Školske muke mame osmogodišnjaka

[Noa]

Nitko nam nije govorio da će ovako izgledati Svakako, moj sinčić ide u drugi osnovne i problem je što uopće ne piše u školi školski rad! Dok druga djeca pune bilježnice on crta zmajeve a ne piše. Često se ni ne sjeti što je za domaći rad. Ne znam šta da radim, kako ga motivirati, jer to silom ne ide. Da li ova faza prolazi...hvala

[Peterlin]

Draga, razumijem dobro kako ti je...

Ja sam sa svojim mlađim sinom imala četiri godine homeschoolinga paralelno s nastavom. Taj nije u školi napisao ni 3 reda. Zadaću je doduše pisao "pod moraš" u boravku, inače bi bilo isto. Njemu je sve to bilo dosadno. (Jest, on ima vizualnu disleksiju, ali nije to tako strašno da ne može napisati ni naslov... riješili smo to, ali je trajalo.)

Nije to tvoja krivnja. To je stvar koju treba (odnosno BI trebala) riješiti učiteljica. Ti nisi tamo i ne možeš ni nadgledati ni motivirati dijete. To mora učiniti učiteljica. Ti možeš porazgovarati s djetetom doma i probati pronaći problem. Ako dijete od ranije zna čitati i pisati i ako zna gradivo, onda mu je vjerojatno dosadno. Ako ne zna - opet mu je dosadno tj. učiteljica ga nije uspjela zainteresirati. Pitanje je da li je kod druge djece bolje (u razredu mog sina pola ih je bilo takvo, pa sam bila sigurna da nije samo do djece).

Idi na informacije i probaj zajedno s učiteljicom riješiti stvar. Zamoli je da ga stavi u prvu klupu. Zamoli je da mu svakih 5 minuta vraća pažnju na to što treba raditi. Zamoli je da provjeri je li zapisao zadaću (u informativku ili predmetne bilježnice). Ako odbije suradnju, krivnja je isključivo njena. Ako prihvati suradnju, imaš velike šanse da se problem riješi. Može biti da ih je više takvih, pa učiteljica fizički ne stigne. Ne znam... Neka djeca i neki učitelji si jednostavno ne pašu. Vidi kako ide, idi na informacije svaki tjedan i drži situaciju na oku. Moj sin je procvjetao u petom razredu iako i danas osjeti posljedice nesistematičnog rada u prva četiri...Nadam se da će se kod tvog djeteta ipak sve uspjeti riješiti. Sretno!

[Noa]

A već sam bila kod razrednice i pričala i stavila ga je u prvu klupu...ali jako je iscrpljujuće svaki dan pitati i zvati okolo da bi dobila bilježnice...često i ne uspijem jer su djeca po treninzima itd...a ništa, pokušavat ću i dalje pričati s njim, ali ovo je strava...bojim se da to sve nikada neće nadoknaditi

[jelena.O]

To je stvar koju treba (odnosno BI trebala) riješiti učiteljica.

potpis

[Peterlin]

A već sam bila kod razrednice i pričala i stavila ga je u prvu klupu...ali jako je iscrpljujuće svaki dan pitati i zvati okolo da bi dobila bilježnice...često i ne uspijem jer su djeca po treninzima itd...a ništa, pokušavat ću i dalje pričati s njim, ali ovo je strava...bojim se da to sve nikada neće nadoknaditi

Pa reci učiteljici da ti spremi, odi u školu 2x na tjedan i to je to.

Ja sam svoje dijete "dresirala" tako da nije smio gledati televiziju ili raditi nešto što je volio dok nije odradio zadaću + školski rad, pa se s vremenom urazumio, .

[Matilda]

To je problem koji je vrlo lako rješiv.
Posao učiteljice je provjeriti jesu li svi prepisali s ploče, jesu li svi riješili zadatak i sl.
Ona se mora kretati po razredu, vidjeti treba li kome pomoć, je li sve uredno itd.
I ako ima obavijesti, domaće zadaće, zamoli učiteljicu da sve to dijete napiše u informativku.
Reci da zaboravlja i da ga svakako podsjeti da zapiše.

Pa ja svoje "velike" provjeravam, kako ne bi 2.r.
Čak i kad zapisuju važne datume, zadaće.

[luluzg]

To je problem koji je vrlo lako rješiv.

Zapravo nije, mislim ne bih ja nikoga htjela obeshrabriti, ali ja sam bila dijete koje nikada ništa nije napisalo u bilježnicu, tj. jesam, Lucija + Marko/Ivan/goran, puno srčeka, nekoliko cvijetića, ono što sam napisala bilo je nečitljivo - dijagnoza - diseleksija. Onda me mama uzela pod svoje, bilo je suza, vikanja, histeriziranja, plakanja...
No, zbog disleksije ja sam sve pamtila što se u školi pisalo, onda bih to sa mamom ili djedom satima rekonstruirala.
Kao što rekoh, do kraja svojeg školovanja ništa nisam napisala u bilježnicu, no odškolovala sam se. Treba, to sada vidim, užašno puno strpljenja.
A kad velim da nije baš lako riješiv problem... barem nije bio u mojoj školi gdje nitko nije imao razumjevanje za dijete sa disleksijom, učiteljicu je na kraju bilo baš briga.
Nadam se da više nije tako.
I nadam se da je sinu samo prolazna faza, a ne glupa disleksija

[kam]

Ja isto ovako kao Peterlin.Kad je vidio da se brat i sestra mogu slobodno igrati vani a on mora pisati zaostatke brzo je počeo i u školi pisati.

[Zvrk]

Ja isto ovako kao Peterlin.Kad je vidio da se brat i sestra mogu slobodno igrati vani a on mora pisati zaostatke brzo je počeo i u školi pisati.

I ja isto, nekoliko dana prošli tjedan ... samo što smo bile same u kući pa sam stalno morala podsjećati ''Kako bismo se mogle fino igrati i zezati svaki dan a ovako ćemo samo pisati i učiti i pisati..., baš šteta..''.. Dogodilo nam se nakon tjedan dana bolesti. Ćak sam mislila da možda pretjerujem, kad ono - kaže meni učiteljica iz boravka kako je rekla djeci da dovrše kod kuće ono što ne stignu u školi, a moja zvrkica joj objasnila da je mama rekla da sve mora napisati u školi pa joj je onda ona pomogla da završi brže (trebali su se valjda spremat).
Kod nas je ovako: MM mrkve (mini legić na tjedan), a ja batine (dosadna poslijepodneva). Sad nam je uspjelo. Mislila sam da je problem u koncentraciji (što ide s bolešću) ali je više bila u igri motivacija. Čekamo slijedeće.

[čokolada]

Je li to jedini problem koji imate? Ili si i u svakodnevnici primijetila lošu koncentraciju, nemogućnost zadržavanja pažnje nad poslovima koji mu nisu od primarnog interesa? Kako čita?

[Peterlin]

To je problem koji je vrlo lako rješiv.
Posao učiteljice je provjeriti jesu li svi prepisali s ploče, jesu li svi riješili zadatak i sl.
Ona se mora kretati po razredu, vidjeti treba li kome pomoć, je li sve uredno itd.
I ako ima obavijesti, domaće zadaće, zamoli učiteljicu da sve to dijete napiše u informativku.
Reci da zaboravlja i da ga svakako podsjeti da zapiše.

Pa ja svoje "velike" provjeravam, kako ne bi 2.r.
Čak i kad zapisuju važne datume, zadaće.

Posao DOBRE učiteljice je da to sve radi. Nažalost, vidjeli smo i drugačijih primjera. I ništa nije pomagalo - ni lijepo, ni oštro, ni moljakanje, ni preklinjanje, ni stručna služba, ni ravnatelj... Nisam mogla prebaciti dijete u drugi razred/školu zbog odabira jezika i jednosmjenske nastave, ali da sam znala što nas čeka, nešto bih već smislila. Nažalost, moj sin se relativno dobro aklimatizirao u razredu - stekao prijatelje itd, ali od nastave baš nije bilo neke koristi, samo štete jer se dijete umaralo, a popodne smo sve morali nadoknaditi.

Rješenje o individualizaciji mogli smo objesiti mačku o rep. Moj sin valjda ni jedan jedini put nije došao doma sa zapisanom zadaćom za sutra. Skoro sam sišla sa svog sićušnog uma. Tek kad smo se dotandrkali do petog razreda (uz psihologe i kojekako, škola = 0 bodova) odahnula sam. Jest da moje dijete i sad preskoči poneku zadaću, ali ono što ga zanima odrađuje uredno, bolje pazi na satu, zapiše barem naslove, a često i sve ostalo. Ja sam to shvatila davno jer je dijete koliko toliko pisalo na satovima stranih jezika (drugi profesori) a kod učiteljice je zujalo i buljilo u prazno.

[Matilda]

Pa ne mora se odmah djetetu dati "dijagnoza".

Proba se prvo ovako kako sam rekla.
Možda mu se ne da, možda vidi da učiteljicu nije briga zapisuje li on ili ne, pa mu je svejedno.
Što će zapisivati kad ona ne inzistira da piše.

[hada]

Pridružila bi se temi.I mi imamo osmogodišnjaka sa sl.problemom.
Ukratko njegovi problemi su manjak koncentracije,a ide u razred koji nema discipline i neki pojedinci "pucaju" pod satom(o ovome ne bi,jer je to za dr. temu) i sl. što nikako ne pridonosi problemu.Zbog ovakve djece,svako malo ih učiteljica premješta.

Mi se sa situacijom nosimo tako da mu je MM kupio male post it blokiće kojima označava stranice za zadaću(iako učiteljica traži da se precrta br. starnice -ali njemu to iz nekog razloga nije dovoljno).Ima telefonske br. dvoje djece iz razreda koje zove kada nije siguran da je sve obilježio.Zadaće ponekad pišemo 1 h a ponekad 7 h.Nema pravila.
Bavi se sportom,jer ponekad višak energije povećava nemir i nemogućnost koncentriranja.
Inače je odličan učenik,hipersenzibilan,lijepo piše i čita.Ali smo mi zato na rubu snaga.Ponekad pomislim da tražim više nego on može,da bi već sljedećeg dana sve teklo glatko.
Pomišljali smo da slabije čuje,vodili ga u Suvag,sve ok.Vid mu nije ok,dobiti će naočale,ali sjedi u prvim klupama.
Definitivno da ga muči i doza lijenosti.
Učiteljica je super i imamo odličnu komunikaciju,ali stanje u razredu je takvo kakvo je.
Balansiramo između svega.
Pošto je Peterlin puna dobrih savjeta a i iskustva,iskreno se nadam da ću na ovoj temi pronaći koji dobar savjet kako pojačati koncentraciju

[sirius]

Da li ste ga psihologu vodili?

[djuma]

i ja imam slican problem.
moj pise skolski rad, i domace zadatke
ali jako lose, neuredno, i sporo.
sad donekle i stigne da napise,
ali zato sto dugacke reci pise skraceno.
makar onda moze uraditi domace iz matematike kod kuce.
jako je povrsan, ne slusa ucitelja sa paznjom,
uvek ga zanima nesto drugo.
evo na testu je dobio 3
jer uopste nije uradio jedno pitanje
koje je trebalo imati crtez, i vuklo je dosta poena.
zna to da nacrta, pitam zasto ga je preskocio?
kaze nije ga ni video. preleteo pogledom test,
i popunjavao po linijama,
jos mu je bilo cudno zasto ima tako puno praznog mesta
a to je bilo mesto namenjeno za crtez.
najveci problem je motivacija.
sto god mu mm i ja kazemo pozitivno
o skoli, ucenju, kasnijim koristima od svega toga u zivotu
on to ne dozivljava.

[Peterlin]

Pridružila bi se temi.I mi imamo osmogodišnjaka sa sl.problemom.
Ukratko njegovi problemi su manjak koncentracije,a ide u razred koji nema discipline i neki pojedinci "pucaju" pod satom(o ovome ne bi,jer je to za dr. temu) i sl. što nikako ne pridonosi problemu.Zbog ovakve djece,svako malo ih učiteljica premješta.

Mi se sa situacijom nosimo tako da mu je MM kupio male post it blokiće kojima označava stranice za zadaću(iako učiteljica traži da se precrta br. starnice -ali njemu to iz nekog razloga nije dovoljno).Ima telefonske br. dvoje djece iz razreda koje zove kada nije siguran da je sve obilježio.Zadaće ponekad pišemo 1 h a ponekad 7 h.Nema pravila.
Bavi se sportom,jer ponekad višak energije povećava nemir i nemogućnost koncentriranja.
Inače je odličan učenik,hipersenzibilan,lijepo piše i čita.Ali smo mi zato na rubu snaga.Ponekad pomislim da tražim više nego on može,da bi već sljedećeg dana sve teklo glatko.
Pomišljali smo da slabije čuje,vodili ga u Suvag,sve ok.Vid mu nije ok,dobiti će naočale,ali sjedi u prvim klupama.
Definitivno da ga muči i doza lijenosti.
Učiteljica je super i imamo odličnu komunikaciju,ali stanje u razredu je takvo kakvo je.
Balansiramo između svega.
Pošto je Peterlin puna dobrih savjeta a i iskustva,iskreno se nadam da ću na ovoj temi pronaći koji dobar savjet kako pojačati koncentraciju

Hvala, ali teško mi je višegodišnje guljenje s klincima strpati u jedan post. Probat ću...

Prvi i osnovni savjet je IZBACITI ELEKTRONIKU KOJA SE GLEDA (tv recimo samo vikendom, do sat vremena i to uz nadzor odraslih, računalo isto u nekoj minimalnoj dozi - nek prevladavaju edukativni programi; od igrica strategije su ok, ali arkadne smo mi izbjegavali). Pogotovo ne davati djeci da gledaju tv pred spavanje. Spavanje treba biti uvijek u isto vrijeme, dnevni ritam je važan. Moji su radnim danom još uvijek kokošinjac - spavanje u 9-9:30, jer je dan tako popunjen da fizički ne izdrže dulje. VIkendom im dozvolimo pol sata dulje, ali sami se pokupe jer su umorni. To je individualno, ali dobro je imati neki predvidivi ritam ako je moguće.

Za produljenje slušne pažnje koristili smo audio priče i pjesme (ali to ne radi samo po sebi - kad se priča odsluša, treba s djetetom popričati o čemu se radilo, je li shvatilo radnju, tko se sve pojavljuje u priči-pjesmici i slično).

Za poboljšanje vidne pažnje - labirinti, sličice s razlikama i slično u predškolskoj dobi, a kad već čitaju - pomažu kojekakve smiješne pjesmice i priče koje djeca moraju samostalno pročitati (Zvonimir Balog nam je bio zakon - Ja magarac, Nevidljiva Iva...Bonton... ima toga i od drugih autora).

Mi smo imali u svakodnevni život uključene igre vježbanja koncentracije - štajaznam, tko će nabrojiti više stvari koje se nalaze na/u našem autu, od čega se sve sastoji bicikl, koji su sve nazivi za zelenu boju, nabrojiti što više listopadnog drveća... Ne znam, meni je to padalo na pamet onak spontano, ako smo po danu bili u šumi, navečer bih tražila od djece da nabroje što smo sve tamo vidjeli. I oni su znali da ću ih ja to pitati (uhodani postupak) pa su s vremenom razvili strategije za to.

Inače, moj mlađi je apsolutno slušno orijentiran - što jednom čuje, to zapamti. Stariji je više vizualan tip, iako ne izrazito. Taj će zapamtiti sve detalje nečije konfiguracije računala (do zadnjeg usb ulaza - meni je to nepojmljivo), ali ako ga pitam nešto obično, npr. da nabroji pet vrsta proizvoda koji se prodaju u našoj pekari - tu zablokira nakon trećeg jer ga to uopće ne zanima.

Pouka priče - možemo mi doma vježbati pažnju i koncentraciju, finu motoriku i sjedenje na mjestu, ali u školi je za to zadužen UČITELJ/ICA i dijete se ponaša tako kako ON ili ONA to traži. Mi se možemo postaviti na glavu, ali ako dijete nanjuši da učitelju nije stalo održati red - divljat će. Ako nanjuši (a bolji su klinci od lovačkih pasa) da učitelj nije motiviran + da ne motivira učenike, pažnja će mu biti na nuli unatoč svim našim naporima. Isto, dinamika razreda nije zanemariva (a u skoro svakom se nađe klinaca koji ometaju nastavu i oni koji imaju lako otklonjivu pažnju najčešće su njihove kolateralne žrtve).

Tja, ne znam... U dobi od osam godina unutarnja motivacija (samomotivacija) definitivno još nije izgrađena kod većine djece. Roditelj je tu samo dio priče, a škola drugi dio (često s većim udjelom). U prva četiri razreda ipak većina djece nađe nešto što ih privlači i s vremenom sve dođe na svoje mjesto. Isto, kad počnu percipirati drugu djecu (tko je dobio tri, a tko pet iz matematike) često će sami naći način da se pokrenu. Nekima će trebati poticaj, a nekima pravo guranje (imala sam to s mlađim - taj tek sada u petom razredu gradi unutarnju motivaciju i sretna sam zbog toga). Sretno svima!

[cvijeta73]

meni se čini da se dio nas mora pomiriti s time da ima zahtjevnog školarca. kao što se mirimo da imamo zahtjevne bebe, pa se u skladu s time i ponašamo. na stranu dijagnoze, al niti jedan psiholog tu bojim se ne može puno pomoći. neka djeca u školi zahtjevaju veliki angažman roditelja. tako je bilo i u doba mog školovanja. a ako taj angažman izostane, onda imamo učenike koji redaju loše ocjene od početka školovanja. postoje i takvi
moja frendica sa svojim sinom, od početka školovanja svaki dan uči. mali pamti sportske rezultate bolje od sportske kladionice, a što se tiče nastave - totalni propuh u glavi. nezainteresiran, nekoncentriran na nastavi, dok učiteljica priča, on misli na sve osim na ono što priča. još je sad osmi razred i samo su mu na pameti - cure. a lijep ko slika iz matematike dobije istom lakoćom 5 i 1. ova moja zna fakat izluditi. kaže objašnjavam mu objašnjavam, onda pitam, a ovaj bleji u mene ko da nisam ništa rekla. a nije glup :mrgeen:
inače, takav je bio i brat od moje druge frendice. mama nije ni znala da ona ide u školu, a s bratom je učila do kraja srednje škole. bilo je i faza kad ga je pustila. al ništa nije postigla osim srozavanja ocjena.
negdje s 20 godina, okrenula se ploča. sve živo ga je počelo zanimati, završio dva faksa. i dan danas užasno puno čita, svakakvu literaturu, nedavno je pročitao i cijelu bibliju (ateista), proučava povijest, zemljopis, agronomiju, a jedva prošao srednju. kaže danas njegova mama da nikad neće zaboraviti onaj njegov blago teleći, nezainteresirani, prazan pogled, nakon što su se dva sata mučili oko povijesti, a sad proučava atensko-perzijske ratove, hebemu sve, koji drek će ti sad atensko-perzijski ratovi

[hada]

Peterlin,iako misliš da ne možeš u jednom postu-vidiš da možeš
Do zaključka da izbacimo elektroniku smo došli i sami,razlika je očigledna.
Nešto što mi nikada ne bi palo na pamet su audio priče(pošto sam skužila da smo relativno kvartovski blizu tj. u istoj knjižnici,znam gdje ću i potražiti)A tim više jer mu je slušna koncentracija jako slaba,čak je iz testa iz engleskog dobio 5 i 1,jedan iz zadatka koji je puštala na kazetofonu a iz ostalog pet.Pa mi je to bilo indikativno.
Razred je takav kakav je,ali na to se ne obazirem.Pokušavam iz D izvuči maksimum.
Istina je o samomotiviranju,natežemo se i ponekad svađamo,uvijek mu se ne da,a kada dobije ocjenu manju od 5 užasno je žalostan a kada je pet onda ne može proći kroz vrata
U svakom slučaju, puno hvala!

[SuncicaSun]

Ja sam imala isti problem sa svojom malom i znate šta mi je učiteljica odgovorila kada sam ju zamolila da mi napiše u informativku što ima za zadaću? Da G to MORA sama! S tim da ju je stavila u magarecu klupu... ( G ima ADHD) u nalazima piše da nije u mogućnosti sama zapisati,ali ja i dalje ne dobivam informativku,niti papirić,već svako malo zovem okolo da pitam za zadaćuu.

[Peterlin]

i ja imam slican problem.
moj pise skolski rad, i domace zadatke
ali jako lose, neuredno, i sporo.
sad donekle i stigne da napise,
ali zato sto dugacke reci pise skraceno.
makar onda moze uraditi domace iz matematike kod kuce.
jako je povrsan, ne slusa ucitelja sa paznjom,
uvek ga zanima nesto drugo.
evo na testu je dobio 3
jer uopste nije uradio jedno pitanje
koje je trebalo imati crtez, i vuklo je dosta poena.
zna to da nacrta, pitam zasto ga je preskocio?
kaze nije ga ni video. preleteo pogledom test,
i popunjavao po linijama,
jos mu je bilo cudno zasto ima tako puno praznog mesta
a to je bilo mesto namenjeno za crtez.
najveci problem je motivacija.
sto god mu mm i ja kazemo pozitivno
o skoli, ucenju, kasnijim koristima od svega toga u zivotu
on to ne dozivljava.

Ovo sto si opisala mogu biti elementi disleksije. AKo imas mogucnosti, odvedi dijete logopedu na testiranje. Moj sin je dobio dijagnozu vizualne disleksije u drugom ili trecem razredu, vrlo slicno je izgledalo. Isto, mozes provjeriti da li vidi kako treba - mozda bi mu naocale rijesile problem. Osim toga, mozes mu dati ravnalo da si s njim oznaci koji red cita i pomice ga po testu (ili obicnom tekstu) po redu. Moj sin to redovito koristi, a ako tako ne radi - preskoci po pola stranice jer se ne snalazi na papiru. Orijentacija nula bodova.

Moj sin je godinama dobivao slabe ocjene iz razumijevanja teksta. Jednom prilikom je rekao da nije ni citao tekst jer je znao sve odgovore na pitanja i bez citanja, he he he... On ni danas u petom razredu ne moze citati titlove filmova, ali zato slusa engleski bez problema, njemacki isto dosta dobro... Tako to ide - neke stvari ce takvo dijete savladati ranije, druge kasnije.

Moj sada vec puno bolje funkcionira u skoli, ali godinama je morao raditi popodne doma sve sto nije u skoli. Nisam se ustrucavala ucjenjivati ga i ne dozvoljavati mu da radi ono sto voli sve dok ne bi odgulio ono sto je bilo u skoli + zadacu. Imao je doma roditeljski terorizam. Sad u petom razredu to daje rezultate. Nedavno me do suza nasmijao kad je rekao "mama zamisli, neki doma uopce nisu ucili za test iz geometrije" (a ja si mislim - ufff, al bi ti ucio da te ja nisam natjerala...). On je od prvog razreda naviknut da nema popustanja. Bilo je i suza i kojecega, ali bili smo uporni i sad mi se cini da napokon vidimo svjetlo na kraju tunela. Sretno i tebi!

[djuma]

hvala peterlin,
kod logopeda smo isli letos,
a isao je i dobrih 6-7 meseci u petoj godini
jer nije dobro izgovarao slova.
nema disleksiju niti ista slicno.
logopedica nam je postala i prijateljica
i kaze da samo treba vezbati rukopis.
to uspemo, ne bas cesto, i uz ucene, nagrade,
podmicivanja slatkisima i slicno.
cita dobro, ali muci se kad su sitnija slova
tako da cu ga odvesti na ocni pregled.
kazem da je problem u motivaciji,
jer ga uopste ne dotice sta se moze desiti,
ne samo u vezi skole, nego i inace.
ono, bas ga briga za buducnost, cak i kratkorocnu.

[Gustavo]

Prvi i osnovni savjet je IZBACITI ELEKTRONIKU KOJA SE GLEDA (tv recimo samo vikendom, do sat vremena i to uz nadzor odraslih, računalo isto u nekoj minimalnoj dozi - nek prevladavaju edukativni programi; od igrica strategije su ok, ali arkadne smo mi izbjegavali).

Kako ovo izvesti u današnje elektronsko doba, moji bi divljali po kući, da imamo jedno dijete još bi bilo izvodljivo, ali s troje nikako.

[mama_jos_malo]

Kako ovo izvesti u današnje elektronsko doba, moji bi divljali po kući, da imamo jedno dijete još bi bilo izvodljivo, ali s troje nikako.

Granice.

Kod nas nema isto tv i svi se tome čude. Uz papire, olovke, legice, igračke, kolaže, knjige... nema šanse za dosadu, a uz mene bome ni za divljanje.

[cipelica]

baš zanimljivo. mi smo izbacili elektroniku a meni se čini da smo to uspjeli zato što ih imamo troje pa se mogu igrati.mm i ja tv palimo vrlo rijetko. možda je i u tome trik.

[ana.m]

Nisam pročitala sve, ali ću ti napisati svoje iskustvo! Moj sin je u 2. razredu bio najsporiji! Jedva da bi stigao napisati što su drugi pisali, najgore rezultate u brzini je imao.
Muku smo mučili s njim i školom. Stalno tupili, stalno govorili! Učitelj nam je ukazivao na sve, ali nije bilo puno koristi od stalne priče.
2. je razred prošao s 4. 5 je imao samo zi likovnog, tjelesnog i glazbenog.
Ukinuli smo mu sve igrice. Kompjuter i mob, cijelo ljeto je čitao, vježbao matematiku i pisanje.
I onda je počeo 3. razred (bez boravka).
Nakon mjesec dana škole mm je bio na informacijama.
I tada je učitelj rekao da ne može vjerovati da je to isto ono dijete od 2. razreda. Da sve stigne na vrijeme, među prvima, sve odrađuje kako treba, da e skroz promjenio,
Osim što je vrlo vjerojatno sazrio, vjerujem da mu je naša dosljednost u učenju i ne igranju igrica pomogla da neke stvari sjednu na svoje mjesto.
Sretno! Strpljivo i dosljedno!

[tanja_b]

Ekran ubija koncentraciju. To i ja vidim po svojem sinu, koji inače nema problema sa školom i odličan je učenik. Ali ako usred popodneva zasjedne za kompjutor, a nakon toga krene nešto raditi za školu (ili za glazbenu) - katastrofa! Dekoncentriran je, svadljiv, bježi mu pažnja, ništa ne uspijeva.
Probala sam mu ukazati na to, ali ne djeluje to na njega, premali je još i samo bi se svađao. Jednostavnije mi je kratko i jasno reći "ne može"

[tanja_b]

Dodala bih još da nije svaka upotreba elektronike jednako štetna. Dok je A. bio manji, nismo imali na kompjutoru instalirane nikakve igrice, a ako je htio za kompjutor, imao je na raspolaganju Word, Excel i Wikipediu Od toga je bilo i neke koristi (naučio je slova, npr.), a i nije mogao predugo izdržati. Ali prošle godine mu je tata htio udovoljiti, pa mu je instalirao nekakav nogomet, i od tada je ovako kako sam opisala u prethodnom postu.
Samo mi još fali da si u potpis stavim "Kompjutorske igre su zlo"

[gita75]

moj je u 2. razredu slabo pisao, zaboravljao zadaće, živio u svom svjetu, mentalno odvojen od nastave.
cijelo vrijeme je nešto crtkao po knjigama i blježnicama.
išla sam na informacije svaka 2 tjedna svih 8 godina osnovne škole.
činilo mi se da nikad ništa od tog djeteta, naravno nisam mu to rekla.
danas je maturant u primjenjenoj i želi upisati likovnu akademiju, prolazi s 5.
tako da nije svako crtkanje bezveze .

[trampolina]

Dašta su nego zlo, ubojice vremena i koncentracije. Neću nikad zaboraviti koji je dar mar E. napravio po kući nakon što nije uspio što je naumio (bubble spiner, ne guglajte ako se još niste navukli)!

Otkad na gledaju tv koncentracija im se uvišestručila, kreativniji su, više orijentirani na socijalne momente. Ali ima jedan problem-JA padam s nogu, ne mogu ih više potkupiti dugometražnim crtanim a sami po sebi nisu posebno kreativni. U biti jesu, ali dok sam s njima u priči.

Uglavnom, da se ne jadam previše, dobitna kombinacija za držati muškiće na uzdama je kreativno izražavanje+fizička aktivnost na dnevnoj bazi.
U 20.00 padaju k'o pokošeni (i ja skupa s njima )

[vissnja]

Kako ovo izvesti u današnje elektronsko doba, moji bi divljali po kući, da imamo jedno dijete još bi bilo izvodljivo, ali s troje nikako.

Pokušajte! Nama je divljanje po kući bilo dok se buljilo u ekrane.
Sad je mirna ko bubica, izdivlja se napolju (pre često nije htela ni da izađe jer je buljila u ekran), kod kuće sama smišlja igre, super je. A dok je TV bio dozvoljen, redovno je zakukavala: doooooosadnooooooo mi jeeeeeeeee!!!!!!

Peterlin, i meni su tvoji saveti jako jako vredni Iako je tek predškolka, super nam dođu sve te vežbice za pažnju, nikada se ne bih setila audio priča da nije tebe! Sad svi u kući znamo Ježevu kućicu napamet

[Anci]

Moja djeca tv rijetko, jako rijetko gledaju same. Ja tv obozavam i gledam ga navecer kad se otusiramo i sredimo za spavanje. Pogledamo neku emisiju/seriju skupa, to nam je vecernji ritual.
Preko dana ne gledaju, igrice slabo igraju jer sam skuzila da se samo nazivciraju pa to ne damo
U slobodno vrijeme se one uglavnom igraju nekih svojih igara...skole i sl.

[ana.m]

Ma igrice su užasno veliko zlo i mo sinu to baš jako škodi! Cure recimo nisu ni pola toliko zainteresirane kao on za komp.
I točno kako tanja_b piše. Samo bi se svadili! Moj se grozno počne ponašati ako se dohvati igrica.

[flopica]

ja potpisujem sve koji smatraju računalo ubojicom koncentracije, dobre i pozitivne energije
moja kćer od 10 godina se navukla malo pomalo na igrice s prijateljicama ovo ljeto
to se nastavilo polaskom u školu u rujnu i izazvalo podosta problema- nenapisane zadaće, nevježbanje sviranja, svadljivost, ma sve gore od gorega
najbolje što nisam ni shvatila kako je do toga došlo, tako to preuzme situaciju u trenu, da ni ne skužiš

dolazila je iz škole i s vrata otvarala laptop, bila zaluđena, baš tužno
mi smo u to vrijeme bili na poslu, ona i frendica su uglavnom svakodnevno nakon nastave po dvije ure provodile na računalu
srećom nije dugo trajalo, jer sam malo krenula u kontrolu pa shvatila u čemu je problem
nema više druženja poslije škole, dok se ne rješi zadaća i doknema roditelja kod kuće
i stalno joj dižem neke zanimljive knjige u knjižnici, recimo serija" pet prijatelja" je pun pogodak
i ide na aktivnosti a ja je potičem da izlazi van na igranje
još uvijek koristi laptop, ali to je neusporedivo rjeđe, mada vidim da svi njeni prijatelji svakodnavno koriste face
prilično je teško u takvom ozračju sprovesti svoje stavove u djelo ali nije nemoguće

[ana.m]

Da, točno tako! ZLO!
Mada sam nedavno proglašena čudakinjom i staromodnom babom kad sam rekla da sam sinu ukinula komp i igrice na mobu (ima ps2, igra uz kontrolu) i da smatram da ni one kakti pametne igrice nisu za malu djecu, da ih to zatupljuje i da učenje boja i slova na kompu smatram glupim, da za crtanje, bojanje, boje i pisanje imaju papir i bojice. Da. prozvana sam staromodnom babom koja pere rublje na potoku. Pa neka sam, baš me briga!

Uglavnom, Janko je krenuo na karate, u školi ide na flautu, dramsku i atletiku (doduše, ovo zadnje im je prekinuto do iza praznika) i točno mu paše taj tempo pu obaveza. To nisu neke velike obaveze od kojih ne može disati ili da ne stigne učiti, a opet, ima neku zanimaciju, ima neke rokove kad što mora, uostalom, sam si je to sve izabrao!

[Gustavo]

Ne znam, na roditeljskom slušam kako svi igraju, naročito ovi stariji i kad im hoću zabranit vade se na to da svi igraju, srećom moji samo strategiju vole pa razvijaju bar tako vijuge u mozgu, nemaju mobitele, većina u razredu ih ima, plus neke zvučnike za glazbu, razrednica na roditeljskom izvukla par mobitela i zvučnika koje je zapljenila.

[ana.m]

Mobitel ne nosi u školu, a rečenica "Svi igraju, imaju, rade to i to.." kod mene ne pali....

[mama_jos_malo]

Slažem se s ana.m, I nije to nazadno ni staromodno, nego ispravno, napredno i odgovorno.
Neće meni tuđi roditelji odgajati moje dijete! Pa ako on dopusti i ja ću, ma da ne bi!

Često čujem djeca imaju te fore, drugi smije/mogu/imaju. Moje dijete zna reći kako nečija mama to dopušta i čudi se tome. Ja imam svoje razloge koji su ekstra podebljani nakon što je dijete nama blisko, razvilo dioptriju u par mjeseci buljenja u Aj-nešto. Možda bi se dioptrija razvila bez obzira, a bome višesatno piljenje nije pripomoglo.

[buba klara]

ako vas tješi ni moj nema svoje računalo, a još manje komp. sa igricama, ide 3. razred
dakle, igrice ne igra
doma imamo svoje laptope, MM i ja, ali djeca na njih nemaju pristup
ukoliko mu nešto treba za školu sa interneta, to zajedno pogledamo (objektivno, ne treba mu za ništa, razrednica je rekla da će im tek od 5. razreda trebati kao pomagalo za nastavu)
isto tako nema ni mob. jer mislimo da mu ne treba, još ide u boravak, dakle, nije sam doma
dogodine će dobiti mobitel ali bez interneta, igrica i sl. - vulgaris primjerak
sad su išli na Sljeme, samo njih troje u razredu imalo je kartice za zvanje sa tel. govornice, svi ostali su nosili mobitele
ne osjeća se manje vrijednim zato što to nema, iako žica mobitel ali ne pretjerano...

uglavnom, nakon škole i boravka, ostane mu vremena za sport i strani jezik, i kad ima slobodno - druženje sa frendovima iz zgrade po doma
navečer pogleda crtić na TV-u prije spavanja i to je to

u jesen i proljeće još uvijek jurcaju po parku i igralištu, i ne vidim kad bi igrao igrice i da ima komp.

ponekad stvarno mislim da smo jedini koji to "uskraćuju" klincima - al drago mi je pročitat da nas ima još .-)

[cappy]

Osim buljenja u ekrane, dajte još koji štosić za bolju koncentraciju. To smo dobrano smanjili ali da se koncentrira na nešto, nemoguća misija, zadaću prvašića rješava satima uz pozivanje u stvarnost svakih nekoliko minuta.

[Merida]

Pridruzujem se ovoj temi.
Moja djevojcica ide u prvi razred i sada na pocetku 2. polugodista cini mi se da smo uglavnom prebrodili vecinu problema s pisanjem (jos uvijek mijesamo b i d, te jos ponekad zrcali neka od slova) i nadam se s citanjem.
No ono zasto vam pisem je matematika. Naime dobra je u matematici, dobro zbraja i oduzima, no ponekad zrcali brojeve (vrlo cesto broj 9). Ovo polugodiste uciteljica je uvela mini testice koje naziva "brzo i tocno" (uciteljica kaze npr. 2+3=, 4+5=,9-3=..., a djeca moraju samo zapisati na papiric rezultate dakle 5, 9, 6,... koje im onda ona pregleda).Moja djevojcica uglavnom sve dobro rijesi, no vec dva puta joj uciteljica nije priznala rezultat samo zato jer je zrcalila broj (dakle ako je rjesenje bilo 9 ona ga je napisala zrcalno). Nekako mi se cini da to nije korektno a i da je dosta demotivirajuce....Koje je vase misljenje o tome?

[sirius]

Odvedi ju logopedu. Da vidi koliko je ozbiljno to zrcaljenje slova i brojeva.

[čokolada]

Logopedi se ne uzrujavaju na povremena zrcaljenja u 1.r.

[Peterlin]

Logopedi se ne uzrujavaju na povremena zrcaljenja u 1.r.

X

Porazgovaraj s učiteljicom ako te ovo brine, upozori je na problem i zamoli da pripazi. Ako dijete ne bude zadovoljno, nek traži ispravak USMENO ili na ploči. Ako se problem nastavi, dijete treba pogledati logoped - možda ga imaju u školi.

[buba klara]

Mi imamo staru iskusnu uciteljicu i ona nam je rekla da je zrcaljenje do kraja prvog razreda česta pojava i da ga ona osobno tolerira, tj. ne smanjuje ocjenu, ne piše opaske i sl. radi toga.
Ukoliko se nastavi ili je uz to sklopljen i neki drugi problem, onda upućuje logopedu. Kod mojeg je sina bio ovaj prvi slučaj - nestalo samo od sebe krajem prvog razreda.

[pomikaki]

Prvi i osnovni savjet je IZBACITI ELEKTRONIKU KOJA SE GLEDA (tv recimo samo vikendom, do sat vremena i to uz nadzor odraslih, računalo isto u nekoj minimalnoj dozi - nek prevladavaju edukativni programi; od igrica strategije su ok, ali arkadne smo mi izbjegavali).

Pitanje, malo ot: koje su arkadne a koje igrice strategije?
Nemamo za sad nekih problema u školi, čak mi se čini da ima za svoju dob prilično dobru koncentraciju, ali se isto tako voli koncentirati na ekrane (doma nema puno prilike, ali ima i previše kod susjeda i kod bake). Prvu igricu je dobila nedavno, došla je na CD-u u jednoj knjizi. I sad žica svaki dan. Pa me zanima kako procijeniti koje su igrice ok?

[pomikaki]

Logopedi se ne uzrujavaju na povremena zrcaljenja u 1.r.

I moja ima povremeno problema sa zrcaljenjem nekih slova i brojki.

[Peterlin]

Pitanje, malo ot: koje su arkadne a koje igrice strategije?
Nemamo za sad nekih problema u školi, čak mi se čini da ima za svoju dob prilično dobru koncentraciju, ali se isto tako voli koncentirati na ekrane (doma nema puno prilike, ali ima i previše kod susjeda i kod bake). Prvu igricu je dobila nedavno, došla je na CD-u u jednoj knjizi. I sad žica svaki dan. Pa me zanima kako procijeniti koje su igrice ok?

Nisam neki stručnjak, ali sam to odradila sa svojom djecom. Odavno više nema oštrih granica između vrsta tih igara, ali evo općenito: Arkadne igre su vrlo jednostavne igre spretnosti (nešto kao nekadašnji fliper) gdje ne moraš puno misliti. Tipičan primjer je Super Mario (to mi je prvo palo na pamet).

Nakon toga dolaze logičke igre - tu je isto važna brzina i spretnost, ali moraš misliti malo više - izbjegavati neprijatelje, grupirati nešto u pogodne kombinacije i slično. Na pamet mi pada Fairies in Bottles (to su moji obožavali, a pojma nemam gdje mi je cd).

Strategije su kao serija na televiziji - imaš razine ili "misije" koje trebaš riješiti. Moji imaju povijesne igre, npr. Stronghold Crusader, ali to nije za malu djecu.

Kako procijeniti koje su igice ok? Paaa... to ti je kao i s literaturom. Nema loših i dobrih, ima loših i dobrih za tvoje dijete. Moj stariji je bio silno nespretan, pa smo dobro iskoristili igre spretnosti koje je igrao od najranije dobi (s primjetnim uspjehom) na računalu i na mobitelu.

Kod korištenja igara u edukativne svrhe bitno je paziti na vrijeme - da se ne pretjera. Ne mogu ti reći kako će igrice kod tvog djeteta utjecati na koncentraciju, ali kod mojih je upravo računalo omogućilo sjedenje na guz*ci dulje od 10 minuta, pa smo se poslije preselili za pisaći stol.

Svako dijete reagira drugačije. U pravilu - što dijete voli u stvarnom svijetu, to voli i na računalu. Moj stariji uopće nije ljubitelj igrica, on je ljubitelj INSTALIRANJA igrica i svakovrsnog softvera, njemu je računalo igračka, a ne sredstvo. On je pravi geek - odavno nas je prešišao u mnogim praktičnim stvarima.

Moj mlađi do škole uopće nije bio zainteresiran za računalo, odradio bi ono što smo tražili (Hlapićev ABC i Sunčice) sve dok se nije dočepao programa za crtanje. Voli crtati "na ruke" pa zna i na računalu. Danas ga isto više zanima gledanje filmova i čitanje literature nego konkretno igranje, ali u stanju bi bio satima sjediti i buljiti u tv ili youtube, pokazujući ovisničke sklonosti, pa pazim i danas da ne pretjera. Nije to više nadzor kao u dobi od 4-5 godina kad sam imala kuhinjski tajmer na stolu, ali ipak...

Stariji sin mi je zaljubljenik u informatiku i to smo godinama zlorabili kao sredstvo motivacije za najrazličitije stvari. I njega ofrlje nadzirem, jer je također u stanju pretjerati.

Za sam početak mi smo koristili upravo igre spretnosti i edukacijske softvere - klinac se igra, a zapravo uči prometna pravila, glazbu i drugo...

Ono što sigurno mogu preporučiti kao dobre i korisne igrice (imamo originale i moji ih dečki ne daju iako su većinu prerasli):
Bulajine glazbene igre: Orašar, Vivaldijeva 4 godišnja doba i Čarobna frula - imaš demo na njihovoj web stranici: http://www.bulaja.com/mgi/orasar.htm

Hlapićev ABC - za predškolce (učenje slova i brojeva), Hlapićev cd "POštujte naše znakove" (prometna pravila)

Naklada HAID - Engleski za klince, Informatička početnica (to je cd uz knjigu)... još je toga bilo, ali pojma nemam - vidiš kak čovjek sve zaboravi

Već spomenute Sunčice danas više nisu toliko popularne, ali prije dosta godina dok su moji bili predškolci - to je bilo odlično. Ima ih sva sila: Sunčica među slovima, među brojevima, u prirodi, u prometu, u svemiru, među notama....

Od ostalih igrica koje su imali i voljeli:
- Barbie Horse Adventures (iznenadila sam se kako moj mlađi sve razumije - to je na engleskom)
- Nemo (ista stvar)

Neke igre zavole tako da ih igraju i dugo nakon dobi za koje su igre namijenjene, a druge ih ne zanimaju - baš kao i knjige... Igrice se mogu dobro iskoristiti za vježbanje ustrajnosti, ali s mjerom.

Eh, sad, jesmo li mi pogodili pravu mjeru kod svoje djece vidjet će se uskoro - kad budu sami odlučivali kako rasporediti vrijeme.

[pomikaki]

Hvala
Kod mene je zapravo suprotan problem - nije je teško zadržati na stolici 10 minuta, baš suprotno. Bojim se da će kad malo poraste naginjati bijegu od realnosti pred ekranom, kao i njeni roditelji, uostalom

[Peterlin]

Hvala
Kod mene je zapravo suprotan problem - nije je teško zadržati na stolici 10 minuta, baš suprotno. Bojim se da će kad malo poraste naginjati bijegu od realnosti pred ekranom, kao i njeni roditelji, uostalom

Upravo to radi i moj mlađi i mm (i ja bih, ali prečesto ne stignem) pa to koristimo za "metodu mrkve i batine" - na tv ili računalo ideš tek kad napišeš zadaću (ili odradiš bilo što korisno, izađeš pol sata van, čitaš lektiru, pospremiš svoj krevet... ) I čini se da je ok jer su im radne navike sad već sasvim pristojne. Ja stalno mrmljam da uče premalo, ali dok se sjetim sebe, djeca su mi ipak bolja - u osnovnoj školi sustavno učenje meni je bilo nepoznata kategorija...

[pomikaki]

Upravo to radi i moj mlađi i mm (i ja bih, ali prečesto ne stignem) pa to koristimo za "metodu mrkve i batine" - na tv ili računalo ideš tek kad napišeš zadaću (ili odradiš bilo što korisno, izađeš pol sata van, čitaš lektiru, pospremiš svoj krevet... ) I čini se da je ok jer su im radne navike sad već sasvim pristojne. Ja stalno mrmljam da uče premalo, ali dok se sjetim sebe, djeca su mi ipak bolja - u osnovnoj školi sustavno učenje meni je bilo nepoznata kategorija...

sve isto kod mene , samo s nešto manjim djetetom