolji primjer.
Evo me, nakon godinu i pol, ne smrdim, moj stan ne smrdi, sjetim se cigarete ali se nasmijem i sretna sam jer shvacam koliko sam bila bedasta kad sam mislila da me cigareta cini sretnom..
Saljem puno podrske!
Potpisujem ovo od riječi do riječi, kod mene je bio isti proces. S tim da nisam ništa čitala i nisam u ovih osam godina otkad sam prestala imala ni jednu jedinu krizu.
Ja sam se zapravo nekoliko godina spremala prestati i u tom vremenu počela pušiti sve manje, zadnjih nekoliko godina to je bilo tri-četiri cigarete. I nisam nikad zavidjela onima koji puše, čudila sam im se kao što sam se čudila i samoj sebi jer nisam taj tip. Bila sam tip koji se puno kreće, pliva, hoda, biciklira i s cigaretom se nisam dobro osjećala.
Prestanak pušenja donio mi je neopisivu slobodu (onako, kao kad sam diplomirala ili položila vozački i kupila auto). Kavu sam pila s većim guštom, sve sam radila s većim guštom jer sam konačno to bila ja - bez cigarete.
I ja isto...
U principu ja ne zavidim onima koji puše, ne, nego, ono, ne pijem, ne kockam, ne izlazim...ta cigareta mi je, ma neznam, zadnjih 20 godina partner...u svemu...i sad, koliko ja stvarno snažno želim prestati jer, ne odgovara mi ta cigareta, ni ona prva ujutro, ni ona posljednja navečer, pušim na pol pa gasim jer ne mogu, smeta mi,o okusu u ustima da ne govorim, kao da sam iz kanalizacije ispala, pa me peče jezik, pa mi se vrti u glavi, a kad se sjetim ljeta i vručina, a ja vani na +40 vučem vruči smrdljivi dim...ma fuj...fakat!
O primjeru djetetu da i ne govorim...bljak...
Znači, kod mene jest prisutna stvarna želja i to unatrag par godina...ali, kad god sam pokušala prestati pojavile bi se histerija i suze, potpuno iracionalno gledanje na probleme...preuveličavanje i opće nezadovoljstvo...
I onda mi bude žao i muža i djeteta jer, mislim si, bolje da pušim i da sam vesela nego da ne pušim i da sam rospija.
Ali, sad sam odlučila ustrajati i zaista se kontroliram...dobro, planem na muža, ali, kako je on zaključio, on je taj koji je nervozan posljednje vrijeme, ja samo odgovaram na njegovu napetost...
A ja bih voljela biti cool jer svaki put kada planem u meni se počne kotrljatiželja za cigaretom...i onda kad se razmaše sukob, želja se također razmaše.
Dok sam mirna i u zeng-u, sve je ok.
I ja se veselim tom oslobođenju od ovisnosti, veselim se čišćenju organizma, čak sam si napravila sirup od maslačka za proljetnu detoksikaciju organizma...vjerujem da ću ustrajati...mislim, nadam se...jer stvarno, ako se sada opet vratim nečemu što NE ŽELIM i što mi ne daje užitak, onda neznam kako bih se okarakterizirala?
Cigarete meni ne daju nikakvo zadovoljstvo, frustrira me taj MORAM zapaliti (jer mi je razina nikotina u krvi pala).
Nervira me kad malenoj kažem usred igre: "Idem zapaliti samo jednu, brzo se vratim."
Ili: "Čekaj dok popušim."
Frustrira me što visim na balkonu, držim kavu u jednoj ruci i uvlačim u sebe dim cigarete jer to MORAM, a ne ŽELIM.
Jer ne želim.
I evo, 4. dan polako prolazi...
Zuska ti je sve rekla - ključna je promjena stava - ovim pristupom odricanja, žrtve, brojanjem dana - nećeš daleko dogurati. Nećeš biti frustrirana i nervozna dugo, dapače, upravo suprotno, nervoza je ono što prati pušače kad nemaju cigarete pri ruci i dok se rastaju s njom. kad prestane, znati ćeš da si uspjela. sjećam se kako sam mrzila taj osjećaj bespomoćnosti i nemogućnosti da se, iako svjesna da je to smrdljivo i nezdravo, pozdravim s tom navikom. sada se više ne mogu zamisliti s cigaretom. prestala sam pušiti 2000. godine, nakon što sam vidjela prvi plus na testu trudnoće. prvo što sam učinila je zapalila cigaretu, popušila je do kraja i rekla - to bi bilo to, sad se rastajemo, trudna sam i moje zdravlje nije više samo moj problem, već i mog djeteta. bilo je posve jednostavno, kao da nikad nisam pušila, nikakve želje...ma ništa, i dan danas se čudim kako sam s lakoćom prestala. kao da se sve u mom tijelu naštimalo da mi pomogne u toj odluci. i ranije sam imala pokušaja prestanka, najduži prethodni bio je čak 10 mjeseci, i opet sam se bila vratila. ovo s trudnoćom je bilo konačno, a to sam onda već znala. zapravo sam odluku o tome bila davno prije donjela, gledajući scenu na TV kada se žena koja umire od raka pluća rastaje sa svojom djecom, tada je meni u glavi kliknulo - nećeš svjesno ugrožavati svoje zdravlje kada budeš majka, nikad nećeš biti majka-pušačica. to ne znači da sam dosljedna u čuvanju zdravlja, sada ga ugrožavam debljinom, očito mi treba neka scena gdje majka umire jer je previše debela...uh.
mayato, sretno! nagradi sebe i svoju obitelj preobrazbom u nepušačicu.
A jel ima netko da je prestao a uziva pusiti a ne da mu se gadi?
Moj stari je prestao pušiti. S 3 kutije dnevno na 0. Izgubio posao, a 6 djece treba prehraniti, sramota ga u takvoj situaciji bila pitati staru za pare, pa prestao. Zvakao je Niccorette, i stalno se držao zaposlenim, sjekao i nosio drva iz šume, cijelom vrtu promijenio zemlju, i uhvatio se kopanja. Kad kažem nosio, doslovno mislim nosio na leđima, i zemlju i drva, gdje smo živjeli ne može ni traktor, ni auto. Ne puši već više od 15 godina. Al još uvijek kopa![]()
Ima jedna moja prija. I uvijek poslije trčanja uz pivu zapali cigaretu-dvije. I ako navečer zatulumari. Inače ne puši doma, ni na poslu, ni preko tjedna. Ja se ne bih usudila, bojim se da bih ubrzo opet postala ovisna. I ni meni se ne gadi uvijek, Marlboro mi baš zna zamirisati, što ne znači da imam želju zapaliti.
da se i ja ukljucim, iako nemam veze s trudnocom.
prestala sam pusiti kad smo krenuli na bebu, nisam zapalila nekih 6 mj, onda smo polako poceli otkrivati dijagnoze, a ja sam se vracala cigareti. svaki put prestanem pusiti kad se blizi postupak, svaki put propusim s negativnom betom. sad ne pusim od nove godine, s tim da je ovo prvi toliko dugi potpuno cisti period - bez zicanja dima od frendice ili smotanog duhana uz pivu na tulumu. moj najveci trenutni motivator je da sam negdje procitala kako svaki prestanak pusenja zbrka metabolizam secera i uzrokuje debljanje (zapravo sam odlican primjer jer sam natukla 10+ kila u tih svojih pusim-nepusim 2 godine) tako da sam si rekla - necu opet pocinjati - jer znam da cu opet morati prestati zbog trudnoce pa cu se opet zdebljati, a taman sam skinula par kilatastina.
moram pohaliti svog starog, prestao je pusiti nakon punih 50 godina, 2-3 kutije dnevno, samo jedan dan cap - nijedna. od toga je proslo nesto vise od mjesec dana i ja mu se divim. povod je bio KOPB. karcinom mokracnog mjehura ga je jedva natjerao da privremeno smanji.
bubekice šta ti alebić rekao na cigare
Da mu se javim kad ne zapalim 6mj, da je ovo sve drugo uz/niz![]()
joj mene je našpotal da su mi jajnici grozni zbog cigara, a ne pušim puno i ne ove kupovne. tak sam se osječala glupo. a oduvjek su mi jajnici koma. i sve hoću prestat al neide
I ja sam u fazi prestanka...
Nisam pusila skoro 3 godine, a onda smo i ja i muz ostali bez posla u razmaku nekoliko dana. Ne moram naglasavati kakav je to sok i stres bio. Tu sam poklekla i zapalalila iako sam bila nepusac kojem se gadila cigareta, nisam uopce patila za njom.
To je bilo prije godinu dana. U medjuvremenu prestala dojiti nakon dvije godine, pa sam pocela visi izlaziti i piti i tako se to nastavilo.
Najgore je sto se u tih godinu nisam navikla na cigaretu, i dalje mi se gadi, pa pusim 2-3 dnevno, ali kao sto je netko napisao jedna je dovoljna da opet postanes ovisnik.
Ja si baš nešto razmišljam o tim svim silnim prethodnim prestancima i neuspjesima: izgleda da je to fakat bilo radi filma u glavi. Svaki put kad sam prestajala bilo je zato što je to “pametna i zdrava“ odluka,a bne zato što ja to zaista želim. Ovaj put sam ja ta koja definitivno želi prestati i STVARNO to zelim
Evo,danas se osjećam odlično. Nikakve neugodne emocije me nisu oprale ( još. ).
Počela sam čitati knjigu,a i danas mi je dan bio ispunjen kojekakvim aktivnostima pa nisam nu stigla razmišljati.
Uglavnom javim se...