puno pozdrava svim clanicama i forumasicama... citam vas jako dugo i konacno sam skupila hrabrosti da napisem svoju tuznu pricu i da zatrazim pomoc.. zbog neplaniranih komplikacija u porodu zavrsila sam na hitnom carskom i i iako i danas zalim sta nisam rodila vjerujem da je tako spasen zivot moje bebice sta je najvaznije.. maleni ja po porodu zavrsio na neonatalogiji zbog visoke temp i sumnje na sepsu a imao je hipertonus i cisticu u plexusu mozga najvjerovatnije kao posljedica dugog i mucnog pokusaja vaginalnog poroda. i tu su tek pocele moje muke. bebicu nisam vidjela dva dana iza carskog jer sam i sama bila na intezivnoj. ne mogu vam opisati kako sam se poslije osjecala na odjelu babinjaca gdje su majke rodile vaginalno i imale bebice u sobama a ja sam sa tugom i suzama u ocima mislila na svoju bebicu koja je lezala u toplom kreveticu potpuno sama, neznajuci za majcin dodir, miris, toplinu, utjehu...sta me je drzalo da se emocionalno ne slomim je sta sam uporno tih dana masirala grudi i rucno izdajala da navucem mlijeko jer za mene je otpocetka dojenje bilo jedini i pravi izbor za djetesce. sa te strane mogu reci da sam imala srece a i zbog snazne volje u samo dva dana mi je mlijeko poteklo i cinilo se da ga imam i vise nego potrebno. podoj na neonatalogiji je bio u samo u 9, 12 i 15 sati. cim sam bila otpustena sa intezivne trudila sam se biti na tim terminima. prva dva tri dana maleni je prihvatio siku i polako povecavao izdojenu kolicinu sa 15 na 40-50ml. meni nije bilo vece srece nego drzati djetesce na prsima koje zadovoljo sisa a ja ispunjena valom srece topline i ugode. i onda nagli sok. zadnja dva podoja su malenog sestre na silu odvojile od sike jer je predvidjenih pola ure za podoj proslo da bi iza toga pri ponovom pokusaju dojenja u slj terminu maleni nakon 20 min izdojio nista. pa ponovo nista da bi na slj terminu poceo vriskati iz petnih zila dok nebi poljubicastio i gubio dah, otimati se i gurati me rucicama.. sestre su pokusavale pomoci postavljanjem u dr polozaje ali nista nije pomagalo
na kraju su mi hladno rekli da maleni ima sindrom lijene bebe i da se navukao na bocicu cime je bio hranjen ostatak dana i noci! i to u rodilistu prijatelj djece! po dolasku kuci ista prica. beskrajni i bezuspjesni pokusaji stavljanja na grudi koje bi zavrsilo ad jer je to jedino kako sam ga mogla smiriti
probala sam razne polozaje, sesirice, drzanje bebe na prsima, hranjenje u polu snu... cak ni varalica nije prosla i dugo se mucio sa (kršitelj koda)ovom 1. ( u rodilistu je bocica imala razrezanu rupu velicine mog prsta).. izdajala sam jos mj dana dok se mlijeko nije polako povuklo. sad sa navrsenih 5 mj je poceo pokazivati interes za ciku i vidim da mi je mlijeko ponovo pocelo navirati u kapima. ne mogu prezaliti sta ne dojim. osjecam se uskraceno i manje vrijedno kao majka a svaki.put kad me netko upita dali dojim kao da me opalio sakom posred trbuha. molim vas pomozite. da li se isplati pokusati ponovo? vec je poceo jesti bananu i jabuku. pije dosta caja i naziru se zubici. strah me njegove reakcije i ponovnog neuspjeha. mislim da nema goreg nego kad vas dijete sa gadenjem na licu odguriva od sebe. ..