Mirovanje r.odnosa do 3.godine djeteta- ima li vas?

[anasti]

Zanima me koliko vas je na mirovanju radnog odnosa do treće godine djeteta?
Što mislite kakve koristi dijete od toga ima?
Vjerujete li da su prve tri najvažnije?
Ja sam si aktivirala mirovanje(neću možda baš do 3 godine, ali barem još par mjeseci).
Imam ušteđeno pošto inače imam dobru plaću i štedljiva sam koliko toliko, a voljela bih biti s djetetom iako je suprug doma (radi za sebe)..
Radije ću potrošiti taj novac na uživanje s djetetom dok je još maleno, nego na išta materijalno.
Znam kakva je situacija većini, kriza je i vjerovatno si rijetko tko može priuštiti to..nisam tu da se hvalim što ja mogu nego me zanimaju me vaša mišljenja..
Čini mi se da se većina ljudi podosta čudi kad im kažem da ne mislim još raditi, da hoću biti s djetetom.
(ako ima ista tema,ispričavam se,molim da me uputite nisam našla)
Ima li vas?

[struna]

Ja sam koristila porodiljni do 2,5 godine (nije mirovanje, nego porodiljni za treće dijete), i baš sam uživala. Nismo imali baku, niti drugu pomoć, i bilo je najjednostavnije da ja ostanem s djetetom. Ponekad zna biti naporno biti 24h sa djetetom koje je živahno i zahtjevno, ali kad bih pomislila na sav onaj stres na poslu, odmah bi mi sve bilo lakše. Ne znam koliko je dijete od toga imalo koristi ( to će se tek kasnije vidjeti), ali sve je nekako bilo ležerno, opušteno, a sa 2,5 godine odvajanje od mene je puno lakše prihvatio nego sa godinu dana, i manje je vezan za mene nego prethodna dvojica koje sam počela ostavljati sa godinu dana ( vjerojatno to ovisi i o samom djetetu). Malo je stiska s financijama- ali to vrijeme i osjećaje mi nitko ne može vratiti. I da, većina ljudi me gledala kao da sam nenormalna što toliko želim biti s djetetom i kod kuće, ali nisam se uopće na to obazirala. Meni je to bilo pravo zadovoljstvo. I opet bih napravila isto.

[anasti]

Hvala,lijepo je ovo čuti

[mona]

ja baš imam suprotan dojam,svi su pretpostavljali da ću sada biti 3 godine doma s trećim djetetom
nažalost zbog financija se vraćam nakon 18 mj ali samo na 4 sata tako da će to biti ok za klince

[trampolina]

Nisam baš koristila mirovanje ali sam stvari posložila da ostanem kući dok E. nije imao 3,5 a H. 2. Nikako nisam željela odmah na pisao, radila sam par mjeseci između njih dvojice i vrlo brzo uvidjela da je bolje da sam kući.

Sad ne planiram ostati 3 godine (iako mi se svi čude), vraćam sr za mjedrc i po. Ali planiram koristiti roditeljski dopust kako mi zatreba.

[kajsa]

Mi nismo dobili mjesto u jaslicama pa se nitko nije čudio što ostajem kod kuće duže.
Moja plaća je mala pa bi maltene radila samo da platim čuvalicu.

[Ame]

Evo, i ja koristim mirovanje do trećeg rođendana mlađeg deteta. Prošli smo svi zajedno kroz razne faze, ali i dalje mislim da ova situacija ima puno više prednosti nego mana. Moja devojčica je sa godinu dana bila jako bebasta, neuporedivo više nego stariji brat, i nisam mogla da zamislim da se vratim na posao. Možda i bi, da je bilo mogućnosti za rad od kuće, ili pola radnog vremena. Ali, očekivalo me je puno radno vreme, plus putovanje svaki dan, odlazila bih od kuće u pola šest ujutro, vraćala se u šest uveče, nekad bih morala da radim i noću.
Kad je mala imala oko 20 meseci, nekako je naglo sazrela (prestala da sisa, jela sve obroke sa nama za stolom, bolje spavala, propričala) i ja sam osetila da joj nisam toliko neophodna, da bi bez problema mogla da je čuva baka dok ne krene u vrtić, i da bih mogla da se vratim na posao, ali, opet, ne na 12h dnevno van kuće. Kako mi je i dalje izbor na poslu bio "sve ili ništa", još uvek sam kod kuće i gledam da što bolje iskoristim ovo dragoceno vreme. Trenutno, dok se ja opuštam uz ovaj forum, i ona uživa - slika rukama.
E, sad, što se tiče koristi za decu, mislim da to najviše zavisi od "kvaliteta" vremena provedenog sa njima i to je već tema za diskusiju. Majka je obično detetu najbliskija osoba, ali, u nekim porodicama tu ulogu posle prve godine može delimično (na nekoliko sati dnevno) preuzeti tata ili neka baka, teta. Za svo ovo vreme, nisam se ni najmanje brinula za to da li je deci dobro, jer vidim da su srećni, zadovoljni i da vole što je mama uvek tu za njih. Puno radim sa njima, na obostrano zadovoljstvo. Više sam se brinula, i još uvek brinem, kako će se ova velika pauza odraziti na moj posao i karijeru. Ali, i tu me čeka još preko 20 godina radnog staža, pa ću imati dosta prilike da radim i na karijeri. Inače, i meni su se na poslu svi čudili kad sam rekla da me neće biti malo duže, jer to pravo niko ranije nije iskoristio.
U svakom slučaju, nije lako biti sa decom 24h, a nije lako ni ostaviti posao posle puno godina rada. Svako mora da razmisli o svojim prioritetima i mogućnostima.

Meni je najteže u momentima kada sam kod kuće, a ne bavim se decom nego obavljam kućne poslove. E, tada mi je žao što trošim vreme na nešto što bi mogao bilo ko da uradi. Idealno bi mi bilo da radim posao koji obožavam i za koji sam se dugo školovala, recimo od 8-12h, da su mi za to vreme deca sa bakom, ili u nekom finom vrtiću, a da neka teta pospremi stan i skuva ručak, pa da ja posle posla mogu da se posvetim porodici.

[Tiziana]

Evo ja ne bih, i nisam, pustila dijete nakon prvog rodjendna. I ne bih ga nikad pustila. Ajde dobro da sam nesto dramaticno siromasna na rubu egzistencije onda bi imala druge prioritete. Ali ovako s nekim normalnim prosjecnim zivotom ne bih. I necu opet, imam sad drugu bebu. S prvim mi se djetetom ulozeno visestruko vratilo. To je sad samostalno i samosvjesno dijete koje je bez truma proslo prirodni proces separcije od mame. On u vrtic obozava ici od prve sekunde, nije mamo-ovisnik bio nikad al je mama bila tu kad god je trebao.

[Lotta]

A što treba napraviti da se ostvari to mirovanje odnosa, tj. što treba poslodavcu reći?

[kavofob]

Lotta, treba poslodavcu predati pisani zahtjev o namjeri korištenja prava na mirovanje radnog odnosa, minimalno 30 dana prije korištenja, ali poželjno je i ranije.

[angelina1505]

I ja se razmišljam o tome! Poslodavac ne može odbiti?

[Anemona]

I ja se razmišljam o tome! Poslodavac ne može odbiti?

Ne može odbiti.
Koristila sam 3 mjeseca, da sam financijski mogla, koristila bih do 3. godine. Neprocjenjivo.

[anasti]

Lotta, ovako sam ja napravila. Nazvala poslodavca, rekli mi da napišem pisani zahtjev za odobrenjem korištenja mirovanja.
napišeš rukom/na kompu otprilike: gore lijevo svoje ime adresu, desno ime i adresu poslodavca i "poštovani molim da mi odobrite zahtjev za mirovanje radnog odnosa do treće godine djeteta. porodiljni dopusti mi traje do tog i tog datuma, dakle mirovanje radnog odnosa bih koristila od tog i tog datuma." dolje datum, mjesto, potpis.
to im odneseš. meni su poštom za par dana poslali papir kojim mi odobravaju mirovanje.
a od tog datuma kad ti mirovanje počinje možeš otići kod njih pokupiti odjave tebe i djeteta sa zdravstvenog osiguranja (ako je dijete osigurano preko tebe).
s odjavama i ispunjenom tiskanicom1 i tiskanicom2 ideš na hzzzo ponovno vas prijaviti. i to ti je to.
ja sam predala zahtjev cca mjesec dana prije prestanka porodiljnog.
mirovanje ti ne smiju odbiti ako si stalno zaposlena.

[anasti]

evo ni ja nisam mogla zamisliti ostaviti ga s godinu dana. nikako.
meni je on još uvijek premali i mislim da mu jednako trebaju mama i tata. pogotovo stoga što je više vezan za mene, što je i normalno, i mislim da bi bila trauma i meni i njemu jednako, a bogme i ovima koji ostaju kod kuće s njim.
kod nas je nekako ispalo da ženski dio kuće radi, a muški rade od kuće. ali svejedno mislim da bez obzira snašli se s njim ili ne, još uvijek sam mu potrebna.
ma i da mu ne trebam, želim iskoristiti ovo vrijeme dok je mali, i drago mi je da mogu

[Tiziana]

Iako ne poznam Malog Aligatora uvjerena sam da je to najbolje za njega. Mali Aligator ce ti tako brzo prestati biti mali. Nema te karijere koja to moze nadoknaditi

[anasti]

znam

[Ms. Mar]

Ja bih samo napisala da mi je to što sam ostala s djetetom doma do 3. rođendana, vjerojatno najbolje što sam u životu napravila. I za sebe i za svoje dijete. Isto su mi se mnogi čudili i rekli da ću poluditi doma. Netko možda bi, nismo svi isti. Ja sam uživala u svakom trenutku. Nikad mi nije bilo dosadno. Radila sam puno radno vrijeme, za mene u tom trenutku najvažniji, najzahtjevniji i najljepši posao koji sam mogla.

[jelena.O]

ja sam ostala s prvim doma do 3 godine, s klinkom do 2 godine, i sad malac se prilagođava vrtiću ( i on njemu) a skoro će i on 3 godine.

[winnerica]

Nisam na neplaćenom ali sam doma radi 3. djeteta (uz njega se prišlepalo i 2. dijete jer je razlika samo 17 mjeseci) - što reći... Jedno jako lijepo provedeno vrijeme, jako teško financijski s obzirom na to da imamo 3 djece i da smo usred krize sveopće ali tko to more platit?! Uspjela sam i dugotrajno dojiti, i u platnenom pelenašenju, i u odvikavanju djece od pelena, lijepo su se od jeseni priviknule na vrtić i jaslice, te mnogo još toga. Uskoro idem opet raditi i malo sam mirnija jer ipak ostavljam u vrtiću male ljude, a ne baš bebe; ipak znaju reći svašta, ići na wc, jesti same i sl., a meni je kao mami lakše.

[zasad skulirana]

koristila sam mirovanje nakon porodiljnog na 3mj (najavila ga 2mj prije isteka porodiljnog)...no,kad sam se vratila na posao ostajala bi tamo i do 18h00 pa sam dala otkaz i pronasla drugi posao na 4h dnevno....po meni stvarno idealna kombinacija,sve stignem! (bas sam maloprije pogledala na sat,dok bi prije tek dosla doma,sada smo N. i ja vec bili vani u setnji te je sve skoro po kuci rijeseno)

komentari okoline su dosta zajedljivi...ma kakvo ti je to radno vrijeme,e i ja bi tako samo da mi netko plati razliku itd itd...
ne obazirem se,financijski si to mozemo priustiti (da imam 1/2 place) te bi se osjecala grozno da to nisam uradila!

[Charlie]

Ja sam se prvi put vratila raditi nakon 14 mjeseci, proslo je bez traumi jer sam imala odlicnu cuvalicu i bake na raspolaganju, a ja doista volim svoj posao i imam uredno radno vrijeme. No, ovaj put cu ostati doma barem do 2. godine, jer su se pojavile i neke druge okolnosti. Ne bojim se da cu doma poludjeti, ono cega se malo bojim je izostati tako dugo s trzista rada - bila sam i na mirovanju, i sad dugi porodiljni...zasluge se brzo zaborave, dolaze novi mladi neoptereceni mozgovi... S druge strane, kad pocnem ponovno raditi imam jos godine i godine pred sobom za posvetiti se karijeri, ali koliko cu tada bit jos konkurentna? Onak, to me malo brine (ali ne toliko da bih otisla raditi) voljela bih cuti tudja iskustva, kako je izgledao povratak na posao nakon par godina izbivanja?? Koliko vam je trebalo da se uhodate?

[winnerica]

Maaahhh, komentari okoline su uvijek samo komentari o k o l i n e Mene odavno nije briga za okolinu... i nama su znali svašta komentirati; bitno je da je dobro vama u obitelji...

[struna]

Bila sam odsutna 2,5 godine, i moram priznati da me bilo strah povratka na posao- hoću li se snaći. Ali nakon samo sat vremena rada, imala sam osjećaj kao da nisam niti otišla. Sve je brzo sjelo na svoje mjesto. U tih 2,5 godine svjesno sam propustila biti promovirana u šefa ( kolegica je zauzela tu poziciju) i tako napredovati u karijeri, ali meni to nije uopće bitno. Ne želim da me posao toliko troši, pogotovo psihički, da onda kod kuće ne funkcioniram. I još su godine rada preda mnom, sve što sam "propustila", polako ću naučiti, neko svoje mjesto pod suncem ću valjda naći.

[angel 1]

Evo i mene u ovoj skupini... I ja sam odlucila ostati s malenom do 3.godine na neplacenom samo su se u međuvremenu malo promijenile okolnosti...tj nakon 6.mj sam opet čudom zatrudnila tako da sam sad na bolovanju i onda opet rodiljni itd. I kod nas su se mnogi čudili ( uglavnom poznanici iz kvarta), no obzirom da ja radim u vrticu i znam sto su jaslice i kako to sve izgleda rekla sam da nema šanse da je dam u vrtić prije 3.god. Prvenstveno mislim na sve boleštine ( mnogi mi tu u kvartu nisu vjerovali kad sam im pričala , a sad vidim njihovu djecu s bakama/tetama u šetnji-nisu u jaslicama jer su stalno bolesni). Moja malena je i ljetos imala febrilne komvulzije pa nam nije svejedno više i zaista pazimo da se nedružimo s nekim kad su bolesni. A i po meni i mišljenju mnogih iz moje struke oni su premali za takav oblik grupa kakve su kod nas. Mislim na prepunjenost grupa djecom ( barem tu u Zg) - znaci 20-ak i vise , a sa godinu dana pa i dvije oni su jos uvijek individualci i traze odraslog samo za sebe- znaci jedan na jedan, a u tim uvjetima je to nemoguće. A o nekoj zajednickoj igri s vrsnjacima mozemo pricati tek negdje oko trece god, do tada se uglavnom igra svako za sebe, jedan pored drugog. Idealno je tko ima fit baku ili si moze priustiti dobru tetu.. Nama je jedna baka bolesna, druga 300 km daleko, a dok bi platila dobru tetu otprilike bi potrosila cijelu moju placu, a opet bi joj donjela bolestine iz vrtica... Tako da nam je ova opcija ustvari bila jedina. Isto nismo bogati, nesto sam ustedila i shvatila da bolje da joj priustim ovo nego nesto materijalno( a ima i toga sa svih strana ).

[ArI MaLi]

Ostala sam doma i uzela mirovanje do djetetove 3 god.. i bilo nam je prekrasno.. u to vrijeme djeca trebaju jako malo materijalnog i najviše im treba mama!
Meni nije bilo odobreno odmah od strane firme pa smo morali angažirat odvjetnika i tada je sve bilo ok ali nisam mogla zamisliti da je ostavim sa godinu dana, sada, kad je navršila 3 god. to je sasvim druga prića, svjesno i samovoljno ide u vrtić i voli biti tamo, malo smo teže se privikli na vrtić, ali ta faza prilagodbe je prošla i sada je presretna i mislim da joj je to možda i sada potrebno; druga djeca, novi ljudi

ja svakako podržavam mame koje odluče ostati sa svojom dječicom, i vidjet češ po svome djetetu kako se razvija i kada je spremno odvojit se od tebe, mislim da ih trebamo pratiti i slijediti njihove potrebe, a ti kao mama najbolje osijećaš što i kako

a što se tiće okoline, o daaa, bilo je raznih čuđenja i komentara, i baš sam se ponekad iznenadila od kojih ljudi sam sve dobila čudne komentare, pedijatara, majke sa djecom itd.. ali nije me to nešto smetalo, svatko zna svoje, kao što ja ne osuđujem mame koje idu raditi od djetetovih 6 mj ( što mi je neshvatljivo, to ne komentiram ) tako nisam dopustila ni da nas trpaju u nekakve ružne komentare, tipa; a ona je posvojila pa je to ipak nešto drugo, razmazit će je itd.. tu sam znala reagirat!

volite se, ljubite i mazite

[Tiziana]

O svasta cu jos cuti! Morala si angazirati odvjetnika za dobiti mirovanje r.o.? Ljudska bahatost stvarno nema granice!!
Ovakve fore stvarno ne kuzim. Njemu ni iz djepa ni u djep al glavno je raditi probleme jel, zasto bi svi bili normalni humani i uvidjavni, reba zahebavati iz cistog gusta & uzitka! Ko kad se prijete otkazom jer se drznes ostat trudna ili te jos bolje na razgovoru za posao pitaju mislis li imati djece

[angel 1]

Jos se nisam dotakla i onog emocionalnog aspekta koje je za dijete i njegov razvoj u ovoj dobi jako bitno .
Ali naravno sve ovo ovisi od osobe do osobe jer nekima je jos uvijek odgoj i briga o djetetu usputna stvar ( bitno da nije gladno i zedno) i nesto sto ce netko drugi odraditi ( vrtic, skola-pa oni su placeni za to!) Vecini je izgovor da nemaju vremena , znanja, vjestina, ali uvijek onaj tko zeli nesto moze to i nauciti. Samo treba posloziti prioritete u zivotu.
Također igra ulogu kada se dogodilo to dijete jer nekom tko to jos nije planirao i dogodi mu se u ranim dvadesetima on drugacije promislja o svemu pa tako i djetetovim potrebama i cesto svoje potrebe stavlja ispred djetetovih. Tako cujem mnoge da kukaju da im je dosta kuce, prljavih pelena i hranjenja...da bi malo izasli medu ljude i onda ih vidam vani u kaficu s djetetom umjesto u parku. A opet oni koji su kasnije postali roditelji i koji su to dugo cekali drugacije pristupaju odgoju djeteta.
Znam da je kriza i da mnogi jedva prezivljavaju s dvije place, ali znam da ako se odreknemo nekih luksuznih ili nepotebnih stvari moze se i s jednom prezivjeti. Moje dvije najbolje prijateljice takoder ovo koriste tj jedna je sad pocela raditi kad je mali navrsio 2,5 a drugoj sad istice roditeljski pa ce barem do druge isto koristiti ovaj dopupust. Sve tri imamo i stambene kredite ,a ovoj zadnjoj muz bas nema neki placeni posao ( oko 4,500kn) pa ipak ce nekako prezivjeti jer im je kao i nama nakon dugoo godina i brojnih ivf-ova dijete na visokom prvom mjestu

[kajsa]

Angel1, ovo je jako uvredljiv post i za mlade roditelje i za roditelje čija djeca pohađaju jaslice.
Ne znam kako bi si obitelj s ratom kredita u iznosu od 4.500 kuna i jednom prosječnom plaćom od 4.500 kuna mogla posložiti prioritete osim da i drugi roditelj zarađuje npr. za hranu (ili je i to luksuz).

[zika]

S prvim i drugim djetetom sam ostala doma po godinu i pol, sada čekamo treće i definitivno ću iskoristiti 3 godišnji porodiljni za treće dijete. Financijski je teško7teže (odnosno ostanak s djecom doma uz 1 600 kn je u stvari danas luksuz koji si, na žalost, ne mogu svi priuštiti), ali također smatram da je to vrijeme neprocijenjivo za cijelu obiltelj. Ja ću uz bebu imati tada dva školarca, pa uz brigu o njima i bebi, razno raznim aktivnostima djece te dobi, vjerujem da će mi dani letjeti i jedva čekam.

Kvalitetnije ćemo se svi skupa hraniti kada je mama cijelo vrijeme doma, biti opušteniji....i zaista, tko to more platit? Vjerujem daće se benefit zaista na svima vidjeti.

S druge strane....da, i mene je malo strah povratka na tržište rada, ali tamo me ionako čekaju još godine i godine uspona i padova.....tako da, o tom, potom....

[nana]

Hm, da ja sam očito nemajka, jer sam počela raditi kada je Tara bila još beba....i ostavila je nemajčinski na čuvanje svojoj mami....i ne nisam imala 20 godina kada sam je rodila, niti mi je odgoj i briga za dijete usputna stvar. Dapače!!

[anasti]

Otvaračica ove teme (ja) je zatrudnila (planirano) sa 24 godine. Ne znam koliko ti je to mlado/staro, zrelo/nezrelo. Mislim da je ružno generalizirati, i uopce tvrditi da oni koji su teže zatrudili vise cijene dijete od onih koji su zatrudnili bez problema. Ako tako misliš krivo misliš, i ružno misliš. Razlikujemo se od osobe do osobe, i nemamo svi jednake mogucnosti. Ja ih znam podjednako svojih godina i onih u tridesetima,od kojih neki ostaju kod kuce a neki ne. Nemoj imati predrasude!

[anasti]

Post je upucen angel1

[Boxica]

...zasluge se brzo zaborave, dolaze novi mladi neoptereceni mozgovi... S druge strane, kad pocnem ponovno raditi imam jos godine i godine pred sobom za posvetiti se karijeri, ali koliko cu tada bit jos konkurentna? Onak, to me malo brine (ali ne toliko da bih otisla raditi) voljela bih cuti tudja iskustva, kako je izgledao povratak na posao nakon par godina izbivanja?? Koliko vam je trebalo da se uhodate?

a gle, činjenica je da će te gledati kao nižu vrstu ili u najmanju ruku kao da si šugava...
1. jer si majka
2. jer će uvijek postojati netko mlađi koji će biti u toku zbivanja

S E. sam izbivala iz firme 14 mj (2 mjeseca komplikacija, 12 mjeseci RD) i kad sam se vratila na posao bila sam između neba i zemlje, trebalo mi je dobra dva mjeseca da se psihički vratim...podbadanja šefova katastrofa...

onda sam 2009. ostala trudna sa blizancima, izbivala sam 9 mj iz firme (6 mj komplikacija i 3 mj RD nakon gubitka) pa kad sam se vratila na posao odlučili su me se riješiti...onda sam iskoristila sve GO ostala trudna i opet na komplikacije pa RD i evo još ga koristim do 11/2013...
dakle doma sam službeno sve skupa bila 3,5 godine kad sam počela tražiti novi posao (jer u 11 mjesecu dobivam radnu knjižicu iz stare firme) i evo tek prije dva mjeseca mi je uletio honorarni poslić na kojem sam se preporodila, uživam u poslu, uhodala sam se u roku odmah i jako mi je žao što je samo privremeno (posao je opet moja struka, ali totalno druga branša)
tako da je zapravo bitna i sama atmosfera na poslu (da me ne čeka otkaz na starom poslu i da se tamo vraćam raditi, vjerujem da bi mi trebalo valjda 6 mj za ponovo uspostavljanje nekog normalnog ritma rada, odnosa sa kolegama, šefovima i tako to) i koliko ti voliš taj sam posao

[Lotta]

Zanima me jel ide radni staž normalno za to vrijeme, kako to funkcionira. Mirovinsko i zdravstveno se ne uplaćuje?

[Suncokretica]

Staž stoji, da bi išao moraš si sama uplaćivati Mirovinsko.
Zdravstveno smo malac i ja prijavljeni na supruga u firmi.

[Jadranka]

Meni recimo uopce nije jasno to prosudjivanje drugih roditelja i divljenje samom sebi. Jao, kako sam ja divna majka, meni je dijete na prvom mjestu. A gle onu drugu, buni se sto mora mijenjati pelene, i sto s djetetom je otisla u kafic(sta uostalom fali kaficu, ako nije zadimljen), grozno nesto, a nije uzela ni mirovanje radnog odnosa, i jos ganja karijeru, njoj je dijete sigurno na zadnjem mjestu. I ne znam jel mi gore kad neko prosudjuje tako prijatelje i clanove obitelji koje jako dobro poznaje, ili neke slucajne prolaznike u parku, o kojima ne zna nista, al eto na temelju 5 minuta ili pola sata, donosi cijeli zakljucak o tome kakvi su roditelji. Neko je bolji u jednoj stvari, neko u drugoj. Sta, mozda sam ja strpljivija mater od svoje prijateljice, al ona je mozda njeznija, a neka treca je zabavnija, a cetvrta toliko dobro kruha i zdravo hrani dijete da je to nesto, a neka je u svemu prosjecna. Pa sto? Svi se trudimo i radimo najbolje sto znamo (ogradjujem se od onih koji zanemaruju i zlostavljaju dijete).

[Tiziana]

Ajme otvaracico teme ostavila si me bez teksta na dobrih 5 minuta... di je meni s 24 bila glava, vjerojatno u nekom disku, ili u smuljavanju nekog komada, moda u najciscoj varijanti u pisanju diplomskog i slusanju kvocanja roditelja.
Fakat smo sve tu tako razlicite!

[anasti]

oprosti nije mi jasno što hoćeš reći ni da li si uopće shvatila što sam ja htjela reći..

[anasti]

neš sam zeznila

[Tiziana]

Pa iznenadilo me da imas tako malo godina i promisljas vec na takav nacin, pa sam se probala sjetiti sebe u tvojoj dobi i trudnocu ne samo da isam planirala vec bi je dozivjela ko osobnu tragediju a glava mi je bila jos previse u oblacima da pazim na sebe samu a kamoli na nekakvu bebu.

[angel 1]

Prvo isprike svima koji su se nasli povrijeđeni mojim postom jer to mi zaista nije bila namjera.
Nisam zeljela ni generalizirati i zato sam napisala da se to razlikuje od osobe do osobe. Netko je zreliji s 20 god, a netko nije ni u 45-oj to znamo svi. Ovo sto sam napisala su činjenice onoga sto vidim i dozivljavam oko sebe privatno i na radnom mjestu vec 16.godina. Na zalost jos uvijek je vecini roditelja odgoj usputna stvar, populacija koja je ovdje na forumu je samim time sto se tu informira, trazi savjete ili cita iskustva drugih na temama o djeci drugacija jer znaci da propitkuje svoje postupke ili zeli nesto nauciti pa bilo ovako bilo iz knjiga ili razgovora s nekim. Nisam zeljela uvrijediti ni mlađe ni starije majke od sebe, a pogotovo one kojima djeca pohađaju jaslice jer znam da mnogi jednostavno nemaju izbora i nekima su nužne ili jedina opcija. Ali opet znam i mnoge kojima to nije jedina opcija pa daju djecu u jaslica pa se onda cude zasto su bolesna ili zasto su opet poceli piskiti u gace ili traziti opet dudu itd.
Krivo je shvatio i onaj tko je iscitao iz mojih redova da ja vise volim svoje dijete jer sam je dugo cekala i prosla dosta ivf postupaka... Ja samo mozda drugacije gledam na neke stvari, a mozda netko tko je zatrudnio lako ima isti pogled kao i ja- vjerojatno ima i takvih. Jer ima i onih ( poznanica) koji su duze cekali dijete od mene i bili na ivf- ovima , a sad kukaju s tim dugo željenim djetetom i sve im je tesko i naporno. Zato sam rekla da se razlikuje od osobe do osobe i kako svi imamo drugacija poimanja sto je dobro za nas tako su nam drugacija poimanja i sto je dobro za nase dijete.
I nisam nikome rekla da je nemajka ako je nakon djetetove god dana morala ici raditi, ni najmanje, i ja bi da nisam mogla drugačije.
I kajsa nisam mislila da je hrana luksuz i svi imamo razlicite visine kredita, placa i samim time mogucnosti...
Ali sam mislila na luksuz kad poznanica ( ona koja je dugo cekala dijete), a sve joj je bilo tesko, od izbijanj zubica( stalno place) pa sad je propuzao- stalno joj je pod nogama, pa danas se tri put zasrao- morala ga je tri put kompletno presvlacit...itd. Ima mogucnost ostati doma na placenom 2500 kn da njegove 8.god zbog jedne dijagnoze, ali je njoj to malo ( muz radi, stambeno osigurani i bez kredita), pa ide raditi na 4 sata da bi dobila punu placu, maloga da u jaslice i normalo joj je da je tamo od 8.30-17 iako ona radi 4 sata i mogla bi ga pokupit ranije ili nekad odvesti kasnije ili nekad kad radi od 4 ostavit doma pa ga muz preuzme, ali nek ide kad vec placa vrtic. I dalje nema novaca, ali malo malo ostavi u benettonu 1000 kn ili si kupi novi kaput u Zari...i sad bi i novi auto... Tako da svi smo razliciti... Iako su mi neki njeni postupci cudni i meni ne pojmljivi ja sam je prihvatila takvu kakva je i draga mi je i ne mislim da ne voli svoje dijete jer vidim da ga voli i brine se o njemu, ali je njoj odgoj upravo to- da nije gladan, zedan i gol, da je relativno zdrav i ok. Ovim dalje se ne zamara. Sad kad mi pocne kukat da joj je tesko jer je mali ovak ili onak vise se trudim pomoci joj savjetom kao prije ( jer sam shvatila da ga ni ne trazi , vec joj sam treba da se izjada) nego okrenem sve na salu i kazem- i to je faza i to ce

[angel 1]

I to ce proci... ( malo mi pobjeze post)
Jos jednom isprike svima koji su se nasli povrijedeni i sto sam opet oduzila...

[anasti]

pa ne znam, ja mislim da većina tako promišlja kad dobije dijete, iako to tako na van možda ne izgleda. možda griješim.
ma ja sam ti uvijek bila čudna

[anasti]

tako je angel.. svi smo različiti,ima nas svakakvih

[angel 1]

Danasnje vrijeme i novije generacije puno vise i šire gledaju na odgoj djeteta i zaista puno roditelja brine i promislja o svojim odgojnim postupcima, ali jos uvijek je to manjina roditelja.. Ili ti gledajuci vrticku grupu od 20-ak djece mozes odvojit 5 roditelja koji se zaista ful angaziraju, a ostali ne mogu reci da se ne trude ili im je posve nebitno, ali uvijek imaju za sebe milijon isprika zasto se ne mogu potruditi da nesto promijene...ili previse rade pa su preumorni,ili nemaju dovoljno strpljenja, zivaca, upornosti, ili neznaju pa ne mogu ili im se jednostavno ne da pa idu linijom manjeg otpora. I opet da netko ne shvati i misli da ja sebe velicam kao neku dobru ili super majku- daleko od toga jer uz svo iskustvo
odgajanja druge djece, procitanih knjiga i profesionalnih usavrsavanja odgoj vlastitog djeteta je drugacija dimenzija.. Trudim se maximalno, zanemarujem svoje potrebe ( sto isto nekad nije ok-ali trenutno tako osjecam da trebam) i vrijeme ce tek kasnije pokazati da li sam i koliko uspjela, a koliko fulala u odgoju- to je tako.
Da svi smo razliciti, drugaciji i bilo bi dosadno da smo svi isti. Nemam oko sebe samo krug istomisljenika vec sa druzim s razlicitim profilima ljudi i majki i nikog ne osudujem niti pokusavam mijenjat, tko me pita za misljenje, savjet-pomognem ako znam, tko to ne trazi- ne dobije.
Nekom je normalno sjedit s djetetom u kaficu, ok ako je to iznimka, ponekad, ali kad to postane pravilo... Ne znam,meni je draze bit s djetetom u parku jer znam koliko je to bitno njoj pa je samim time i meni,ali netko ne razmislja tako... I sto cu im ja. Ali ovo je vec za neku drugu temu...

[ArI MaLi]

da! morala sam odvjetnika angažirat a za bezveze! to je moje pravo!
ja zbilja ne želim nikoga prozivati, ja sam sretna što sam uspijela izgurati (financijski) doma sa svojim djetetom,
a nigdje ne stoji garancija da će baš to učiniti moje djete sretnijim, zadovoljnijim i danas sutra boljom osobom.. ali da nam je bilo prekrasno, je
svi radimo kako osijećamo i kako mislimo da je najbolje!

[Ms. Mar]

Ja sam sretna i zahvalna što sam imala tu mogućnost da ostanem s djetetom 3 godine doma. Nisam zbog toga bolja majka od one koja nije imala tu mogućnost. Ali nisam bolja niti od one koja je imala tu mogućnost, ali je odabrala da ide na posao. Neka je majka puno više mogla dati svom djetetu time što je išla na posao i radila i bila time zadovoljna. Da sam na bilo koji način osjećala da se odričem nekog dijela sebe time što ostajem doma, ne bih ostala doma. Majka je djetetu važnija cijela, makar nekoliko sati dnevno, nego potrgana na cijeli dan.

[Manuela.]

Da se i ja ubacim, nemam sad vremena sve iščitavat al zanima me jedno - tko plaća mirovinsko i zdravstveno ako ja idem na mirovanje radnog odnosa s drugim djetetom.
S prvim sam nakon godinu dana kad sam se trebala vratit dala otkaz, da sam u miru mogla uživati sa svojoj bebom.

[Charlie]

Ja mislim da ne ide staz za to vrijeme a zdravstveno preko muza ili kao nezaposlena osoba. Bar je tako za obicni neplaceni dopust.

[Suncokretica]

Kao što napisah malo iznad - staž NE ide ukoliko si sama ne uplaćuješ mirovinsko.
Zdravstveno si možeš prebacit na muža, tj. na firmu u kojoj on radi, ako je moguće i ako želiš.
To je osnovno zdravstveno. A ako želiš dopunsko, moraš ga uplaćivat.