Grižnja savjest, loše upravljanje vremenom i fizičkim resursom (čitaj samom sobom)?!

[Mima]

Ne znam, u mojem stanu usisavanje ili čišćenje podova na neki drugi način (a usisavanje je meni osobno najjednostavnije) mora biti svakodnevna aktivnost. Inače nam je pod pun mrvica, papirića, končića - jede se u dnevnoj sobi, kuhinja i dnevna soba su spojene, dijete se igra na podu, rezucka, razvlači igračke, oko stola za kojim jedemo je definitivno sve puno mrvica, stalno se nešto kuha pa i padne po podu itd. itd. Nemamo tepihe koji inače valjda navuku prašinu, pa se prašina vidi golim okom po parketima. Kupaonicu ne peremo svakodnevno, ali pobrisati svaki dan WC školjku i umivaonik, oprati kadu kad se dijete ide kupati, to mi je nekako normalno (ali to stvarno jest sitnica i posao koji traje 5 minuta).

[Sumskovoce]

Žurim, ne stignem sve pročitati, ali sam se u više slučajeva prepoznala u Nelinom postu na početku topica.
I ja radim, MM pomaže koliko god može (u kućanskim poslovima), a psa nemam - a svejedno sam od 22 na dalje polu-živo tijelo, mrtva umorna.
Uspijem s dječicom provesti sat-dva kvalitetnog vremena, vikendom više. Ne peče me savijest.
Ali da sam često na rubu snaga i živaca - jesam. Da nemam društveni život - nemam. Da kuća nije čista kako bih ja htjela - nije.
Ali hej - to je sve život. Nesavršen, kaotičan i neorganiziran - u mojoj glavi savršen - obiteljski život.
Ponekad me nesavršenosti više bole, ponekad manje.
A kad baš onako jako zabole, sjetim se svog "starog" života gdje je kuća bila čista, društven život kakav sam htjela, bilo je i slobodnog vremena za svašta - ali je zagrljaj bio prazan, bilo je previše vremena za razmišljanje i previše praznine.
Proći će te godine kad su djeca jako mala, kad je stan prašnjav, kad nemamo vremena - i kad sve to prođe - vjerujem da će se većina nas sa sjetom prisjećati tog slatkog ludila i kaosa kad ništa nije bilo po špagi, a sve je bilo tako životno, tako nepredvidivo.
I da, romantična sam i idealiziram, takva sam.
Da me pitate što mislim o svemu večeras oko 23 sata - odgovor bi bio radikalno drugačiji.

[Sumskovoce]

Pranje kupaonice i usisavanje ne bi trebao biti svakodnevni posao. kakva strahota bi se mogla dogoditi da usisava tri put tjedno? ili dva put? ili jednom?

Moj pod se još ni jednom nije naljutio kad sam ga počistila jednom tjedno

[Sirius Black]

ali pobrisati svaki dan WC školjku i umivaonik, oprati kadu kad se dijete ide kupati, to mi je nekako normalno (ali to stvarno jest sitnica i posao koji traje 5 minuta).

to je ok, i ja tak radim, operem umivaonik sapunom kad perem ruke, temeljititje jednom tjedno. Ulijem sredstvo za čišćenje wc-a i obrišem ga svaki dan,ali onak usput kad sam na wc-u. Kadu isperem vrućom vodom prije nego se djeca kupaju, ne ribam ju svaki dan domestosom.

To mi ne spada u čišćenje kupaonice nego ono baš ribanje poda iza wc-a, micanje van kante za prljavi veš i ostalo i pranje poda. Ovak redovito samo pobrišem, ovo temeljitije je jednom mjesečno.

[čokolada]

Ovdje je osnovni problem u tuljanu i kad on shvati da je ravnopravni član zajednice, puno toga će se riješiti. Nacrtaj mu: sad izvadi suđe, sad prosteri veš, poslije Dnevnika molim te okupaj dijete.......jer ću ja usisati, napraviti večeru i oprati WC.

[čokolada]

hoću reći: odredi što je ono što bezuvjetno ti moraš napraviti (napr. poslagati suđe u perilicu jer on slaže loše, štajaznam...peglati jer on loše pegla), a njemu odrediti ono što može svakako napraviti: isprazniti obje mašine, usisati (već će nekako, pa ti detaljiziraj 1x u 10 dana), odvest dijete u šetnju itd.

[Deaedi]

I ja radim 9-17, dolazim doma oko 1730. Nemam nikakvu vanjsku pomoć u kući, sve odradimo MM i ja. Djeca idu spavati oko 22-23h. Nakon toga se pozabavim vešom i slaganjem suđa, na brzinu pospremim igračke. 1x tjedno usisamo i operemo podove, obično to i ne bude vikendmo, nego usred tjedna, npr. dok se ja igram sa klincima MM usiše, a onda on preuzme klince, a ja operem podove... Imamo i onaj ručni usisavač, pa se njime prođe na brzinu ako se nešto namrvilo...veš peglam cca. 1x mjesečno, preporodila me sušilica sa programom ravnanja, peglam samo rijetke košulje od MM. Prozore perem cca. 2x godišnje ili kad se kroz njih jedva vidi.

Da li imam grižnju savjest - pa radije bi bila više sa klincima, ali opet, moj posao im omogućuje krov nad glavom, hranu i odjeću...Ono, nastojim biti realna. Da sam se bogato udala vjerojatno ne bi radila puno radno vrijeme, ali nisam


No, meni je normalno da MM radi pola kućanskih poslova, i ravnopravno se brine za djecu, jer dok oboje radimo puno radno vrijeme, za mene nema druge opcije. Dok sam jedno kraće vrijeme bila kućanica, stvarno sam imala hrpu vremena, i za sebe i za dijete i za kućanske poslove, ono stvarno idila...ja odmorna, kuća uredna, bavila se s djecom...ali evo, nažalost si to ne mogu priuštiti...

[ina33]

Ovdje je osnovni problem u tuljanu i kad on shvati da je ravnopravni član zajednice, puno toga će se riješiti. Nacrtaj mu: sad izvadi suđe, sad prosteri veš, poslije Dnevnika molim te okupaj dijete.......jer ću ja usisati, napraviti večeru i oprati WC.

X. I onda si problem ti - ili stisni, obično dijete bude krajnji trenutak da se dužnosti u kućanstvu preraspodijele (ako majka radi), ili pregrizi. To će možda biti rat - i kontra tebe (pad kriteriji, grižnja savjesti), i kontra odnosa kakav je bio, i sigurno će bit reakcije "where is it all coming from", ali što te briga. Ak onećeš ratovat, jedino je pregrist i ventilirat među prijateljima, jer na forumu su ovi što u pravilu... idu sa savjetima kako promijeniti.

May the force be with you ! Kad jednom kreneš... bit će ti totalni gušt, veći od čiste kuće - barem je meni bio .

[ina33]

I da... nemoj govorit puno i višekratno. Reci jednom, nakon toga konzekvence. Pa neka to i bude tipa nespremljena šalica od kave ili neodložena čarapa spremljene u laptop torbu... Nema bržeg učenja... a i zabaviš se putem, jednom kad prelomiš .

[Neli]

A grižnja savjesti - e, to ti je tek najveći neprijatelj. Ali, to moraš sama skužit i toga se riješiti, tu nema pomoći sa strane, to je rad na sebi. S tim sa čime se ti boriš se bori 90% zaposlenih žena, kako-tako, tako da.... možda ti to da snagu.

da, nije meni problem to što ja sve to moram... nego što mi sve to skupa oduzima vrijeme koje bih htjela provesti s F. i način na koji bih ga htjela provesti... možda su mi očekivanja prevelika, ali majku mu - i on meni fali, pa sigurno i ja njemu tijekom dana

S ovim se nikako ne slažem. Za psa smo preuzeli odgovornost kad smo ga nabavili i nehumano je riješiti ga se kao stare krpe, on je isto živo biće koje voli svoje ljude.

x
"rješavanje" psa na ovaj ili onaj način nije opcija! on je punopravni član obitelji, moja "ljubav pseća od svih pasa najveća" i moja "sreća pseća" i prije bih se svog bubrega odrekla nego njega. jer i on nas voli i sve što traži jest uistinu to malo pažnje, šetnje... i njegova sreća i bezuvjetna ljubav anuliraju sav "trud" oko njega. dapače, vrijeme s njim u šetnji ili trenutak da se pomazimo su i moja terapija...

Pa ne znam, ispod kreveta se ne usisava radi ljepote nego zato što prašina smeta.

Pa ovo je definitivno pitanje kriterija, slažem se... ali kakva koristu usisati kraj krevetića, a ispod ne kad će ta prašina i pseća dlaka ionako nakon usisavanja začas biti i kraj krevetića? Ili ako ne usisam oko kante za smeće pa na to smeće stanem i donesem ga natrag u kuhinju i dnevni boravak koji sam usisala?! Pa milu mu majku, ako nešto radiš u kući - radiš zbog sebe! Da TI i tvoje dijete ne udišete prašinu ili pseću dlaku!

Većina žena koje znam kuburi na isti način s muževima. Ja ne odustajem od svoji kriterija, koji su zbilja minimalni, akos e usisava, mora se usisati i oko kante, i ispod kreveta, i tamo di se ne vidi itd.

x eto, potpisujem ženu...

E, da, Neli, ako on i vadi suđe iz suđerice, možda će i sam vidjeti da se nije dobro opralo kada ga je stavio sa ostacima hrane unutra.

Neće. Provjereno. Ne jednom je čak izvadio prljavo suđe iz suđerice koje još nije ni oprano i uredno ga pospremio. Sad ima zabranu i da ga vadi dok ne provjeri sa mnom je li oprano

Ovdje je osnovni problem u tuljanu i kad on shvati da je ravnopravni član zajednice, puno toga će se riješiti. Nacrtaj mu: sad izvadi suđe, sad prosteri veš, poslije Dnevnika molim te okupaj dijete.......jer ću ja usisati, napraviti večeru i oprati WC.

Nije bilo nacrtano, ali je bilo napisano. Nalijepljen popis (sam si ga važno napisao i zalijepio) na unutarnjoj strani njegovog ormara koji otvara nekoliko puta dnevno.
Ferceralo je jedan dan... nakon toga - kao da popisa nikad nije ni bilo...

[ina33]

Sve su ti to detalji, što je napravio sa suđem, što s ovim, što s onim.

Ili morate pronaći način da to promijenite (uključivo da sebe reprogramiraš ako ti je lakše prihvatit situaciju od fajta), ili ćeš ti patiti.

Pa sad ti vidi.

Mislim... imaš objektivan problem, ne moraš sad detalje što i kako je muž radio/ne radio. Nama je jasno. Njemu nije.

Možete u bračnog savjetnika, možete ovo, možete ono. Problem koji se tiče svakodnevice je (barem meni) toliko ozbiljan kao da on ima ljubavnicu, a oko toga bi ziher nastajale puno veće drame i brak bi se tresao, ili barem protresao, a ovo kao.. nikome ništa, a ti pokupiš i napišeš posti-ite itd. a samo zato jer je ovo socijalno prihvatljivije, nego ono drugo.

Ako čovjek nema dijagnozu iz spektra poremećaja pažnje, svladavanje svakodnevnih zadataka je nešto što on može savladati, samo to treba dignut u svojim vlastitim prioritetima, na razinu važno, a ne na razinu "muha zunzara".

[ina33]

I znaš kad fercera? Kad uvedeš "control pointse" - ono, kontrola i sankcija. Druge nema. Ko bi vezivao pojas da nema kontrola, ko bi plaćao tramvaj itd., funkcioniralo bi prvi mjesec, poslije ne. Pa sad... evo, ja tebi imam dojam da crtam, kao što su meni crtale prije mene ko što ti njemu crtaš, a on se pravi tošo. Uzmi maximu forresta gumpa - life is simple, mi koji put zakompliciramo, ajoj ovo, akad ajoj ono.

[ina33]

Ja bih ga, ozbiljno, nakon te smušenosti, molila da traži uputnicu od opće praske za psihijatra, pa da vidimo što ćemo s "poremećajem pažnje". I držala bih ledeno lice, a iznutra bi umirala od smija i zabavila se putem.

[Neli]

od mm jedino ruke mogu dići ili se razići (nismo daleko od toga...), ali me za ovo drugo opet hebe, što li drugo nego,- grižnja savjest!
jer zbog svoje "sebičnosti" ću dijete svrstati u skupinu djece rastavljenih roditelja koje će provoditi jedan vikend vamo, drugi tamo, imati sobu i krevet i vamo i tamo, pripadati tko zna gdje...
konkretno: on već dva i po mjeseca ne radi (nije ostao bez posla, ali ne bih na tu temu previše duboko), ode ujutro od kuće (tko zna kamo, ja ne pitam) kad ja odem na posao, plahuta po cijele dane (sam to priznao), NIŠTA kod kuće ne napravi, jedino što mu moram priznati da je do 17 sati svakako doma da preuzme F. od tete čuvalice da ona može na vrijeme kući jer ja u zadnje vrijeme redovito kasnim 15-30 min...

sve sam pokušala kad je podjela poslova s njim u pitanju, zaista... i lijepim razgovorom, i zvocanjem i durenjem, ali rezultat je uvijek isti: ili to radi tri dana pa prestane ili to napravi tako da netko iza njega mora to napraviti još jednom (a tko drugi nego ja?)...

ma ovo je preraslo u groznu kuknjavu s moje strane... i ne muči mene toliko mm, njegova nezainteresiranost za sve, mene jednostavno muči to što bih voljela nešto za sebe (vježbanje), što bih željela da sam manje potrgana i vedrija za svoje dijete jer on zaslužuje više i bolje, što čak i pas zaslužuje više, a ja se osjećam ponekad da nemam više što iz sebe dati jer se premalo "punim" u odnosu na to koliko se "praznim" u poslu, kućanskim poslovima, (ne)odnosu s mm...
i hebe me GRIŽNJA SAVJEST jer nisam bolja, jer nisam strpljivija, jer nisam tolerantnija, jer nisam izdržljivija, jer nisam bolja kućanica koja može u manje vremena napraviti to što meni tjedno treba cijeli radni dan i tome slično...

zaključak:
moram se operativnim zahvatom riješiti grižnje savjesti

[ivana7997]

samo bih htjela reći da grižnja nije pridjev nego imenica (u značenju samoprijegor, grizodušje). dakle, ne grižnja savjest nego grižnja savjesti

hvala

[rossa]

od mm jedino ruke mogu dići ili se razići (nismo daleko od toga...), ali me za ovo drugo opet hebe, što li drugo nego,- grižnja savjest!
jer zbog svoje "sebičnosti" ću dijete svrstati u skupinu djece rastavljenih roditelja koje će provoditi jedan vikend vamo, drugi tamo, imati sobu i krevet i vamo i tamo, pripadati tko zna gdje...
konkretno: on već dva i po mjeseca ne radi (nije ostao bez posla, ali ne bih na tu temu previše duboko), ode ujutro od kuće (tko zna kamo, ja ne pitam) kad ja odem na posao, plahuta po cijele dane (sam to priznao), NIŠTA kod kuće ne napravi, jedino što mu moram priznati da je do 17 sati svakako doma da preuzme F. od tete čuvalice da ona može na vrijeme kući jer ja u zadnje vrijeme redovito kasnim 15-30 min...

ne znam što znači plahutati, ali ako ti je muž doma i izgleda kao da će i dalje biti doma, zašto plaćate tetu čuvalicu? otpusti čuvalicu (par tisuća kuna) i zaposli čistilicu (puno manje)

[rossa]

od mm jedino ruke mogu dići ili se razići (nismo daleko od toga...), ali me za ovo drugo opet hebe, što li drugo nego,- grižnja savjest!
jer zbog svoje "sebičnosti" ću dijete svrstati u skupinu djece rastavljenih roditelja koje će provoditi jedan vikend vamo, drugi tamo, imati sobu i krevet i vamo i tamo, pripadati tko zna gdje...

zaista ne znam po čemu si ti sebična u traženju vremena za sebe i za dijete i zašto bi to tvoje traženje bilo toliko prestrašno da bude razlog za razvod

[Peterlin]

od mm jedino ruke mogu dići ili se razići (nismo daleko od toga...), ali me za ovo drugo opet hebe, što li drugo nego,- grižnja savjest!
jer zbog svoje "sebičnosti" ću dijete svrstati u skupinu djece rastavljenih roditelja koje će provoditi jedan vikend vamo, drugi tamo, imati sobu i krevet i vamo i tamo, pripadati tko zna gdje...
konkretno: on već dva i po mjeseca ne radi (nije ostao bez posla, ali ne bih na tu temu previše duboko), ode ujutro od kuće (tko zna kamo, ja ne pitam) kad ja odem na posao, plahuta po cijele dane (sam to priznao), NIŠTA kod kuće ne napravi, jedino što mu moram priznati da je do 17 sati svakako doma da preuzme F. od tete čuvalice da ona može na vrijeme kući jer ja u zadnje vrijeme redovito kasnim 15-30 min...

sve sam pokušala kad je podjela poslova s njim u pitanju, zaista... i lijepim razgovorom, i zvocanjem i durenjem, ali rezultat je uvijek isti: ili to radi tri dana pa prestane ili to napravi tako da netko iza njega mora to napraviti još jednom (a tko drugi nego ja?)...

ma ovo je preraslo u groznu kuknjavu s moje strane... i ne muči mene toliko mm, njegova nezainteresiranost za sve, mene jednostavno muči to što bih voljela nešto za sebe (vježbanje), što bih željela da sam manje potrgana i vedrija za svoje dijete jer on zaslužuje više i bolje, što čak i pas zaslužuje više, a ja se osjećam ponekad da nemam više što iz sebe dati jer se premalo "punim" u odnosu na to koliko se "praznim" u poslu, kućanskim poslovima, (ne)odnosu s mm...
i hebe me GRIŽNJA SAVJEST jer nisam bolja, jer nisam strpljivija, jer nisam tolerantnija, jer nisam izdržljivija, jer nisam bolja kućanica koja može u manje vremena napraviti to što meni tjedno treba cijeli radni dan i tome slično...

zaključak:
moram se operativnim zahvatom riješiti grižnje savjesti

Čuj, meni se čini da je čovjek u depresiji zbog gubitka posla. Tu se hitno treba nešto poduzeti (ali to trebaju željeti obje strane). Naravno, gubitak posla ga ne opravdava da doma ništa ne radi (iako ga mogu razumjeti - nažalost, isprobala sam i takvo stanje, srećom u vrijeme dok nisam imala djece, to je psihički jako jako gadno, pogotovo ako nemaš podršku bračnog druga nego samo grindanje).

Ovo sad je već preraslo topic kućanskih poslova i grižnje savjesti. Prašina ti bi trebala biti najmanji problem. Rekoh - ti i tm trebate porazgovarati, kao dvoje odraslih i ravnopravnih (iako trenutno niste ravnopravni ako on nema posao). Koji su prioriteti - dakako da je prioritet njemu naći posao, ali do tada nema nikakvog razloga da ne podmetne leđa ili barem rame dok si ti na poslu. Da sam na njegovom mjestu, ja bih od sebe napravila domaćina, ali nažalost, većini muških takav status udara na ego.

Probaj mu pomoći da se trgne - tako ćeš pomoći i sebi i djetetu. On bi trebao isto sam sebi pomoći - naći bilo kakav posao, po mogućnosti neki koji mu je po volji (iako je to danas teško), a dok je doma-podmetnuti leđa. Dogovarajte svaki dan što će raditi. Ne generalno nego vrlo specifično: danas nek objesi veš koji ćeš ti uključiti na pranje, nakon toga nek pripremi ručak (ne mora sve kuhati ali štajaznam može skuhati tjesteninu ako ne zna kuhati, polako će naučiti... nek kuha što voli i što dijete voli, to može biti motivacija. Možda bi pomogao i tjedni raspored. Umjesto durenja koje je smrt za svaki odnos, probaj mu pomoći. Odredi (sebi) rok u kojem ćeš gledati kako se stvari razvijaju. Nikad ne znaš, može to svakako završiti, ali za svoju mirnu savjest (umjesto grižnje savjesti) probaj usmjeriti stvari konstruktivno. Ako ne bude išlo u nekom razumnom roku, tek onda promisli što ćeš dalje. Sretno!

[tangerina]

uh, neli, imaš ti tu vrlo vrlo ozbiljnih stvari za odvagnuti.
I imam ti potrebu napomenuti da briga o sebi znači i brigu za dijete. Tj tvom djetetu TREBA da brineš o sebi, to mu je jako jako jako važno, i ništa dobro neće proizaći iz toga da ti patiš ili trpiš radi njega. Moraš razmisliti, promisliti i napraviti ono što tebi treba da budeš zadovoljna i da dijete ima zadovoljnu mamu na koju se može osloniti, to mu je puno bitnije od svrstavanja u kategorije jesu li mu roditelji razvedeni ili u braku.

[jennifer_gentle]

ne znam što znači plahutati, ali ako ti je muž doma i izgleda kao da će i dalje biti doma, zašto plaćate tetu čuvalicu? otpusti čuvalicu (par tisuća kuna) i zaposli čistilicu (puno manje)

I ja se pitam. Neli, ja bih posjela muža, ozbiljno porazgovarala, pa i kod bračnog savjetnika ako treba, pa il' pukovnik il' pokojnik...
Ne bi ti trebala imati grižnju savjesti, nego on.

[ina33]

Potpis na Tangerinu i na Peterlin i na Jennifer. Mislim da su vaši problemi dublji od podjele poslova u braku, i da ti više nema smisla ovdje ići u detalje, nego riješiti to, pa bilo i kod bračnog savjetnika. Kategorija "rastavljeni" je tu nevažna, po meni.

[Neli]

ne znam što znači plahutati, ali ako ti je muž doma i izgleda kao da će i dalje biti doma, zašto plaćate tetu čuvalicu? otpusti čuvalicu (par tisuća kuna) i zaposli čistilicu (puno manje)

to znači da ne radi ništa korisno, šeta, nalazi se s prijateljima na piću, i ne znam ni ja što...
otkaz teti ne dolazi u obzir jer ga kroz 1,5 - 2,5 mjeseci čeka operacija i duži oporavak nakon toga i tetu trebamo svakako u tom periodu
a njoj, naravno, nikako ne bi bilo prihvatljivo da ju ne plaćam 2 mjeseca pa da se nakon toga vrati raditi
niti bi meni ili djetetu bilo prihvatljivo tetu koju volimo i s kojom smo zadovoljni za 2 mjeseca zamijeniti za nekog novog i prolaziti privikavanje s njom

[Neli]

Čuj, meni se čini da je čovjek u depresiji zbog gubitka posla. Tu se hitno treba nešto poduzeti (ali to trebaju željeti obje strane). Naravno, gubitak posla ga ne opravdava da doma ništa ne radi (iako ga mogu razumjeti - nažalost, isprobala sam i takvo stanje, srećom u vrijeme dok nisam imala djece, to je psihički jako jako gadno, pogotovo ako nemaš podršku bračnog druga nego samo grindanje).

Ovo sad je već preraslo topic kućanskih poslova i grižnje savjesti. Prašina ti bi trebala biti najmanji problem. Rekoh - ti i tm trebate porazgovarati, kao dvoje odraslih i ravnopravnih (iako trenutno niste ravnopravni ako on nema posao). Koji su prioriteti - dakako da je prioritet njemu naći posao, ali do tada nema nikakvog razloga da ne podmetne leđa ili barem rame dok si ti na poslu. Da sam na njegovom mjestu, ja bih od sebe napravila domaćina, ali nažalost, većini muških takav status udara na ego.

Probaj mu pomoći da se trgne - tako ćeš pomoći i sebi i djetetu. On bi trebao isto sam sebi pomoći - naći bilo kakav posao, po mogućnosti neki koji mu je po volji (iako je to danas teško), a dok je doma-podmetnuti leđa. Dogovarajte svaki dan što će raditi. Ne generalno nego vrlo specifično: danas nek objesi veš koji ćeš ti uključiti na pranje, nakon toga nek pripremi ručak (ne mora sve kuhati ali štajaznam može skuhati tjesteninu ako ne zna kuhati, polako će naučiti... nek kuha što voli i što dijete voli, to može biti motivacija. Možda bi pomogao i tjedni raspored. Umjesto durenja koje je smrt za svaki odnos, probaj mu pomoći. Odredi (sebi) rok u kojem ćeš gledati kako se stvari razvijaju. Nikad ne znaš, može to svakako završiti, ali za svoju mirnu savjest (umjesto grižnje savjesti) probaj usmjeriti stvari konstruktivno. Ako ne bude išlo u nekom razumnom roku, tek onda promisli što ćeš dalje. Sretno!

nije ostao bez posla
na bolovanju je, ali ne zato što ne bi mogao raditi nego svojim izborom
naime, trenutno mu je posao previše stresan (ima privatno firmu s partnerom s kojim se opako razišao u stavovima, neću ulaziti u to čijom krivicom jer je moj stav vjerovatno subjektivan, odnosno smatram je je mm sam kriv za sve što mu se loše dogodilo kako u poslu, tako i u odnosu s partnerom. no ponavljam - osoban, subjektivan stav, ne mora biti da sam u pravu)
na bolovanju je do operacije, ali operacija nije takva da ne bi u međuvremenu mogao raditi

[vertex]

Neli, ja ću se osvrnuti samo na jedan mali dio, jer priča je stvarno kompleksna.
To koliko si s djetetom, dovoljno je da njemu bude dobro. Nemoj se za njega brinut, ne treba mu da samo u njega gledaš cijelo vrijeme, dobro mu je i da ti štogod po kući radiš dok je on oko tebe. Ako želiš, pusti muziku pa plešite dok čistite, pobacaj plahte na pod da se u njima valja dok ti stavljaš čiste na krevet, probaj takve nekakve trikove - tako ćete više i ljepše biti zajedno, iako je to dugotrajnije i može ići na živce kad ne možeš napraviti što želiš dovoljno brzo. A nekad mu reci - ti se sad malo s tim i tim igraj dok ovo završim. Možeš započet zajedno s njim, pa ga uputit da on nastavi dok ti nešto obaviš. Vjeruj mi, koliko mu treba da mu se posvetiš, toliko mu treba i da nauči da se sam zabavi dok drugi nešto rade.

[Neli]

I ja se pitam. Neli, ja bih posjela muža, ozbiljno porazgovarala, pa i kod bračnog savjetnika ako treba, pa il' pukovnik il' pokojnik...
Ne bi ti trebala imati grižnju savjesti, nego on.

Odvela ga i bračnom savjetniku.
Nakon puno svađe, borbe i uvjeravanja da sami ne možemo riješiti probleme.
Bili jednom.
Nije mu se svidjelo i nije dalje vidio svrhu u tome.

[Peterlin]

nije ostao bez posla
na bolovanju je, ali ne zato što ne bi mogao raditi nego svojim izborom
naime, trenutno mu je posao previše stresan (ima privatno firmu s partnerom s kojim se opako razišao u stavovima, neću ulaziti u to čijom krivicom jer je moj stav vjerovatno subjektivan, odnosno smatram je je mm sam kriv za sve što mu se loše dogodilo kako u poslu, tako i u odnosu s partnerom. no ponavljam - osoban, subjektivan stav, ne mora biti da sam u pravu)
na bolovanju je do operacije, ali operacija nije takva da ne bi u međuvremenu mogao raditi

Sorry, nisam pažljivo čitala. Očito si ovaj dio priče već odgulila... Nadam se da ćete uspjeti sve to riješiti na najbolji način - što god to značilo.

[ina33]

Nemam savjeta, Neli, samo sretno! It takes two to tango. Ovo ti je bilo par brzopoteznih savjeta s neta, ljudi koji vas ne poznaju, ali problemi očito nisu prirode "razbibriga" da bi se mogli tako lako riješiti.

[Neli]

Neli, ja ću se osvrnuti samo na jedan mali dio, jer priča je stvarno kompleksna.
To koliko si s djetetom, dovoljno je da njemu bude dobro. Nemoj se za njega brinut, ne treba mu da samo u njega gledaš cijelo vrijeme, dobro mu je i da ti štogod po kući radiš dok je on oko tebe. Ako želiš, pusti muziku pa plešite dok čistite, pobacaj plahte na pod da se u njima valja dok ti stavljaš čiste na krevet, probaj takve nekakve trikove - tako ćete više i ljepše biti zajedno, iako je to dugotrajnije i može ići na živce kad ne možeš napraviti što želiš dovoljno brzo. A nekad mu reci - ti se sad malo s tim i tim igraj dok ovo završim. Možeš započet zajedno s njim, pa ga uputit da on nastavi dok ti nešto obaviš. Vjeruj mi, koliko mu treba da mu se posvetiš, toliko mu treba i da nauči da se sam zabavi dok drugi nešto rade.

Ma to fercera... kad pripremam prljavi veš, ja ga vadim iz košare za prljavi veš, on stavlja u košaru u kojoj to "zajedno" nosimo do perilice (imam kupaonu u kojoj su košare s prljavim vešom i vešeraj u kojem su perilica i sušilica), često ga on stavlja u perilicu... čisti veš kad slažem, on "pomaže" tako da mi dodaje jedan po jedan... kad čistim filter i kondenzat od sušilice, on "pomaže" nositi... kaže za sebe da je "mali pomagač"
često kad brišem prašinu i on dobije krpicu pa kao čisti svoje igračke, kad brišem njegove puzzle na kojima se igra, i on to sa mnom...
ali ne mogu ga vući sa sobom u kupaonu dok ribam kadu ili školjku...
niti mi je zgodno da je u kuhinji dok ribam sudoper, štednjak...
kada "veće" stvari koje radim jednom tjedno zbavljam, moram priznati da se mm pozabavi malim... ali to mi onda odnese skoro cijelu subotu
znam da ne mogu imati i ovce i novce - i čistu kuću i vrijeme s djetetom, ali si ne mogu pomoći da se zbog toga ne osjećam jadno
jer taj vikend kad bih mogla i trebala biti s njim, ja ližem podove, školjke, prašinu, što već...

[Neli]

Nemam savjeta, Neli, samo sretno! It takes two to tango. Ovo ti je bilo par brzopoteznih savjeta s neta, ljudi koji vas ne poznaju, ali problemi očito nisu prirode "razbibriga" da bi se mogli tako lako riješiti.

thanks...
nisam ni očekivala rješenje problema sa mm...
nego kako se rješiti "grižnje savjesti", kako popraviti samu sebe i svoj stav jer sam svjesna da sam sama sebi sa svojim htjenjima i očekivanjima od sebe najgoriji neprijatelj...

od njega/nas mislim da sam pomalo digla ruke, to nije trebala biti tema, ali eto... netko pitao pa se otkotrljalo i to

[vertex]

A bi li mogla dogovoriti s tetom koja ga čuva da pola sata na dan radi nešto po kući? Skupila bi se dva i po sata, a to je cijela jedna duga subotnja šetnja.
Možeš li mu napunit sudoper sapunicom da se tu igra, dok si u kuhinji? Treba ti samo neki stolčić da se popne. Oprat prvo kadu pa ga uvalit unutra, čisto na igranje, dok si u kupatilu?

[vertex]

A kako se riješit grižnje savjesti, ne znam. Iz tvoje priče, ne vidim ni jedan razlog zbog kojeg bi je trebala osjećati, a ipak je tu. Možeš li ti sama porazgovarati sa psihologom, možda postoje neke tehnike?

[Neli]

Možeš li ti sama porazgovarati sa psihologom, možda postoje neke tehnike?

Da, to je misao s kojom se intezivno bavim/borim u posljednje vrijeme...
Moram se složiti s tobom da će mi, ukoliko nastavim vrtiti ovaj "film", takva pomoć trebati... Ima netko dobru preporuku?!

[Trina]

Ja ne mogu ni zamisliti da mi muž gluvari po kući po čitav dan, ja taj isti čitav dan radim i onda sve mene čeka kad dođem kući. dakle, sve se slažemo da je problem u mužu. Ne znam kako da to riješiš, neki način treba pronaći.

Meni bi bilo neprihvatljivo sa svojom djecom provoditi sat ipo dnevno, ali ono, skroz neprihvatljivo. Jasno, nećeš dati otkaz ili ne znam ni ja što ali možda da kasnije ide leći, da malo više budete skupa, ne znam. Teško je sve to uskladiti, uvijek jedna strana pati ali, pored suđa, tepiha, wc-a i psa, mislim da je najgora solucija da dijete izvisi. Pa jel ti se muž bavi djetetom? Imaju li oni korisno vrijeme zajedno, jel se šeću, igraju, druže?

[ina33]

Da, to je misao s kojom se intezivno bavim/borim u posljednje vrijeme...
Moram se složiti s tobom da će mi, ukoliko nastavim vrtiti ovaj "film", takva pomoć trebati... Ima netko dobru preporuku?!

Postoje tehnike, ali svaka je vezana za lovu, sumnjam da ćeš do toga preko socijalnog, a čitati knjigu je drugo od provesti vježbu. Ja preporučam autogeni trening (ali ne čitanje, nego odlazak tamo). Ali, sve te tehnike će te vratiti do ishodišta problema - tj. kad se riješiš grižnje savjesti, trebat ćeš se riješiti i ostalog, važnijeg (vaš odnos). Tj. ne možeš riješiti samo pitanje "grižnje savjesti" jer će ti s rješavanjem toga paralelno ići rješavanje stvari s mužem.

Hoću ti reći - ne možeš se samo riješiti "grižnje savjesti" pa mirna Bosna, bojim se. Tu ide paket.

[Trina]

Slažem se Ina, ne treba se rješavati grižnje savjesti nego treba rješavati konkretne probleme. Zapravo, postaviti priroritete, bar se približiti tome da prioriteti budu zajednički s muževim.

[Neli]

Ina... ružno je ovdje, tom svom mužu iza leđa, pisati nešto ružno o njemu bez mogućnosti da se on brani...
Tako da još jednom naglašavam - riječ je o mom subjektivnom doživljaju njega i njegovih prioriteta. A mislim da si je on sam i njegov komoditet, prioritet. Jer tako se ponaša. I prema poslu, i prema kući, i prema meni. Onda je na drugom mjestu dijete. I onda ništa.


Trina... ne ide on rano spavati... U krevetu je oko 20:30, zaspe oko 21, s njim smo za to vrijeme dok ne zaspe ili ja ili tata. Ali hoću reći, ono kvalitetno, u igri je svega sat i pol jer se onda primim kuhanja večere, hranjenja, pospremanja nakon te večere, kupanja i ta operativa...
I da - tata s njim provodi vrijeme. Koliko, da li dovoljno... ne znam, ali tu se trudi.

Shvatila sam i ja nakon svih vaših postova da je problem u meni. Natezati se više s mm nemam snage, volje, jer ne mislim da mogu išta postići.
Zaista sam se trudila, apelirala, lijepo, ružno, molbom, prijetnjom, savjetnikom...
Dakle, njega mijenjati ne mogu (mogu za drugoga, njega samog ne), moram sebe... sama ili uz stručno pomoć.

.....

[ina33]

Točno. I iz te promjene će ti se razriješiti i odnos sa svima drugima, uključivo muž. Sretno ti na tvom putu!

[jennifer_gentle]

Mislim da sat i pol čistog bavljenja djetetom dnevno uopće nije malo - nije ni da aj stignem više. Ali mislim da se previše naglašava to "kvalitetno vrijeme", što je valjda 1 na 1 na podu s igračkama, usredotočeni jedno na drugo i sl. Vrijeme provedeno s sjetetom je i dok ga kupaš, dok ga hraniš, dok peglaš pa malo razgovarate usput, kuhaš dok se on igra, širip veš pa ga cmokneš u prolazu...Ne znam, meni je sve to kvalitetno vrijeme, vrijeme u kojem dijete zna da smo tu, vidi nas, uči od nas itd.

[ivanas]

Meni za pokretačicu topica ima par rješenja : 1)dogovoriti s mužem bolju podjelu poslova i ne prigovarati mu oko izvedbe (meni je ok i kad 7godišnji sin usisa, dijete obožava usisivač, nešto prašine ipak pokupi, vidi se u filteru, a ja drugi dan kad stignem ponovno) 2)smanjiti radno vrijeme, nemoguće je raditi 10-12 sati na dan i stići biti i mama i sve ostalo 3)platiti pomoć barem 1 mjesečno da napravi generalku a ostatak mjeseca krpati samo najnužnije poslove 4(obavezno vježbati barem 2 puta tjedno po 45 min, kad je tijelo u formi ima čovjek više energije za sve ostalo)

[Neli]

Točno. I iz te promjene će ti se razriješiti i odnos sa svima drugima, uključivo muž. Sretno ti na tvom putu!

[Deaedi]

Trina... ne ide on rano spavati... U krevetu je oko 20:30, zaspe oko 21, s njim smo za to vrijeme dok ne zaspe ili ja ili tata. Ali hoću reći, ono kvalitetno, u igri je svega sat i pol jer se onda primim kuhanja večere, hranjenja, pospremanja nakon te večere, kupanja i ta operativa...
.....

Ok, na stranu sad odnos s mužem, meni se ovo čini dosta rano za odlazak na spavanje. Probaj djetetu prilagoditi ritam, da spava duže ujutro ili tijekom dana, pa da navečer ide kasnije spavati. Tako možete dobiti još sat, sat i pol.

[Neli]

Ok, na stranu sad odnos s mužem, meni se ovo čini dosta rano za odlazak na spavanje. Probaj djetetu prilagoditi ritam, da spava duže ujutro ili tijekom dana, pa da navečer ide kasnije spavati. Tako možete dobiti još sat, sat i pol.

Pa gle, njegov ritam je zaista njegov... od prvog dana smo se ravnali prema njemu. On preko dana spava cca 1.5-2 sata (sam se budi, ne budimo ga), zaspe oko 21, budi se oko 7:30, 8... dakle, ne mislim ni da puno spava, ni da ide prerano spavati za 2,5 godišnjaka. Svakako mu ne bih uskratila potrebno spavanje da bih ja provodila vrijeme s njim jer meni nije dosta i shebana sam u glavu...

[Anemona]

Neli, Deaedi nije mislila da djetetu nešto uskratiš, nego da mu pomalo pomakneš ritam. Tako bi imao istu količinu sna, ali bi spavao sat vremena suže ujutro i imali bi sat vremena više prije spavanja.

[vertex]

Pa onda ga ne bi vidjela ujutro prije posla. I nije neki dobitak.

[Trina]

Mislim da sat i pol čistog bavljenja djetetom dnevno uopće nije malo - nije ni da aj stignem više. Ali mislim da se previše naglašava to "kvalitetno vrijeme", što je valjda 1 na 1 na podu s igračkama, usredotočeni jedno na drugo i sl. Vrijeme provedeno s sjetetom je i dok ga kupaš, dok ga hraniš, dok peglaš pa malo razgovarate usput, kuhaš dok se on igra, širip veš pa ga cmokneš u prolazu...Ne znam, meni je sve to kvalitetno vrijeme, vrijeme u kojem dijete zna da smo tu, vidi nas, uči od nas itd.

Ja stvarno ne želim nikoga uvrijediti ili učiniti da se bilo tko zbog mene osjeća loše ali sat ipo dnevno sa vlastitim djetetom je definitvno premalo. Toliko vremena ja provodim sa tuđom djecom, prijateljima svoje djece..kako u tih sat ipo možeš išta napraviti? Možda sam i ja shebana u glavu pa imam naopako postavljene stvari u glavi ali u sat ipo dnevno ti ne stigneš ni ni čuti dijete kako je provelo dan, izmaziti ga dovoljno, pružiti mu ono što svako dijete treba, sigurnost i osjećaj pripadnosti jedno drugom. Igra je skoro pa najmanje važna stavka u čitavoj toj priči. Ali kažem, možda sam ja naopaka..niti mi moramo svi biti isti, niti se itko treba osjećati loše zato što netko drugi misli drugačije. I meni je lako pričati jer moj muž radi za oboje. (onaj dio koji se plaća). Sve ima svoje bolje i lošije strane, pa treba to sve poslagati u glavi kako tebi i tvojoj obitelji najbolje odgovara.

Ali definitivno mislim da, kad se dvoje ljudi odluči na obitelj, onda oni postaju partneri u svakom smislu te riječi, trebaju biti skupa u svemu. Ja Neli uopće ne mislim da je problem u tebi niti da se ti trebaš mijenjati. dapače, mislim da si dobra mama i žena. Ali muž ti je u k..rcu.

[Sirius Black]

Ali definitivno mislim da, kad se dvoje ljudi odluči na obitelj, onda oni postaju partneri u svakom smislu te riječi, trebaju biti skupa u svemu. Ja Neli uopće ne mislim da je problem u tebi niti da se ti trebaš mijenjati. dapače, mislim da si dobra mama i žena. Ali muž ti je u k..rcu.

Možda da pročitamo muževu stranu priče bi mislili obrnuto. Jedan poznanik (pacijent iz bolnice, ne poznam suprugu) je pričao kako se razveo sa ženom i veli on: "lijepo pospremim cijeli stan i onda dođe ona i počne ko luđakinja vikati zašto nisam usisao ispod tepiha, da su jastuci na kauču razbacani itd". I moj muž je bio sav ponosan kako je počistio kad sam došla doma iz rodilišta a stan ko da je bio tsunami. Prvo sam bila zbunjena onda sam skužila da je on stvarno počistio, ali pritom sve razbacao, nije "pospremio".

koliko vidim Nelin muž je do nedavno radio, nije naviknut na kućanske poslove, jer mu ne smeta kao Neli da su dlake od psa po stanu i da su neoprani prozori. Sad je na bolovanju, koristi priliku da se malo odmori (postoji valjda i razlog zašto je na bolovanju, sigurno ne glumi ako mora ići i na operaciju), obavi nešto po gradu, vidi prijatelje. Možda je malo i u depresiji zbog bolesti.

A to jednodnevno čišćenje stana vikendom, ubijte me ali ne kužim. Ja sam invalid i sve radim sporo, pa fakat ne znam kaj bi radila cijeli dan. Dva sata posla vikendom za stan koji se kroz tjedan redovito održava. Sorry, Neli, ali mislim da tebi čišćenje dođe ko ispušni ventil, ne da je stvarno potrebno.

[Neli]

Ali definitivno mislim da, kad se dvoje ljudi odluči na obitelj, onda oni postaju partneri u svakom smislu te riječi, trebaju biti skupa u svemu. Ja Neli uopće ne mislim da je problem u tebi niti da se ti trebaš mijenjati. dapače, mislim da si dobra mama i žena. Ali muž ti je u k..rcu.

Slažem se sa zadnjom rečenicom.
Ali s druge strane moram mijenjati sebe kako bih prihvatila da mi je muž u k...., kako bih prihvatila da sam možda dobra mama (za ženu se ne bih više kladila), ali da nisam super-mama; da imam i ja baterije koje se prazne i koje moram puniti i da će to punjenje u konačnici biti i dobitak za moje dijete iako u tom trenutku možda neću biti s njim (a to nemam pojma kako posložiti u glavi); kako sebe uvjeriti da dajem maksimum i da ne trebam osjećati grižnju savjesti ili bar ne u tolikoj mjeri... ma moram ja puno toga prihvatiti, ali nije ovo psiho-terapija niti vi sve to skupa morate čitati s čim se sve u sebi maltram...

I na kraju krajeva, očigledno je da sam ja ta koja ima problem jer ja postam ovdje i tražim pomoć drugih ljudi, a ne mm... njemu je dobro, on se nema razloga mijenjati.
Da bi meni bilo dobro, ja se moram mijenjati.

[Neli]

Možda da pročitamo muževu stranu priče bi mislili obrnuto. J

Da, apsolutno se slažem i zato sam i prethodno explicite navela da govorim o svom subjetivnom doživljaju mm i njegovih prioriteta, kao i da mi je skroz bed tu opanjkavati njega bez mogućnosti da se on brani...

No, na činjeničnoj razini to izgleda ovako - i dok je radio i živio sam, živio je u svinjcu i auto mu je bio svinjac. Doslovno. Mjesecima, ako ne i godinama neoprana školjka, štednjak, prozor ili pod. Njemu to jednostavno nije bitno, bitno mu je samo da se svaku večer on otušira.
Dakle - kako sam ja karakterna picajzla za red i čistoću, tako je on najveći šlampo kojeg sam vidjela koji je kad smo počeli živjeti skupa odjeću ostavljao na podu gdje ju je i skinuo. Dakle, dvije smo krajnosti i to je problem samo takav. Zato je od njega teško očekivati da bilo kakve kućanske poslove dijeli jer to njemu nije bitno, ne želi i površno radi sve što ga ne zanima/radi zbog mene.
Pa zato to radim ja jer u takvim uvjetima ne bih mogla živjeti. I nemam problem više s tim što ja to radim, imam samo s tim što mislim da previše vremena provodim na poslu i radeći doma, a premalo sa svojim djetetom i psom i ne vidim kako da to riješim osim da manje spavam...


A to što je on do nedavno radio i nije naviknut na kućanske poslove nije posljedica rada/ne rada u firmi (jer i ja radim pa obavljam kućanske poslove) nego prethodno napisanog. U depresiji je. Iz više razloga. Za sve si je sam kriv (po mom subjektinom stavu i informacijama koje mi je on dao pa sam na temelju njih donijela zaključke). Osim bolesti. Za to je kriv utoliko što na vrijeme i unatoč svim mojim molbama nije išao doktoru.

Čišćenje nije baš cjelodnevno, ali par sati meni brate treba za prebrisati prašinu, usisati, obrisati podove, oribati kupaonu, oribati kuhinju, a paralelno još taj dan i skuhati/pripremiti tri obroka za dijete i bar jedan za nas i ishandlati ono redovno "dnevno" (veš, suđe...). I spora sam i picajzla sam. Svjesna toga. I taj dan sam malo s djetetom. U onih 5 radnih sam malo s djetetom. Tako da mi od 7 dana u tjednu samo 1 ostaje za provesti s njim i pesonjom onako kako bih ja željela
Eto, to me hebe... Ne muž koji je u k.....

[jelena.O]

Nije bilo nacrtano, ali je bilo napisano. Nalijepljen popis (sam si ga važno napisao i zalijepio) na unutarnjoj strani njegovog ormara koji otvara nekoliko puta dnevno.
Ferceralo je jedan dan... nakon toga - kao da popisa nikad nije ni bilo...

bolja je ideja to nalijepiti ili u hodniku ili na frižideru

[Mima]

Na stranu njegovi i vaši problemi koji nadilaze kućanske poslove, no ja mislim da ne može TM-u ili bilo kome tko živi u zajednici opravdanje za ovakvo ponašanje biti "takav sam, pa ca", jer već ulazak u zajednicu traži kompromise, a da ne spominjemo dijete koje mora jesti, ne može piškiti na godinu dana neopranoj školjki niti nositi robu sa poda, a dijete nije samo tvoja odgovornost.

A inače mislim da stvarno trebaš poraditi na tome da si priuštiš neko vrijeme za sebe preko vikenda jer fraza da je zadovoljna mama dobra mama ipak nije samo fraza, tako da pokušaj pobijediti tu grižnju savjesti.

Ne znam kako vodite financije no možda možeš od TM-a tražiti da plati pomoć ako već sam ne želi sudjelovati.