I mali zečevi imaju buhe. Treba ih redovno tretirati. I čistiti kavez, svaki dan. I paziti da se ne zavuče ispod kauča, ahoće...lijepo si pregrize put i napravi kućicu ispod, i tako...
I onda shvatiš da ti je dijete alergično na one buhe, koje si tretirala, ali očito ne kako treba i reakcija je burna, cijelo tijelo osuto, djetetu, ne zecu.
Samo da kažem da ima raznih događanja. Zec se vratio vlasnici pet-shopa.
Uglavnom nakon iskustva sa ribicama, papigama, kanarincima, mačkama, zečevima, kornjačama...shvatila sam da sam jedino čovjek za psa, jer svaki kućni ljubimac je na kraju bio moja briga, a sa psom imam interakciju i poslušnost koja je potrebna za suživot.
A nikakve brige koje Vrijeska opisuje, Veterinar je jednom godišnje, jede jednu vrstu suhe hrane (uz poslastice, grickalice za zube), mi ne režemo nokte, oguli ih hodanjem, ne čistimo uši, pitala sam veterinarku i kaže da je sve u redu, manje se skuplja kakice za psom nego za zecom, njegove je svaki čas. Naravno ovisi o veličini i temperamentu psa.
No, ako u stanu ne smiješ pse, onda je to druga stvar, no po čemu bi zeko bio dobrodošao, a pas ne, baš mi nije jasno. Lajanje? Moja laje samo ako nepoznati dolazi na vrata, a nepoznati ionako nemaju što raditi na vratima