Koncentracija

[ana.m]

Trebam pomoć!

Moj sinek ima problema s koncentracijom što ga košta pažnje na satu i brzine pisanja zadaće. U konačnici bit će i ocjene ako tako nastavi.
Jako mu malo treba da mu nešto skrene pažnju.
Pa tako recimo ako pišu neke zadatke, dovoljno je da netko glasno kaže JOJ ili da nekom ispadne olovka na pod, ovaj moj odmah zaboravi što je radio do tada i skreće pažnju na nebitne stvari.
Dok recimo pol razreda već završava nešto što su radili on tek započinje i u samom startu je u kašnjenju 5 minuta što ga može koštati ocjene.
Što da radimo, vježbamo, da se lakše koncentrira i da što manje obraća pažnju na radnje oko njega, nevažne radnje i dogodovštine?
Je li to uopće moguće postići?

[Bodulica]

Joj, kao da pričaš o meni.
S tim da sam ja bila i užasno spora što mi je "vrlina" i dan danas pa se nitko i ne čudi što imam tetoviranog puža.
Meni je pomagalo što je učiteljica znala za ove moje slabosti pa bi mi ponekad dopustila da završim test i nakon predviđenog vremena, a češće je inzistirala na usmenom ispitivanju.
Najbolje ti je ipak popričati s učiteljicom i skrenuti joj pozornost na tu njegovu osobinu jer u protivnom bi zbog pritiska loših ocjena mogao biti još isfrustriraniji i rastreseniji.
Uglavnom, želim vam sreću.

[Peterlin]

ana, moguće je i da se to odlično uvježbati. Možda ste malo kasno počeli (to se radi s predškolcima) ali ide to. Evo kako - nabavi audio priče...

Ne moraš ništa kupovati, ima toga po knjižnicama na audio-video odjelima.

Pusti sinu Pikove priče za igru i zabavu ili Grimmove bajke ili slično (najbolje je početi s kratkim pričicama) od 2-3 minute, nek sluša i poslije proba prepričati.

Evo zašto su audio priče dobre za to? Zato jer je to snimljeno, ne čita ih mama ili tata (ili čak učiteljica) i ne trudi se privući pažnju, nego dijete mora SAMOSTALNO sebe motivirati (prisiliti) da posluša do kraja.

Slijedeći korak je slušati priču i poslije nacrtati što se zbivalo (uključena i vježba motorike).

* * *

Inače, zadatak je učiteljice da detektira takvu djecu u razredu, da ih "vrati" na radni zadatak kad im pažnja odluta i to također dobro funkcionira. Kod dobre učiteljice to obično funkcionira uz uvjet da nema pola razreda takvih kojima treba konstantno vraćati pažnju na zadatak.

Na informacijama porazgovaraj s učiteljicom o tome na koje se zadatke dijete lakše koncentrira (je li to matematika ili pisanje...) pa počni graditi od toga. Daj mu doma za vikend zadatke za vježbu i mjeri vrijeme. Nije to situacija kao u razredu, ali imaš i drugu djecu doma koja će se potruditi da brata ometaju taman dovoljno da može vježbati.

Postavi "mamce" - daj mu da napiše štajaznam 2-3 rečenice (prema onome što vidiš da rade u školi) i reci da će moći van ili na računalo ako to napravi točno i brzo, u dogovorenom roku od npr. 10 minuta. Mi smo godinama (bez zafrkavanja) koristili vekericu i kuhinjski timer za uvježbavanje brzog rješavanja zadataka. MOžda nekome to izgleda okrutno, ali daje odlične rezultate, pogotovo kod djece koje imaju kratak interval pažnje.

Sretno!

[leonisa]

ovo je jedan od razloga zasto sam trazila odgodu.
i jos uvijek vodimo "rat" oko prepricavanja.
dodje iz kina, sta si gledala- joj kako se ono zove? o cemu se radi? joj ne znam. kako se zovu likovi? ne znam...
kad joj postavim ciljano pitanje ko je sta napravio, to zna odgovoriti.
zna nacrtati. ona zna o cemu se radi, al nema ona zivaca meni pricati.
ista stvar je sa silnim knjigama i stripovima koje je procitala. kad dodje do kraja, pitam ju o cemu se radi: a jooooj, zakaj me to sad pitas, a kaj te bas zanima, ne da mi se itd. nikad nisam dobila odgovor. moram ju tocno pitati konkretno pitanje da bi dobila odgovor (tako znam da cita s razumijevanjem).

no ista stvar je kao s malim od anem, samo ja ne znam kako je u vrticu, al znam kako je doma i ja luuudim na to.
kazem joj da pospremi igracke iz dn.sobe. i ona krene. ja se obratim muzu i nesto mu kazem, ne daj boze, pokazem, onda tog trena zaboravlja da je spremala, da sprema i da treba spremati, svoj fokus prebacuje na ovo sto ja radim, MM ili sto mi radimo/razgovaramo, tako da i kad zavrsimo, ona nastavlja igru, toootalno zaboravljajuci sta je radila i sta treba raditi.

ona nema koncentraciju dovoljno dugu zapamtiti necije ime.
jucer sam joj rekla da mi ima doci doma s tri imena djeteta u novom vrticu, a ako ih ne moze zapamtiti da ima svoju biljeznicu u ormaricu i neka ih zapamti.
ona ne zna kako joj se tete zovu...

odbija drustvene igre, nema ona zivaca za to. takodjer ne ferma ni puzzle, nikad nije...mah ne znam. odugovlacim poslati ju severici, a znam da trebam, iz vise razloga. najvise zbog nesrazmjera intelektualne zrelosti i emocionalne...srecom, za razliku od anem ja sam to uocila prije skole, pa imamo jos godinu dana radit na tome.

[ana.m]

Peterlin, super su ti svjeti, svakako ćemo probatii.

E sada..jučer sam bila na informacijama, pa mi je to učitelj i rekao. Svjesni smo toga oboje.
Zašto prije nitko nije obratio pažnju na to?
Nekako imam osjećaj da je prvi razred proletio onako, da poleti, a sada gledamo gdje smo. Pisali su test ponavljanja iz hrv. i matematike i vježbali su brzinu pisanja.
Hrv je riješio odlično, matematiku bi isto riješio odlično da mu se nije ne znam gdje žurilo (skroz kontradiktorno je l' da) a rečenice je pisao presporo baš zato jer je kasno počeo.

Dobio je zadatak i jučer smo s time počeli, svaki dan 20 minuta prepisivati rečenice. Upsio je prepisati 13 redaka što mi se ne čini tako malo za početak. To bi bilo 6 srednje dugačkih rečenia (Alisa u zemlji čuda)

Svakako ćemo probati s ovim. I svakako, tu sam za još raznoraznih savjeta.

[ana.m]

Joj, da to prepričavanje je koma!!! I kod nas tako, on uopće ne zna ponoviti kaj je pročitao! Ne zna se baš dobro izražavati. A to posebno kužim po tome što je Iva 3 godine mlađa puno bolja u tome.

[ana.m]

Opet, ja...Janko voli puzzle i legiće. Sčloži ih stvarno brzo i to je jedna stvar koja ga "drži", ali jako brzo riješi pa mu brzo i dosadi...
Čak mi je učitelj predložio da mu kupim kutiju novih sitnijih i višekomadnih puzzla da slaže ako ga to drži koncentriranim.
Ali ovo što piše leonisa o pospremanju i spremanju...identično i on!!

[leonisa]

L. je koncentrirana kad crta i pise svoje knjige/stripove. to moze i po 2h.
kao i rezuckanje skarama i roll play s igrackama. sve ostalo 0 bodova.

[Peterlin]

Opet, ja...Janko voli puzzle i legiće. Sčloži ih stvarno brzo i to je jedna stvar koja ga "drži", ali jako brzo riješi pa mu brzo i dosadi...
Čak mi je učitelj predložio da mu kupim kutiju novih sitnijih i višekomadnih puzzla da slaže ako ga to drži koncentriranim.
Ali ovo što piše leonisa o pospremanju i spremanju...identično i on!!

I legići su odlični - moji ih i dan danas slažu (krenuli u 5. i 6. razred) ali terapija je slagati malu cjelinu po uputama (kao i puzzle) a ne igrati se kako ti padne na pamet.

Još nešto:

Ograničiti elektroničke medije (jučer sam imala rat sa svojim mlađim sinom oko televizije) jer RAZARAJU koncentraciju. Računalo još nekako, jer to je interaktivna stvar (dozvoljavam do 45 minuta, ranije je to bilo 20 pa 30 minuta) ali televizija, pogotovo crtići s mini tv su smrt za koncentraciju.

Nakon sat vremena crtića moj mlađi je zombi, doslovce...

A svekrva nam je poklonila ogromni tv s ravnim ekranom (uff) i to se sad može povezati i s računalom blablabla pa moram i muža krotiti glede u svezi toga. Ali jučer smo oboje stali na istu stranu i PONOVNO dogovorili limite. Kod nas play station stoji u podrumu osim za vrijeme praznika (zimskih, ljetnih, proljetnih) ili duljih vikenda. Računalo se koristi, ali limitirano, a jučer sam podsjetila sina da ne može gledati 2 epizode serije dnevno (gubitak vremena i koncentracije) nego samo jednu. 45min je dovoljno, čak i previše ako dijete ima očitih smetnji koncentracije. Pa mojima treba bar isto toliko da se resetiraju koliko su proveli pred televizijom. Nedajbog da su zaboravili kakvu zadaću pa je idu pisati navečer - katastrofa!

Eto, to je moje iskustvo. Televizija i igrice su smrt za koncentraciju. To koristim samo kao mamac - prvo piši/čitaj/uči, a onda možeš pred tv! Amen!

[Peterlin]

Inače, motivacija za vježbanje instrumenta - koliko minuta si svirao, toliko minuta možeš na računalo! (zla baba)

[leonisa]

i legici 0 bodova. sve sto ima pravila, ne vrijedi.
jedino guess who, magarac, crni petar i tablic moze proci.
cak sam joj skinula vjesala i pronadji rijec na mob, i to nece, a inace obozava djecje enigmatske casopise i radne listove.

MM je napravio ogromnu gresku i kupio ipad iako sam se protivila jer sam znala sta ce se dogoditi. ok uci engleski, ali se toliko zatupljuje da to nije normalno.

[tanja_b]

ovo je jedan od razloga zasto sam trazila odgodu.
i jos uvijek vodimo "rat" oko prepricavanja.
dodje iz kina, sta si gledala- joj kako se ono zove? o cemu se radi? joj ne znam. kako se zovu likovi? ne znam...
kad joj postavim ciljano pitanje ko je sta napravio, to zna odgovoriti.
zna nacrtati. ona zna o cemu se radi, al nema ona zivaca meni pricati.
ista stvar je sa silnim knjigama i stripovima koje je procitala. kad dodje do kraja, pitam ju o cemu se radi: a jooooj, zakaj me to sad pitas, a kaj te bas zanima, ne da mi se itd. nikad nisam dobila odgovor. moram ju tocno pitati konkretno pitanje da bi dobila odgovor (tako znam da cita s razumijevanjem).

no ista stvar je kao s malim od anem, samo ja ne znam kako je u vrticu, al znam kako je doma i ja luuudim na to.
kazem joj da pospremi igracke iz dn.sobe. i ona krene. ja se obratim muzu i nesto mu kazem, ne daj boze, pokazem, onda tog trena zaboravlja da je spremala, da sprema i da treba spremati, svoj fokus prebacuje na ovo sto ja radim, MM ili sto mi radimo/razgovaramo, tako da i kad zavrsimo, ona nastavlja igru, toootalno zaboravljajuci sta je radila i sta treba raditi.

Hm, moj nije bitno drukčiji po tom pitanju, ali nikad nisam ni pomišljala na odgodu niti na činjenicu da mu je koncentracija slaba.
Naprotiv, u školi on po tom pitanju savršeno funkcionira. Sve zadatke riješi, uredno odgovara na pitanja punom rečenicom (istina, počeo je pisati šablonske odgovore da se što brže riješi zadatka koji ga ne zanima), ma kao savršeno dijete.
Kod kuće - ovako kako opisuješ. Bilo kakav detaljčić može mu odvući pažnju od "dosadnih" zadataka (npr. jelo, oblačenje, pospremanje, i sl. ). Kad je njegova igra u pitanju, itekako je koncentriran.
Ljetos sam mu zadavala da piše po par rečenica o tome što je radio na ljetovanju i inače, da se malo "spusti na zemlju" i usput vježba pisanje (jer je zaboravljao stavljati točke na kraj rečenice, veliko slovo na početak, kvačice na slova i sl.). To mu je bila najgora muka, sjeo bi za stol, napisao jednu rečenicu i onda zujao 15 minuta jer mu se nije dalo razmišljati. Ne jednom smo se posvađali kod takvih zadataka.
A sad, kad je počela škola, vidim - svi odgovori u bilježnicama su na mjestu, rečenice savršene, velika slova, točke, ma sve štima.
Pa si mislim, da sam možda i ja prezahtjevna u nekim područjima

Inače, motivacija za vježbanje instrumenta - koliko minuta si svirao, toliko minuta možeš na računalo! (zla baba)

Bogme, ovo kod mene ne bi prošlo! Nema šanse da ga pustim za računalo dulje od pola sata u komadu, a vježbati već sad treba više od toga Ali uvjetovati računalo nakon vježbanja, to uglavnom funkcionira (bitan je samo redoslijed radnji).

[tanja_b]

I slažem se s Peterlin da su elektronički mediji razarači koncentracije, zato ih i nastojim smanjiti što je više moguće. Uglavnom uspijevamo nekako (ali play station i slično nema pristupa u našu kuću).

[Peterlin]

i legici 0 bodova. sve sto ima pravila, ne vrijedi.
jedino guess who, magarac, crni petar i tablic moze proci.
cak sam joj skinula vjesala i pronadji rijec na mob, i to nece, a inace obozava djecje enigmatske casopise i radne listove.

MM je napravio ogromnu gresku i kupio ipad iako sam se protivila jer sam znala sta ce se dogoditi. ok uci engleski, ali se toliko zatupljuje da to nije normalno.

Za predskolce i vjezbanje koncentracije - skini Sebran, besplatan je i radi i na hrvatskom jeziku. Ima vjesala unutra, ima pogadjanje rijeci, ima jednostavne matematicke zadatke i slicno.

Evo tu skini: http://www.wartoft.nu/software/sebran/croatian.aspx

Instalacijski software i isti, a poslije ga podesiš na hrvatski, engleski, njemački i slično. Moji dečki su već veliki, pa ponekad koriste Sebran za vježbanje stranih jezika.

Enigmatika isto nije losa, kao ni labirinti, spajanje tockica i drugi zadaci. Cak i omrazene BOJANKE dobre su kod ovakve djece za vjezbanje koncentracije (nisam ja to izmislila, previse vremena su moja djeca provela kod logopeda, a i sama sam se uvjerila sto daje rezultate - svaki roditelj treba pronaci ono sto kod njegovog djeteta pali).

Inace, od aktivnosti za drzanje paznje jos smo koristili ovo:

- glina, glinamol i plastelin (samo i u kombinaciji sa slamkama i cackalicama)
- kesteni i zirovi - oblikovanje zivotinja od jesenskih plodova sa cackalicama
- vuna, spage i slicno (vezivanje cvorova i masnica, razno)
- igre vodom (pretakanje, prelijevanje)
- kolaz
- krumpirova tiskara
- igranje s kartonskim kutijama (izrada dvoraca, vozila i nastambi)

Joj, koliko toga ima.... vec sam pola i zaboravila, pa pisem ovako zbrda zdola kako mi padne na pamet.

[leonisa]

dobro, to je bio jedan od razloga. da je bio jedini vjerojatno ni ja ne bi.

dajte jos savjeta za vjezbu koncentracije

[Peterlin]

dobro, to je bio jedan od razloga. da je bio jedini vjerojatno ni ja ne bi.

dajte jos savjeta za vjezbu koncentracije

Nema tu neke mudrosti. Treba vjezbati (trenirati) i malo pomalo produljivati interval paznje. To ti je isto kao i trcanje ili gimnastika - nakon nekog vremena ide bolje.

[Peterlin]

Bogme, ovo kod mene ne bi prošlo! Nema šanse da ga pustim za računalo dulje od pola sata u komadu, a vježbati već sad treba više od toga Ali uvjetovati računalo nakon vježbanja, to uglavnom funkcionira (bitan je samo redoslijed radnji).

Što se tiče minuta sviranja, i mi smo to odavno prerasli (količinu vježbanja), ali baš tako smo krenuli. To su savjeti za početnike.

[ana.m]

Legiće slaže isključivo po uputama, nemamo one neobavezne uopće, sve legiće koje imamo su tematski i sve je po svojim kutijama složeno.
Crtiće ne gleda, ali obožava Dicovery! E to bi mogao gledati...satima!

[Freja]

Hm, moj nije bitno drukčiji po tom pitanju, ali nikad nisam ni pomišljala na odgodu niti na činjenicu da mu je koncentracija slaba.
Naprotiv, u školi on po tom pitanju savršeno funkcionira. Sve zadatke riješi, uredno odgovara na pitanja punom rečenicom (istina, počeo je pisati šablonske odgovore da se što brže riješi zadatka koji ga ne zanima), ma kao savršeno dijete.
Kod kuće - ovako kako opisuješ. Bilo kakav detaljčić može mu odvući pažnju od "dosadnih" zadataka (npr. jelo, oblačenje, pospremanje, i sl. ). Kad je njegova igra u pitanju, itekako je koncentriran.
Ljetos sam mu zadavala da piše po par rečenica o tome što je radio na ljetovanju i inače, da se malo "spusti na zemlju" i usput vježba pisanje (jer je zaboravljao stavljati točke na kraj rečenice, veliko slovo na početak, kvačice na slova i sl.). To mu je bila najgora muka, sjeo bi za stol, napisao jednu rečenicu i onda zujao 15 minuta jer mu se nije dalo razmišljati. Ne jednom smo se posvađali kod takvih zadataka.
A sad, kad je počela škola, vidim - svi odgovori u bilježnicama su na mjestu, rečenice savršene, velika slova, točke, ma sve štima.
Pa si mislim, da sam možda i ja prezahtjevna u nekim područjima

Bogme, ovo kod mene ne bi prošlo! Nema šanse da ga pustim za računalo dulje od pola sata u komadu, a vježbati već sad treba više od toga Ali uvjetovati računalo nakon vježbanja, to uglavnom funkcionira (bitan je samo redoslijed radnji).

I slažem se s Peterlin da su elektronički mediji razarači koncentracije, zato ih i nastojim smanjiti što je više moguće. Uglavnom uspijevamo nekako (ali play station i slično nema pristupa u našu kuću).

I mi smo tu negdje. U školi dobro (barem mi tako kažu), doma katastrofa. I zbog toga sam sretna zbog boravka, jer tamo napravi što treba u predviđeno vrijeme. Jedina bitna razlika od druge djece o kojoj govorimo ovdje je što D odlično čita s razumijevanjem. Nekoliko puta sam mislila da mi laže da je nešto pročitao (jer pročita prebrzo) no što god da ga pitam, sve zna - uključujući i imena i redoslijed radnje. Je li to posljedica radionica na koje smo išli do prošle godine, ne znam, ali to mu zaista ide.

Za razliku od tanje_b, mi nažalost nismo dovoljno ustrajali u pisanju preko ljeta (duga priča, niz ružnih okolnosti koje su nam većinu ljeta odvlačile pozornost na sasvim drugačije stvari) pa se sad mučimo s velikim slovom u imenima i na početku rečenice. Ostalo je u redu.

Sad je počeo svirati i otprilike imamo isto pravilo - o vremenu koje provede vježbajući instrument ovisi vrijeme koje može iskoristiti za računalo, ali isključivo vikendom (kroz tjedan zapravo ionako nema vremena). Play-station nema šanse kod nas (tj. mene - tata bi ga rado!). Imamo jednu konzolu koju dopuštam malo više nego druge igrice, pogotovo za trenutke kad moramo negdje čekati ili dok se vozi u autu, ali ta, uz ponešto skakanja i borbe, tjera na učenje (matematike, engleskoga, čega već) pa ipak nije samo zlo.

anam, imate li mogućnosti upisati ga na neki instrument? Ne mora biti glazbena škola - tečaj, privatno, što god. Mi smo inzistirali (ok, i on je htio) na glazbenoj velikim dijelom baš iz ovih razloga - da se nauči strpljenju, upornosti, mirnom stavu (jer on ne može dvije sekunde sjediti na miru, stalno se vrpolji).

[ana.m]

Njega zanima nogomet... Htjeli smo ga probati ubaciti na gitaru, niej mi djelovao zainteresirano...

[Peterlin]

Njega zanima nogomet... Htjeli smo ga probati ubaciti na gitaru, niej mi djelovao zainteresirano...

Pa nema veze, za djecu s kratkim intervalom pažnje sport i fizička aktivnost je jako jako važna i u pravilu daju bolje rezultate kad se dobro fizički ispucaju. Treba samo postaviti "okvir" tipa redovni treninzi uvijek istog trajanja, da se dijete ne premori i da tjedan ima strukturu + eventualno vikendom slobodno divljanje kao nagrada nakon pisanja /čitanja...

Za gitaru ti je rano, tek slijedeće godine mu je vrijeme za glazbenu školu, kad krene u 3. razred, a za tečaj uopće nikad nije kasno.

[Freja]

Njega zanima nogomet... Htjeli smo ga probati ubaciti na gitaru, niej mi djelovao zainteresirano...

Kod nas je atletika nagrada. Ići će na atletiku sve dok su škola i glazbena škola pod kontrolom, tj. dok redovito izvršava svoje obaveze. (Ono što mu nisam rekla je da neće tako lako ostati bez atletike jer mu stvarno treba nešto gdje se može istrčati i ispuhati, dakle i mi želimo da ide. No on vjeruje da na trening ide samo ako sve drugo obavi kako treba i na vrijeme. Grozne su mi te ucjene, ali to kod njega za sada pali. I ne znam kako drugačije, jer da si sam organizira vrijeme, sve vrijeme bi bio za računalom.)

[hibiskus]

kod nas se sve u skoli napravi brzo i tocno, pomaze drugima kojima ide sporije... ali nista van onoga sto se trazi imaju super uciteljicu u boravku i ona im nekad zada dodatne zadatke, u pocetku ih je rjesavala, sad nece, radije nesto crta. uglavnom skola sve 5.
doma, skroz druga prica.
ponekad se i rasplace jer ju "tjeramo" da vjezba citanje, sve procitano zna prepricati, ali cijedi iz sebe, ko da je na mukama.

medjutim javila sam se jer sam htjela pitati, znaju li vasa djeca prepricati svoj skolski dan?
kod nas to izgleda zbrda-zdola, pa se ne moze sjetiti sto je bilo za rucak, koje je predmete imala, sto je radila, da li je to bilo u ponedjeljak ili srijedu, koliko puta su bili vani za vrijeme boravka... uglavnom nesto suvislo od nje cuti nakon skole ili bar za vikend je nemoguce
da li vasi skolarci znaju prepricati vlastite dogadjaje?

[Freja]

medjutim javila sam se jer sam htjela pitati, znaju li vasa djeca prepricati svoj skolski dan?
kod nas to izgleda zbrda-zdola, pa se ne moze sjetiti sto je bilo za rucak, koje je predmete imala, sto je radila, da li je to bilo u ponedjeljak ili srijedu, koliko puta su bili vani za vrijeme boravka... uglavnom nesto suvislo od nje cuti nakon skole ili bar za vikend je nemoguce
da li vasi skolarci znaju prepricati vlastite dogadjaje?

Ako jako inzistiram, a to znači da smo se i posvađali zbog toga, onda se svega sjeti (odjednom!). Ali inače je baš ovako kako opisuješ. Njemu se to jednostavno ne da i nije mu važno. Na to su nas upozorili i na radionicama kod TS i rekli nam da neka izbjegavamo pitanja poput kako je bilo danas u školi, što ste radili. Ako već želimo/moramo saznati što je bilo, da pitamo konkretnije, npr. jeste li danas pisali diktat iz hrvatskog. ALi najbolje ih je pustiti da sami odrede kad će nam i što ispričati. Ja zato puno pitam učiteljice i one znaju zašto je to tako i nemaju ništa protiv.

[leonisa]

freja, moze vise o radionicama?

kako ste do radionica dosli.
ja bi ju odvela na testiranje jer su ju testirali u vrticu (starom) i rekli su da je darovita (da sad ne idem u detalje), to isto su u par dana primjetile i rekle mi tete u novom vrticu, ali ne znam sta reci, zbog cega trazim termin kod TS :zbunjena:

[rahela]

vidim da nismo usamljeni
prepoznajem Roka u većem dijelu navedenog
čita non stop i stalno (najbolji čitač u razredu), ali prepričavanje katastrofa
ako ga ispitujem konkretna pitanja, na sva odgovara točno i bez problema
dakle, nije da čita bez razumijevanja, sve zna, ali ne zna posložiti priču u glavi i prepričati
matematika mu šteka, tj. kad skuži zadatke, onda je ok., ali do tada bože sačuvaj
puzzle nikad nije volio, bojanke kao da mu dajem kaznu,
legiće voli, ali isto ne po uputama, nego da sam slaže (al ajde, to je bar nešto što ga mogu motivirati)
ima sportsku aktivnost 2x tjedno i isto mu je rečeno da ako škola ne ide kako treba, da prestajemo s treninzima (koji mu život znače)

sve u svemu, pratim temu i nadam se poboljšanju svih klinaca

[la_mama]

baš zbog problema koncentracije i pažnje idemo na radionice Tanje Sever.
upravo smo odradili prvu, za predškolarce. koliko vidim, rade i sa školarcima. za sada smo jako zadovoljni.

do radionica smo došli tako da smo još prošle godine zatražili obradu kod TS. razlog je bio nemogućnost
praćenja tečaja engleskog u vrtiću. bio je preživahan, nije mogao sjediti tih 45 minuta, skakutao je, uopće nije mogao
pratiti nastavu. probat ćemo opet ove godine s engleskim, ipak je malo zreliji i mirniji.

generalno, koncentracija kod njega štima dok se bavi nečim što ga zanima (crtanje, legići, itd).
ali čim se počne s bilo kojim oblikom predavanja, odzuji dok si rekao keks.

[Peterlin]

freja, moze vise o radionicama?

kako ste do radionica dosli.
ja bi ju odvela na testiranje jer su ju testirali u vrticu (starom) i rekli su da je darovita (da sad ne idem u detalje), to isto su u par dana primjetile i rekle mi tete u novom vrticu, ali ne znam sta reci, zbog cega trazim termin kod TS :zbunjena:

Dobro je da ides kod TS. Tamo ce ti prvo napraviti dijagnostiku, pa onda (po potrebi) predloziti radionice.

Inace, to sto je dijete darovito nema nikakve veze s intervalom paznje (imam doma nezgodnu kombinaciju ocite darovitosti + kratkog intervala paznje + smetnji citanja i pisanja). Darovito dijete ti prema mom nevelikom iskustvu samo znaci da ces se morati potruditi naci vise aktivnosti doma i izvan kuce da zadovolje djetetovu glad za znanjem, informacijama i aktivnostima. Istovremeno treba raditi na razvijanju radnih navika, strukturirati vrijeme i slicno, da se dijete ne izgubi u marijaterezijanskom skolskom sustavu (i danas sutra u stvarnom zivotu!).

TS ce ti dati jasne upute sto su djetetove jake strane, sto zapinje i kako to u konkretnom slucaju polako privoditi zadovoljavajucem nacinu ponasanja.

Evo ti primjer (iako sam ja to kod svog sina otkrila sama, a TS mi je potvrdila): moje kreativno dijete nema nikakav osjecaj za vrijeme i strukturu, pa ga treba nauciti kako da sam sebi pomogne. Knjige za nastavu slaze po hrpama REDOM kako predmeti dolaze, pa na isti naci u torbu. Dugo vremena imali smo timer koji je zvonio kad je trebalo ici u skolu/glazbenu ili sjasiti s racunala ili televizije. Tek sad u petom razredu vide se rezultati. S radionicama i bez njih to je DUGOTRAJAN proces i nije jednak kod svakog djeteta. Kod nas KALENDAR visi na vidnom mjestu, oznacene su A i B smjene, na malom kalendaru pisu datumi provjera znanja, roditeljskih sastanaka (da djeca ne misle kako je to samo za njih) i drugih obveza. U torbi je informativka u koju si biljezi promjene rasporeda. ALI trebalo je dugo da si dijete uz nasu pomoc nadje odgovarajuci nacin funkcioniranja. S druge strane, stariji sin je sam po sebi organiziran i nikad mu nije trebalo izvana graditi sustav potpore.

Eto, mozes tu cuti svasta, ali na kraju doma ostajes sa svojim djetetom koje je jedinstveno i koje ce odrasti u jedinstvenu odraslu osobu. Vjerojatno ce ti nesto od ovih ideja biti korisno, drugo potpuno neupotrebljivo. Uvijek je tako.... Mnoge stvari rijese se same od sebe kako dijete raste. Samo se jednom osvrnes i pomislis - gle, to je prerastao/prerasla...

[leonisa]

da i meni je vrtic potvrdio ono sto sam znala, odnosno to testiranje kod psihologa. nisam znala da je u nekim segmentima "toliko iznad", s druge strane ona je doslovno u svom filmu. kreativna je i mastovita bez granica, al bas zbog toga je tesko bit prizemna i imat koncentraciju pa i za iole ozbiljnije razgovore. nas razgovor oko skole, nakon sto sam joj rekla pluseve i minuse odlaska i ostanka, ona je, na moje pitanje sta ona misli o tome tj. jel bi isla ili ne, odgovorila, jel sad mozemo ici na sladoled?
skuzim kad ju u razgovoru pogubim i izgubim i to je vrlo rano.

znaci nazvat i narucit se na obradu.

[tanja_b]

Ali inače je baš ovako kako opisuješ. Njemu se to jednostavno ne da i nije mu važno. Na to su nas upozorili i na radionicama kod TS i rekli nam da neka izbjegavamo pitanja poput kako je bilo danas u školi, što ste radili. Ako već želimo/moramo saznati što je bilo, da pitamo konkretnije, npr. jeste li danas pisali diktat iz hrvatskog. ALi najbolje ih je pustiti da sami odrede kad će nam i što ispričati.

Ovako je i kod nas. I ne zamjeram mu. Pa ni ja ne bih znala točno prepričati svoj radni dan, da me netko pita.
Od mame profesorice naučila sam nešto što je ona naučila od svojih učenika - nikad ne pitati dijete famozno pitanje "Kako je bilo u školi" Pitam ga koje predmete su imali, a kako već znam i raspored napamet, pitam ga što su radili na kojem satu, koliko je bilo zadaće, jesu li pisali testove, je li mu bilo zanimljivo ili dosadno... konkretna pitanja obično daju i konkretne odgovore. A ako ga ulovim u dobrom filmu, krenut će i sam prepričavati ono što mu je bilo važno tog dana (najčešće izvještaji iz boravka, tko je za koga igrao, tko je zabio gol, tko se kome smijao...).

[leonisa]

ja mrzim pitanje kako je bilo u skoli :traume:
nikad ne pitam kako je bilo u vrticu. pitam konkretno, sta su radili, jesu li bili vani, sta su jeli, jesu spavali, ima li zadace itd.
no za sve dobijem: ne znam.
ili jeste bili vani: mislim da jesmo....

[Jurana]

Znate kako ja to izvedem? Iz čista mira mi prepričam u detalje svoj dan i onda, najčešće, prepriča i on svoj, a da mu ne moram ni postaviti pitanje.
Ako baš ni sama ne znam šta bih pričala, onda su pitanja: Šta ti je danas u školi bilo najbolje? Šta najgore? Tko je redar? itd.
Ana.m je prošle godine imala neku temu koja se na kraju pretvorila baš u to: kako od njih saznati išta o danu u školi? Bilo je odličnih postova.

leo, simpatično mi je pratiti tvoj put prihvaćanja ideje o L.-inoj darovitosti. Od onog po njima je ona navodno darovita i štoveć do ovog znači prijaviti se za obradu... Čekamo te na temi o darovitoj djeci, kao sljedeće

[hibiskus]

Ako jako inzistiram, a to znači da smo se i posvađali zbog toga, onda se svega sjeti (odjednom!). Ali inače je baš ovako kako opisuješ. Njemu se to jednostavno ne da i nije mu važno. Na to su nas upozorili i na radionicama kod TS i rekli nam da neka izbjegavamo pitanja poput kako je bilo danas u školi, što ste radili. Ako već želimo/moramo saznati što je bilo, da pitamo konkretnije, npr. jeste li danas pisali diktat iz hrvatskog. ALi najbolje ih je pustiti da sami odrede kad će nam i što ispričati. Ja zato puno pitam učiteljice i one znaju zašto je to tako i nemaju ništa protiv.

isli smo mi na radionice kod TS, sve znam oko famoznog pitanja - sto je danas bilo u skoli?
ALI, postoje stvari koje meni ne padnu na pamet da pitam, pa onda sretnem vjerouciteljicu koja mi kaze - joooj kako ste vi sretni, vasa kcer je jedina obranila curicu kojoj su se rugali. zbog toga smo sljedeci sat pricali samo o tome kako se treba lijepo ponasati i vasa je bila primjer.
a ja prvi puta cujem za to.
kad je pitam, ona je zbunjena, pa da bilo je to, al se ne sjecam kad tocno, mozda i prosle godine....
uuuh pa kako se ne sjecas? to je bilo prije 10 DANA.

kad je pitam koji su likovi u carobnici lili, sve ce ih nabrojati u pola noci, a na pitanje tko je dao zadacu jutarnja ili ucitejica iz boravka?
odgovor je otprilike, hhhmmm ne znam tocno, cekaj da se sjetim, pa ko da je to bitno...
a meni para iz usiju...

a mozda ja dramim bezveze

[Peterlin]

isli smo mi na radionice kod TS, sve znam oko famoznog pitanja - sto je danas bilo u skoli?
ALI, postoje stvari koje meni ne padnu na pamet da pitam, pa onda sretnem vjerouciteljicu koja mi kaze - joooj kako ste vi sretni, vasa kcer je jedina obranila curicu kojoj su se rugali. zbog toga smo sljedeci sat pricali samo o tome kako se treba lijepo ponasati i vasa je bila primjer.
a ja prvi puta cujem za to.
kad je pitam, ona je zbunjena, pa da bilo je to, al se ne sjecam kad tocno, mozda i prosle godine....
uuuh pa kako se ne sjecas? to je bilo prije 10 DANA.

kad je pitam koji su likovi u carobnici lili, sve ce ih nabrojati u pola noci, a na pitanje tko je dao zadacu jutarnja ili ucitejica iz boravka?
odgovor je otprilike, hhhmmm ne znam tocno, cekaj da se sjetim, pa ko da je to bitno...
a meni para iz usiju...

a mozda ja dramim bezveze

Da, dramis bezveze isto kao i ja . Ne mogu si pomoci...

Ja razumom znam da djeca jednostavno ne gledaju oko sebe na isti nacin kao i mi. Ono sto je mom sinu vazno (citati iz Garfielda ili 5 detektiva umjesto Carobnice Lili, ali ista stvar) a nikada ni jedan od mojih sinova nije znao odgovoriti na pitanje sto je bilo za rucak... Doslo mi je to do pameti kad je mm-a popodne pitala njegova mama sto sam ja kuhala taj dan, a on pojma nema jer mu ta informacija nije na listi prioriteta.

Odustala sam od pitanja o skoli na taj nacin da trazim pricu. Trazim informacije kratke i jasne sto ima za zadacu i to je to. Klinci ponekad ispricaju nesto, ponekad nista, ponekad tek drugi dan.... A ponekad me iznenade i prijave neke stvari koje ih se dojme (starijem odlazi omiljena prof. iz matematike i dolazi nova - iznenadila sam se sto je to ispricao), a mnoge bome doznam tek na roditeljskom ili uopce ne doznam...

Treba se pomiriti da djeca malo pomalo grade svoje zivote u koje mi vise nemamo 100% uvida i to je normalan dio odrastanja, ali to mene ne zaustavlja da ipak pitam sto ima novoga... Svaki dan.

[tanja_b]

Treba se pomiriti da djeca malo pomalo grade svoje zivote u koje mi vise nemamo 100% uvida i to je normalan dio odrastanja, ali to mene ne zaustavlja da ipak pitam sto ima novoga... Svaki dan.

Da, ovo i meni često pada na pamet. Koliko toga iz škole mi on ne ispriča, a saznam to tek kasnije ili usput. Kao npr. da su mu se prošle godine dečki konstantno rugali zbog tenisica koje ima za tjelesni, a on uopće nije smatrao bitnim da mi to kaže, sve do trenutka kad smo kupovali nove tenisice ove godine.

A na temu koncentracije... kako rekoh, u školi nema s tim problema, ali doma ima. Bolje rečeno, ja imam problema s njegovom koncentracijom, + MM koji je također glavom visoko u oblacima = obitelj s dva muška koji lebde u nekim svojim mislima a zemaljske stvari ih uopće ne tangiraju

Kod nas pomaže zadavanje kratkih i jasnih uputa, s određenim redoslijedom. Naročito je to važno ujutro, kad se treba na vrijeme spremiti za školu, a još je pospan i razvlačio bi se. Također, dobije konkretne upute što i kojim redom kad dođe iz škole. Primijetila sam i to da je prizemljeniji i koncentriraniji kad mora neke stvari napraviti sam, a ne da mu stalno netko visi za vratom i provjerava ga.
Ali i dalje za stolom najčešće sjedi, sa žlicom u ruci, i bulji u prazno - zaboravi jesti jer se zamislio

[cvijeta73]

Da, dramis bezveze isto kao i ja . Ne mogu si pomoci...

Ja razumom znam da djeca jednostavno ne gledaju oko sebe na isti nacin kao i mi. Ono sto je mom sinu vazno (citati iz Garfielda ili 5 detektiva umjesto Carobnice Lili, ali ista stvar) a nikada ni jedan od mojih sinova nije znao odgovoriti na pitanje sto je bilo za rucak... Doslo mi je to do pameti kad je mm-a popodne pitala njegova mama sto sam ja kuhala taj dan, a on pojma nema jer mu ta informacija nije na listi prioriteta.

Odustala sam od pitanja o skoli na taj nacin da trazim pricu. Trazim informacije kratke i jasne sto ima za zadacu i to je to. Klinci ponekad ispricaju nesto, ponekad nista, ponekad tek drugi dan.... A ponekad me iznenade i prijave neke stvari koje ih se dojme (starijem odlazi omiljena prof. iz matematike i dolazi nova - iznenadila sam se sto je to ispricao), a mnoge bome doznam tek na roditeljskom ili uopce ne doznam...

Treba se pomiriti da djeca malo pomalo grade svoje zivote u koje mi vise nemamo 100% uvida i to je normalan dio odrastanja, ali to mene ne zaustavlja da ipak pitam sto ima novoga... Svaki dan.

sviđa mi se cijeli post i slažem se s njime, a po ovim opisima, puno toga kao da se na mog j odnosi
i, fakat nije bitno koja je učiteljica dala zadaću to je kad ih ja pitam što ste imali za ručak. nikad, nikad mi ne znaju odgovoriti, niti jedan niti drugi. pojma nemaju. a ja i dalje pitam

[Jurana]

Evo te teme :nova_pomikaki: (gdje se pisalo kako razgovarati o danu u školi)

[hibiskus]

ajde dobro, bar nisam jedina

sad sam se sjetila da je ona dugo i price prepricavala odnazad, pa malo skoci na pocetak, pa na kraj, sredinu ili izostavi ili je se sjeti na kraju. nama su jako pomoge karte pricosvijet http://www.planetopija.hr/hr/knjizara/knjiga/1943 pa evo mozda nekome pomogne, nas je dosovno spasilo. to joj je bilo jako interesantno i nakon samo par pokusaja shvatila je da sve sto prica mora imati gavu i rep ako zeli da ju drugi razumiju.
za vlastite dogadjaje joj jos ocito nije kliknulo, a vajda bude kako odrasta

[hibiskus]

sviđa mi se cijeli post i slažem se s njime, a po ovim opisima, puno toga kao da se na mog j odnosi
i, fakat nije bitno koja je učiteljica dala zadaću to je kad ih ja pitam što ste imali za ručak. nikad, nikad mi ne znaju odgovoriti, niti jedan niti drugi. pojma nemaju. a ja i dalje pitam

pa nije bitno njoj, ali meni je, odnosno nije bilo dok nije dosao roditeljski i vecina roditelja diglo galamu da uciteljica iz boravka zadaje preteske zadatke, a ja u cudu. i naravno tada prvi puta cujem da ta uciteljica zadaje vecinu zadace.

al da, dramim, vec sam sama sebi rekla da cu olabaviti . meni bi trebale radionice kod TS

[tanja_b]

nikada ni jedan od mojih sinova nije znao odgovoriti na pitanje sto je bilo za rucak...

Sad sam se podsjetila, to famozno pitanje što je za ručak mi se obilo o glavu. U 1. razredu sam ga pitala što je za ručak skoro svaki dan, i skoro svaki dan sam dobivala isti odgovor (pužeki s mesom). Da bi mi postalo sumnjivo i otišla sam do školske kuhinje pogledati jelovnik, a kad tamo neki skroz deseti meni. Pa mi je na kraju skrušeno priznao da mi, svaki put kad je za ručak nešto što ne voli, slaže, da ga ne bih dalje ispitivala.
Što mi je pokazalo da je on itekako koncentriran, samo na svoj način

[vertex]

Što mi je pokazalo da je on itekako koncentriran, samo na svoj način

To je, barem za neku djecu s ove teme, cijela bit. Meni je D. pred koju godinu fino rekao: "Aaa, dosadno mi je o tome ti govorit!" A kad je njemu nešto dosadno, to ne treba ni postojati, što se njega tiče.
Ali ne znam je li Janko spada u te, ili ipak ne. Jer on se i u školi teško koncentrira? Ana, kakva je atmosfera u boravku? Iz razreda od A. su se djeca pomalo ispisivala iz boravka, ona kojima je bilo teško radit u ne baš bajnim uvjetima (učiteljice iz boravka nisu bile baš sjajne i bilo je buke i nereda).

[krojachica]

ana.m, možda bi ga motiviralo da on kroz igru čita, prepričava mlađim sestrama,
onako da se igraju pričaonice, čitaonice, školice, a da je on učitelj...
kod nas to sada odlično funkcionira i čita se svakodnevno nekoliko pričica ili pjesmica,
a inače smo muku mučili kad je preko praznika trebalo sjesti za stol i nešto pisati i čitati.

[rahela]

Da, dramis bezveze isto kao i ja . Ne mogu si pomoci...

ovo je moje ključno pitanje
kako mogu znati da li dramim bez veze?
ok. ne dramim kad mi ne ispriča što je bilo za ručak, to nije ni meni bitno (jer znam da jede što god bilo)
ne znam kako odrediti "dozu dramljenja" da ona ipak ima neki efekt, ono da ne ispadne da ga uopće ništa ni ne ispitujem, rekao bi mi da ne obraćam pažnju na njega i da mene nije briga

koja su to pitanja (odnosno neodgovori) kad je potrebno dramiti?

ja dramim kada on ima neku zadaću, moram ga podsjetiti da napiše (eng. i vjeronauk ne pišu zadaću u boravku, nego doma), on se izmotava, cvili da ne zna što treba, kako treba, koliko treba, do kada treba, s čim treba....
jel da ga pustim da ne napiše zadaću? ili da ju napiše površno (a znam da može bolje, samo ga ne interesira)?

[cvijeta73]

jel da ga pustim da ne napiše zadaću? ili da ju napiše površno (a znam da može bolje, samo ga ne interesira)?

ne znam odgovor na ovo pitanje, al ja ga ne pustim
ako uvatim, ako ne, onda napiše valjda u školi, pod odmorom. i to se zna desiti.

jučer je (5 razred) imao tešku pjesmicu za naučiti napamet, baš tešku. htio odustati nakon 10 min pokušaja. koncentracija ne na nuli nego ispod nule debelo. baš smo se namučili. navikao je da mu sve ide lako i od prve, čim je nešto gdje mora malo zagrijati stolicu (a to se desilo valjda dva puta u cijelom školovanju) - problem.
bleji u tu pjesmicu, bleji, i ništa, apsolutno ništa mu ne ulazi u glavu.
majko moja.
strpljenja i živaca. tri sata smo zajedno učili. mislim da ću znat tu pjesmu napamet do kraja života.
inače nikad s njim ne učim, ne znam bi li ih imala da je stalno tako, majke mi moje. šok mi bio ovo jučer

[Peterlin]

ja dramim kada on ima neku zadaću, moram ga podsjetiti da napiše (eng. i vjeronauk ne pišu zadaću u boravku, nego doma), on se izmotava, cvili da ne zna što treba, kako treba, koliko treba, do kada treba, s čim treba....
jel da ga pustim da ne napiše zadaću? ili da ju napiše površno (a znam da može bolje, samo ga ne interesira)?

Ja kao i cvijeta ne pustim (barem nisam puštala u prva četiri razreda). Moji dečki su već veći pa mislim da im je korisno tu i tamo pustiti da nauče nešto na taj način da dođu bez zadaće...ali sad su se već stabilizirale radne navike pa toga ima malo. Inače, odahnula sam kad je moj mlađi krenuo u peti razred. Njemu su prva četiri očito bila čista dooosadaaaaa.... Znala sam za to, ali što da radim? Netko nauči prije, netko kasnije da u životu ima i takvih stvari - neke su dosadne, neke teške (kao ovo što je cvijeta napisala za pjesmicu), sve u rok službe.

[leonisa]

Jurana, preglomazan mi je taj topik. Probala sam ga citati u par navrata al to mi je ko kad je tramvaj krcat pa me ulovi glaustrofobija i iste sekunde moram van treba neki post koji ce biti za pocetnike, onako uvod, da se ne obeshrabrimo.
ja sam svoju sad krenula na putu do doma ispitivati o danu u vrticu i rekla mi je da joj se ne da o tome sad pricati. I to postujem. Ali i dalje ne zna kako se zove curica s kojim se igrala i nije zapamtila ime tete. Niti jedno drugo ime. Za sestipogodisnjakinju ipak ocekujem da nakon vise od tjedan dana zna kako joj se zovu tete i bar jedno ime iz grupe, zar ne?

[Jurana]

ma zna ona, samo joj se ne da. pa i rekla ti je

[hibiskus]

Jurana, preglomazan mi je taj topik. Probala sam ga citati u par navrata al to mi je ko kad je tramvaj krcat pa me ulovi glaustrofobija i iste sekunde moram van treba neki post koji ce biti za pocetnike, onako uvod, da se ne obeshrabrimo.
ja sam svoju sad krenula na putu do doma ispitivati o danu u vrticu i rekla mi je da joj se ne da o tome sad pricati. I to postujem. Ali i dalje ne zna kako se zove curica s kojim se igrala i nije zapamtila ime tete. Niti jedno drugo ime. Za sestipogodisnjakinju ipak ocekujem da nakon vise od tjedan dana zna kako joj se zovu tete i bar jedno ime iz grupe, zar ne?

kao da si opisala moje dijete u vrticko doba.
nije zapamtila imena jer joj te osobe nisu bitne, tako je to prokomentirala tanja sever. mene je to ipak malo brinulo, dok nije pocela uciti engleski u vrticu i dok od prvog sata nije zapamtila kako joj se zove uciteljica i koja djeca znaju najbolje engleski. tad je znala imena i prezimena sve djece, jer joj je to, ocito, bilo vazno.

[Freja]

Sad sam se podsjetila, to famozno pitanje što je za ručak mi se obilo o glavu. U 1. razredu sam ga pitala što je za ručak skoro svaki dan, i skoro svaki dan sam dobivala isti odgovor (pužeki s mesom). Da bi mi postalo sumnjivo i otišla sam do školske kuhinje pogledati jelovnik, a kad tamo neki skroz deseti meni. Pa mi je na kraju skrušeno priznao da mi, svaki put kad je za ručak nešto što ne voli, slaže, da ga ne bih dalje ispitivala.
Što mi je pokazalo da je on itekako koncentriran, samo na svoj način

I mojoj mami s mojom darovitom sestrom! Kod njih je svaki dan bila pašteta za doručak i, isto, tjestenina s mesom za ručak. Ali ona čak nije imala ni motiv da laže kad je bilo nešto što ne voli - ona je jednostavno lagala jer su joj ta pitanja bila dosadna, a ovako je imala spreman odgovor.
Stoga ne inzistiram na tim pitanjima - kad me zanima, pogledam na oglasnoj ploči što su jeli. Pitam samo važne stvari, a ostalo saznam od učiteljica, na roditeljskom ili od drugih roditelja. Tako je kako je. Malo je zeznuto kad mi se nešto sjeti reći 5 do 12, kao kad je trebao donijeti odjeću da se preodjene u pilota (!) pa ti smišljaj rekvizite u 10 navečer za drugo jutro.
.

meni bi trebale radionice kod TS

Još malo OT, u našoj grupi kod TS smo upravo to zaključili - da su djeca spremna za raspuštanje grupe (tj. postigli su cilj u određenom trenutku), ali da mi roditelji nismo Kod mene je dodatna otegotna okolnost što smo moj sin i ja dvije suprotnosti - ja volim red, strukturu i ne kasnim, a on je opći kaos kako god okreneš.

Što se anem tiče i njezinog J., možda mu stvarno ne odgovara atmosfera u boravku, tj. previše je toga što mu odvlači pozornost.

[rahela]

cvijeta, peterlin hvala na odgovoru

znači, farbanje sijedih sad ide svaki mjesec, a ne svaka 2-3