Sori, nemam odgovor samo htjela reći da te dobro razumijem jer i ja sam jedna od tih koje prolaze kroz taj booby blues.
Negdje sam pročitala da kod prestanka dojenja žene osjećaju tugu gubitka, a
onda sam to "slavodobitno" pokazala mužu jer sam mu cijelo vrijeme govorila da se osjećam kao da je netko umro.
Pretjerivanje rekli bi, ali hormoni plus stres prisilnog pekidanja dojenja zbog lijekova učinili su da se tako osjećam.
Čini mi se da osjećam napredak, ali zašto još uvijek čitam teme o dojenju.