drage moje predivne ste,vec se sad osjecam bolje kao da me netko razumije,ja sam ustvari jedna sasvim obicna nekomplicirana zena kojoj je ljubav dovoljna za sretan zivot,nista mi drugo netreba,nikakve materijalne stvari,samo paznja,inace sam takva osoba,mm i ja samo zajedno preko 6 godina na pocetku je to bila ljubav bez granica,imala sam sve....sve sto meni kao osobi treba,nisam napomenula na prvom postu da jos osim svega patim od napadaja panike,sto mi uveliko otezava milion svakodnevnih stvari pa sam itekako ovisna o njemu,nemogu ni u ducan sama,ostajat u kuci sama,prosetat gradom, i nekako sam si napravila "zivotni raspored" po kojem izbjegavam sve situacije koje me dovode do takvog stanja,samo sto on tu igra veliku ulogu i svugdje mora ici samnom,sto je po meni i jedan najveci razloga sto se on osjeca uguseno...to i razumijem,stalno je samnom,,kada ode na posao ja sam kod mame poslije me pokupi i idemo kuci,i tako vec 4 godine koliko zivimo zajedno.sad ce mozda netko reci pa sta njoj fali ,vidi uz nju e cijelo vrijeme...ali nije to tako...uz mene je,kako da kazem nasilu a ne zbog razumjevanja i zelje da meni bude bolje,inace uz sve to zajedno nisam depresivna osoba,cak sam neozbiljna volim se salit,smijat...nitko tko me poznaje a nezna za moj problem nikada nebi ni pomislio da ga imam,jucer smo razgovarali,sve sam mu rekla i objasnila,saslusao me ali me ne razumije,ne razumije da meni treba ljubav a ne da me poljubi za bozic,uskrs i rodendan,ne razumije da meni treba njegova pomoc ali da mi pomaze od srca a ne zato sto ima obavezu,a znam da to moze pruziti zato sto sam to nekad imala.jedva cekam da mi dode malac,vec sada nekako osjecam kao da cu biti uz bebaca spremna i zbog njega izvuc zadnji atom snage i da se dovedem u red,da on i ja osvojimo svijet
tesko je sada ovako srociti 6 godina zivota u nekoliko recenica ima tu milion stvari koje su se dogadale ili nisu,neke od vas su mi napisale prekrasne poruke i puno mi to znaci,hvala vam od srca,uvije sam kroz zivot zamisljala da cu imat curicu,ispalo je da ce bit decko...neka bude decko...s obzirom da ni od oca nikad nisam imala paznju i ljubav,pa eto sad ni od muza(mozda mi je zato toliko stalo do ljubavi i njeznosti) sigurno cu imat od sina
saljemo vam pusu nas dvoje