emocionalna (ne)zrelost

[nine]

ne znam kako bi to nazvala, ali imam osjećaj da sam u velikom problemu. moglo bi ovo ići i pod školu, ali kako se dogodilo i u igraonici, sutra bi moglo na treningu i drugdje pa temu stavljam tu...

moja osmogodišnjakinja jednostavno ne podnosi "kazne", odnosno autoritet odraslih ljudi van kuće, ikakvu grubost, povišeni ton, ružnu riječ, išta.
po meni ništa od tog se ne bi smjelo događati u njihovim nježnim godinama, ali je neminovno. ne znam što da joj kažem, kako da je pripremim na "vanjski svijet", kako naučim da bude jaka i da je to toliko ne uznemirava.

primjetile su tete još u jaslicama da se štica, ne znam Hrv. izraz za to, odbija suradnju ostatak dana nakon neke kritike. ali samo ako je ona smatra nepravednom. što nije uvijek.

da sad ne duljim od početka, kako smo se preselili zadnju godinu vrtića imam problem s tim kažnjavanjem djece, šokirala se kada je to vidjela u vrtiću, jednom, pa drugom, pa se ponavljalo u školi, i sada se dogodilo u igraonici na proslavi dj. rođendana.....
ma koliko odgajatelji to zvali hlađenjem, razmišljanjem, itd.... djeca to zovu kaznom, sva, ne samo moja mala, ali druga "odrade" u miru, eventualno se rasplaču i to je to....

moja odbija suradnju, želi kući, zove mene na mobitel (ako ga ima) i doma neutješno plače, kulminiralo je nakon jednog rođendana kada je došla crvenih očiju, nisam razumila što govori od jecanja i počela je povračati, 2-3 puta je povratila i tesla se, dva sata mi je trebalo da je smirim

sve što ona kaže meni je argumentirano, npr. u vrtiću da su vikali na djevojčicu koja sporo jede, istresli joj u juhu ostatak ručka jer nije završila, ono vikanje tipa, još nisi pojela, pljas pire i polpetu unutra, sad jedi tako.... pa da je teta udarila jednog dječaka po guzici je nije htio spavati, da je vikala na nju jer se otkrivala, a njoj je bilo vruče, pa se prebacila u drugi vrtić, tamo se manje žalila, ali pamtim da je jednom došla da je teta iz druge grupe potegla grubo za jaketu vičući... i da stvarno je imala ožiljak na vratu od patenta kao da je netko davio....
za školu se žalila da je učiteljica vikala na nju "jeli ja govorim zidu", pa par navrata na učiteljicu iz boravka da je stavlja u kaznu, tj na "hlađenje", da viče na nju, pa da joj je prijateljica rekla kako njena mama misli da je glupača, uglavnom non-stop drami za nešto i šokira se na grubosti, kada je vidila da je netko udario psa plakala je sat vremena..... ovo sinoć s igraonicom je kulminacija (posjeli su je na jastuk na pod u kut jednu igru i dok su drugi jeli pola te pizze jer se navodno gurala)....

znaći ja je neoptužujem ništa, lijepo uvijek pitam što se dogodilo, pitam kad uspijem i učitelje, i uvijek dobijem isti odgovor da su je upozorili, nije poslušala, da je bila preživa i da je poslana na "smirivanje".... mene najviše brine njena reakcija koja je uvijek, jako me uhvatila, vikali su na mene, kaznili su me, i nije u stilu da se prikazuje žrtvom već jako plače, na kraju evo i jeca, pa do povračanja.... ma di sam pogriješila u odgoju?

[marta]

Mislim da nisi nigdje pogrijesila, vec je ona jednostavno takva, al nemam ti pametan savjet kako tome doskociti.

[rehab]

Ja sam šokirana ovakvim postupcima od strane teta iz vrtića, jeste li to prijavili ikome ? Ostata reakcija se i meni čini malo pretjeran. Kako rješavate krizne reakcije kući ?

[Peterlin]

nine, ne bih se sada upuštala u to kakva je okolina (dijete ti je možda osjetljivije od prosjeka, ali i ja bih reagirala slično - dobro razumijem zašto su joj reakcije takve, osjetljiva je na nepravdu i nasilje, a to je osobina koja je pozitivna iako ju naše okruženje često tako ne doživljava).

Kako pomoći? Nije univerzalno rješenje, ali možda bi joj dobro došao floortime. Ne mislim sad od toga praviti filozofiju. Idi u knjižnicu i posudi si knjigu Stanleya Greenspana VJEŠTINE IGRALIŠTA gdje je onako zdravoseljački (jednostavno, s primjerima) opisano kako roditelji mogu pomoći svojoj djeci u nezavidnim situacijama koje su emocionalno stresne, npr. polazak u školu, preseljenje, razvod... Ne sjećam se više detalja, ali ostalo mi je u sjećanju kao izrazito korisna literatura.

Ne znam ima li na internetu štogod o floortime metodi, ali pogledat ću, pa možda stavim kakav link. Bit stvari je da se u komunikaciji s djetetom trebaš spustiti na njegov nivo i gledati svijet iz njegovog ugla.

[Peterlin]

Evo našla nešto (za prvu informaciju): http://kisnadjevojcica.bloger.index....e/1225966.aspx

Ovo je metoda koja je odlična za SVU djecu, od najzdravijih prosječnih derana do djece sa svim mogućim pp.

nine, sretno!

[rehab]

Peterlin, floor time je odlična metoda, ali... Ako ćemo o emocionalnom razvoju, ona se uglavnom koristi za djecu koja ne znaju izraziti svoje osjećaje, pa onda te osjećaje iskazuju na neprimjeren način (npr. dijete koje nije razvilo govor, pa negativnu emociju iskazuje agresijom). Ako sam dobro shvatila, Nine je napisala da malena uredno argumentira što se dogodilo i zbog čega je tako reagirala, ali njen doživljaj situacije je preintezivan, a reakcija preburna. Zato sam se i zapitala kako su doma rješavali neposluh i slične situacije, jesu li slične reakcije na kazne bile i doma, ili... Naravno, ovo sve pišem pod pretpostavkom da se radi o djetetu urednog, normalnog razvoja.

[Peterlin]

Peterlin, floor time je odlična metoda, ali... Ako ćemo o emocionalnom razvoju, ona se uglavnom koristi za djecu koja ne znaju izraziti svoje osjećaje, pa onda te osjećaje iskazuju na neprimjeren način (npr. dijete koje nije razvilo govor, pa negativnu emociju iskazuje agresijom). Ako sam dobro shvatila, Nine je napisala da malena uredno argumentira što se dogodilo i zbog čega je tako reagirala, ali njen doživljaj situacije je preintezivan, a reakcija preburna. Zato sam se i zapitala kako su doma rješavali neposluh i slične situacije, jesu li slične reakcije na kazne bile i doma, ili... Naravno, ovo sve pišem pod pretpostavkom da se radi o djetetu urednog, normalnog razvoja.

Svaka čast tebi kao stručnjaku, ali floortime se koristi kao metoda izgradnje samopouzdanja kod sve djece. Tek kad to bude riješeno, da se ODMAH može izraziti, zauzeti za sebe ili za one kojima se nanosi nepravda, bit će joj lakše. Nije njen problem toliko način izražavanja koliko osjećaj nemoći. Da prostiš, jako dobro razumijem. I dnevno se zateknem u takvoj situaciji.

I da, uopće ne mislim da dijete pretjeruje - ove situacije koje je nine opisala su baš užasne. Možda bi pomoglo da se ne samo nine nego i drugi roditelji aktiviraju i malo popričaju s učiteljima. Dijete treba steći osjećaj da postoji netko tko je na njenoj strani, da nije ostavljeno na cjedilu. Ako to ne može biti učitelj, mora svakako biti roditelj.

[nine]

pročitala sam, mali mi radi šou pa se poslije javim

[nine]

http://www.superknjizara.hr/index.ph...d_knjiga=10172 ovu sam knjigu imala, no kako smo prohodali, pohvatali vršnjake i došli do urednog razvoja ja sam je zagubila, znam da sam tu čitala o floortime-u, al se više ne sjećam,
doma se isto uvrijedi na bilo šta...ja znam da griješim jer sam nervozna radi malog, odvojenosti od prijatelja i obitelji i dosta vrištim, nekakvim "kaznama" prijetim al ih ne provodim u djelo.... jednostavno uvik dobije što hoće....
ali mi nema takve ispade, samo sam primjetila da joj nitko nije autoritet i ne poštuje nas...
radije će me na sve načine pokušati prevariti i slagati nego poslušati, oprati zube, složiti igračke, prošetat psića...
dok je u školi odgovorna čak i previše, cinkala je dečka koji je prepisivao ..... ako učiteljica u povorci kaže daj ruku ona se drži toga kao da je zakon i maltretira klince oko sebe kao da je ona starija sestra (a i je starija od svih cca 1god)...

na stranu ovo s vrtićom, školom i igraonom, u ovoj sredini ja sam crna ovca koja se čudi takvim metodama, mame oko mene još vjeruju da je batina iz raja izašla stoga ne mogu učinit ništa... dotičnu igraonu neće više vidjeti, s vrtićem smo završili, a za školu sam zaista planirala razgovarati s školskom psihologicom.....

nekako kao da ne kuže svoj posao ponekad, recimo kada su im pregledavali uši u glavi, rastrubili su dici i roditeljima tko ih ima pa su joj se u cjelodnevnoj rugali da je uš i bježali od nje.... ma nigdi pameti... ne tribam ni reći kako je na nju utjecalo...

ja bi za početak uzela jednu od te dvije knjige, ne znam sada koju, ovu što sam imala ili drugu, dogovorila razgovor s psihologom u školi... ne znam što više

[hada]

Ne znam ništa o spomenutoj metodi,ali ovo sto govori Peterlin ima mi smisla.Imam osjećaj da bi djete se lakše nosilo s tim stresnim situacijama.

[trampolina]

Evo sam upravo doznala da metoda kojom se služimo ima i ime. Hvala Peterlin

Nine, mom predškolcu u izgradnji samopouzdanja jako puno pomažu izmišljene priče u koje ubacuješ situacije i rješenja, ovisno o tome što je aktualno. Uz uvjet da dobro pričaš priče, naravno.
Dobra je stvar što možeš to raditi s bebom na rukama, loše što ovi pametnići osujete namjere.

[rehab]

Svaka čast tebi kao stručnjaku, ali floortime se koristi kao metoda izgradnje samopouzdanja kod sve djece. Tek kad to bude riješeno, da se ODMAH može izraziti, zauzeti za sebe ili za one kojima se nanosi nepravda, bit će joj lakše. Nije njen problem toliko način izražavanja koliko osjećaj nemoći. Da prostiš, jako dobro razumijem. I dnevno se zateknem u takvoj situaciji.

I da, uopće ne mislim da dijete pretjeruje - ove situacije koje je nine opisala su baš užasne. Možda bi pomoglo da se ne samo nine nego i drugi roditelji aktiviraju i malo popričaju s učiteljima. Dijete treba steći osjećaj da postoji netko tko je na njenoj strani, da nije ostavljeno na cjedilu. Ako to ne može biti učitelj, mora svakako biti roditelj.

I sama sam se složila da su navedene metode teta u vrtiću u najmanju ruku upitne. I opet ću napisati, floor time je odlična metoda, ali, po meni, u ovom slučaju promašena. Pogledaj što je Nine napisala :
- mala ne poštuje apsolutno nikakav autoritet
- Nine prijeti, ali uvijek popusti, nikada ne sprovede prijetnje u djelo
- itd.
Ja bih rekla da malena nije naučila da njeni postupci imaju odgovarajuće posljedice, i zato preburno reagira, jer se našao netko to je svoje prijetnje sproveo u djelo. Na stranu to što su neke od nabrojanih kazni bile užasne, tu bi i ja burno reagirala, ali povraćanje i dvosatni plač zato jer ju je netko u igraonici stavio na hlađenje nakon što se gurala... Sorry, meni je to za tu dob pretjerano. Mislim da Nine jako dobro zna kako svijet izgleda iz njenog ugla, samo je sada treba naučiti kako da svijet doživljava primjerenije i kako se nositi s nepravdom oko sebe.

[Jurana]

I da, uopće ne mislim da dijete pretjeruje - ove situacije koje je nine opisala su baš užasne. Možda bi pomoglo da se ne samo nine nego i drugi roditelji aktiviraju i malo popričaju s učiteljima. Dijete treba steći osjećaj da postoji netko tko je na njenoj strani, da nije ostavljeno na cjedilu. Ako to ne može biti učitelj, mora svakako biti roditelj.

Nisu sve opisane situacije užasne. One vrtićke sve odreda jesu, ali ove ostale - kako koja.

nine, čini mi se dobra ideja razgovor s psihologom.

[Peterlin]

http://www.superknjizara.hr/index.ph...d_knjiga=10172 ovu sam knjigu imala, no kako smo prohodali, pohvatali vršnjake i došli do urednog razvoja ja sam je zagubila, znam da sam tu čitala o floortime-u, al se više ne sjećam,
doma se isto uvrijedi na bilo šta...ja znam da griješim jer sam nervozna radi malog, odvojenosti od prijatelja i obitelji i dosta vrištim, nekakvim "kaznama" prijetim al ih ne provodim u djelo.... jednostavno uvik dobije što hoće....
ali mi nema takve ispade, samo sam primjetila da joj nitko nije autoritet i ne poštuje nas...
radije će me na sve načine pokušati prevariti i slagati nego poslušati, oprati zube, složiti igračke, prošetat psića...
dok je u školi odgovorna čak i previše, cinkala je dečka koji je prepisivao ..... ako učiteljica u povorci kaže daj ruku ona se drži toga kao da je zakon i maltretira klince oko sebe kao da je ona starija sestra (a i je starija od svih cca 1god)...

na stranu ovo s vrtićom, školom i igraonom, u ovoj sredini ja sam crna ovca koja se čudi takvim metodama, mame oko mene još vjeruju da je batina iz raja izašla stoga ne mogu učinit ništa... dotičnu igraonu neće više vidjeti, s vrtićem smo završili, a za školu sam zaista planirala razgovarati s školskom psihologicom.....

nekako kao da ne kuže svoj posao ponekad, recimo kada su im pregledavali uši u glavi, rastrubili su dici i roditeljima tko ih ima pa su joj se u cjelodnevnoj rugali da je uš i bježali od nje.... ma nigdi pameti... ne tribam ni reći kako je na nju utjecalo...

ja bi za početak uzela jednu od te dvije knjige, ne znam sada koju, ovu što sam imala ili drugu, dogovorila razgovor s psihologom u školi... ne znam što više

nine, recept ti je jednostavan (zapravo zvuči jednostavno, ali nije ga lako izvesti, pogotovo što su uključeni drugi ljudi): oni koji dijete odgajaju moraju se ponašati onako kako očekuju od djeteta da se ponaša. To znači da se moramo potruditi da mi sami budemo bolji nego što jesmo, čak i nego mislimo da možemo biti. Nema drugog načina. Floortime je samo dio priče, treba si zapravo posložiti cjelokupni život. Ono što rehab govori je točno, ali to je u domeni stručnjaka (bašmebriga, ja sam samo roditelj i sa stručnjacima imam kojekakva iskustva - dobra ali i loša). Roditelj je osoba koja je s djetetom svaki dan. Djeca nas kopiraju, svjesno i nesvjesno. AKo želimo da dijete ne vrišti - roditelj ne smije dizati glas. Ako želimo da dijete bude dosljedno i da poštuje regule, prvo moramo sebe stjerati u red. Ja sam isto od onih koji su pokušavali prijetnjama djecu dobiti pod kontrolu - nula bodova. Morala sam korigirati vlastito ponašanje. Morala sam sama sa sobom (i s mužem, a bome i roditeljima) dogovoriti neke osnovne bitne stvari koje uvijek vrijede i tu nije bilo odstupanja. Nije to jednostavno i taman kad pomisliš da si nešto riješio izleti nova situacija... Mene su djeca izliječila od: psovanja, dernjave, prijetnji, prevrtljivosti i vjerojatno dosta drugih mana... Nije to idealno (pa ljudi smo) ali je ipak bolje nego prije. Moja djeca znaju da sam od krvi i mesa - znam graknuti, ali to nije redovan način komunikacije. Ako sam nervozna - pokušam djeci objasniti da moje ponašanje nema veze s tim što su oni rekli ili učinili. Ako sam s nečim kod njih nezadovoljna - to i čuju.

nine, sretno! Ovo ti je možda čak i zakašnjela reakcija na prinovu, nikad ne znaš... Sve će se to riješiti.

[cvijeta73]

ma nije meni ova situacija od nine nešto za previše se brinuti. ovako na prvu. malo je drama kvin mala, malo je ajmo reć "razmažena" al sve mi je to u nekim granicama normale.
kao prvo, zar nije oksimoron kazna na proslavi rođendana ideš se zabaviti, a onda te tamo neka teta stavi u kaznu.
kao drugo, nije imala baš neke sreće s tetama u vrtiću. ove situacije koje si opisala u vrtiću su bože mi pomozi, i naravno da si tu bila na njenoj strani. pa jednostavno, kroz vrtić, nije naučila na taj autoritet. jer ga tete nisu imale.
kao treće, meni se čini da je mala brbljava, u školi brblja, učiteljica ju opomene. ova nastavi po svome, i onda učiteljica vikne, ko da zidu govori i sl. u ovome slučaju ja ne bih držala uopće njenu stranu.

znaći ja je neoptužujem ništa, lijepo uvijek pitam što se dogodilo, pitam kad uspijem i učitelje

po meni je ovo kriva reakcija. ne bih se ja tu igrala nikakvog detektiva i istraživala što se dogodilo i još pitala i učiteljice. ajd molim te. na satu mora biti mirna i ne pričati, ako ju učiteljica opomene, mora ju slušati, ako ju ne posluša - nek onda očekuje reakciju od učiteljice. koji put će učiteljica fulati i možda opomenuti nju koja taj čas nije pričala, al bože moj. čini mi se da nije ni ona neka cvećka. na satu se ne smije ometati nastava i bog. a to njeno plakanje i ridanje do povraćanja...hm, ja bih probala s ignore.

to ponašanje na ignore, a istovremeno bih probala više vremena provesti s njom. samo s njom. na podu il u šetnji, svejedno jer lako je moguće da prinova ima neke veze s time, kako kaže peterlin.

[rehab]

Evo, Cvijeta lijepo iznijela ono što sam ja politički korektno htjela reći