moja još ne zna sva slova i ova koja zna dobro napiše, ali ih isto piše naopako odozdo prema gore. i slova i brojeve. ja pokažem, a ona opet po svom. nekako mi je još mala da bih je baš ozbiljno usmjeravalaleonisa prvotno napisa
 |
|||
|
|
|||
moja još ne zna sva slova i ova koja zna dobro napiše, ali ih isto piše naopako odozdo prema gore. i slova i brojeve. ja pokažem, a ona opet po svom. nekako mi je još mala da bih je baš ozbiljno usmjeravala
dobro, tvoja ima 4 i pol, ne? moja 7
premala je
je (ali nemoj to njoj rećidobro, tvoja ima 4 i pol, ne? moja 7
premala je
treba li ih ispravljati u tome, ako nastavi i dalje?
Posljednje uređivanje od rossa : 11.04.2013. at 17:41
Moj je s 2 g poceo tako pisati brojeve i tu mi je fakat bilo suludo ispravljati, sad ima 4 i sve pise normalno, sam od sebe se ispravio
pri tom ispravljanju najčešće pomogne kad neki autoritet (logoped, teta u vrtiću ili učiteljica) blago upozori. kad mi doma zvocamo - ništa.
X
Iz iskustva.
Inače, ima danas tih pomagala za pisanje svih vrsta i oblika. Moj E je ljevak i prva kemijska olovka koju je prihvatio bila je namjenska ljevačka http://www.stabilo.com/pages-hr/prod...-move-easy.php
Kažem ja - treba to probati kao cipelu. Za početak su trokutaste obične olovke i bojice stvarno zakon jer njih je teško držati na nepravilan način, a danas su dostupne i jeftine, za razliku od ovih specijalki (Stabilo ima i grafitne tehničke olovke za ljevake i dešnjake s lošom motorikom, ali s tim se ne treba zaletavati - nisu baš badava, a zaista trebaju relativno malom broju djece).
Dok se ruka ne privikne - nije zgorega prvo uvježbati grubu motoriku (krede su zakon, kao i ona piši-briši bijela ploča, dok ruka još nije uvježbana za fine pokrete i jači pritisak). Isto, igre loptom i drugim pomagalima tipa preskakivanje konopca, školice i slično.
Nekako mi se čini da danas previše jašimo po tim olovkama, a izbjegavamo druge načine razvoja fine motorike. Ja se i danas sjećam dana kad sam u vrtiću prokužila vezanje cipeka, a baka me učila navoditi iglu dok sam imala nekih 4-5 godina. Ima brojnih kućnih aktivnosti za to koje su ne samo poučne nego i korisne (prebiranje graha ili riže, ribanje fuga...bolje da ne pišem što mi je sve padalo na pamet s mojom djecom jer će ispasti da ih iskorištavam kao radnu snagu, što je prilično daleko od istine. Treba u tome naći mjeru, kao i u svemu ostalom.
Posljednje uređivanje od Peterlin : 12.04.2013. at 07:51
Ovo je istina. Meni je super kako kod mog B. u vrtiću rade puno s voskom, pa imaju neke kartončiće kroz koje provlače vunicu i sl. Mislim da su takve stvari u predškolskoj dobi vrijednije od samog pisanja i korisnije za buduće pisanje.
Podižem ovu temu, jer mi se ne otvara nova, iako je moje pitanje donekle drugačije.
U najkraćem, mene zanima:
Koliki se stepen samostalnosti očekuje od šestogodišnjaka kada je reč isključivo o grafomotoričkim zadacima?
Tačnije, koji stepen pomoći odraslih i vršnjaka je OK, opet, isključivo kod grafomotorike?
Kod nas u vrtiću se deca aktivno ohrabruju da jedna drugima "pomažu" u dovršavanju grafomotoričkih vežbi.
U praksi to izgleda tako da ono dete koje je motorički spretno, uvežbano i voli te veštine, oboji/zalepi/izreže makazama itd. rad onog deteta koje je sporije, manje spretno i nije dovoljno strpljivo.
Takođe, česta je praksa da teta dovršava bojenje, docrtava delove crteža koje dete "ne zna" da nacrta, "popravlja" ono što je dete rezalo makazama itd...
Jednako je česta praksa da detetov domaći zadatak očigledno urade roditelji.
Ja sam zadrta stara škola i jako mi sve to smeta.
Prvo, jer je moje dete grafomotorički ne baš napredno, tj. to je mislim jedino područje gde mi se čini da blago zaostaje i da joj treba svakodnevna vežba-koju propusti u kolektivu jer uvek nađe nekog altruistu da joj boji crtež dok ga ona oduševljeno hvali i usput brblja okolo sa par drugih sličnih njoj.
Drugo, jer će im se to "pomaganje" debelo obiti o glavu kad krenu u školu, gde se, naravno, grafomotorika mora raditi samostalno i samostalno dovršiti zadatak.
Treće, to što i dete i ja dobijamo poruku da je puno bitnije da se rad odradi bilo kako i zakači na pano, nego da se nešto nauči, tj. ceo naglasak je na rezultatu, ništa na procesu očigledno.
I poslednje, ali čini mi se vrlo bitno-to što se mom detetu, koga ja ohrabrujem da sve radi maksimalno samostalno, stalno ruši samopouzdanje - jer ona vidi savršeno odrađene domaće zadatke (a premala je da zaključi da ga je radio roditelj, a ne dete), vidi da vaspitačica popravlja radove onima koji "nisu dovoljno dobri"-što joj sve konstantno prenosi poruku da njen samostalan rad nije dovoljno dobar.
Da li sam ja u pravu što mi sve to izgleda pogrešno, ili postoje neke prednosti ovog sistema koje ja ne vidim?
Kako je u drugim vrtićima, da li je to "pomaganje" uobičajeno - ponavljam, isključivo me zanima grafomotorika?
Ako mislis da treba raditi ( dodatno ) na grafomotorici zasto onda to ne vjezbate kod kuce?
Puno je lakse djetetu raditi 1:1 nego u kolektivu.
ps: nazalost, ne ocekujem da bilo koji kolektiv pomogne u stvarima u kojima moja djeca stekaju. To bi bilo preoptimisticno.
Naravno da radimo na grafomotorici kod kuće, puno
Oduvek smo i radili.
Ne očekujem od vrtića nikakva čuda, niti da se grafomotorika čudesno popravi samo zato što je dete upisano u vrtić.
Ali, ako moje dete radi individualni grafomotorički zadatak u vrtiću, onda i očekujem da ga i uradi (ili ne uradi) ONA, a ne njena drugarica/drug/teta vaspitačica/spremačica itd.
Kao što joj kod kuće neću uraditi domaći zadatak JA. Mogu joj objasniti, pokazati šta i kako treba, pomoći na sve moguće načine, sedeti uz nju sve vreme, ali držaće olovku/bojicu/štaveć ONA, a ne JA.
Sto ju muci sa grafomotorikom ? Jer grafomotorika se moze vjezbati na razne nacine, a ne samo na papiru sa olovkom.
Kakva joj je vizualno prostorna percepcija? ( precrtavanje zadanih likova)
da li ju muci bas grafomotorika ili vizalno prostorna prcepcija? Kakva je sa finom motorikom u slaganju kockica ili lakiranju noktiju?
Nizanje perli, slaganje kockica, legića, slagalica, nošenje čaše, presipanje vode, prebiranje semenki i sl. sitnih predmeta je sasvim OK.
Relativno je dobra i u onom spajanju crteža po brojevima.
Sa plastelinom, testom i sl. isto nije jako loša, više je problem tome što joj treba zadati zadatak, sama nema ideje za to, ali generalno je puno bolja u svemu što je u 3D tehnici nego u 2 dimenzije. Aranžiranje cveća i ostale veštine gde treba postići neki sklad i ravnotežu su joj isto jako dobre, čini mi se.
Takođe vešto prikazuje emocije na ljudskom licu i pokrete tela, tj. sama tehnika joj je grozna, ali ipak sa njom uspeva da prenese ono što treba.
Glavni problem su joj crtanje bojicom i olovkom-nema šanse da linija bude ni blizu prava i "glatka", to je sve nekako grbavo i izlomljeno, njen krug je u najboljem slučaju krompir, trougao božesačuvaj, kada boji uvek prelazi liniju, kada žuri potezi su joj haotični, ni blizu paralelni, ostavlja puno praznog neobojenog prostora.
Sada kada razmislim, moguće je da je to problem baš prostorne percepcije?
Još nešto meni nejasno-sa vodenim bojama i temperama, tačnije sa četkicom/kistom- je puno, puno spretnija nego sa olovkom-i puno bolje boji trodimenzionalne predmete, nego sam papir. I to bi mogao biti problem percepcije prostora, pretpostavljam?
I naravno, njen crtež čoveka je užas-i ruke i noge su prikazane samo jednom linijom, tek nedavno je primetila da treba nacrtati i vrat, stopala su uvek tu ali šake su neke grabulje sa neodređenim brojem prstiju (iako prebrojava sa razumevanjem i zna da prstiju ima pet). Lice je manje više skladno, ali uši i nos će nacrtati samo ako joj se skrene pažnja na to.
Posljednje uređivanje od pulinka : 15.05.2015. at 17:28
u nasem vrticu nitko nikome ne pomaze. teta im pomogne u smislu ako im treba dodatno pojasnjenje. "posao" moraju odraditi sami.
Da , moglo bi biti.
Kako ide slaganje puzli i prectavanje likova u geometriji? Radpoznaje li slova , slikovno? I ona koja su slicna (D, B, P, F...)
ako je vizualno - prostorna percepcija u pitanju, to moze ostavljati dojam da je grafomotorika losa. Sto zapravo ne mora biti tocno jer dijete nema jasnu sliku koju treba napraviti, odnosno ne stoma veza oko- mozak- ruka.
Pa, slova raspoznaje negde od drugog rođendana, bez problema sa vizuelno sličnim, koliko se sećam, čita od pre petog rođendana, taj deo vizualizacije izgleda nije problem.
Puzle je nisu zanimale niti ih je razumela skoro do 4. rođendana, sada može da složi i one od 60kom, ali ne brzo i nije baš često raspoložena za to.
Geometrijske likove, sramota me reći, joj nikad nisam dala da precrtava-niti išta drugo da precrtava, kad bolje razmislim.
Pošto je pre mesec dana napunila 6 godina, ove jeseni još ne kreće u školu, tako da se do sada nisam preterano zabrinjavala i dopuštala sam joj da vežba finu motoriku na one načine koje voli, tj. mahom sve te 3D aktivnosti, s obzirom da inače u vtiću 90% vremena rade sa bojicama i papirom, nisam htela da je u tome i kod kuće forsiram.
Pulinka, moj ti je savjet prvo da djetetu provjeriš vid.
Drugo, da, čini se po opisanom da joj je grafomotorika nešto nezrelija za dob. Odvedeš je lijepo defektologu da vam da vježbice za grafomotoriku, ne mora biti ništa strašno, ali bolje da sada to rješavate, nego paralelno sa nastavom.
Da, vid, to je prvi korak. Kako sam to zaboravila.
Da, hvala, razmišljam o tome da joj proverim vid, poslednji put je bila sa 4 god. kod oftalmologa i onda je bilo sve OK.
Mada, ne primećujem da ima ikakve probleme sa samim vidom, noću vidi i bleđe zvezde koje ja jedva nazirem, a danju i najsitniji i najudaljeniji avion na nebu, ne primiče se ekranima previše; dok čita ne drži knjigu ni preblizu ni predaleko niti išta slično, ali opet, ko zna...
Velik problem našeg vrtića je što nema nikakve stručne službe, tj. na papiru postoji pedagogica koji je zadužena za nekih 8 vrtića u opštini-u praksi to znači da je većina dece nikad i ne vidi, čak ni na upisu u vrtić. Tako da ja nemam nikakvu objektivnu procenu deteta-a teti u vrtiću je očigledno bitnije da ima dovršen crtež nego stvarno stanje detetovih sposobnosti u tom trenutku.
Ja se, opet, osećam malo namagarčena jer dete kod kuće neće da crta i boji pod izgovorom da su to radili u vrtiću i da joj je dosadilo - i ja sam, joj, naravno, verovala, ali, mic, po mic, dan po dan, crtež po crtež, odjednom sam sabrala dva i dva i shvatila da na "njenim" ( i ne samo njenim) crtežima bar trećinu odrade-druga deca.
Nije mi problem da zamolim tetu da se prestane sa tom praksom, nego to što je njihov pristup rešavanju problema ovakav:
"Ako vašem detetu smeta to i to, mi možemo za nju da napravimo izuzetak!"
Da, i zamišljam kako će to biti prezentovano grupi: "Deco, od sad NJOJ ne smete da pomažete u bojenju, jer je njena mama to zabranila
Otići ćemo kod defektologa, definitivno.
Što se vida tiče, nisu samo dalekovidnost ili kratkovidnost teškoće koje mogu utjecati na finu motoriku, postoji tu još puno toga, pa svakako provjeri, čisto da si sigurna da su organske teškoće isključene.Da, hvala, razmišljam o tome da joj proverim vid, poslednji put je bila sa 4 god. kod oftalmologa i onda je bilo sve OK.
Mada, ne primećujem da ima ikakve probleme sa samim vidom, noću vidi i bleđe zvezde koje ja jedva nazirem, a danju i najsitniji i najudaljeniji avion na nebu, ne primiče se ekranima previše; dok čita ne drži knjigu ni preblizu ni predaleko niti išta slično, ali opet, ko zna...
Velik problem našeg vrtića je što nema nikakve stručne službe, tj. na papiru postoji pedagogica koji je zadužena za nekih 8 vrtića u opštini-u praksi to znači da je većina dece nikad i ne vidi, čak ni na upisu u vrtić. Tako da ja nemam nikakvu objektivnu procenu deteta-a teti u vrtiću je očigledno bitnije da ima dovršen crtež nego stvarno stanje detetovih sposobnosti u tom trenutku.
Ja se, opet, osećam malo namagarčena jer dete kod kuće neće da crta i boji pod izgovorom da su to radili u vrtiću i da joj je dosadilo - i ja sam, joj, naravno, verovala, ali, mic, po mic, dan po dan, crtež po crtež, odjednom sam sabrala dva i dva i shvatila da na "njenim" ( i ne samo njenim) crtežima bar trećinu odrade-druga deca.
Nije mi problem da zamolim tetu da se prestane sa tom praksom, nego to što je njihov pristup rešavanju problema ovakav:
"Ako vašem detetu smeta to i to, mi možemo za nju da napravimo izuzetak!"
Da, i zamišljam kako će to biti prezentovano grupi: "Deco, od sad NJOJ ne smete da pomažete u bojenju, jer je njena mama to zabranila
Otići ćemo kod defektologa, definitivno.
Što se tiče odgajateljica u vrtiću, ja bih pristupila na način da im dam na važnosti u ovoj situaciji, sigurno će tako bolje reagirati, nego na način da im kažeš što ti misliš da trebaju napraviti. Npr., ja bih rekla da mi se čini da dijete ima teškoće sa grafomotorikom sudeći prema njenim crtežima doma, pitala bi ih što misle o tome, mogu li one baciti oko na njene crteže, što možemo zajednički učiniti da to popravimo i slično. Sigurno će ti biti od pomoći ako one pozitivno reagiraju i uključe se u rješavanje "problema", ali zapravo je najbitnije kako ćete vas dvije to odraditi doma prema uputama defektologa.
to "pomaganje" da se dovrši rad je naravno medvjeđa usluga i način da se tete osjećsju uspješno pred roditeljima.
glupost, ali teško da će se stručno osposobiti same od sebe preko noći
Sve ovo upravo ovako kako si napisala sam odradila na početku godine, i mislila sam kako će sad sigurno sve biti u redu-ali nije, samo se problem zaobišao na valjda najgori način...
Imam utisak da je pikula u pravu-da je sve podređeno ostavljanju odličnog utiska na roditelje, ili možda pre na neku njihovu internu kontrolu-ako uopšte tako nešto postoji u vrtićima.
Tj. teta od početka tvrdi ono što ja i sama znam-da njena grafomotorika nije baš sjajna i da treba vežbati sa njom. Ali njen pristup i saveti ne odmiču dalje od bojanke i kritikovanja deteta kad prelazi liniju-a stalno je prelazi...Pa sam ja popi.zdela i rekla joj da bi dete verovatno bojilo kako treba da je sposobna za to, jer valjda niko normalan ne voli da ga se stalno kritikuje, i predložila joj da ponekad proba i da pohvali ono što dete jeste dobro uradilo
Posljednje uređivanje od pulinka : 15.05.2015. at 23:10
A zasto te uopce toliko ta grafomotorika muci?
Hm, to je dobro pitanje.
Zato što je grafomotorika bitna, valjda?
Hoću reći, to je nešto što će joj trebati bar kroz narednih desetak godina školovanja, ako već ne kasnije u životu.
Mislim, nije sad da ne spavam noćima zbog toga što dete ne zna da mi nacrta čiča Glišu kako treba, ali ako dete koristi bojice i ostali pribor već neke 4 godine svog života i to relativno redovno, a ne vidi se neki značajni pomak, valjda se zapita čovek pomalo u čemu je stvar?
Moja grafomotorika je isto krajnje loša, ni MM nije sjajan, ali je bolji od mene. Moj rukopis je nakošen ulevo, umesto udesno (nisam levak), ne mogu da povučem čestitu pravu liniju a trebale su mi godine da moj krug liči na nešto.
A ja od malena obožavam sve moguće likovne aktivnosti, provela sam sate i sate u tome iz čiste ljubavi, mislim da sam dostigla svoj lični maksimum i ljudi obično spontano kažu da lepo crtam, vajam itd.
Ali, realno, sama grafomotorika mi je i dalje vrlo loša, nakon 16 godina pisanja tokom školovanja i celog života crtanja iz hobija.
Sada mi to naravno nije nikakav problem niti kompleks, ali godinama sam slušala kako mi je rukopis "začuđujuće nečitak za tako dobrog učenika" i kako "treba malo više vežbati" a ja sam i onda davala svoj maksimum.
I naravno, dobijem dete sa identičnim problemom, koje ponovo zajedno sa mnom sluša kako "treba malo više vežbati".
Pa prosto čovek poželi da detetu nekako olakša, ako postoji način.
Rukopis je rezultat kapaciteta ( nasljeda i okolnosti kojima je mozak bio izlozen u maternici/ na / nakon poroda ) i vjezbe.
Vjezba sama po sebi jest korisna, ali njoj bi trebala biti svrha razvoj mozga , a ne nuzno lijepi rukopis. Jer se lijep rukopis mozda nece dogoditi. Kasnije u skolovanju teznja za lijepim rukopisom i urednosti u pisanju ( po nekim generalm kriterijima) moze djecu sa losim kapacitetom umarati i odvlaciti od sadrzaja koji pisu.
Potpisujem, znam po sebi.
I svesna sam ograničenja zbog nasleđa itd.
Zašto misliš da je meni cilj detetov lep rukopis?
Cilj mi je da joj pomognem, da se oseća dobro u sistemu obrazovanja gde je nažalost često bitnija forma nego sadržina. Samo baš nisam sigurna odakle da krenem, zato mislim da su provera vida i defektolog odlična ideja.
Ja nisam nezadovoljna svojim detetom, ona napreduje svojim tempom, ali napreduje, ja nalazim puno toga za pohvalu u njenim crtežima, i mislim da ima urođen osećaj za lepo. Pred njom sigurno neću reći da ima "užasno lošu grafomotoriku", niti ću je zbog toga smatrati inferiornom na bilo koji način.
Moj problem je vrtić, ne dete. Jer mi se čini da to vrtićko "pomaganje" ima dodatno negativan efekat, da se ne ponavljam sad. Moguće da grešim, naravno, zato sam i pitala postoji li neka skrivena korist koju ne vidim?
Meni se, recimo, čini, da bi puno bolje bilo da dete prosto ostavi zadatak nedovršen.
Ili da ga dovrši, ako je to već tako bitno, ali onda bez insistiranja na urednosti i "lepom izgledu".
Ovo mi se čini kao najgora varijanta-neko drugi radi umesto nje, a rad se slovi kao njen. Čemu to?
ne znam cemu to, ali valjda tete hoce ostaviti dojam. (da ti ne pricam kako u nasem vrticu svake godine rade priredbu u kojima moja kcer ima glavne uloge jer izvrsno pamti. Ali njoj je to muka jer je velika temasica. Ali tete moooooraju pokazati sto su djeca naucila jer to neki roditelji ocekuju. Uglavnom moje dijete jedva ceka da ode u skolu da ne mora uciti za priredbe).
u skoli ces imati drugaciji problem, pa ces tada morati odluciti kako ces se prema tome postaviti.
Teta jeste ostavila na mene dojam, samo ne onakav kakav želi....
Ne znam na šta misliš, ali se bojim da saznam?
Blago mom detetu sa mnom neodlučnom, ne znam još ni prema ovome kako da se postavim...
Ma nista strasno.
stvar je samo koliko ce tebi biti ok da se ocjenjuje rukopis.
i koliko ce uciteljica piliti po tome.
Ja sam morala sloziti prioritete, pa mi ovo nije bilo vazno. Jer nisam zeljela da mi dijete zbog koncentracije na formu propusti sadrzaj.
mah, moja jadna m piše skroz uredno, a opet joj uvijek negdje nađe neku grešku
uvijek u cijelom diktatu bar jedno slovo ima nešto krivo i to je onda jedna greška i 4.
a diktat super napisan. ali učiteljica vidi, da iako je slovo savršeno napisano, da nije pisala slovo onim redoslijedom kojim su učili. ona to viidiii. jel s desna na lijevo il s lijeva na desno - rezultat je isti. ali ona to viidi. tako mi uvijek nategne to viidiii. i nervira me :D
Previše, bojim se- MM je bio deo prosvetne ekipe OŠ pa odavno imam pogled s mesta insajdera, i nimalo se školi ne radujem
Ali da, rukopis će mi verovatno biti na poslednjem mestu spiska prioriteta.
Ahaha, cvijeto!
Posljednje uređivanje od pulinka : 16.05.2015. at 18:02
Tvoje dijete će otići iz osnovne škole, a učiteljica će do mirovine tamo ostati zatočena, he he he...mah, moja jadna m piše skroz uredno, a opet joj uvijek negdje nađe neku grešku
uvijek u cijelom diktatu bar jedno slovo ima nešto krivo i to je onda jedna greška i 4.
a diktat super napisan. ali učiteljica vidi, da iako je slovo savršeno napisano, da nije pisala slovo onim redoslijedom kojim su učili. ona to viidiii. jel s desna na lijevo il s lijeva na desno - rezultat je isti. ali ona to viidi. tako mi uvijek nategne to viidiii. i nervira me :D
Cvijeto, čekaj da dođu kompliciranija čitanja s razumijevanjem pa da dijete savršeno odgovori na sva pitanja, ali zbog manjka 2 točke na j, 2 crtice na t i 2 kvačice na ž (!), dobije jedva dvojku.
Ajme majko!Cvijeto, čekaj da dođu kompliciranija čitanja s razumijevanjem pa da dijete savršeno odgovori na sva pitanja, ali zbog manjka 2 točke na j, 2 crtice na t i 2 kvačice na ž (!), dobije jedva dvojku
M. bi prvi put pao godinu prije treceg razreda da je imao takvu uciteljicu.
istina, da ta ocjenjuje moje pisanje po forumu ne bi niti prvo polugodiste prvog prosla.
cvijeta i čokolada, ove vaše učiteljice bi se već mogle svrstat pod zločeste!
Čitam temu o ovogodišnjim prvacima, pa sam se setila da sam prošle godine kukala na ovoj temi.
Ugl. možda nekog bude zanimao epilog: prošle godine smo bili kod oftalmologa, ćerki je tada vid bio OK, ove godine moramo ponoviti detaljno pregled sa širenjem zenica jer sistematski je pokazao nešto slabiji vid na jedno oko. Nikakvo čudo, s obzirom na porodično nasleđe, samo sam se nadala da će biti kasnije, ali dobro.
Do defektologa nikad nismo stigli jer mi je pedijatarka ljubazno, ali sa podsmehom predočila da defektologa ima malo i kod svakog je gužva, jer ima dece sa puno većim teškoćama nego što je ružno crtanje čoveka, i da ona ne smatra da je detetu taj specijalista potreban.
Ugl. nakon ponovljenih intervencija više nezadovoljnih mama, smanjilo se konačno drugarsko "pomaganje" u dovršavanju tuđih crteža u vrtiću, koje mi je bilo najveći problem.
Osim toga, dobili su i novu tetu pripravnicu, koja ima svojih mana, međutim, nadarena je upravo za taj likovni aspekt vrtića i uspela je da motiviše čak i moje dete da puno radije boji i crta.
Takođe, zahvaljujući savetima na ovoj temi, na kojima se najtoplije zahvaljujem svima, shvatila sam da dete stvarno ima problema sa percepcijom u prostoru i da likove ne ume da precrta jer nema pojma odakle da počne (još jedan problem iz vrtića-"stara" teta nikad nije prva pokazivala kako se neki grafomotorički zadatak iz zbirke rešava, dok pripravnica sada to radi). Pa smo kod kuće onda vežbale samo takve stvari-npr. krug je IZNAD kvadrata, a trougao je veći i levo od kruga...Osim toga, vežbali smo i precrtavanje figura, gde je potrebno uočiti odakle početi da bi se najlakše izveo zadatak.
Trenutno stanje: jako joj se popravila grafomotorika, linije su joj puno jasnije i pravije, paralelne kada boji, ne prelazi više liniju, ne "kopa" olovkom po papiru više, rado i puno crta, crteži su joj puni divnih detalja, maštoviti i precizni. Crtež čoveka je isto postao detaljan, ruke i noge više nisu prikazane samo jednom linijom, šake su nacrtane detaljno, sve u svemu, grafomotorički mi se čini sasvim u proseku za uzrast. Kada pogledam prošlogodišnje crteže, razlika je drastična.
Bez obzira da li je sve to rezultat nekog spontanog skoka u razvoju ili puno efikasnijeg vežbanja, ja sam baš zadovoljna i zahvalna na savetima koje sam ovde dobila.
Naravno, jasno mi je da smo tek na početku, a ne na kraju, jer ne verujem da će problem orijentacije u prostoru tek tako nestati, ali sad bar znam na šta treba obratiti pažnju.
Tvoja će sad u školu?
Moj će nqgodinu i isto sada lijepše crta i rado boja i baš lijepo boja, baš je i klinka komentirala, a za majčin dan su crtali mame, smijem li reć da samse na crtežu prepoznala
Samo ću se nadovezati, moj crta očajno.
Drugi je razred. Ide i na likovnu grupu.
Ali to nema apsolutno nikakve veze. Prolazi s 5.0. Najviše četvorki ima iz likovnog.
Bitno je da svu zadaću odradi točno.
Likovnu grupu je sam odabrao. Ja sam zvala učiteljicu i pitala ima li to smisla s obzirom na njegov "talent"?
Svaka čast učiteljici, rekla je neka samo ide.
Posljednje uređivanje od Anemona : 12.05.2016. at 19:56
Da
Anemona, svaka čast učiteljici, kad bi i nama jedna slična "zapala", ih! Videćemo za par meseci...
Isto ovako je i kod mojeg, samo je on 5. razred.Samo ću se nadovezati, moj crta očajno.
Drugi je razred. Ide i na likovnu grupu.
Ali to nema apsolutno nikakve veze. Prolazi s 5.0. Najviše četvorki ima iz likovnog.
Bitno je da svu zadaću odradi točno.
Nikad mu crtanje nije išlo, grafomotorika mu općenito nije bila jača strana. Ali to nije bila zapreka njegovu školskom uspjehu. Učiteljici je puno bitnije od ljepote rukopisa bila točnost napisanog.
Srednja cura će na jesen u školu. Ona pak sad piše i crta kako je on tek možda u 3. razredu. No ne mislim da će joj to nešto puno pomoći u školskim zadacima ako ne bude ustrajala u drugim vještinama potrebnim za školu. Brat joj je recimo dijete koje se dosta dugo može koncentrirati, pratiti nastavu bez prekida, zapamtiti sve što treba napraviti od obaveza... Iako nije znao čitati ni pisati kad je kretao u 1. razred (znao je prepoznavati slova i napisati svoje ime), već nakon 1. polugodišta sustigao je svoje vršnjake koji su čitali još od vrtića, s time da je tijekom tog razdoblja uložio dodatan trud za sve spomenuto. Iako je išao u boravak, gotovo svakodnevno je vježbao čitanje, jednostavno je morao. S druge strane bio je užasno ponosan na sebe što je završio razred sa 5,0 iako je u startu bio, nazovimo to tako, stepenicu niže od većine razreda.
Danas je jedan od troje najboljih učenika u razredu. Iako je 5. razred velika prekretnika, zadržao je svoj prosjek ocjena. To što je uporan, koncentriran i marljiv (nikad ga ne treba gurkati na učenje) mu se itekako isplatilo, puno više od lijepog crtanja, čitanja i pisanja u vrtićkoj dobi.
Posljednje uređivanje od buba klara : 12.05.2016. at 21:28
Slično je i kod mojeg. Crtanje mu definitino nije jača strana,a li zato sve drugo šro se radi rukama tipa kolaž,plastelin, glinamol odradi savršeno i ponekad čak napravi najbolje u razredu. Jednostavno nije tip za crtanje, nije nikada ni bio a kako vidim da u trodimenzionalnom prikazu (plastelin, glinamol) stvarno dobro odradi vidim da mu nije problem grafomotorika nego dijete jednostavno ne voli crtat. Ajde na likovnom se barem malo potrudi jer mu je bezveze da mu na crtežu u odnosu na druge budu ljudi sa crticama umjesto nogu i ruku ali općenito gdje god može on crta čiču glišu :D (vjeronauk, engleski, priroda....)
moj kad god može crta čovjeka ko legice
E, upravo to - čiča gliša
Ajme, kad se sjetim... bila sam sva jadna...
Radi tog i takvog "čiča-gliše" već sam vidila hrpu problema u školi... On je naime tako sebe nacrtao na testiranju za školu. Sve ostalo je super riješio, odgovarao... al ovo je bio šok i za pedagogicu koja ga je testirala...
I eto, na kraju je ispalo sve više nego super, jednostavno nije umjetnik i jedva je dočekao da prođu crtaći dijelovi u pojedinim predmetima u nižim razredima.
I kod nas isto - moj stariji je takav. A na kraju je bio učenik generacije u osnovnoj školi i eno ga, uživa u zahtjevnoj gimnaziji. Baš je rekao kako mu se puno više sviđa gimnazijska likovna kultura, jer tu treba analizirati DaVincijevu sliku bogorodice s djetetom i svetom Anom (opisati koncepciju, naći trokute i sl) i ne treba ništ umjetnički crtati. Odahnuo je. A u osnovnoj školi mu je to bio najteži predmet heheheE, upravo to - čiča gliša
Ajme, kad se sjetim... bila sam sva jadna...
Radi tog i takvog "čiča-gliše" već sam vidila hrpu problema u školi... On je naime tako sebe nacrtao na testiranju za školu. Sve ostalo je super riješio, odgovarao... al ovo je bio šok i za pedagogicu koja ga je testirala...
I eto, na kraju je ispalo sve više nego super, jednostavno nije umjetnik i jedva je dočekao da prođu crtaći dijelovi u pojedinim predmetima u nižim razredima.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom