Scene u trgovini

[vertex]

mamice
Slažem se s tobom, čvrst stav je važan i dobar je put.
Međutim, što se događa kad nakon tvog čvrstog stava, posjedanja i oblačenja jakne, dijete jaknu strgne sa sebe?
Ili kad zatvori usta kod pranja zubi i smijucka se, iako je za tebe pranje zubi stvar koja se radi bez iznimke?
Za neke je čvrst stav dovoljan da rade što roditelj želi, za neke nije. Ili za isto dijete, jedno vrijeme jest, a onda otkrije da se može i drugačije igrati. I to je isto ok i važno, tako se odrasta. Nije ta poslušnost baš toliko važna (nije ni nevažna, naravno, mora to dijete nekako funkcionirati u zajednici).

[cipelica]

život a ni odgoj nije crno-bijel. meni je palo na pamet dati izbor oko jakne i pranja zubi. oblačila sam i prala u početku. više to ne radim.rezultat? nemamo svađu po tom pitanju. nema šanse da izađu vani bez jakne ili da ne operu zube ili da krenemo autom a oni nesvezani( najmanju još mi vežemo ali ona prijavi ako slučajno zaboravimo).
pričamo. svi smo različiti i pokušavamo na razne načine . svako iskustvo je korisno
citirala sam gore juula. i on kaže da ljutnju treba pokazati, da reakcije trebaju biti iskrene

[vertex]

Što se Juula tiče, on je jako teško štivo, meni barem. Nije dobro njegove primjere shvatiti kao recepte, oni su tu da ilustriraju misao, po meni. Meni se nekad čine i promašeni - što možda samo znači da nisam uhvatila bit. U svakom slučaju, vrijedan je čitanja i promišljanja. Ali promjene koje on predlaže u odnosima s djecom su promjene na dubokom nivou, i mislim da i onda kad ih čovjek shvati i ako se s njima složi, još će puno puta imati situaciju da postupa po nekim ranije prihvaćenim obrascima.
Imam i nekih dvojbi oko autentičnosti, odnosno, nisam sigurna da je on autentičnost zamislio ovako kako se spominje na ovoj temi, i inače na forumu u zadnje vrijeme, ali morala bih sad malo više vremena potrošiti za sročiti suvislo post pa možda drugi put.

[marta]

Vertex, jesi procitala Zivot u obitelji (mislim da se tako zove, ne da mi se sad googlati)? Meni je to najbolja Juulova knjiga. Kompetentno dijete vrlo lako odmami roditelje u brigu o djetetovim kompetencijama i granicama, a da pri tome zaborave svoje. Takodjer, Juul pise iz pozicije jednog djeteta i ne moze me nitko uvjeriti (ne bi me uvjerio ni on osobno) da bi isto pisao i da ih ima vise, jer smo svi mi obiljezeni vlastitim iskusstvima i nikad ne mozemo biti do kraja objektivni (ako takva objetkivnost uopce postoji).

[*mamica*]

mamice
Slažem se s tobom, čvrst stav je važan i dobar je put.
Međutim, što se događa kad nakon tvog čvrstog stava, posjedanja i oblačenja jakne, dijete jaknu strgne sa sebe?
Ili kad zatvori usta kod pranja zubi i smijucka se, iako je za tebe pranje zubi stvar koja se radi bez iznimke?
Za neke je čvrst stav dovoljan da rade što roditelj želi, za neke nije. Ili za isto dijete, jedno vrijeme jest, a onda otkrije da se može i drugačije igrati. I to je isto ok i važno, tako se odrasta. Nije ta poslušnost baš toliko važna (nije ni nevažna, naravno, mora to dijete nekako funkcionirati u zajednici).

E o tome ne mogu pričati, jer nisam imala takvo iskustvo - vidjet ćemo što dolazi s ovim dečkićem koji nam stiže. Prvo dijete nam je bilo lako odgojivo - tako kažu drugi, meni se nije činilo. Ulagala sam ogromnu energiju, trud i volju da bih mogla hendlati s njom jer je imala jako jako izraženu osobnost i svoje ja. Čini mi se prije da sam pogodila pristup koji je njoj odgovarao.
Ali kao što već rekoh, život nije crno-bijel, vidjet ćemo što nam nosi drugo dijete i kakav će ono pristup trebati.

[vertex]

Vertex, jesi procitala Zivot u obitelji (mislim da se tako zove, ne da mi se sad googlati)?

Nisam. Ajde baš hoću, ima dosta da nisam ništa o odgoju čitala.

[cvijeta73]

Nisam. Ajde baš hoću, ima dosta da nisam ništa o odgoju čitala.

ajd i ja ću se prisiliti.

nego, čitajući juula i kompetentno dijete... ujedno i jedinu knjigu o odgoju koju sam pročitala.
kako sam ja to shvatila.

nije da se hvalim (a ne nije ), valjda u sebi, prirodno, nosim taj obrazac AP roditelja. više - manje, naravno. s teorijom sam se susrela na ovom forumu, 2007, a roditelj sam od 2001. nit surfala, nit čitala, nit forumirala do tada.
no, ne dolazi svima to prirodno. nekome prirodno, a kad kažem prirodno, mislim i na usvojene obrasce ponašanja, dolazi da lupi dijete. nekome da ga vrijeđa. nekome da provodi strogu i najstrožu disciplinu, i pod cijenu svog unutarnjeg nemira, pa čak i plača. sjećam se, priča mi jedna poznanica, koja je rodila tu negdje kad i ja j, kako je postupala po onoj cry-out metodi uspavljivanja, jer joj se valjda činilo da mora tako. plače ona, plače dijete. meni se, iskreno, činila malo luda, koji vam je bog, pusti to dijete da spava s vama u krevetu i svi sretni i zadovoljni, i niko ne plače. tako da, vjerujem, da joj je umjesto te knjige, došao pod ruku juul, da bi to puno značilo za, prije svega njen duševni mir. može i tako. neće se ništa desiti. dijete ne plače da mene naljuti.

kad juul piše o onome crtežu, vidim curicu koju nitko ne abada, ne obraća pažnju na dijete, ako se ne radi o onome daj mu jesti, nek je u toplome, treba biti disciplina i to je više-manje to. fokus na disciplini. a ne na djetetu kao osobi. a ima i takvih. tako su naučeni. pusti me s mirom. igraj se sam u svojoj sobi i gotovo.
a kad ti to dijete najnormalnije promatraš kao osobu, stavljaš sebe u tu situaciju, razumiješ dijete, razumiješ i sebe, onda nema potrebe za prevelikom filozofijom, oćeš li pohvaliti, ili ne crtež. i onda dolazimo i do granica.
juul ne daje recepte, kako kaže vertex. možeš ti do besvjesti ponavljati JA poruke. ako ne shvatiš njihovu bit. ako, prije svega, ne promijeniš sebe u smislu da shvatiš da je bitno što ti želiš, ali i da taj malac pored tebe ima svoje želje, ima svoju glavu koja radi sto na sat, i koja toliko toga mora naučiti, ali i koja toliko toga već zna, i što je važnije - osjeća. osjeća i gotovo. pravo nama il krivo.

[mare41]

slazem se da je dosta toga prirodjeno, intuitivno, bila sam u takvoj prilici, vise njih, kad shvatim da dobro reagiram prema djetetu, a da ni sama ne znam otkud mi to, pogotovo jer nisam bila roditelj
oduvijek se djeca lijepe na mene i ja na njih, i moj zakljucak-bez citanja knjiga je bio zato sto u njima vidim ljude i oni to znaju, to po meni znaci vidjeti dijete i njima to paše i usrecuje ih
al za svoje majcinstvo ipak se bacam na citanje knjiga

[cipelica]

ja sam naletila na juula kad je moj sin od godine i pol počeo lupati glavom u pod i vrištati po sat vremena jer sam upalila svjetlo, pustila vodu, pomaknula čašu... a on je htio. do tada savršena, zadovoljna beba, savršen AP
te knjige bi preporučila svakome kao uvod u razmišljanje i potragu za vlastitim putem

[cipelica]

meni trebale godine, puno knjiga a cvijeta jednom pročitala i gađa u bit.
biće da ima i teško odgojivih roditelja

[vertex]

kad juul piše o onome crtežu, vidim curicu koju nitko ne abada, ne obraća pažnju na dijete, ako se ne radi o onome daj mu jesti, nek je u toplome, treba biti disciplina i to je više-manje to. fokus na disciplini. a ne na djetetu kao osobi. a ima i takvih. tako su naučeni. pusti me s mirom. igraj se sam u svojoj sobi i gotovo.
a kad ti to dijete najnormalnije promatraš kao osobu, stavljaš sebe u tu situaciju, razumiješ dijete, razumiješ i sebe, onda nema potrebe za prevelikom filozofijom, oćeš li pohvaliti, ili ne crtež. i onda dolazimo i do granica.
juul ne daje recepte, kako kaže vertex. možeš ti do besvjesti ponavljati JA poruke. ako ne shvatiš njihovu bit. ako, prije svega, ne promijeniš sebe u smislu da shvatiš da je bitno što ti želiš, ali i da taj malac pored tebe ima svoje želje, ima svoju glavu koja radi sto na sat, i koja toliko toga mora naučiti, ali i koja toliko toga već zna, i što je važnije - osjeća. osjeća i gotovo. pravo nama il krivo.

Meni je još ostalo ono da je atmosfera bitna, a sama forma, odluke, navike, načini, očekivanja zaista se mogu razlikovati od obitelji do obitelji. I da je su za atmosferu ("muziku", mislim da on to zove) odgovorni isključivo odrasli.

[leonisa]

a kad ti to dijete najnormalnije promatraš kao osobu, stavljaš sebe u tu situaciju, razumiješ dijete, razumiješ i sebe, onda nema potrebe za prevelikom filozofijom, oćeš li pohvaliti, ili ne crtež. i onda dolazimo i do granica.
juul ne daje recepte, kako kaže vertex. možeš ti do besvjesti ponavljati JA poruke. ako ne shvatiš njihovu bit. ako, prije svega, ne promijeniš sebe u smislu da shvatiš da je bitno što ti želiš, ali i da taj malac pored tebe ima svoje želje, ima svoju glavu koja radi sto na sat, i koja toliko toga mora naučiti, ali i koja toliko toga već zna, i što je važnije - osjeća. osjeća i gotovo. pravo nama il krivo.

o da
prvi put sam juula procitala kad je starija bila manja od godinu dana i pomogla mi je da shvatim moje djetinjstvo, zasto sam se ponekad ponasala kako sam se ponasala. kroz prvo citanje "upoznavala" sam sebe. razumjevala sam sebe. i kasnije mi je pomoglo da razumijem i dijete. drugo citanje je bilo kad je imala oko 2-3, razdoblje koje je meni bilo jako tesko jer sam s njom bila skoro 24/7 2,5g i pocela gubiti zivce, zapravo obje smo tad sam shvatila da je doslo vrijeme za kolektiv drugo citanje bilo je zrelije.
i trbelo mi je bas zbog ovog drugog pasosa o kojem pise cvijeta. jer sam toliko razmiljala o njoj da sam zanemarila sebe. i svaku svoju granicu pomicala da slucajno ne bi narusila njenu samosvjest. lose sam i predoslovno shvatila ja poruke. onda sam sve knjige i seminare/radionice pustila da se slegnu i nekako je sjelo sve na svoje mjesti. shvatila da nisam niciji rob i da necu djetetu uciniti traumu ako joj iskreno kazem da mi se sada nesto ne da. da ja ne zelim.
sjecam se svojih postova od prije x godina kada sam pisala sta u situaciji kada kazem: ne zelim da radis to i to, a ona mi vrati, ali ja zelim. i cija zelja je tu jaca.
kad sam prestala filozofirati i u glavi raditi preveliku nauku, sve se iskristaliziralo.
i potpisujem prvi, necitirani dio posta, da su mi knjige dale potvrdu da ono sto osjecam da je "prirodno", ispravno, je ispravno. problem je bio u to uvjeriti i ostale

[Jadranka]

oduvijek se djeca lijepe na mene i ja na njih, i moj zakljucak-bez citanja knjiga je bio zato sto u njima vidim ljude i oni to znaju, to po meni znaci vidjeti dijete i njima to paše i usrecuje ih
al za svoje majcinstvo ipak se bacam na citanje knjiga

Ja mislim da ti je to dovoljno i bez knjige... I mislim da je tako u svakom odnosu u zivotu, kad god sam neku osobu vidjela (u smislu vidjenja o kojem tu neko gore pise) uspostavili smo super odnos, pa makar ta osoba bila i najzivcanija ili najsramezljivija ili sta god... Po meni je najvazniji taj unutarnji osjecaj, ma zapravo bas to vidjenje osobe kakva je.

[leonisa]

i prihvatiti njegove emocije kao dijelom njega.

[sirius]

Kud ste vi od trgovine odlutali ...
da se vratim na temu postavljanja granica u velikim trgovinama.
Kod mene nema postavljanja granica u trgovinama , jer djecu ne vodim u njih. Ako imam drugi izbor , trebam kupiti smisleno vise od tri stvari idem sama. Tako sam skoncentrirana i ne gubim vrijeme, dovoljno mi je da sam na mjestu gdje mi sve odvlaci paznju, još mi samo djeca trebaju. Isto tako vjerujem da i oni pogube glavu u svom tom sarenom svijetu pa i zaboravljaju dogovore, pravila i granice.
moja JA poruka glasi- kad kupujem, kupujem sama.

[Deaedi]

Kud ste vi od trgovine odlutali ...
da se vratim na temu postavljanja granica u velikim trgovinama.
Kod mene nema postavljanja granica u trgovinama , jer djecu ne vodim u njih. Ako imam drugi izbor , trebam kupiti smisleno vise od tri stvari idem sama. Tako sam skoncentrirana i ne gubim vrijeme, dovoljno mi je da sam na mjestu gdje mi sve odvlaci paznju, još mi samo djeca trebaju. Isto tako vjerujem da i oni pogube glavu u svom tom sarenom svijetu pa i zaboravljaju dogovore, pravila i granice.
moja JA poruka glasi- kad kupujem, kupujem sama.

Istina. Izbjegavam voditi klince u shopping, bez njih kupim brže, bolje, jeftinije i smislenije. A ni oni ne vole po dućanima, radije ih ostavim na igranju kod bake/dede i svi su dobili ono što žele. Ja mir u kupovini, oni igru i pažnju.

[Matovila]

Matovila, sve sto ti pises lijepo zvuci u teoriji, ali u praksi bas ne funkcionira

I naporno je svima, i roditeljima i djeci, to stalno promisljanje kako reagirati, kako se postaviti na neko ponasanje...

Npr., ja kuham, cujem iz djecje sobe da je neki dvostruki tantrum u tijeku, samo zavicem: ko se svadja, danas ne gleda crtic - i obicno zavlada mir! Kakva analiza potreba djeteta i ne narusavanja psihicko/tjelesnog integriteta djeteta? U xy svakodnevnih situacija? Od strane nekoliko osoba koje su s djecom na dnevnoj bazi? A svaka od njih ima svoja pravila i stavove - npr. deda nekako uvijek ocejkuje da starija popusti mladjem, tata ih gleda kao ravnopravne, baka ih kod sukoba brzo razdvaja bez rjesenja i zabavlja necim novim, a ja ne znam kako reagiram - kako mi se cini da bi bilo OK. Ne promisljam dubokoumno, nastojim postici neku harmoniju, bez previse filozofiranja, osnovna premisa je da smo obitelj, da se volimo i zato se izvolite lijepo ponasati jedni prema drugima.

Ma to zapravo uključuje rad na sebi. Moram priznati ja uopće ne promišljam o tome što ću i kako reagirati, reći. Gotovo uvijek to dođe iznutra. Činjenica je da ja u odnosu sa svojim djetetom, ali i drugom djecom i odraslima kojima se susrećem koristim JA poruke. I nije to fejkano, možda nakon godina i godina raznih treninga, edukacija, rada na sebi, rada s drugima, meni je to već profesionalna deformacija. Ali primjećujem kako odrasli s kojima radim uglavnom koriste TI poruke (i onda se pitaju zašto dijete cendra, prepire se, baca na pod ili sto vec...).

i to fake ponasanje. dijete kuzi. i te kako kuzi.
ko sto sam napisala, ponasam se kako se osjecam.
i ko cvijeta sam nedosljedna i muku smo mucile dok sam pokusavala postupiti "kako knjige kazu" dok se nisam pomirila s time da sam nedosljedna inedosljedna u svojoj dosljednosti i postala dosljedna samoj sebi. tad je krenulo sve puno bolje.
i izderem se kad se osjecam kao da cu eksplodirati, al i o mojim emocijama nas dvije razgovaramo, ne samo o njenim.
ne je ne, a ne ne al bravo sto si se potrudila oboriti moje ne (ok, to nekad bude kad se zezamo).

edit: nadovezala sam se na rehab

Ja mislim da je super razgovarati o emocijama. To i je poanta JA poruka jer govoriti o sebi (uključujući i kako se osjećamo) znači preuzeti odgovornost za sebe, a na taj način smo i model svojoj djeci i učimo dijete kako govoriti i zastupati sebe.

Što se knjiga tiče, i Jesper je mijenjao retoriku tijekom godina, ali u jednom je sigurno u pravu kad kaže "ima malo univerzalnih savjeta - točnih i ispravnih za sve roditelje i svu djecu. I roditelji i djeca su različite osobe, što odgovara jednima, ne pristaje nužno drugima".

[sirius]

Inace prošla sam unicef-ovu skolicu kod Branke Starc ( koja nam je bila psihologica u vrtiću) i silno sam se cudila zašto ta teorija nikad nije radila kod mog starijeg dijeteta . Naravno , kasnije smo dobili objašnjenje i dijagnoze kod drugih psihologa .Ali nije loše ponešto znanja mi je ostalo i to bez imalo truda djeluje kod mog mlađeg djeteta. Od kad mi se mlađe rodilo vise ne čitam knjige o roditeljstvu, samo si pripisujem zasluge kako imam dobro , pametno i otvoreno dijete zbog svog vlastitog dobrog odgoja.

[Matovila]

I ovo je moj zadnji doprinos na ovu temu, a sad se skidam i ne komentiram vise

[cipelica]

[QUOTE=eris;2377976]Moj sin je trčao po trgovinama, ponekad bi slučajno ponešto i razbio. Kada sam ga prestala voditi bilo gdje, moja mama je tada rekla:" Ako ga skloniš od izazova trenutno jel misliš da će on nešto skontati i da će tebi biti lakše?! Ne, ti samo odgađaš njegovu neposlušnost!" I tako smo se nas dvoje znojili prilikom odlaska u trgovinu, prilikom odlaska nekome u goste, prilikom bilo čega, gdje je on mogao doći do "izražaja".

potpisujem eris