Grižnja savjest, loše upravljanje vremenom i fizičkim resursom (čitaj samom sobom)?!

[ribice]

Digni se prije svih i upali komp, na youtubu imaš hrpetinu vježbi od 10 min do pola sata koje su učinkovite a i tjelo voli vježbu ujutro.
Prestani biti picajzla, ok operi, obriši i juri s djetetom van da ne gledaš ostatak, kuhaj veće obroke pa zamrzavaj ( sarma, čufte, bolonjez, bistra juha, lazanje, štrukli, punjenje paprike...) pa kombiniraj samo s kuhanjem riže/tjestetnine kad dođeš doma ili slaganjem salate.
Ja volim red ali puno vremena gubim dok sve sredim, fala sveki kaj mi je kupila robot usisavač pa ga upalim svaki dan kad odlazim na posao a jednom tjedno jako dobro operem podove, jedino što prije odlaska imamo jurnjavu po kući i pospremanje svih sitnica s poda.
Suđe riješavam čim se kuha, a ako ne stignem nakon jela, potrpam u perilicu, obrišem radnu ploču i to je to.
Bitno je držati velike površine u stanu pospremljene i koliko toliko čiste pa se cijeli stan čini puno čišći.
Nadam se da sam bar malo pomogla.

[Bubilo Bubich]

A zašto ovo ne bi bila psihoterapija - kad ja otvorim temu, meni skoro uvijek je, jako dobra i jeftina.

Dijelim s tobom radno vrijeme, zbog čestitih bolovanja zbog djeteta imam i puno rada navečer, po noći ili vikendom da nadoknadim ono za što imam rok na koji kasnim zbog bolovanja, muža koji ima znatno niže kriterije od mene za kućne poslove, a o talentu da ne govorimo... nemam psa, ali imam bolesnu svekrvu na koju tjedno odlazi vjerojatno i više vremena nego za brigu za psa (ali nažalost ne i toliko radosti).

Na jednom drugog topicu mamama koje rade do 17/18h i još malo prekovremeno je jedna mama super napisala - "ne trebate raspravljati o tome u koje doba dana ili noći kuhate ovakva ili onakva (brza) jela, nego trebate promijeniti posao."

Nije utješno, ali bojim se da nam zbilja ne preostaje ništa drugo nego nekoliko trikova kako to sve preživjeti i zgurati u jedan dan ili tjedan.

Znam da si napisala da ti ne pišemo da manje čistiš - ali probaj odvagati sama sa sobom bi li se zbilja lošije osjećala da nešto preskočiš i napraviš nešto drugo za sebe umjesto nekog posla od pola sata. Probaj. Ja znam da umivaonik treba barem malo prebrisati svaki dan da bi on izgledao "lijepo", ali ništa, baš ništa se neće dogoditi ako se opere samo 1x tjedno. Svaki dan me fascinira kako sam ga jučer, prekjučer oribala, a danas je već prljav, ali još me više od toga fascinira što sam odlučila da ga baš neću "sad samo malo prebrisati" nego za 5 dana - kad to bude 1x tjedno. To jest 3-5-7 minuta, ali tako samo hodaš po kući "još ću ovo, još ću ovo" i 10 stvari po 3 minute je 30 minuta. Napiši si popis što sve radiš svaki dan, i odaberi 30% stvari koje nećeš raditi svaki dan. Sigurno možeš odabrati . I uči se uživati u onome što si dobila za to umjesto živciranja što nešto nisi napravila. Treniraj, svaki dan po nešto. Odluči koju 5-minutnu stvar nećeš napraviti i tih 5 minuta vježbaj.

A i najgore mi je u pogledu kuće bilo onih 3 mjeseca kad smo imali tetu čuvalicu, koja je k tome bila freak i preslagivala mi stvari po abecedi po kući, ili da sve bude okomito i vodoravno. Ona je svaki dan brisala sve pipe jer je baš lijepo kad se sjaje. Je, baš je lijepo. Who cares. I koliko god se trudila da me ne diraju njezini kriteriji čistoće i lijepog, svaku večer sam do ponoći spremala "još ću samo ovo spremiti za sutra". Teško je oduprijeti se tom nagonu "druga osoba mi dolazi u kuću, moram srediti". Ali zašto se ne bi oduprijeli?

Stižu lijepi dani, provodi više vremena vikendom s djetetom i psom vani, vrati se doma u nedjelju popodne i reci "Ah, sad ne stignem više ništa nego samo usisati".

Muž i aljkavao obavljanje kućanskih poslova. Znam dosta o tome. Ali nešto sigurno može napraviti barem donekle dobro. Može sigurno. Moj nije stavljao suđe s hranom u perilicu, ali ga je slagao tako da pola suđa uopće ne stane unutra. Veš je uvijek vješao tako da ga prebaci na pola, ne da visi, nagura velike komade preblizu, a suši se u sobi, i do jutra bi sve i dalje bilo mokro i hvatalo miris pljesni - pa bih ga ja prala ponovo. Ali te dvije stvari koje je naučio - meni dovoljno. Ali 105 puta sam mu pokazala - suđe slaži ovako da stane i ovo, veš mora visiti inače se ne osuši 5 dana i usmrdi se. Ne zvocati, nego - ovako nema smisla, molim te ovako. Zapravo, zna i pospremiti suđe i veš, i skuhati tjesteninu, gdje ćeš više? Znaš koliko mi je trebalo za tih 5 stvari? 3 godine.

Još da ga naučim da kupi špeceraj... I da, osim prigovaranja da ja previše čistim (a zbilja ne, pa perem lavabo 1x tjedno), ponekad moram slušati i da "mene u životu ništa ne pali toliko kao kad nešto doma pospremim, kad platim račune preko interneta i odlazak po špeceraj". Sva sreća da on zna uživati u glazbi i sl. Budala .

Nego, nakon ovog mog raspisivanja... čini mi se da vam/tebi trenutno najveći problem njegovo "psihičko stanje". Njemu nešto ne štima... kako Trina kaže, "u k..cu je", i to nije nešto što ti/vi možete ili trebate zanemariti. Bez obzira što ti misliš da je uzrok njegovih problema vezano uz posao (kad kažeš da si subjektivna), on je čini se malodušan, kad te uhvati teško se trgnuti iz toga. I tu ću ti reći da te kužim. Mog mm-a strasno muci njegova mama koja je psihički bolesna, i blago receno, vecinu vremena ga maltretira. Na poslu mu je cca vec 2 godine koma - promjena sefova, planova, poslova, tima, losi međuljski odnosi - vec su skoro 2 godine u fazi "jako puno posla, ali nitko ne zna zašto nešto radi jer se svako malo neko sjeti mijenjati pravila", radi svaki dan punih 9 sati - dolazi prije, odlazi kasnije - i uz sve to, on nije toliko fizički umoran i isrcpljen koliko psihički, i koliko se zna prepuštati melankoliji. Nije nikada bio u fazi kao tvoj (mjesec dana bolovanja na kojem se cijeli dan "samo vuce"), ali to nekad traje par dana, ili cijeli vikend... I često mi dođe da ga nalupam, da vičem na njega da mrdne tom glupom guzicom, da bar usisa ili ode s djetetom u šetnju... Ali se istovremeno i trudim da ga razumijem, da ga sve te stvari (stara, posao) zbilja ubijaju, pa probam izvući barem nešto od njega i dana - sjednem, pa kažem pričaj - "što je bilo, što je rekla...". Poslušam, utješim, kažem da razumijem da mu je reško. Pa mu dam mali zadatak - ajde izvadi sad suđe pliz .

Možda će netko reći da sam previše popustljiva, ali pokušaj razmisliti i na način "što mu se dogodilo, zašto je upao u tu fazu". Znam da si otvorila temu jer tebi treba nešto da se bolje osjećaš, ali mislim da moraš svaku od ovih stvari (vrijeme za sebe i vježbanje, pospremanje, muž i kućanski poslovi, muž i njegovi trenutni problemi) pomalo riješiti, na svakoj napraviti barem mali pomak.


Sretno! I samo ti piši dok ti se da čitati nas.

[jelena.O]

a zakaj ne bi on došal recimo doma do 14 sati ( tad mali već naveliko spava) i brine se za klinca , a čuvalica ili otiđe doma ( pa joj manje plati za to ) ili daš koju pinku više pa ona odradi posal umjesto tebe, dok se on igra s klincem

Znam kakvi su muži sve im je teško i stalno moraju biti naspavani, ami ne moramo.

sretno

[tangerina]

A zašto ovo ne bi bila psihoterapija

Zato što mi nismo psihoterapeuti
Ali može biti grupa podrške

[jennifer_gentle]

Ja stvarno ne želim nikoga uvrijediti ili učiniti da se bilo tko zbog mene osjeća loše ali sat ipo dnevno sa vlastitim djetetom je definitvno premalo. Toliko vremena ja provodim sa tuđom djecom, prijateljima svoje djece..kako u tih sat ipo možeš išta napraviti? Možda sam i ja shebana u glavu pa imam naopako postavljene stvari u glavi ali u sat ipo dnevno ti ne stigneš ni ni čuti dijete kako je provelo dan, izmaziti ga dovoljno, pružiti mu ono što svako dijete treba, sigurnost i osjećaj pripadnosti jedno drugom. Igra je skoro pa najmanje važna stavka u čitavoj toj priči. Ali kažem, možda sam ja naopaka..niti mi moramo svi biti isti, niti se itko treba osjećati loše zato što netko drugi misli drugačije. I meni je lako pričati jer moj muž radi za oboje. (onaj dio koji se plaća). Sve ima svoje bolje i lošije strane, pa treba to sve poslagati u glavi kako tebi i tvojoj obitelji najbolje odgovara.

Ali definitivno mislim da, kad se dvoje ljudi odluči na obitelj, onda oni postaju partneri u svakom smislu te riječi, trebaju biti skupa u svemu. Ja Neli uopće ne mislim da je problem u tebi niti da se ti trebaš mijenjati. dapače, mislim da si dobra mama i žena. Ali muž ti je u k..rcu.

Trina, nisam ja rekla da je sat i pol dnevno s djetetom dovoljno, vec da mislim da je sat i pol cistog bavljenja s detetom dovoljno, i da dijete treba naci nacin da se samo zabavi kad mama/tata moraju kuhati, peglati, prati kupaonu itd. Svaka cast tebi ako s toliko djece stignes, ja dodjem kuci u 5, a sin ide spavati u 9, svakako se ne mogu sva 4 sata igrati s njim jer imam jos hrpu toga za napraviti po kuci. Ja ne osjecam griznju savjesti jer znam da u okviru svojih mogucnosti dajem sve od sebe.

[Anemona]

Razumijem o čemu priča Trina, barem si ja to tumačim na sličan način. Sat vremena kvalitetnog bavljenja djetetom dnevno nije dovoljno za odgojiti dijete, dijete (po mojem mišljenju) treba imati i puno "nekvalitetnog" (usputnog) vremena (ovog kojeg spominje Jennifer), da vidi kako izgleda stvarni život u obitelji, kako se živi život,... a tu je onda i kuhanje i pas i pospremanje,...

Isto tako smatram da je problem u mužu, jer ne mogu prihvatiti da jedan muž koji je roditelj jednako kao i žena ne sudjeluje u kućanstvu. Da on nema veze s pospremanjem, kuhanjem, vešom,... To je neprihvatljivo.

Meni je isto tako neprihvatljivo cjelodnevno vikend pospremanje, jer smatram da ne možemo i ne smijemo biti robovi kuće/stana.
Ok, neku osnovu treba napraviti, ali za tu osnovu je dovoljno max 2 sata.

Razumijem problem psa u kući, imam ga i ja.

[Bubilo Bubich]

Zato što mi nismo psihoterapeuti
Ali može biti grupa podrške

Ma guzicu nismo .
Ovdje ima bar 20 psihologa, a na svakoj temi u barem nekoliko postova ima savjeta koje ti doslovce daju psihoterapeuti . Dobro, ne želim uopće omalovožavam struku (ili reći da ih forum može zamijeniti), ali ovdje ima gomila pametnih, iskusnih žena s 3 čiste i s nogama na zemlji - neke stekle obrazovanjem i strukom, neke životom... Ne znam kako bih živjela da tu i tamo ne pročitam neku dobru od Peterlin . Pa kako god to zvali - psihoterapija ili grupa podrške, ovo je super terapija .

[Sirius Black]

I spora sam i picajzla sam.

Ja sam upravo suprotno i iskreno, mislim da sve kućanske poslove možeš napraviti u kraće vrijeme da si malo manje picajzla.

Evo primjera:
Moja svekrva kad stavlja prati veš, onda sparuje čarape, da ne bi slučajno koja završila u pranju bez para. Pa kopa po kanti, vadi veš koji ne treba pa ga vraća u kantu. Kad stavlja sušit, onda sparuje čarape na štriku. Pegla ručnike jastučnice i kuhinjske krpe.

Ja ubacim u mašinu sav veš koji mi spada u istu kategoriju onoliko koliko treba, objesim kak dohvatim po nikakvom redoslijedu. Ako je koja čarapa nesparena, sparit će se sljedeći put. Ne peglam ništa što nije baš nužno, tj. dječja odjeća i odjeća koju muž nosi na posao. Vjerujem da cijeli posao pranja, sušenja i peglanja veša napravim u tri put kraćem vremenu.

[jennifer_gentle]

Ja recimo uopce nisam picajzla, pa opet nista ne stignem.
Perem sve ko sirius, peglam samo ono sto se mora, hlace, kosulje, suknje. Da skratim vrijeme brisem prasinu i podove vlaznim maramicama itd. Pa opet kaos.

Anemona, ja mislim da je i jedno i drugo vrijeme bitno za dijete, i kvalitetno i " nekvalitetno". Bitno je da su roditelji prisutni, da su tu za dijete, puno toga se moze i usput, sto je vertex rekla, presvlacim posteljinu pa se usput malo igramo po plahtama, kuham pa se on nadviruje, obavljamo ducan i ino zajedno, ne mora sve biti 1 na 1 full time posvecenost, bar se ja toga drzim.

[Mima]

Ja recimo uopce nisam picajzla, pa opet nista ne stignem.
Perem sve ko sirius, peglam samo ono sto se mora, hlace, kosulje, suknje. Da skratim vrijeme brisem prasinu i podove vlaznim maramicama itd. Pa opet kaos.

X totalno potpisujem.

I vikendom čistimo skupa MM i ja i treba nam sigurno više od dva sata samo za površinsko čišćenje (istina treba mi hrpa vremena da pospremim nered koji svi zdušno stvaramo jer smo užasno neuredni), i stalno imam osjećaj da puno čistimo po kući a sve nam je zamazano i vlada princip sprijeda gladac straga jadac.

[Beti3]

Da li trebam reći uopće da društveni život praktički nemam, kino ili kazalište su davna uspomena... ?
Ima li nade za meneeeeeeeee?!

Mislim da nema nade, ako se ne promijeniš.
Kino i kazalište su gotovo svim roditeljima male djece davna uspomena. I isto tako savršeno uredan stan i malo dijete-ne ide zajedno.

Poanta je MALO DIJETE. Sve je to zato jer si mama malog djeteta. A kad si to, moraš sebe i stan i psa staviti u drugi plan. Dijete je jako malo i takvo će biti jako kratko vrijeme. Za čas će biti sretan bez tebe, uz prijatelje.

A dok je tako mali, zaboravi na ribanje-ustvari što to imaš ribati na modernim materijalima? Meni je dovoljno samo prebrisati na redovnoj bazi. Pa ja bih bila totalno nezadovoljna sobom da trošim više od sata dnevno na čišćenje. A imam kuću, na kat. Ako dijete spava, stavi sebe u šestu brzinu i očisti. Ako je budan, čistite i kuhajte zajedno, usput učite npr. brojiti: sad ćemo ormarić broj 1, pa 2...učite boje: idemo oprati ovu crvenu policu, materijale, težine, sortiranje... Sve to je dvo i pol godišnjaku silno zanimljivo.
Iz tvog posta ne vidim da je to i tebi zanimljivo, a ni zabavno. Zar ne voliš raditi dok je dijete s tobom? Njemu je vjerojatno nebitno što ti radiš dok ste skupa, glavno da osjeća da si mu 100% posvećena.

Što se tiče tvog treniranja - dok je dijete malo, jelte, nek ti on bude vježba. Dizanje skakanje, trčanje, sve je ljepše uz smijeh svog djeteta. A vrijeme za samu sebe imaš cijeli dan - dok radiš posao koji voliš.

A muž...i njega bi trebala ubaciti tu negdje, malo iza djeteta, ali puno iznad stana i psa.

Tražila si mišljenje, pa sam ga napisala.

[Sirius Black]

Slažem se s Beti. I ono kaj se radi može jako puno sudjelovati malo dijete. Npr. moje imaju dječja šoping kolica. Ja vadim veš iz mašine, cure dođu s kolicima, ubacim im malo veša unutra,pa prvo s njim jure po stanu, onda ga objese na sušilo pa dođu po još. I ne popravljam za njima obješeno.

[Svimbalo]

Betin ce post svakako pomoci s problemom griznje savjesti : roll:

[Beti3]

Nisam ni skužila da je grižnja savjesti problem

Mislila sam da pita kako živjeti sa malim djetetom, a da su svi zadovoljni i, po mogućnosti, što sretniji.

[Beti3]

Upravo gledam Mamforce projekt:
http://www.zagrebonline.hr/zene-ne-r...toj-promociji/

Da li može i hoće pomoći mamama male djece ili će ostati samo projekt?

[mikka]

ja mislim da je bolja investicija uloziti u smajenje svojih kriterija nego povecavanje tudjih

a kad citam kolko vremena trosite na ciscenje, booozeee.. ne znam kaj nije u redu samnom (ili s vama )

ja sam s brojem djece oguglala na puno toga (nije da sam i prije bila cistunac), znam kaj mi je bitno, ali i tu se ima prostora za prilagodbu. i kad pocnem pi*diti zbog prljavstine prisilim samu sebe da se sjetim da cu imati vremena imati cistu kucu i da ce mi onda ziher faliti ovaj nered, igracke posvuda i totalni kaos. i zivot koji stoji iza toga.

[sillyme]

Ja cesto radim i dulje od tih 17h.
Organizacija je sad takva da djeca idu spavati oko 22, pa ipak nesto vremena provedu samnom navecer, nema sanse da ista radim nakon sto odu spavati vec cesto odem spavati i ja. Ujutro eventualno objesim ves i spremim sudje, popijem kavu i imam za sebe sat vremena osim ako je frka na poslu, tad se dignem u pet da napravim posao prije budjenja klinaca. Stan cisti spremacica 1x tjedno, djeca doruckuju i rucaju u vrticu, ja na poslu, a vecera je nesto brzinski da ne uzme previse vremena. Jedenje je samo u blagavaoni i kuhinji, mrvice ometem jos koji put u tjednu, kupaonu sredjuje iskljucivo spremacica. Peglanje je na rasporedu svako jutro 2 minute ono sto nosimo taj dan i ni sekunde vise. Kad mm bilo sto napravi po stanu ne prigovaram na kvalitetu jer je sigurno bolje od niceg, isto ocekujem i od njega kad ja nesto pospremim...

mene je strah sto ce biti kad krenu u skolu, srecom ce moja mam biti tad u penziji pa ako bude sve u redu bar ce netko moci brinuti o njima dok ne dodjemo s posla... To me puno vise muci od prasine ispod kreveta...

[Zima77]

Neka I drag malo pomogne i ne mora sve biti tip top bitna si ti I tvoje dijete

[Trina]

Trina, nisam ja rekla da je sat i pol dnevno s djetetom dovoljno, vec da mislim da je sat i pol cistog bavljenja s detetom dovoljno, i da dijete treba naci nacin da se samo zabavi kad mama/tata moraju kuhati, peglati, prati kupaonu itd. Svaka cast tebi ako s toliko djece stignes, ja dodjem kuci u 5, a sin ide spavati u 9, svakako se ne mogu sva 4 sata igrati s njim jer imam jos hrpu toga za napraviti po kuci. Ja ne osjecam griznju savjesti jer znam da u okviru svojih mogucnosti dajem sve od sebe.

Ne slažemo se uopće oko te satnice. Onog trena kad sam se odlučila imati djecu, ja sam donijela odluku da ih odgajam JA, ne babe, tete ni itko drugi. Ali kao što rekoh, ja sam sebi složila život tako da ja to mogu. da sam se školovala duže, da sam posvetila velik dio života edukaciji, napredovanju u nekakvom poslovnom smislu...onda možda nebi tražila posao koji je do 2, max 3 popodne (i radila za sitne novce). Ali nebi ni imala ovoliko djece, to je sigurno. Ali ne treba se ponavljati, to je samo moje mišljenje. moje male traumice iz djetinjstva koje sad ispoljavam na ovakav način..sat ipo dnevno sa svojim vlastitim djetetom..smiješno iz moje perspektive. Ovdje se ipak radi o dvogodišnjem djetetu, nije to školarac ili srednjoškolac. Ali to nije tema i nema smisla stalno se ponavljati jer doći ćemo do rasprave kućanice/zaposlene mame, što nije fer prema autorici teme

I ja sam picajzla u čišćenju, ne znam koliko mi to vremena oduzima dnevno, ne fuknkcioniram ako je nered. Muža sam više manje uspjela preobratiti jer je od totalnog seljobera kojem nije smetalo ni ako smeće stoji rasuto po podu, ako je kupatilo neoprano, pod neusisan mjesec dana... koji je odrastao s takvom materom kojoj čišćenje nije omiljena aktivnost..postao baš ok. Shvatio je valjda da je puno ugodnije živjeti u čistom, urednom, poslaganom...Meni tu kompromisa nema. Ali čistim ja sama. On će napraviti sve što mu kažem ili napišem, nacrtam, sam neće ali nema veze, napredujemo.

I na tvom mjestu Neli, ja bi pok

[Trina]

Prekinula sam se i ostalo mi pola rečenice. A i bolje mi je da zašutim malo

[*mamica*]

Jedan moj profesor mi je rekao nešto što ću pamtiti cijeli život: "Kada sam pisao svoj magisterij, moj sin je imao tri godine. Svaki put kada bi mi ušao u radnu sobu, ja bih ga uzeo na krilo, dopustio bih da me prekine u poslu, dao bih mu da tipka. Nisam htio propustiti te trenutke s njim jer, ja ću svoj magisterij imati cijeli život, a on nikada više neće imati tri godine".

Eto, to je i moje razmišljanje... Neli, ne znam želiš li uopće spasiti svoj brak i voliš li više svoga MM, ali ono što znam jest da je suludo plaćati tetu čuvalicu (ok, on će sada na operaciju pa je opravdano), tetu čistilicu i još da milijun poslova pada na tvoja leđa dok je on kod kuće. Ili da hoda i kafeniše okolo dok je dijete s tetom čuvalicom.

Dok si ti na poslu, on bi se komotno mogao posvetiti djetetu i obaviti barem ono najnužnije po kući dok ti radiš. Tako da se ti u potpunosti možeš posvetiti djetetu kada dođeš s posla i da se ne moraš baviti čišćenjem i usisavanjem. Pa ako ništa, ja bih radije platila neku tetu (ako se financijski može) da mi dođe vikendom generalno očistiti kuću dok ja uživam s djetetom.

Dijete po meni ovdje najviše stradava. upamti da ono više nikada neće imati dvije i pol godine i izgubljeno vrijeme se neće moći nadoknaditi. Po onome što čitam, ti si divna, požrtvovna i vrijedna žena i majka i vjerujem da imaš snage malo presložiti prioritete, manje očekivati od sebe, više cijeniti samu sebe i više dati svome djetetu.

I čitam na više mjesta kako pišeš da je u tebi problem... oprosti, ali u osobi koja se trudi, radi, donosi kući novce, održava zajednički dom i brine o djetetu - ne može biti problem.

[mikka]

pa dobro sad, aj recimo da svi kuzimo da je problem u njm-u, ali sta s tom informacijom? ne mozes covjeka koji se ne zeli promijeniti natjerati da se promijeni. to je uzaludno trosenje energije. sto je neko napisao, it takes two to tango.

on bi mogao ovo i ono ali nece ili ga ona ne moze dobiti da to napravi. ja bi polaznu tocku rjesenja problema premjestila drugdje. na sebe npr.

[Peterlin]

pa dobro sad, aj recimo da svi kuzimo da je problem u njm-u, ali sta s tom informacijom? ne mozes covjeka koji se ne zeli promijeniti natjerati da se promijeni. to je uzaludno trosenje energije. sto je neko napisao, it takes two to tango.

on bi mogao ovo i ono ali nece ili ga ona ne moze dobiti da to napravi. ja bi polaznu tocku rjesenja problema premjestila drugdje. na sebe npr.

Ah, čuj... teško je to. Već su žene rekle svašta pametno.

A i razumijem Neli - kad mi nešto u životu ne štima, onda čistim bjesomučno po doma pokušavajući na taj način "očistiti život" i to mi daje osjećaj nadzora nad stvarima, ali u biti ne rješava problem.

Ja bih svog muža pitala "u čemu je problem, što tebe muči?" iako je to teško, jer većina muških nisu rođeni komunikatori i teško im je uobličiti nevolju u riječi. Iz dosta toga što je rečeno ja iščitavam da se ne radi samo o braku, nego i o poslu - očito čovjeku nešto nije kak treba ili nije po volji. Treba mu jasno ukazati da se problemi ne rješavaju ležanjem na kauču, nego da tako samo postaju veći i teže rješivi. Eh, sad, hoće li on to smatrati napadom - ne znam. Uostalom, da je to moj život i moja obitelj, ne bih se previše brinula hoće li se tko uvrijediti. Učinila bih sve što treba da nađem uzrok (ili potaknem muža da nađe uzrok) i da se konačno stvar krene raspetljavati. Zdravstveni problemi se rješavaju kod liječnika, bračni problemi doma ili kod bračnog savjetnika, poslovni problemi na poslu ili traženjem novog posla. Samo treba krenuti. Dijete je u ovom slučaju dobar motivator (ili bi trebalo biti). Ja znam što se meni umalo dogodilo u situaciji koju ne bih rado ponovila - imala sam odgovoran posao, dobro plaćen, zahtjevan... mm se snalazio s dva jasličara kako je znao a ja nikad nisam bila zadovoljna. Sve dok jednom nismo došli do dna i krenuli raspetljavati malo pomalo. Pa je ispalo da sam ja uredno izgurala mm-a iz svog života, da mi je posao postao najvažniji, pa tek onda djeca, pa duuugo ništa, pa mm. Nisam toga bila svjesna dok se događalo - morali smo popričati. Bilo je svakakvih riječi koje ne bih rado više čula, a ni on. Jedva smo to počistili, ali kako - JA sam si našla manje zahtjevan posao bliže kući, postavila svoje prioritete na pametniji način i nakon štajaznam nekoliko mjeseci koje bih radije zaboravila stvari su se vratile u normalu. Ne kažem da Neli treba napraviti to isto - svatko si treba naći svoju mjeru i svoje rješenje. ALi bez komunikacije nema ništa. Bez razgovora (otvorenih, bez obzira na to kako se osjećaš i kako se osjeća druga strana) nema ništa. Sretno!

[Joe]

Jedan moj profesor mi je rekao nešto što ću pamtiti cijeli život: "Kada sam pisao svoj magisterij, moj sin je imao tri godine. Svaki put kada bi mi ušao u radnu sobu, ja bih ga uzeo na krilo, dopustio bih da me prekine u poslu, dao bih mu da tipka. Nisam htio propustiti te trenutke s njim jer, ja ću svoj magisterij imati cijeli život, a on nikada više neće imati tri godine".

.

ovo je super, ali očito je brzo netko preuzeo to dijete, jer ne bi profesor bio profesor da ga je stvarno stavio u krilo svaki put kad je maleni to htio (voljela bih čuti šta njegova žena ima o tome za reći)

meni je autogeni trening puno pomogao, izašla sam iz mentalnog kaosa. doduše, kao posljedicu sam se razišla od sebičnog muža

makni grižnju savjesti, od nje nema koristi. probaj smanjiti kriterije ako možeš. dovedi sebe u stabilno mentalno stanje, nek ti to bude prioritet. i onda će ti sve postati jasno: muža ćeš ili trpiti ili nećeš, i jedno i drugo je ok, samo je važno da budeš načisto sa svojom odlukom.

a možda se i on izvuče iz depresije u procesu. pa počne doprinositi a ne samo skupljati prašinu.

[nela08]

Nemam vremena sve čitati, ali koliko sam vidjela i kod mene ima sličnih problema. Uglavnom, nedostatak vremena ja sam "riješila" minimalnim spavanjem! A koje rješenje, jel da? Ponekad mi stvarno i ne treba više od 4-5 sati, neke dane se onesvjestim sa kćeri u 21-22, pa nadoknadim. Sad sam na porodiljnom, tj. pred porodom pa mi se to češće dogodi i stvarno se svako malo pitam kako ću tek sve stizati s malom s još jednom bebicom (i vjerovatno još manje spavanja). Uglavnom, dok radim (od listopada sam na komplikacijama) kuham (uglavnom) dok kćer zaspi, dakle nakon 22, prije toga se uglavnom uspijem okupati i obaviti šta trebam u kupaonici, pa kuham u pidžami ili barem sve pripremim pa slijedeći dan samo završim, pospremimo igračke i većinu nereda zajedno (zajedno mislim na kćer i sebe jer u 90% slučajeva i MM posprema tako da samo makne s prolaza, pa onda više nemam pojma gdje je šta), čišćenja obavljam uz put i kad uhvatim vremena s malom, vikendom dok ode na sat-dva kod bake ili s tatom u šetnju, a najveći dio u noćne sate. Osim toga, radim u školi (tj. tri škole, pa u noćnoj smjeni pripremam testov, ispravljam iste, pišem pripreme i ostalo).

E, da i jesam umorna, jako često, podočnjaci su moj zaštitni znak, ai se lijepo našminkam, obučem i pravim se kak mi je baš super, pa većinu dana i bude.
Znam da mi to neće baš dugo funkcionirati, pa pratim temu u nadi za nekim pametnijim rješenjima. :D

[*mamica*]

Koliko vidim, jako je malo muževa koji će sami od sebe preuzeti neki zajednički dio u obavljanju kućanskih poslova i oko djece. Slažem se s Peterlin da je razgovor jedino rješenje. Bez durenja, predbacivanja i roncanja, jer to automatski kod druge strane budi poriv za sutprostavljanjem i svađom.

Npr., problem ostavljanja odjeće okolo sam riješila tako što sam je prestala prati. Pa kada je vidio da nema više čiste odjeće za obući na posao, na trening.... Onda sam mu rekla "ono što ne nađem u košari za veš ne perem i ne spremam". Otada je sve uredno u košari, eventualno ako ne stigne, npr., raspremiti torbu od treninga lijepo me zamoli i kaže "ja nisam stigao, možeš li mi molim te raspremiti torbu i oprati dresove". Super, dragi, naravno da mogu!

Problem tenisica usred dnevnog boravka sam riješila tako što sam ga gađala s njima u zoru dok se spremao na posao bio je šokiran, ono, kako to se ponašam?? Tenisice mu lete u mamurnu glavu preko cijelog dnevnog naravno, izvela sam to na šaljiv način, ali ipak ga je šokirao i otada ih nalazim na ulazu u dnevni - hajde, barem nešto, ne dočekaju me pod nosom kada s mirom želim pojesti svoj doručak.

Dokumenti koji se bacaju na sve strane, pa me moljaka da mu nađem neki važni papir, lijepo sam rekla - nađi si sam. Neću tražiti. Makar ti gorilo pod nogama. Imamo milijun fascikli i kutija ladičara za spremiti dokumente, a svi prazni stoje. Ubuduće slaži i razvrstavaj i nemoj da se ja spotičem od njih po kući.

Za sve ostalo lijepo ga zamolim - ja sam odradila to i to, možeš li ti, molim te, usisati?

Mislim da muškarci ne kuže drukčije, barem moj neće. A što se tiče muža od Neli, ok, vjerojatno je čovjek u depresiji radi problema na poslu, nezainteresiran, bezvoljan, ali meni se postavlja pitanje mora li ona biti ta koja će ga spašavati ako on to ne želi sam? Mora li ona gurati i za njega i za sebe? Ako ga je već dosad molila i poticala da odu i bračnom savjetniku i liječniku, ako on sam vidi da mu teta čuvalica čuva dijete dok on kafeniše, da se ona lomi u deset navečer kuhajući i perući dok on razmišlja o biti i bitku... Koliko Neli uopće mora trošiti sebe i svoju energiju da bi pokrenula takvog čovjeka s mjesta?

Ne želim reći da treba odustati od braka, ali nekako treba tom čovjeku utuviti u glavu da mu nisu tri godine, nego da je čovjek koji ima ženu i dijete i koji si ne može dopustiti luksuz utapanja u tuzi i bezvoljnosti nego mora riješavati svoje probleme. Pomoću liječnika, psihologa, bračnog savjetnika, koga god!

[Dijana]

Neli, ne mogu sad sve čitati, ali čini mi se da nigdje nisam pročitala jesi li pitala supruga
otvoreno, iskreno, bez predbacivanja- što mu je? I ispričala svoju priču, opet bez ljutnje, žuči i predbacivanja-
bez onog klasično ti ovo, ti ono, ti si meni ovo i ono - probaj sa ja rečenicama.
(znam da je to teško, kad ti se ta ljutnja na njega već dobrano akumulirala).
Jer meni se čini da se tebi ne rastaje, i mislim da, ako nema trećih osoba u vašim životima (a kao što pišeš, nema), da vrijedi poraditi na vašem odnosu. Ne mislim da ti trebaš nešto snižavati kriterije čistoće, ali kad ne bi bila tako
puna gorčine, mislim da bi lakše i obavljala poslove.
Ne mislim da su od pomoći komentari "muž ti je ovakav i onakav", ne čini mi se da si "dozrela" za razvod, pa se
čini da ti je jedino rješenje razgovor s mužem.

[spajalica]

prvo nije mi jasno zasto savjetujete zenu da njen muz preuzme posao tete cuvalice. pa covjek ce uskoro na operaciju, a u ostalom ima i posao, mada po opisu autorice trenutno je na sabbaticalu
dakle ja tu nevidim nikakvog smisla, jer mozda ce nabaviti zenu koja ce ocistiti u sljedecih mjesec dana, a onda ce se naci u neobranom grozdju. savjet da tenrutno NJM preuzme vise cuvanja djeteta a da teta cuvalica za iste novce preuzme cisecenje u vrenemu u kojem bi cuvala djete mi je OK, ali to naravno ovisi o opet o drugim osobama, a ne njoj.

Neli ocito u zivotu imate problem, on sa svojim poslom, a svi vidimo kakva je situacija, a ti sa svojim idejama majcinstva i kucanstva. dok se ne nadjete na istoj valnoj duljini tesko cete dalje. i ti i on.

MM je puno bolji otac nego sam ja majka. on s klincima moze svasta. pricati price, setati, igrati se, mastati, ma samo zamislite. ja za to nisam. zapravo ja imam griznju savjesti da sam losa majka MM mi uvijek kaze da sam ja najgora i najbolja majka koju imaju. to bi me valjda trebalo utjesiti.
ali sam bolja kucanica od MM-a. dok nisamo nasli ko gdje bolje funkiconira imali smo problema. sad zadnje vrijeme mi se cini da smo ih nekako prerasli. doduse i klinci su narasli.
kod nas funkcionira da on je s klincima, dok ja mlatim krpom, bavim se robom i sl. brze napravim, a svi smo nekako zadovoljni.

no i moji kriteriji su se snizili. jednom sam imala ovakav izgled lica kad mi je frend objasanjvao da ne vidi smisao u glacanju svake fleke koja se napravi na ploci za kuhanje. on to ocisti jednom u neko njemu prihvatljivo vrijeme. e pa drage moje i ja sad ne cistim plocu svaki dan. koja mrljica od vode koja je prsnula na plocu me ne nervira kao nekad. sad cistim svaki 2-3 dan ovisno sta smo kuhali, hvala Trini na pitanju da li mogu stvari s ploce u perilici, sad one resetke operem u perilici, to mi je bilo otkrice . dakle sve se mijenja. bitno je prilagoditi se svemu i naci nacina da u svom zivotu uzivamo.

koliko je vremena potrebno dnevno posvetiti djetetu da bi bili pravi roditelji ne znam. znam da ja vrlo brzo skuzim neke stvari kod klinaca, sto MM ne bi ni da s njima prica 2 dana. meni se cini da svojima dajemo dovoljno, iako je to nekad i 1 sat dnevno. znam da to nekima suludo zvuci, ali tako je. tu se slazem s jennifer_gentle. mozda je to posljedica zivota na selu, a rada u gradu, gdje potrosimo puno vremena, na odlazak i povratak s posla.

[mamasch]

ja mislim da je bolja investicija uloziti u smajenje svojih kriterija nego povecavanje tudjih

a kad citam kolko vremena trosite na ciscenje, booozeee.. ne znam kaj nije u redu samnom (ili s vama )

ja sam s brojem djece oguglala na puno toga (nije da sam i prije bila cistunac), znam kaj mi je bitno, ali i tu se ima prostora za prilagodbu. i kad pocnem pi*diti zbog prljavstine prisilim samu sebe da se sjetim da cu imati vremena imati cistu kucu i da ce mi onda ziher faliti ovaj nered, igracke posvuda i totalni kaos. i zivot koji stoji iza toga.

Veliki potpis.

Često kažem MM-u "vidjet ćeš da će nam uskoro faliti dječja svađa po kući i njihove pi.darije ostavljene na svakoj slobodnoj plohi. pusti ih neka galame i neka nam smetaju njihove stvari". Meni je baš super kada je nered po kući (ne zmazanoća, nego baš nered), sve mi je nekako životnije i toplije. I onda subotom svi zajedno pospremamo, a nedjeljom ljenčarimo. Zajedno.

[Neli]

Neli, ne mogu sad sve čitati, ali čini mi se da nigdje nisam pročitala jesi li pitala supruga
otvoreno, iskreno, bez predbacivanja- što mu je?

Naravno. I jednim velikim dijelom znam. On tvrdi da je TO jedino što ga je gurnulo u ponor depresije - posao.
Pa je onda postao gljiva na svim područjima života.

No s druge strane - pomoći si sam da izađe iz toga ne zna; ja mu ne mogu/ne znam pomoći, odnosno on to ne želi jer mu govorim istinu i svoje mišljenje, a ne stvari koje bi on želio čuti; ideju o stručnoj pomoć s gnušanjem i podsmjehom odbija jer kako će mu netko drugi pomoći...

Isto tako u međusobnom odnosu ne zna komunicirati niti komunikaciju IKADA započinje, prvi korak očekuje od mene jer on nema potrebu verbalizirati probleme. Smatra da se problemi ne rješavaju razgovorom. Sukaldno tome - probleme ne rješava, odnosno rješava čekanjem da se stvari same od sebe promjene, ali deklarativno smatra da ih moramo moći rješiti sami, da nam u tome ne može pomoći savjetnik. Pa stoga nakon prvog i jedinog posjeta istom (a trebali su mi mjeseci nagovaranja) više nikada nismo išli.

Raditi NE ŽELI jer ga situacija s poslovnim partnerom živcira. (A meni na poslu svaki dan welness?!)
Situaciju s partnerom rješava nizom neproduktivnih seansi razgovora koje on sam inicira, ali čovjeku nikada ne iznese prijedlog kako i što nego to očekuje od suprotne strane. Pa i taj poslovni partner šizi na njega koliko i ja. Da se razumijemo, s poslovnim partnerom nemam kontakta, sve to što znam je kroz komunikaciju s mm. I tog čovjeka je razočarao svojom ne-odgovornošću, ne-radom, ne-pristustvom. Sigurna sam i da taj njegov partner ima mana jer ih imamo svi i da sve nije crno bijelo, ali ako iz onoga što mi mm govori zaključujem da je sve njegova krivica, što bi tek bilo da čujem drugu stranu?!

Doma raditi NE ŽELI jer je u depresiji, ne zanima ga ni prašina ni posuda za psa ni wc školjka koju zapišava.
To je bilo i prije nego što smo doznali za bolest/potrebu za operacijom.
I misli da je meni s njim još super, nek se raspitam kod prijatelja kako je njima doma.
Istovremeno on dane već 2,5 mjeseca provodi šetajući po prirodi, po kafićima s prijateljima, surfajući na temu alternativne medicine (to ga u zadnje vrijeme pere, nemam ništa protiv toga), hrvatske lutrije (ne bi li mu upao jack pot da ne mora uopće više raditi i brigu brinuti o dugovima koje je u poslu generirao) i pornografije (intezivno, svakodnevo. to mi je isto novina jer je u nekoliko navrata s gnjušanjem i neinteresom odbijao zajedničko gledanje iste kad sam ja to predlagala kao dio procesa re-animacije našeg seksualnog života)

Ne zna kad je psu zadnji put stavljena ampula protiv krpelja jer o tome ja vodim brigu.
Ne zna kad mu je hrana pri kraju jer ga ja hranim.
Ne zna kad je cijepljen jer to vodim ja brigu.
Šeta ga. Zahvalna sam za to.

Ne zna kad je dijetetu vrijeme za neku kontrolu ili u koje vrijeme jede/kupa se/spava ukoliko mu ne napišem ako je sam s njim.
Ne zna koju veličinu odjeće/obuće nosi niti treba li mu nešto kupiti što je prerastao jer o tome brigu vodim ja.
Ostat će sam s djetetom i pričuvati ga bez problema i pogovora ukoliko je to potrebno. Zahvalna sam za to.

Ostat ćemo doma i bez kave bez problema iako ju on 99% doma pije jer o nabavci računa vodim ja pa se očekuje da tu i tamo nabijem nos u limenku od kave i vidim ima li je za idući dan ili ne.
Ostat ćemo i bez mlijeka za tu istu kavu koju on pije ukoliko ja ne vidim da je zadnji tetrapak načet.

Ne zna kad nam dospijevaju računi niti kolike su nam režije pa ni ne vodi računa da li gasi svjetlo za sobom jer o režijama ja vodim računa da su plaćene na vrijeme. U dva navrata kad je on jedan period u životu vodio računa o tome, natukli smo dugove i opomene pred ovrhu/isključenje.

Vikendom ode na tržnicu više-manje bez pogovora ako mu napravim popis. To mu je OK i jedina briga uz šetanje psa.

Trebalo mu je 1-2 godine, ovisno o pojedinoj stvari, (bez zahebancije i pretjerivanja!) da riješi ono što sam ga zamolila da budu njegova briga, a vi vidite koliko je zahtijevno: 1. da nađe majstora koji će popraviti vrata na ormaru u hodniku (na kraju to riješila ja u roku dva dana nakon što sam se toga primila kad mi puko film jer su mi vrata od ormara uništila parket grebući po njemu 2 god!); 2. da kupi žarulje za napu (to je riješio on, trebalo mu cca. 1,5 godina); 3. da kupi brtvu za tuš kabinu (nakon 2 godine čekanja na njega, riješila ja putem dva e-maila u jednom danu); 4. da kupi mrežicu za odvod sudopera (nakon 1,5 god čekanja, ja rješila u jednom danu jednim odlaskom u dućan). I silno se čudio i durio što mu se nakon 2 godine usmenog i pismenog podsjećanja (da, i na popise sam mu to pisala koje je nosio sa sobom i gubio) na tu temu nisam obraćala s poštovanjem nego nadrkano!

Uhvatila sam ga u nekoliko laži (fb profil za koji je tvrdio da ga nije on otvorio niti zna za njega pa se ispostavilo da je drugačije; poruke na tom istom fb citiram "žabice, javi se... samo zbog tebe sam se prijavio na ovaj voajerski site... pusa" ljubavnici iz davne prošlosti za koju kaže da ju je kontaktirao da joj ponudi posao?!; uzeo je novce od maloga koje je dobio od rodbine u ove dvije godine bez mog znanja i dogovora sa mnom, navodno da bi posudio prijatelju) nakon čega mu ni ne vjerujem više ništa. Tada mi je bilo grozno i jako stalo razumjeti zašto. Sada mi je bitno samo to da je vratio novce od malog, za to ševi li okolo ne marim.


Njegovu bolest hvaćam, prihvaćam, žalim zbog nje i logistički ću sve učiniti da to prebrodi.
Odvezla sam ga na pretrage, raspitivala se kako je i kakvi su nalazi; odvest ću ga i na operaciju, posjećivat ću ga i u bolnici i na rehabilitaciji, logistički ću biti tu za sve što treba.
Ako me danas pitate, mislim da u meni nije preostalo ništa više od toga za dati.
Oštećena sam i polomljena roba.
I jedino što ga trebam je uistinu isto to - logistička podrška da bude doma ako ja s posla nisam u 17:00, da prošeta psa ili se pozabavi djetetom dok ja nešto radim po kući subotom.
Ništa više mislim da ni on nema dati meni.

Moj problem je to što se bojim da fulam kao roditelj, što mislim da me dijete zaslužuje i više i bolje. I pas.
I što bih nakon cijele preležane trudnoće i 2,5 godina isključive orijentiranosti na posao-kuća uistinu voljela otići vježbati 2x1 sat tjedno sama...
Mislim da nema druge nego smoći novac i za čistilicu mimo čuvalice (a to je jako teško u situaciji gdje lova od mm kaplje i nikada ne znam koliko ni kada će je biti jer to ne zna ni on niti mi se može obvezati) kako bih riješila taj problem grižnje savjesti i nezadovoljstva samom sobom jer to me trenutno ubija...

[LolaMo]

Uh Neli
Mislim da je raspodjela kućanskih poslova vaš najmanji problem.
Pa vas dvoje ste kao nebo i zemlja. Ti odgovorna, on neodgovoran. Ti ambiciozna, on neambiciozan. Ti vrijedna, on lijen. Jel oduvijek bilo tako?

[Svimbalo]

Samo najveći hug, Neli. Jako mi je žao što ti je situacija takva.
I vjerujem u dobronamjernost savjeta koje ovdje dobivaš, pojednostavljeno rečeno-kako bi trebala imati više razumijevanja za muža i bla bla, ali meni se zaista čini da ti sebi nemaš što zamjerati.
Pretpostavljam da savjeti toga tipa dolaze od forumašica koje su se ovdje ponekad natjecale čiji muž više sudjeluje, a ne pomaže, pa im je teško shvatiti da nisu svi pali s te iste, zlatne kruške.
Ponekad, zaista, rješenja ne dolaze kao u filmu, jedan pep talk i sve se okrene, zadnjeligaš pobijedi favorita ili delikventi postanu uzorni.
Ovaj moj post neće ti pomoći, samo da znaš da te razumijem i suosjećam.

[seni]

Ja sad nemem vremena za duži post.
Sve ću sažeti u jednu rečenicu:
Neli pobogu, što ti uopće radiš s tim čovjekom?

[spajalica]

svimbam

[ribice]

Meni se čini da si ti njemu mama a ne žena

[Neli]

Uh Neli
Mislim da je raspodjela kućanskih poslova vaš najmanji problem.
Pa vas dvoje ste kao nebo i zemlja. Ti odgovorna, on neodgovoran. Ti ambiciozna, on neambiciozan. Ti vrijedna, on lijen. Jel oduvijek bilo tako?

Ne. Dugo je bio zaljubljen i pa je šlampavost i neodgovornost uspio potisnuti u drugi plan. Odnosno trudio se zbog mene ostaviti o sebi bolju sliku, valjda.
Recimo - u trudnoći je bio divan i najdivniji kojeg se može zamisliti, voljela sam ga do neba zbog svakog dana požrtvovnosti i strpljenja.
Kad je prošla zaljubljenost, a pritisla ga gadna kriza u poslu uzrokovana njegovim krivim odlukama, sve isplivalo, a moram reći i promijenilo se.

Jer prije kad bih se ja uhvatila usisavača, on bi se uhvatio krpa za prašinu. Ako bih ja krenula glancat kuhinju, on bi pitao hoće li kupaonu... Sad mogu kraj njega ribat, lupat, glancat, ne dira ga i ne ometa u gledanju tv ili surfanju.
Jer (možda sam naivna) nikada prije mi nije lagao, vjerovala sam mu, nismo čak imali ni tajne passworde ne mailu ili telefonu, bilo mu je normalno da me nazove da mu provjerim nešto na njegovom mailu. Otkad sam saznala za fb i surfanje po pornografiji stavo pass i na mail i na mob
Dakle -sad ima što skrivati.

Jer prije kad bismo za zakačili, bar je bio jadan i vidio si da mu je krivo, iako nije znao prići, verbalizirati. Pa bih ja radila taj prvi korak jer vidim - stalo mu je, boli ga, ali ne zna kako...
A sad kad se zakačimo ode i registrira si profil na flertik.hr

Jer prije je pričao o svojim poslovnim planovima, odnosno pričali smo o njima zajedno. Ja bih mu otvoreno rekla ako nešto nisam mislila da je dobra ideja. Nije mu se to svidjelo, htio je samo da ga slušam. Pa kad je onda i praksa pokazala da to JAKO nije bila dobra ideja, onda je tek pizdio na mene i prestao mi pričati.
Jer želi samo da ga slušam, a ne i komentiram. Što meni nije prihvatljivo jer se njegove poslovne odluke i potezi jako odražavaju na naš privatni život i standard. Što se danas jako dobro vidi iz naše svakodnevice.

Rijetko je išao i ide van. Ali prije bi mi to rekao: "čuj, sutra/u petak/za dva tjedna idem tamo i tamo na toliko i toliko!".
Sad se spremi i kaže da ide.
Čak i kad to znači 4 dana odlaska u drugi grad, bez da se oko toga dogovori sa mnom i provjeri imam li ja kakve planove

Mene žderalo, lomilo, trudila se, zvala na razgovore, na dogovore, na rješavanje, na trud, na stvaranje vremena i prilike za intimnost, molila za pomoć u raspodjeli tereta oko kuće, molila da sa mnom ide u krevet leći svaku večer umjesto da spava pred tv, molila da idemo po pomoć, upirala prstom "vidiš da ne ide na bolje, vidiš da moramo nešto, što bi ti, kako bi ti, što tebi fali, što tebi smeta ..."
Sad me polomilo. Mislim da me polomilo još onog dana kad je digao ruku na mene sa silnom željom da me zadavi. Da, bilo je i to netom prije Božića...
Ne, nisam ga varala, nisam mu lagala, nisam mu psovala majku, tek je smatrao da sam mu preblizu dok sam mu govorila da je postao govno od čovjeka...

Ždere me sad samo utoliko što on ne smatra ni svojom moralnom odgovornošću preuzeti nešto od obaveza za prostor u kojem živi i on i njegovo dijete i njegov pas. Što nema poštovanja prema mom vremena i smatra da se podrazumijeva da sam ja doma ako on odluči otići na piće, utakmicu pogledati u birc ili na 4 dana u Sloveniju. Napominjem - nije to često, ali ne hebe me frekvencija nego princip.
I nemam ništa protiv da ide. I češće nego što ide. Ali imam protiv da se ne dogovara sa mnom oko toga jer možda i ja želim otići frizeru, na depilaciju, u shoping pelena ili mlijeka za kavu.

Ali sve je to izgubilo na snazi danas. Danas me samo bole sve te duševne masnice i rane od udaraca koje nisam očekivala.
I grižnja savjesti zbog svega već prije napisanog...

[Peterlin]

Ja sad nemem vremena za duži post.
Sve ću sažeti u jednu rečenicu:
Neli pobogu, što ti uopće radiš s tim čovjekom?

Meni se čini da važe odluku. Zato je vjerojatno i otvorila topic. Ovo su zapravo "vješala" tj. ona križaljka u koju se s jedne strane pišu dobre strane, a u drugu mane. Nadam se samo da će joj pomoći da donese najpametniju odluku.

[Neli]

Peterlin

Ma uopće mi nije bila namjera da sve krene ovim putem, niti sam otvorila topic da bih se žalila na mm ili otkrila cijelom svijetu koja sam glupača jer ga još uvijek nisam prekrižila... Jer sam i sama iz svojih postova shvatila da to jesam.
Ali kad su krenuli savjeti tipa: "podijeli obveze s tm pa ćeš imati više vremena za sebe i dijete..."

[vertex]

Neli, sretno

[ina33]

ovo je super, ali očito je brzo netko preuzeo to dijete, jer ne bi profesor bio profesor da ga je stvarno stavio u krilo svaki put kad je maleni to htio (voljela bih čuti šta njegova žena ima o tome za reći)

X. Na prvu meni to zvuči foliravanje (ili me život napravio ironično-ciničnom), a dobro je rekla i jedna moja oko naše pjevačke zvijezde da mu vjeorojatno žena vrti očima na to što je morao u Italiju potegnut, a vjerojatno i platit, ko bi znao, za prat tuđe WC-e.

Život je koji put odvratno jednostavan. Imaš zaglupljujući, nevidljivi, svakodnevni posao koji nije nikakav reward za raditi (osim ako ga se lijepo ne marketira), ali netko to mora obaviti ili organizirati i platiti njegovo obavljanje. Taj posao neće sasvim nestati, ma kako spuštali kriterije i govorili "meni nije važno ovo ili ono". Nije ni meni važno sto toga, i poprilična sam "šporkačunka", ali i to malo vremena što na to trošimo (samo highlight - odustala od nošenja bilo čega što se pegla, košulje čekaju sretnija vremena ili stan u koji je moguće staviti i sušilicu, a muž sam svoje pegla) - nije ništa, nije beznačajno, pogotovo kad se to ne može napraviti usput na r. vrijeme do 17 h.

[Peterlin]

Peterlin

Ma uopće mi nije bila namjera da sve krene ovim putem, niti sam otvorila topic da bih se žalila na mm ili otkrila cijelom svijetu koja sam glupača jer ga još uvijek nisam prekrižila... Jer sam i sama iz svojih postova shvatila da to jesam.
Ali kad su krenuli savjeti tipa: "podijeli obveze s tm pa ćeš imati više vremena za sebe i dijete..."

Što god odlučila, nek bude najbolje za tebe i dijete.

Neki muškarci (zapravo čini mi se da se radi o većini) resetiraju se tek kad vide da žena misli ozbiljno prestati podupirati njihovo ponašanje "bubrega u loju". Lako je tako biti u depresiji dok žena tegli... Možda mu treba ultimatum s rokom, ne znam... Teško je zamisliti se u tuđoj koži. Netko od cura je ranije napisao da očito moraš nešto odlučiti i poduzeti, a ne dozvoljavati da te ovakva situacija optereti i uništi, skupa s djetetom. Pazi na sebe, jer trebaš djetetu i sebi. Muž je odrastao. AKo misli da mu dijete i ti trebate, nek dokaže da vas zaslužuje. Dalje ne mislim ništa govoriti...

[ina33]

Peterlin

Ma uopće mi nije bila namjera da sve krene ovim putem, niti sam otvorila topic da bih se žalila na mm ili otkrila cijelom svijetu koja sam glupača jer ga još uvijek nisam prekrižila... Jer sam i sama iz svojih postova shvatila da to jesam.
Ali kad su krenuli savjeti tipa: "podijeli obveze s tm pa ćeš imati više vremena za sebe i dijete..."

Neli, da ti nije trebala jasnoća što i kako, ne bi niti otvarala topic. To jest - da si znala što i kako i koji je smjer, ne bi tražila pomoć od okoline, ne bi osjećala da ti pomoć treba. Neka te ne bedira u kojem je smjeru krenulo (zato si ga i otvarala, a ono što je on-topic, što je off-topic, je u stvari totalno ograničavanje koje ne dozvoljava priči da raste i ono.... kao preskakanje ploče se meni koji put čini inzistirat na nečemu, a vidiš da treba okrenut na nešto drugo). Meni se čini da je ovo što dobijaš od "internetskog svemira" boljitak neki, neki iskorak, u krajnoj liniji, prilika da dobiješ brainstorming session, da si iščistiš misli. Svima nama to treba, svi, garantiram, bez iznimke, su za neku svoju situaciju "slijepi", a glup je samo onaj koji misli da su ti glupi - jer nitko se nije rodio pametan. I da ti je potrebno - inače ne bi tražila i pitala. Sretno!

[Neli]

vertex

[ina33]

I potpis gore na Peterlin. Koliko god zvuči kao floskuletina, svaka kriza stvarno i jest prilika za šansu - šansu za reset tebe i tvojih stavova, muža, vašeg odnosa itd. Iskoristi je!

[Dijana]

Jesi li mu rekla da si na kraju snaga, živaca i da si korak do razvoda? Mislim, vjerojatno jesi, ali ipak da pitam.
Meni se čini da ti ipak nisi dobro upoznala čovjeka s kojim si ušla u brak, izgleda da je to veliki glumac.

Što god odlučiš, želim ti da budeš mirna sa svojom odlukom, i vratit će ti se i životno zadovoljstvo.
A da ćeš biti , i već jesi dobra mama, u to uopće ne sumnjam.

[tangerina]

Peterlin

Ma uopće mi nije bila namjera da sve krene ovim putem, niti sam otvorila topic da bih se žalila na mm ili otkrila cijelom svijetu koja sam glupača jer ga još uvijek nisam prekrižila... Jer sam i sama iz svojih postova shvatila da to jesam.
Ali kad su krenuli savjeti tipa: "podijeli obveze s tm pa ćeš imati više vremena za sebe i dijete..."

A ja baš mislim kako si nas lijepo upravila ka onome što te stvarno muči, dalje od kućanskih poslova

Ali zato sam napomenula, ovo je forum i svi (pa da je netko i psihoterapeut) pišemo iz pozicije da nam ti daš jedan komadić, a mi u njega udrobimo hrpu svojih očekivanja, iskustava, predrasuda... i napišemo nešto. Netko pomisli "ova je ista ja", a netko drugi "ova je ista moja svekrva", i tvoj post dožive na potpuno različit način. Ja prva bih najradije sad izbrisala svoje prve reakcije na ovom topicu.

Baš imam dojam da ti sebe vodiš ka odgovoru za sebe, i želim ti sreću s tim

[Neli]

Jesi li mu rekla da si na kraju snaga, živaca i da si korak do razvoda? Mislim, vjerojatno jesi, ali ipak da pitam.
Meni se čini da ti ipak nisi dobro upoznala čovjeka s kojim si ušla u brak, izgleda da je to veliki glumac.

Što god odlučiš, želim ti da budeš mirna sa svojom odlukom, i vratit će ti se i životno zadovoljstvo.
A da ćeš biti , i već jesi dobra mama, u to uopće ne sumnjam.

Aha. Na žalost - rekla sam to nekoliko puta, pa vjerujem da me niti ne shvaća ozbiljno ozbirom na to preko čeka sam do sada sve prošla (lijenost, laganje, davljenje...). Dapače, da sada može biti još drskiji i bezobzirniji, jer sve mu prolazi i ja dalje vučem za svo četvero k'o budala.

I ne mislim da je glumac. Mislim da je bio zaljubljen i sam mislio da može postati ono što nije, a što bih ja htjela.
A ja mislila da on to jest jer drugačijeg tada nisam znala.

[tangerina]

Neli, zašto ti je davljenje na trećem mjestu?

Čuvaj se, molim te, to više nije "ne šeta psa i ne usisava dobro" razina

[Superman]

Meni se čini da je ovo što dobijaš od "internetskog svemira" boljitak neki, neki iskorak, u krajnoj liniji, prilika da dobiješ brainstorming session, da si iščistiš misli. Svima nama to treba, svi, garantiram, bez iznimke, su za neku svoju situaciju "slijepi", a glup je samo onaj koji misli da su ti glupi - jer nitko se nije rodio pametan.

Živa istina. Evo, čitajući sve ovo, preslagujem u sebi neku svoju situaciju...
Već je puno pametnih stvari ovdje rečeno. Neli, sretno, neka rasplet situacije bude najbolji za tebe i dijete!

[Neli]

Neli, zašto ti je davljenje na trećem mjestu?

Čuvaj se, molim te, to više nije "ne šeta psa i ne usisava dobro" razina

Zato što sam svojom odlukom i nakon toga odlučila ostati s njim, smatrala kako su naši problemi rješivi jer ne želim da F. bude dijete razvedenih roditelja i da ga navlačimo svaki na svoju stranu kako bismo zadovoljili svoje potrebe za njim. Jer sigurna sam da će u nekom trenutku to prevladati nad brigom za njegovu dobrobit.
Pa sam to u svojoj glavi minorizirala, pripisala njegovoj depresiji, stresu, problemima u poslu kojima ne nalazi rješenje i kratkom fitilju koji zbog toga ima; pomislila da možda kad ti netko kaže da si govno od čovjeka njegov jad može biti toliko opravdan da digne ruku na tebe. E toliko sam glupa i zato mi je na trećem mjestu, eto.