nije ni meni. ja sam primalju pitala jel sve ok, ona je rekla: mama, pa pogledajte je (a S. polako gmize na trbuhu <3)
nasla sam u otpusnom 10/10.
nije ni meni. ja sam primalju pitala jel sve ok, ona je rekla: mama, pa pogledajte je (a S. polako gmize na trbuhu <3)
nasla sam u otpusnom 10/10.
ja ne vidim kako dlake otežavaju higijenu, kada se perem dolje operem i dlake, ne? friško obrijano područje (daklem hrpa mikro ranica) mi se čini puno boljom šansom za neku infekciju... inače te dlake i služe da drže prljavštinu podalje od osjetljivog nam organa i ulaza u njeg podšišavanje mi je kul, ali ne bih nikako rekla da je potrebno..
Mojca imas u otpusnom pismu Apgar za 1, 5 i jos neku minutu (meni je i u majčinskoj knjižici). Al nitko nije dramio oko toga, iako Ljepotuška nije plakala odmah ( odnosno ja se ne sjećam ) nego sisala. Nekako mi je i bilo normalno da nenasilno rodjena nema zašto plakati, a nitko je nije plesnuo po guzi da drekne. Još je bila s pupkovinom kad je sisala. Pregledali su posteljicu i pitala sam za to pa su mi pokazali, al se ja ne kuzim pa su rekli (primalja) da je baš lijepa za lijepu curicu koju je čuvala.
ni moja nije bas zaplakala vec je krenula na sisu i sisala skoro 2h i isto mi je bilo normalno da kod nenasilnog poroda nema razloga za plac. i bilo mi je divno, zbog nje.
[QUOTE][QUOTE]Dosta mi je toga zapelo za oko iz tvog posta, a ovo me motiviralo da upitam "friške" trudnice,
ako bi neke htjele odgovoriti,
one koje još nisu rodile, kako one stoje s informacijama o porodu, kakve stavove dobivaju iz okoline i što misle o sebi, o svojoj sposobnosti rađanja.
Draže mi je misliti da je mene vrijeme pregazilo i da pušu neki novi vjetrovi, a ne oni koji sustavno i uporno uvjeravaju žene da su zapravo neka falša roba, roba s greškom.
Stalno se nameće teza da taj "stroj" , genijalno programiran, koji može začeti i nositi nešto tako savršeno
u trenutku kad se dijete treba roditi, ispoljava silne greške i same zastoje.
Kao da je u nas netko kodirao
grešku i baš tada će ta bomba, u nekom nepredvidivom, munjevitom trenutku eksplodirati i baš tada sve ode u kupus.
Baš tada nismo sposobne same sa sobom napraviti ništa, dijete radi nešto bezveze, i mi radimo nešto bezveze, i hormoni su tu iz čista mira, i ti trudovi,
svega pametnog nestaje, i programa i plana,
to savršeno tijelo postaje nemoćno, a doktori nas spašavaju iz katastrofe.
Koliku količinu informacija danas trudnice dobivaju s optimizmom i vedrinom- sve će biti u redu, rodit ćete dijete, sigurni ste, ne brinite se, vi to možete, a mi ćemo pomoći ako zatreba,
a koliko se toga svodi na uvjeravanje da je tijelo žene pokvareni stroj koji treba spasiti iz te nevolje?
(ovdje ne govorim o trudnicama kojima je iz bilo kojih razloga nužna medicinska skrb, bilo zbog opasnosti od preuranjenog poroda, placente prev.,tlaka , bolesti ploda, slabog protoka žila posteljice itd, o situacijama i stanjima bilo kakvog zastoja trudnoće ili poroda,kad smo neizmjerno zahvalni na postojanju sigurnog carskog reza,a naročito skrbi za nedonoščad, bez koje ne bismo imali svu onu divnu dječicu koju danas imamo. Ovdje govorim o uobičajenim info za većinu poroda, ne o patologiji)
nela08, što se tiče te bakterije, opasna je za slabu i nedonešenu djecu, za ostale uglavnom ne. Puno žena je pozitivno, pa opet nije, pa opet je, ni ne znaju za to. ranije se nije ni radio taj bris.
Meni je bio pozitivan baš pred zadnji porod (nikad ga prije nisam ni radila, nije bio rutinski test), nisam stigla do kraja ni popiti antibiotik, a već sam rađala, pa sam to rekla neonatologu dva dana poslije poroda, a on je samo odmahnuo rukom u stilu - nije vrijedno spomena. beba nije dobivala nikakve antibiotike.
drugo, tvoj prvi porod koji si opisala, to je mrcvarenje, strahota živa, puno nas je to prošlo, bolje da to ovdje ni ne iznosimo jer je sve to miljama, miljama daleko od fiziolološkog poroda o kojemu pričamo.
ne znam šta bih ti rekla, žao mi te. imaš još vremena da malo pročitaš koju knjigu i tekst kako to prirodno može izgledati, budući da si imala svoje trudove koji su očito blokirani baš u bolnici (to je i moja stara dijagnoza), u razloze ne mogu ulaziti, ali nije da ti ne ide. probaj se smiriti, dan za danom vizualizirati kao sve ide dobro i tečno, i hrabro i neometano... ne znam...
možda nešto kasnije doći u rodilište, zbilja ne znam, ne usuđujem se baš savjetovati osobu koju ne poznajem, a vidim da tražiš način kako da se postaviš ovaj put. žao mi je, ne znam ima li tko da ti da neki "ekspresni", a efikasan savjet jer ti je porod blizu.
Kod one promjene položaja za koju pitaš, u literaturi o fiziološkom porodu navodi se da se tada zaista krene mijenjati položaj, hodati, pa jedna noga se podigne i giba kukovima, pa druga, čučne uz pridržavanje ili četveronoške...,u vodu se uđe ili iz vode na stolčić, ugl, znaš da u našim rodilištima od toga nema ništa. Ništa nije dozvoljeno osim leći i pratiti ctg.
kad bi kod nas postojala mogućnost primaljske skrbi, onda bi se možda antibiotik mogao dobiti kući, prije odlaska u rodilište, baš onda kada treba
ali ovako...niš, šta je tu je
znam jednu curu koja je rodila doma i dobila antibiotik čim su krenuli trudovi
a znam i nekoliko koje nisu htjele antibiotik (iako im je u jednom trenutku, u trudnoći, bris na bhsb bio pozitivan)
ovo je jako zanimljiv članak o bhsb i antibioticima
ali ovo je skroz OT, sori
[QUOTE=Nena-Jabuka;2368914][QUOTE]Pa nazalost, za pocetak je sve vise onih koje ni ne mogu zaceti bez "bijelih mantila", pa je njima citati i mantrati na knjige koje kazu:"ako je vase tijelo bilo sposobno zaceti,sposobno je i roditi...." malo teze...
Stalno se nameće teza da taj "stroj" , genijalno programiran, koji može začeti i nositi nešto tako savršeno
u trenutku kad se dijete treba roditi, ispoljava silne greške i same zastoje.
Kao da je u nas netko kodirao
grešku i baš tada će ta bomba, u nekom nepredvidivom, munjevitom trenutku eksplodirati i baš tada sve ode u kupus.
Baš tada nismo sposobne same sa sobom napraviti ništa, dijete radi nešto bezveze, i mi radimo nešto bezveze, i hormoni su tu iz čista mira, i ti trudovi,
svega pametnog nestaje, i programa i plana,
to savršeno tijelo postaje nemoćno, a doktori nas spašavaju iz katastrofe.
Koliku količinu informacija danas trudnice dobivaju s optimizmom i vedrinom- sve će biti u redu, rodit ćete dijete, sigurni ste, ne brinite se, vi to možete, a mi ćemo pomoći ako zatreba,
a koliko se toga svodi na uvjeravanje da je tijelo žene pokvareni stroj koji treba spasiti iz te nevolje?
Jucer sam bila u bolnici u posjeti prijateljici koja je po 2gi put zavrsila na ginekologiji s kontrakcijama....i onda vrtim u glavi film da u biti vise od pola trudnih prijateljica u zadnje ima nekih problema i smetnji...zasto je to tako? jer su u prosjeku starije? lose se hrane? premalo fizicke aktivnosti?
nisu to ne znam ni ja kakve dijagnoze ali dovoljno da do kraja trudnoce nastave u :ma samo da se dijete rodi zivo i zdravo tonu....
A Apgar, ha, valjda točno napišu, no neko je gadno fulao kad je mojoj bebi napisao u u moju trudničku Apgar 10/10, a trebali su 0/10. Nikad im to nisam išla pokazati, ali knjižica je kod mene i što bi mi značilo da sam im na tu minornu grešku ukazala. Apgar i same vidite, ako je beba ružičaste boje, ako snažno plače, ako je tonus mišića dobar, ako napravi grimasu to vidite, a puls je valjda dobar ako je i sve ovo dobro.
I beba mora zaplakati bez obzira na vrst i način poroda, bez obzira na lijekove, to nema veze sa udaranjem po guzi ili bilo čime. Beba zaplače jer joj prvi put u životu zrak uđe u pluća i pritom raširi alveole i to Boli. No, beba će prestati plakati čim dođe do mame. I pogledati onim širom otvorenim očicama pri tom izgledajući kao da sve zna. Da li ste primijetile onu mudrost u očima tek rođene bebe?
No, što se tiče odnosa prema meni i u tom porodu i u idućima, bili se suosjećajni, brižni, svaki put sa protokolom svih poroda od prije i pazili me i mazili. Ipak, na svu sreću, malo je takvih slučajeva. Pa valjda zato.
Kako je sve divno kad ostane na domeni fiziologije! Ali, kad patologija pokaže svoje zube, sreća da netko zna i s tim što treba. Najčešće zna.
Ma žensko je tijelo stvoreno za rađanje. Kod mene je moje tijelo uvijek pokazalo pravu snagu i meni je rodit bilo usputan posao. Ja ni trudove ne percipiram kao bol, nego kao naporan rad. Niti liječnike i sestre kao neprijatelje, nego kao nekog na mojoj strani. A o porodu znam teoriju i praksu, i mogu reći da mi je čudno čitati neke postove. Neki su stvarno napisani sa totalnim nerazumijevanjem svega što se događa.
I još sasvim prizemnu stvar, a to su dlake. Meni je čudno da netko nema ošišanu "frizuru" dolje. Ne treba vam stručnjak, pa zar vam dragi ne može to urediti. Fino, na kratko.
Nisam ni ja radila taj bris prije prvog poroda, jer nisu tražili, pa si i sama mislim da je moguće i tada stanje bilo isto, a nije bilo nikakve zaraze, a sada ni ne osjećam nikakve poteškoće od te bakterije (znam da ni ne uzrokuje)....ajd taj dio sam preboljela, vjerujem da će biti u redu. Par dana sam bila luda od brige, traženja mogućih problema, rješenja itd...
Što se tiče mog prvog poroda, upravo to nakon prirodnih trudova koji su mi bili jako bolni i iscrpljujući, nisam ih najbolje podnosila (ali sigurna sam da bi mi malo manje ležanja olakšalo stvar ili barem malo vode) ali taj dio ne bi ni spominjala da kraj nije bio onakav - mrcvarenje je zbilja najbolji izraz i to je glavni razlog da se nikada nisam upuštala u pisanje priče s poroda jer nakon što sam pročitala većinu priča tu na forumu, činilo mi se da je moju bolje "ne čuti". Ne iz razloga jer nije na kraju dobro završila, nego sigurno ne bi nikome ništa pomogla, a ja sam i tako nastojala zaboraviti koliko se može.
Čitala sam neke kraće članke o ovoj temi, ali nikad pravu literaturu jer iskreno ne vjerujem da bi ikada bila dovoljno hrabra tražiti da izbjegnem sve intevencije, ne slušam doktore i prepustim se vjerovanju svom tijelu......jer moje tijelo je kukavica i loše podnosi bol.
Jedini plan koji sam imala je da s obzirom da mi do bolnice treba sat i pol, da ipak računam na brži porod s obzirom da je drugi puta, ne žurim s kretanjem i da ne dolazim sigurno prije nego su trudovi na 5 minuta razmaka, odnosno pokušam se zadržati u nekoj šetnji oko bolnice s MM. Ta bakterija me malo pokolebala, ali vjerujem da ću ipak tako postupiti. Prvi puta sam dan ranije smještena u bolnicu, a u rađaonu sam došla nakon nekoliko sati hodanja po sobi i hodniku kad su trudovi bili na dvije minute, ali su zapravo jako dugo i bili tako, a onda nakon prokidanja vodenjaka su postali gotovo bez razmaka i zadržali se tako satima.....
Naravno, jasno mi je da mi neće dozvoliti promjene položaja, ali savjet o tome kako se psihički postaviti, što i kako vizualizirati u slučaju neke ponovne krize od pametnijih rodilja s boljim iskustvima bi mi jako dobro došao.
Ako bi svoj fizioloski porod usporedila sa kretanjem iz tocke A u tocku B, izgledalo bi to ovako:
Ustala sam. Pogledala kroz prozor. Divan dan. Obukla se. Izasla na ulicu. Pogledala u izlog. Presla ulicu i pogledala jos jedan izlog. Ozednila sam. Popila sok u kaficu. Ogladnila sam. Kupila sendvic. Sjela na klupu u parku. Pojela sendvic. Odmorila u zelenilu. Krenula dalje. Pozurila, potrcala. I dosla do odredista.
A cini mi se da lijecnici misle da taj put treba izgledati ovako:
Ustanes, uzmes torbu i istrčis na ulicu. Udjes u auto. Auto krene i vozi sve brze po praznim ulicama. Naglo se zaustavlja ispred odredista.
A zapravo to izgleda ovako:
Ustanes, uzmes torbu istrčiš na ulicu. Ulazis u auto, a on kreće cvileći prije nego si zatvorila vrata. Odmah zaglavite u guzvi. Vozač psuje i trubi. I drugi vozači psuju i trube. Nervoza ti raste. Guzva se rasčisti i krećete dalje, opet prebrzo. Odjednom ugledaš prometnu s druge strane i usereš se od straha. Sad ti je već muka. Ovaj opet trubi i psuje. Skreće na pločnik da bi zaobišao druge aute. Vozi sve brze. Zaustavlja se na odredištu uz skripu guma. Ispadaš iz auta i povraćaš na ulici.
Ovo je topic o fiziologiji. Preko 90% svih poroda jesu fizioloski porodi, bili bi i ostali da se ne umijesa sistem. Da nije tako, ljudi ne bi prezivjeli evoluciju, ne bi nas sad bilo 6 milijardi na zemlji. Nista se nije u nasim tijelima promijenilo otkad hodamo po zemlji. Ali se u zadnjim desetljecima mijenja u nasim glavama svijest o vlastitom tijelu i njegovim mogucnostima. Marketing koji nas uvjerava da ne mozemo je toliko jak, temeljit i dugotrajan da nije cudo sto se zene misle da ne mogu roditi bez pomoci tehnologije. Ali mogu. Ne postoji niti jedan stvarni argument koji bi to opovrgao.
beti, a zasto beba udahne po prvi put bas tada?
zasto ne udahne u kanalu?
i vani je, kao i u kanalu, spojena pupcanom vrpcom i dobiva kisik preko nje.
zanima me to, kad vec pricamo o fizioloskom porodu.
zbog cega taj plac mora biti bas jak i prodoran ako je jos spojena beba pupcanom vrpcom i na tvom je trbuhu i gmize te pokazuje da je s njom bas sve ok?
jel moguce da prvi udah nije bio tada vec u porodjajnom kanalu i od tud plodne vode u njoj koju izbacuje narednih 24 i vise sati?
(meni su rekli kad mi se pocela gusiti prvu noc da je udahnula pl. vodu u kanalu)
[QUOTE=zasad skulirana;2368922][QUOTE=Nena-Jabuka;2368914]po meni je ovo uvredljivo za sve osobe koje se bore s neplodnošću. Misliš da njihovo tijelo nije bilo sposobno začeti? Kako su onda trudne? Njima je medicina pomogla (nije odradila posao umjesto njih), ali da njihovo tijelo nije bilo sposobno začeti (pa i uz pomoć medicine) one ne bi ni bile trudne
Pa nazalost, za pocetak je sve vise onih koje ni ne mogu zaceti bez "bijelih mantila", pa je njima citati i mantrati na knjige koje kazu:"ako je vase tijelo bilo sposobno zaceti,sposobno je i roditi...." malo teze...
Tako je i s porodom. Svaka žena može roditi, ali nekoj treba pomoć medicine, zato je ona i tu, zar ne?
To je zabluda da dijete mora glasno plakati. Vazno je procijeniti da dijete ne plače slabašnim glasom zbog nekog problema pa su u sistemu to rijesili tako da ga rasplaču jako. To je ko kad sikirom odrežeš komad konca jer ti se ne da traziti škarice.
tako sam i mislila.
Posljednje uređivanje od leonisa : 17.03.2013. at 09:45
Ovo nije točno.
Beba ne mora glasno plakati, ali zaplače. Mora zaplakati. To je znak da je dobro. To joj je prvi zvuk na ovom svijetu. A proizvoditi će ga mjesecima i godinama kasnije. Nitko ne rasplače bebu. To što je živa ju rasplače. A neka je glasnija, neka tiša, Kao što će biti u životu.
leonisa, ne može disati u porođajnom kanalu. Nema ni milimetra mjesta. Glavica je tako stisnuta, da se i kosti lubanje približe, zato i nisu još međusobno spojene, da bi glavica izašla bez traume.
U maternici fetus radi pokrete disanja. Disanje je refleks koji ljudska bića ne mogu zaustaviti samovoljno. Beba kad se rodi, nastavlja refleksne pokrete udisanja koje je radila u maternici i ...odjednom joj u pluća nahrupi zrak!
Ma zamislite koji je to šok za novorođenče. Mora zaplakati.
Pa zrak na koži koja to nikad nije osjetila. Još jedan šok. Dodir, pritisak, sve je to novo. Ali, to majušno biće je sposobno sve to prevladati. Samo ga treba držati s ljubavlju i sve mu šokove osim onoga sa zrakom, smanjiti na minimum. Zagrliti. Pa će prestati plakati.
Neko odmah, neko malo kasnije, zavisi od karaktera bebe.
Porodom se u bebi događaju anatomske promjene u krvotoku, u funkcioniranju organa. neke trenutno, neke kroz par sati. Doslovno, laički rečeno, smjer krvotoka se promijeni. Moraju sami sebi donijeti kisik, moraju sami brinuti o probavi...
Pupčana vrpca prestane funkcionirati prvim udahom. jednostavno se zatvori spoj u bebinom tijelu. Nema komunikacije. Ionako je već i posteljica završila svoju ulogu.
Još je Frederick Leboyer u svojoj knjizi "Birth without violence" (po kojoj je inace snimljen i film) objasnio taj plač koji se iz pogresnih razloga smatra necim dobrim i pozeljnim.
Tesko da djetetu udah moze biti bolan. Nema u otme nista logicno ni suvislo. To je samo jos jedna nedokaziva teorija koja sluzi kao pokrice sistemu. Da ga boli prvi udah, boli bi ga i drugi i treci, bolilo bi nas sve dan danas što dišemo. A nije tako.
Tjelesne funkcije ne bole.
Kad bole, to je znak da nesto ne valja.
Pupčana vrpca pulsira jos neko vrijeme nakon sto je dijete udahnulo.
Ako dobro razmislite, veći je problem u odnosu medicinskog osoblja prema rodilji, u gužvi u rodilištima, u neadekvatnim prostorima za rađanje...nego li je u riječi fiziološki. Mnogo je poroda prirodno, u velikom dijelu vremena, a da rodilja ne osjeća da je bilo prirodno.
Zbog odnosa, zbog neempatije, zbog neobraćanja direktno rodilji...
Većina trudnica cijeu trudnoću vodi krajnje nefiziološki, idu na najrazličitije pretrage, neke i potencijalno opasne, uzimaju brdo vitamina, folne, magnezija i inih lijekova, ponašaju se kao da je trudnoća bolest. Molim da se ne uvrijede one kojima to stvarno jest, jer bila sam u koži i jednih i drugih.
I onda na porodu koji traje par sati ne žele ništa od pomoći suvremene medicine. OK, ne trebaju željeti, ali liječnici su naviknuti na silne preglede u trudnoći i na želje za što više UTZ i svega, pa im je vjerojatno čudno da sad na porodu hoće bez pomoći.
Možda tu nastaje nesporazum.
U idealnom svijetu bi ginekolog koji "vodi" trudnoću znao želje trudnice i bio na porodu. Ovako, u gužvi...opet će se pokazati da ako imaš novaca, možeš imati i porod kakav želiš.
Tko ne bi htio porod po želji u, ne znam, Feldbachu ili gdje već. Prepreka je samo par tisuća eura. I "fiziološki" porod je tu.
Ili vezu. Naročito ako vam je veza predstojnik klinike, da vidite fiziologije. (No, i onda boli.)
Realnost naša današnja je da sve ovisi o ljudima i mjestu na koje dođete roditi. Kako već padne grah. A da bi žene trebale znati više o fiziologiji, ako to žele, a ne misliti kako je doktor protiv njih ako kaže :tiskaj ili :ne tiskaj, točno je. Ako žele, tu je "point".
Od cetvero moje djece jedno je plakalo. Moj prvi kojeg su nasilno iscupali je plakao.
Drugi se tiho oglasio, kao mače. On je zato plakao kasnije. Svaki put kad bi sestra izvezla iz djecje sobe ona kolica na koja naslaze bebe za kupanje, on bi se razderao iz sveg glasa. Ne bih vjerovala da mi je netko to pricao.
Treci se rodio u vodi. Dok se radjao, otvorio je oci i pogledao nas. Nasmijesen, majkemimile. Nasmijesen je dan danas.
Cetvrta nije plakala. Rodila se u mraku i tišini u njezne ruke koje su je podigle na sisu.
Znaš li kako izgledaju pluća fetusa? Alveole su slijepljene, nema spužvastog izgleda. Odjednom nahrupi zrak. Kao kad nastojiš slijepljeni balon napuhati. pa puta mnoštvo, ogromno mnoštvo sićušnih balona.
Ne možemo izmjeriti količinu bola kojeg to izaziva, ni ne moramo, ali možemo zamisliti da je, ako ništa, neugodno, a šokantno svakako.
No, brzo prestanu plakati, nakon dva-tri udaha, već se naviknu. Ako ih blago polože na mamu, ako svjetlo nije prejako, ako je toplo. Ljudskost. To je ono što treba.
Ako, ako, ako, ako...
To su sve isprike koje su nam ugurali u glavu kao općeprihvacene ideje. A zapravo su nedokazive. Plaču li drugi sisavci kad se rode? Bole li njih pluća? Ne bih rekla.
Oni koju su primijenili tu ljudskost u porodima otkrili su upravo ovo o čemu pišem. I dokumentirali višestruko.
Drugi sisavci ne plaču. Nikad. Ja nisam čula plač životinja, psići cvile kad im nešto ne valja.
I ne možemo ljude uspoređivati sa drugim sisavcima. Ni slučajno.
ako udahne prvi put kad se rodi odakle plodne vode u njima?
sto se tice neimanja prostora u prorodjanom kanalu, stavi ruku preko nosa i stitsni je i opet ces imati nesto malo zraka kojeg ces moci udahnuti, nedovoljno za funkcioniranje i prezivljavanje al dovoljno za par malih, povrsnih udaha.
starija koja je rodjena CR plakala je bas ovako kako beti ti opisujes, ono "skolski". mladja koja je skoro sama izmigoljila, sletila je na moj trbuh, proslo je sekunda, dvije, tri, pet i napravila, bas kako kaze marta, ko mace doslovno dva eh eh, ja sam ju zagrlila i obratila joj se i ta dva eh eh su bila jedina dva zvuka koja je ispustila.
Evo jedan odlomak, bas iz knjige koju sam gore spomenula, "Porodjaj bez nasilja" napisane još 1975. Prevest ću, ne znam je li knjiga ikad prevedena kod nas.
"I kad je dijete rođeno, ono je još uvijek povezano s majkom pupčanom vrpcom, koja nastavlja snažno pulsirati još nekoliko minuta, 4 do 5, a ponekad čak i više. S obzirom da i dalje dobiva kisik kroz pupkovinu, zaštićeno od nedostatka kisika, bez šoka, opasnosti i požurivanja može prodisati u trenutku koji mu odgovara.
Što bismo trebali učiniti tijekom tih kritičnih nekoliko minuta promjene krvotoka i početka samostalnog disanja? Moramo shvatiti da priroda nikad ne poduzima nagle skokove nego ima svoj tempo. Ona je ostavila to vrijeme, tih nekoliko minuta, da dijete može s lakoćom prijeći iz jednog svijeta u drugi. Tih nekoliko minuta dijete prima kisik iz dva izvora, a otvor na srcu se istovremeno zatvara. U tih nekoliko minuta dijete je istovremeno i dio majke i dio svijeta, a zatim polako, polako može prijeći prag u svijet, mirno, lako i sigurno. Ako možemo prigušiti vlastite reflekse i nervozu nastale iz tjeskobe našeg vlastitog rođenja, ako ne požurujemo i ne peljamo se, utjecaj na dobrobit djeteta je nemjerljiva."
[QUOTE=zasad skulirana;2368922][QUOTE=Nena-Jabuka;2368914]Ne znam što si namjeravala reći s tim mantrama, takve mantre ne postoje, to je jednostavno moj zaključak da ako je nešto stvoreno da začne, stvoreno je i da rodi.
Pa nazalost, za pocetak je sve vise onih koje ni ne mogu zaceti bez "bijelih mantila", pa je njima citati i mantrati na knjige koje kazu:"ako je vase tijelo bilo sposobno zaceti,sposobno je i roditi...." malo teze...
Jucer sam bila u bolnici u posjeti prijateljici koja je po 2gi put zavrsila na ginekologiji s kontrakcijama....i onda vrtim u glavi film da u biti vise od pola trudnih prijateljica u zadnje ima nekih problema i smetnji...zasto je to tako? jer su u prosjeku starije? lose se hrane? premalo fizicke aktivnosti?
nisu to ne znam ni ja kakve dijagnoze ali dovoljno da do kraja trudnoce nastave u :ma samo da se dijete rodi zivo i zdravo tonu....
Ako bilo što od toga šteka, tu je mjesto medicini da pripomogne u tom, inače prirodnom procesu.
A postojanje neplodnosti i svih mogućih smetnji vezanih uz trudnoću, ne isključuje evidentnu činjenicu da većina, ogromna većina žena mlađe reproduktivne dobi, tj. one koje sami liječnici ističu kao optimalnu za početak rađanja (mnoge se mi toga ne držimo, uključujući mene) sasvim "fiziološki" začne i isto tako može sasvim fiziološki roditi.
I dalje pričam o većini.
Sad kao budemo vadili sve moguće iznimke, tomu nikad kraja.
Čak i kad žena ima problema sa začećem, a toga je danas dosta,kad zatrudni uz pomoć medicine, nema zapreka da joj porod bude najprirodniji mogući.
Ali može biti zapreka, individualnih, svakako. Od onih objektivnih, zdravstvenih, a još više psiholoških, baš ovo što si rekla.
Strah, nesigurnost i bojazan za dijete, nekad samo subjektivan, a nekad i opravdan.
Sve je to normalno, i ja bih tada vjerojatno najradije cijelu trudnoću provela pod staklenim svonom, ali mi o tome uopće ne pričamo. Baš sam zato u idućem postu naglasila da žene koje čuvaju trudnoću, koje se prijevremeno otvaraju, koje imaju sto svojih problema...., one ne spadaju u ovu skupinu o kojoj pričamo.
Tada je medicinska pomoć nužna.
Žene nekad imaju problema sa začećem, i medicina im treba pomoći maksimalno, imaju problema s održavanjem trudnoće, također medicina uskače, tamo gdje može, i nikad nismo bili sretniji s tim nego sada,
isto tako na porodu, tamo gdje ima problema, treba medicina pomagati,
gdje nema - ne treba.
Ali, iza ruke je zrak. A u porođajnom kanalu? S tim da je porođajni kanal sastavljen i od kostiju zdjelice i od vagine. Gdje je tu zrak?
Plodna voda je u cijelom fetusu, gdje god može ući. Oni ju piju, pa pišaju, bronhi su puni, pa to je logično. Fetus živi u vodi. Cijeli je organizam napravljen za to. Novorođenče živi na zraku. Pa se prilagodi.
I moja pametnica koja je isplivala van je samo kratko zakmečala, sva sretna što je na zraku, a sinovi su glasno protestirali što su izvučeni na zrak. Karakter. Ova mala nije dva mjeseca plakala, a stariji se derao za sve. Svi smo drugačiji.
A pupčana vrpca pulsira dok je posteljica još u funkciji. No, pulsira ritmom maminih otkucaja, jer se bebina krv više ne vraća kad se zatvori ductus. Valjda se nije nešto promijenilo u fiziologiji. Jer, ako je, spremna sam pročitati i promijeniti znanje.
Ideja da pupčana vrpca prestane funkcionirati s prvim udahom i da posteljica tu vise nema nikakvu funkciju je totalno neprirodna.
A tek ideja da zivotinje ne plaču, ihaj.
Plač je prva vrsta komunikacije s majkom (okolinom) koju mladuncad ostvaruje. I signalizira neki problem. Ako problema nema, nema ni plakanja.While animals may not weep like humans, they do, however, emit cries which seem to indicate emotional distress. Baby animals of all kinds will vocalize when separated from their mothers. Baby elephants in particular produce a very sad, keening sound which sounds like weeping. Hunters and some wildlife experts have claimed that the sound of a bear cub cries, when separated from its mother is remarkably similar to the cries of a human baby. In these cases, the cries probably serve as a form of direct communication with the mother.
Nije mi dalo editirati. Duktus koji ja spominjem nije ovaj na srcu iz martina posta. Nego na ulazu pupčane vrpce u tijelo. Taj se odmah zatvara. Ovome na srcu treba malo vremena. Koliko znam.
Bebina krv se ne vraca, ali krv iz posteljice i pupkovine beba i dalje prima. Zato i jeste jako lose rezanje pupkovine prije nego li otpulsira. Kolicina krvi koju dijete dobije na taj nacin je u odnosu na ukupnu kolicinu krvi koju posjeduje.
Ima na portalu zanimljiv tekst o tome koji je napisala primalja-vampirica.
Al ja bih se malo vratila unatrag, mi smo se vec dohvatili prvog udaha, a preskocili smo sve one zanimljive stvari izmedju brijanja i epiziotomije.
[QUOTE=marta;2369109
Ako problema nema, nema ni plakanja.[/QUOTE]
A ti ne bi zaplakala ili se pobunila da te iz savršene ugodnosti, kroz uski kanal, bace u hladnu vodu. I još ju moraš disati. Ja bih.
Evo, meni ovo ljudi ne vjeruju.
Da se dijete rodilo, a nije udarilo kričati nego samo malo khm, kme i mir božji.
Još mi je jedan mit došao na pamet.
Nagli trudovi, porod kao urgento stanje.
Mislim da bi se trebalo u jednu kampanju. Protiv neupućenih filmaša koji nanose štetu i iznimno plaše ljude porodom.
U svim filmovima,
evo sad i u ovom Sulejmanu, žene već od prvog truda kriče, padaju u trans, na pod, oduzimaju se, imaju užasne bolove i odmah nastaje sveopća panika.
Bi li tako lažno smjeli prikazivati neku drugu životnu činjenicu?
Koja je to od nas rodila u prvih šest iznimno jakih trudova, dijete iskočilo, ma mislim, da bar to ide tako naglo, nego sve ide mic po mic, tek iznimno, a zna se kad je, kod istjecanja zamućene plodne vode i sl, treba trčati brzinom munje.
Sve ostalo traje, traje, traje...ohoho, ohoho.
Jel' znaju ti filmaši, jel' briga koga koliko oni dezinformacija i straha šire?
Ductus-i ( njih tri zapravo) se zatvaraju u prvom udahu, kod zdrave djece potpuno su zatvoreni tek nakon tri dana. Tako da fetalni krvotok se mjenja udarom zraka, ali ne potpuno odmah. Osim toga fetus u maternici ima opskrbu kisikom ( saturaciju) oko 65%, da bi saturacija zdravog dijeteta treći dan trebala biti iznad 98%. Ali silom prilika novorodence ima neki problem moze preživjeti i na nižoj saturaciji od 98% bez oštećenja ( to samo novorodencad moze jer su adaptirana). Tako da bi neki logičan zaključak bio da je fetus opskrbljen mnogim vjestinama za preživljavanje.
Posljednje uređivanje od sirius : 17.03.2013. at 11:21
Tek nakon tri dana!
Meni je to savrseno logicno. U prirodi ne postoji nista sto se dogadja trenutno. Za sve postoji prijelazno stanje.
Ja sam pol zivota slusala da rodjenjem bebe pocnu plakati. I sad ja cekam cekam taj plac a ono nista. Prvi je nesto promrmljao kao umeee al decibelima je to udaljeno svjetlosnu godinu od placa. Ostao je spojen vrpcom dok nije prestala pulsirati. Dobio je 9/10 apgar, a 9 zato jer je boja koze bila ruzicasta pa to skida jedan bod. Crvenilo skida dva boda.
Drugi porod, onaj u vodi,takodjer se nesto sitno oglasila beba, blago glasanje dok sam vidjela tu glavu koja iz vode viri i ide meni. Kad sam ju primila u ruke iste sekunde je prestala. Ni to ne mogu zvati placom, mozda tihim glasanjem da. Ona je imala 10/10. Vrpca prerezana takodjer po zavrsetku pulsiranja, cak sam iz vode izasla do kreveta s njom u narucju, oko mene se osoblje bojalo da se ne skliznem onako mokra od vode koja cjedi s nas, a i jos lagano sagnuta jer od pupcane vrpce nisam stigla uzeti ju normalno, da je malo dulja bila mozda bih. U narednim danima zivota pokazala je da kad treba dreci se vise nego nas preostalo troje ukucana zajedno.
Glede fiziologije dlaka, ako je itko od vas na 1.60 visine imao promjer trbuha od 120 cm u najsirem dijelu taj jako dobro zna da je ikakva frizurica fizicki nemoguca, ako se pridoda 4,5 kg djeteta, 880 gr posteljice pa dajte se tako legnite ili namjestite na bilo koju pozu friziranja. Nemoguce, i nepotrebno. I nebitno u takvoj situaciji. I trudnici i partneru. Postaju druge stvari prioritetima tada
Posljednje uređivanje od Tiziana : 17.03.2013. at 11:30
U "običnim", tv filmovima i serijama, recimo da da (ne znam kakve ti gledaš) . Obično prikazuju spoj zaljubljenih, pa prvi seks itd. ,a tu ipak ima "frcanja" iskri, nije baš toliko nerealno.
To što je naša bračna realnost nešto drugo, a šta ćeš sad, bit će bolje kad prestaneš dojiti.
Naravno da ima nerealnosti, ali daj zamisli sebe u njihovom porodu, dobiješ prvi trud i već te smjeste u invalidska kolica, stave masku s kisikom na lice i voze trčeći bolničkim hodnikom...
Ili, doma si, prvi trud, ti padaš na pod, muž pali auto, u luđačkoj vožnji radi prekršaje jer ti ćeš umrijeti ako ne stignete za pet minuta u rodilište.
U ovom Sulejmanu svaka je Turkinja već na prvi trud ispustila takav luđački krik ko da je u najžešćoj fazi tranzicije, pala nemoćna na pod i cijeli harem se digao na noge.
To je porod?
Djeca to gledaju.
"frizura" je bitna meni. nemam je radi ginekologa ili doktora, bas kao sto imam odrezane nokte radi sebe, pa kad ih vise nisam mogla rezati, od trbuha (jedva sam i carapu obukla) otisla sam na pedikuru. bas kao sto sam za frizuru otisla kozmeticarki. ne odrzavam nokte ili frizuru samo u trudnoci vec i kad nisam trudna, bas kao i ispod pazuha ili na nogama. ili obrve.
Pa bitna je i meni al ne kad imam 120 cm struka. Tad mi je neizvodivo jer sam samo 40 cm dulja od onoga sto sam sira
pa kazem, odem tada kozmeticarki. ili pedikeru. da sam imala nekog da mi oblaci carape di bi mi bio kraj
al opet napominjem, to je radi mene. da me to ne "uveseljava" bolila bi me briga sta netko u bijeloj kuti misli.
Boja kože je bila ružičasta ili nije bila ružičasta pa zato bod manje?
Pitam jer više nisam sigurna kakva bi boja kože novorođenčeta trebala biti. Uvriježeno mišljenje je da bi trebala biti ružičasta, što ne? Moj prvi je bio ljubičasto-crveno-modar (izmučeno čeljade), a drugorođena je bila svjetloplava otprilike. Biće ni to nije normalno.
potpisujem Ja 3 dana prije poroda ošla kod kozmetičarke na frizuru i pedikuru, sreća da jesam, nije me poslije vidjela neko vrijeme ))
I iskreno, meni je klistiranje bilo ok. Neka sam ja išla na wc. Ionako sam i poslije cijelo vrijeme imala filing da ću se ukakati i to mi je bio mali bad.
Frzura je nevazna u odnosu na porodjaj.
Bez klistira drekec izadje formiran, ako nije izasao vec prije, al s klistirom s pretvori u proljevasti gnjus.