Samootkrivena Dyspraxia

[PITANJE123]

Evo, ja imam dispraksiju i razumijem te gotovo u potpunosti. Napisala sam prije podulju poruku, no izgleda da se nije spremila.
U mom slučaju, dispraksija je rezultat prijevremenoga rođenja i nedostatka kisika pri rođenju. Zbog toga, ajmo reći, ja sam imala dijagnozu, iako je trenutno nemam. Znam da ovo zvuci paradoksalno, ali u razdoblju kada sam ja bila predškolske dobi i kada sam upisivala prvi razred, vjerojatno se nije ni znalo za termin dispraksija. Dijagnosticiran mi je poremećaj u razvoju te sam ja oduvijek znala da imam problema s motorikom, samo u djetinjstvu i nisam bas bila svjesna toga koliko će mi to otežati kasniji život. Sto se tice prilagodba, nastavnici su mi samo produljili vrijeme kada su u pitanju bili pismeni zadaci, sadržjno nisam imala nikakvih prilagodbi. Problem je u tome sto mislim da ni nastavnici nisu znali kakav ja to tocno problem imam, a mislim da nije znala i još uvijek ne zna ni moja mama. Mislim da je najveći problem, kako si i sama navela, sto to ljudi cesto znaju brkati s općom nespretnošću (pa i glupošću) i sto se ne radi o nekoj vidljivoj teškoći.
Sto se tice srednje škole, budući da sam napredovala u brzini prilikom pismenih zadataka, vise nisam imala nikakvih prilagodbi. Završila sam opću gimnaziju te sam bila prosječan učenik. Lose su mi išli prirodoslovno-matematički predmeti i engleski jezik. S druge strane, odlično sam se, ili barem vrlo dobro, snalazila u hrvatskome jeziku i u humanističkim predmetima, sto me valjda i spasilo. Također, spasilo me i to sto sam oduvijek znala sto želim studirati, fakultet mi je općenito jako puno pomogao. Ali opet, fakultet je jedno, a posao je nešto sasvim drugo. Sada kada sam na kraju studija užasno se bojim toga da necu biti dobra u svojoj profesiji, kao i budućnosti opcenito.
Zato jesi imala možda u srednjoj školi neki predmet koji ti je dobro išao i koji si voljela? Možda da pokušaš upisati neki studij koji je povezan s tim predmetom? Imas li neki hobij, nesto sto voliš raditi u slobodno vrijeme? Pokušaj to podignuti na razinu na kojoj bi mogla zaraditi. Također, vidim da si elokventna. Zasto se ne probas zaposliti i prije toga preusmjeriti na osposobljavanje za neki posao koji zahtjeva dobre komunikacijske vještine. Razmisli o tome vidiš li se u nekom poslu koji zahtjeva rad s ljudima ili vise preferiraš uredske poslove.
Ne znam, mogla bih jos puno toga napisati, ali ne znam na koji da se segment osvrnem. Ako te nešto konkretno zanima, slobodno pitaj.

Ej, bok!

Tako mi je drago što si se javila. Bila sam i u Centru Edukacijskog fakulteta i rekli su mi da vide neke poteškoće i da neka obavim psihološko testiranje i da onda ponovno dođem. I ja sumnjam da je kod mene uzrok prijevremeno rođenje i isto sam također ostala bez kisika na porodu, te su me roditelji imali dosta kasno. Da, inače planiram negdje na faks (sada ne mogu zbog određenih razloga). I da, planiram studirati jedan predmet koji sam jako voljela i koji mi je dobro išao, tj. planiram za profeosricu. Mislim da bi to bilo jedino zanimanje koje bih mogla raditi zbog toga jer se profesor dan prije priprema i onda samo sljedeći dan ispredaje gradivo, tj. nema izvanrednih sitacija. I profesor je sam svoj gazda i određuje što će raditi. Ionako sam oduvijek htjela biti profesorica bez obzira na moje poteškoće, a sada smatram da bi to i zbog dispraksije bio pun pogodak. Inače struka mi je uredski posao i rado bih to radila da mogu naći takav posao, ali znam da bi za to bila još nepsosobnija nego za prodavačicu/čistačicu. Vidim da pišeš da si završila opću gimnaziju, značil ti nemaš problema sa teškim pamćenjem pa ti je lakše barem u tome pogledu nego meni. Visok IO puno znači, posebno ako imaš drugih problema. Ja znam da ću jako teško završiti bilo koji faks (ako ću uopće i moći) kad imam ispodprosječnu inteligenciju (to baš imam potvrđeno od psihologa, iako sam ja to oduvijek znala). Ja evo recimo za 4 moram učiti 70 sati pred test.

Da li si bila jako loša u tjelesnom? Da li znaš plesati? Da li možeš puhati balon?

[Somebody]

Bok i tebi. Drago mi je sto si se javila.
Pa da počnemo s tjelesnim. Naravno, bila sam loša i taj mi je predmet, nažalost, stvarao samo strah i tjeskobu. Preporodila sam se na fakultetu, ali doslovno.
E sada, koliko sam bila losa...Pa bilo je vještina koje sam mogla kako-tako izvesti, ali u većini sam bila losa, posebice u hodanju na gredi i preskakanju kozlića, i naravno, nitko me nije želio u svom timu. I da, moram komentirati ono kako nitko od nastavnika nije primijetio...Naravno da jest primijetio i vise nego ispodprosječnu izvedbu, ali naravno da mu se, odnosno njoj,nije dalo baćkati s tim....
Imam užasno lošu vizualnu memoriju, ne mogu kopirati neke pokrete i radnje. Jos se sjećam sata likovne kulture u osnovnoj kada smo trebali od gline izraditi portret kolegice iz razreda, naravno, približan, ali ja to ni približno nisam mogla izvesti. Komentar nastavnika je bio samo nesto kao: "Ovo još dosada nisam vidio." I taj je moj dosad neviđeni rad ocijenio trojkom. To samo potvrđuje moj komentar da su nastavnici itekako vidjeli neke stvari, ali im se nije dalo baćkati s time.
Sto se tice plesa, mogla bih otplesati jednostavnije plesove, tipa engleski ili bečki valcer, al da imam bas izražen osjećaj za ritam, i nemam. I moram u tom trenutku biti opuštena, inace nista od toga.
Pamćenje...Mislim da imam lošu vizualnu memoriju i radnu memoriju. Tipa, u nižim sam razredima imala problema s prepisivanjem s ploče jer bih doslovno mogla zapamtiti dvije po dvije rijeci s ploče, a o geometriji da ne govorim, trebalo mi je duplo vise vremena nego drugima da usvojim proces crtanja nekog lika i slično. S druge strane, imam odlično dugoročno pamćenje, mogu se sjetiti nekih pojedinosti i situacija iz djetinjstva, iz knjiga, datume odlično pamtim i tako...
To sa 70 sati učenja, to mislis na kampanjsko učenje pred ispit?
U svakom slučaju, nadam se da ces upisati fakultet koji želiš. Nemoj da te losa memorija obeshrabri. I inace, probaj uciti tako da povezujes stvari, staro gradivo s novim, pokušaj razumjeti to sto učiš, a ne se samo oslanjati na memoriranje cinjenica. To govorim za taj predmet koji bi željela studirati. Probaj opcenito naci neku tehniku učenja koja ti odgovara. Znam da se sve ne može uciti s razumijevanjem, i sama sam dosta predmeta učila štrebanjem jer drugačije nije išlo. Ali ako voliš to sto zelis studirati i ako ti je dobro išao taj predmet, vjerujem da bi mogla naci način učenja koji ti odgovara, a da se ne oslanjaš na memoriranje. Znam da sada zvuci nemoguće, ali i učenje se uči i usavršava.

Jasno mi je da inteligencija ima veliku ulogu, posebno kada imaš neku poteškoću. Pouzdano znas da si ispodprosječne inteligencije ili je to samo nagađanje?
Inace, moj je problem i anksioznost i užasan manjak samopouzdanja, sto vjerojatno i jest povezano s dispraksijom. Imam 25 godina i nemam hrabrosti za neke stvari i bojim se depresije. Ti mi se činiš mnogo hrabrijom i svaka čast na nekim stvarima.

Btw, i ja studiram za nastavnicu.

[PITANJE123]

Bok!
Ja sam u tjelesnom bila baš ekstremno loša. Ja sam čak čučanj/sklek radila nepravilno. Vijaču nisam mogla preskočiti. Nikad nisam mogla primiti loptu u ruke. Kad bi igrali graničara meni mene bi za par sekundi pogodili.
Kada kažem 70 sati učenja mislim da je npr. profesor u srijedu rekao da test pišemo prošlu srijedu i onda sam ja učila 10 svaki dan sati tjedan dana. Ja sam učila svaki dan minimalno 8 sati, a znala sam i po 24 sata u komadu. Ja sam svake školske godine učila od rujna pa do lipnja barem 8 sati na dan bez da sam gledala TV, šetala se ili bilo što drugo. Shvaćaš, doslovno sam učila cijele dane bez i malo odmora. Često sam po noći spavala samo 3 sata ili ništa. Ja nikad nisam bila kampanjac jer ne bih ništa mogla savladavati. Ja sam morala kontinuirano učiti svaki dan da bih mogla bilo što zapamtiti. Meni trebaju 2 sata da zapamtim jednu rečenicu. Evo za jedan strani jezik mi je trebalo da naučim 6 jednostavnih rečenica za dvojku 20 sati.  Već sam se prošle godine sam se prijavila u postani student i bila sam 2. na listi, tako da se nadam da ću negdje upisati taj predmet koji želim. Inače ne mogu još sada ići zbog određenih razloga. Joj, ja sam isprobala puno tehnika, ali jednostavno se radi o niskoj inteligenciji. Kad imaš nisku inteligenciju nikakve ti metode ne mogu pomoći. To je kao da ti netko kaže da voziš auto bez benzina ili da slikaš bez talenta. Inteligencija zaista igra veliku ulogu u tome što je netko postići u životu. Pročitala sam na engleskom forumu da je jedan čovjek imao jako loše pamćenje (vjerojatno samo malo bolje od mog) i zbog toga je morao ostaviti osnovnu školu (ali ja ga ne osuđujem jer znam da nitko ne bi bio spreman učiti 2 h jednu rečenicu kao ja jer znam po sebi i spavati npr. cijelu srednju 3,2,1 h po noći ili ništa).
To da imam ispodprosječnu inteligenciju tvrdim cijeli život, ali prije 5 mjeseci sam bila kod psihologa (zbog pregleda dispraksije) i on je to isto potvrdio.
Ja plesati ni najjednostavniji ples gotovo uopće ne mogu. Ja bi se prvo vjerojatno trebala satima štrebati neki pokret pa onda taj isti satima isprobavati i tako svaki sljedeći. I kad bih sve naštrebala ja opet ne bi mogla oponašati taj korak.

Da li ti imaš autoškolu? Da li možeš voziti bicikao?

Što studiraš? <3

Od kud si?


Zašto ti ne mogu poslati privatnu poruku? Željela bih da se privatno dopisujemo. Mislim da moraš napisati tu na forumu nekoliko postova da bi dobila pravo nekome poslati/primiti privatnu poruku, barem je tako meni bilo.

[PITANJE123]

Evo ja sam još u osnovnoj školi učila 8 sati svaki dan.

[Somebody]

Bok!
Ja sam u tjelesnom bila baš ekstremno loša. Ja sam čak čučanj/sklek radila nepravilno. Vijaču nisam mogla preskočiti. Nikad nisam mogla primiti loptu u ruke. Kad bi igrali graničara meni mene bi za par sekundi pogodili.
Kada kažem 70 sati učenja mislim da je npr. profesor u srijedu rekao da test pišemo prošlu srijedu i onda sam ja učila 10 svaki dan sati tjedan dana. Ja sam učila svaki dan minimalno 8 sati, a znala sam i po 24 sata u komadu. Ja sam svake školske godine učila od rujna pa do lipnja barem 8 sati na dan bez da sam gledala TV, šetala se ili bilo što drugo. Shvaćaš, doslovno sam učila cijele dane bez i malo odmora. Često sam po noći spavala samo 3 sata ili ništa. Ja nikad nisam bila kampanjac jer ne bih ništa mogla savladavati. Ja sam morala kontinuirano učiti svaki dan da bih mogla bilo što zapamtiti. Meni trebaju 2 sata da zapamtim jednu rečenicu. Evo za jedan strani jezik mi je trebalo da naučim 6 jednostavnih rečenica za dvojku 20 sati.  Već sam se prošle godine sam se prijavila u postani student i bila sam 2. na listi, tako da se nadam da ću negdje upisati taj predmet koji želim. Inače ne mogu još sada ići zbog određenih razloga. Joj, ja sam isprobala puno tehnika, ali jednostavno se radi o niskoj inteligenciji. Kad imaš nisku inteligenciju nikakve ti metode ne mogu pomoći. To je kao da ti netko kaže da voziš auto bez benzina ili da slikaš bez talenta. Inteligencija zaista igra veliku ulogu u tome što je netko postići u životu. Pročitala sam na engleskom forumu da je jedan čovjek imao jako loše pamćenje (vjerojatno samo malo bolje od mog) i zbog toga je morao ostaviti osnovnu školu (ali ja ga ne osuđujem jer znam da nitko ne bi bio spreman učiti 2 h jednu rečenicu kao ja jer znam po sebi i spavati npr. cijelu srednju 3,2,1 h po noći ili ništa).
To da imam ispodprosječnu inteligenciju tvrdim cijeli život, ali prije 5 mjeseci sam bila kod psihologa (zbog pregleda dispraksije) i on je to isto potvrdio.
Ja plesati ni najjednostavniji ples gotovo uopće ne mogu. Ja bi se prvo vjerojatno trebala satima štrebati neki pokret pa onda taj isti satima isprobavati i tako svaki sljedeći. I kad bih sve naštrebala ja opet ne bi mogla oponašati taj korak.

Da li ti imaš autoškolu? Da li možeš voziti bicikao?

Što studiraš? <3

Od kud si?


Zašto ti ne mogu poslati privatnu poruku? Željela bih da se privatno dopisujemo. Mislim da moraš napisati tu na forumu nekoliko postova da bi dobila pravo nekome poslati/primiti privatnu poruku, barem je tako meni bilo.

Ma i ja sam bila losa u tjelesnom. Ok, po ovome sto pišeš mozda sam bila malčice bolja u nekim stvarima, tipa mogla sam se dodavati,uhvatiti loptu, raditi trbušnjake. Ali s druge strane, znam da si ti napisala da si uspjela voziti bicikl, možda nespretno, ali ipak jesi, ja bicikl uopće ne mogu voziti, nemam ravnotežu i kontrolu koja je za to potrebna, a i strah me. Mi smo isto u osnovnoj školi, u nižim razredima trebali voziti na igralištu, jedan krug svatko. I naravno da su svi osim mene mogli. U autoškolu nikada nisam isla jer me strah. Mislim da ne bih mogla to savladati, a voziti auto na cesti i riskirati svoj i tuđi život nije mala stvar, a vjerojatno ne bi ni položila, pa bi samo novac bio bačen u vjetar.
Ti si barem pokušala ako nista drugo. Treba imati hrabrosti za to.
Razumijem to s učenjem. Znam da je lakse reci nego napraviti, ali sada si starija i možda su se neke stvari ipak promijenile od srednje škole. I meni je u srednjoj trebalo puno da naučim neke stvari, dok su drugi bili kampanjci.
I da, zaboravila sam,vijaču nisam mogla preskakati tada, a ne mogu ni sada.
Vidim,razumiješ engleski, znaci da si ipak uspjela naučiti.

Da, mislim da zbog nedovoljnog broja poruka ne mogu jos poslati ni primiti privatnu poruku. A te osobne stvari, studij,mjesto stanovanja, ipak ne bih tu pisala.

[PITANJE123]

Ma i ja sam bila losa u tjelesnom. Ok, po ovome sto pišeš mozda sam bila malčice bolja u nekim stvarima, tipa mogla sam se dodavati,uhvatiti loptu, raditi trbušnjake. Ali s druge strane, znam da si ti napisala da si uspjela voziti bicikl, možda nespretno, ali ipak jesi, ja bicikl uopće ne mogu voziti, nemam ravnotežu i kontrolu koja je za to potrebna, a i strah me. Mi smo isto u osnovnoj školi, u nižim razredima trebali voziti na igralištu, jedan krug svatko. I naravno da su svi osim mene mogli. U autoškolu nikada nisam isla jer me strah. Mislim da ne bih mogla to savladati, a voziti auto na cesti i riskirati svoj i tuđi život nije mala stvar, a vjerojatno ne bi ni položila, pa bi samo novac bio bačen u vjetar.
Ti si barem pokušala ako nista drugo. Treba imati hrabrosti za to.
Razumijem to s učenjem. Znam da je lakse reci nego napraviti, ali sada si starija i možda su se neke stvari ipak promijenile od srednje škole. I meni je u srednjoj trebalo puno da naučim neke stvari, dok su drugi bili kampanjci.
I da, zaboravila sam,vijaču nisam mogla preskakati tada, a ne mogu ni sada.
Vidim,razumiješ engleski, znaci da si ipak uspjela naučiti.

Da, mislim da zbog nedovoljnog broja poruka ne mogu jos poslati ni primiti privatnu poruku. A te osobne stvari, studij,mjesto stanovanja, ipak ne bih tu pisala.

Aha
Eh, sada ne mogu voziti bicikao. Kao manja sam mogla voziti po dvorištu, ali nikada po cesti. Naletala bih na ljude/stvari/znakove. Znam da bih izgubila ravnotežu i pala da vozim po cesti.
E da to za autoškolu sam i ja rekla da smo bezveze bacili novac u vjetar. Ja sam u autoškoli bila katastrofalna.
Znam da sam starija, ali inteligencija ne raste. Znam da bih još teže pamtila kad je faks teži nego srednja škola, ali svakako želim ići na faks i zbog budućnosti i zbog toga jer stvarno volim to zanimanje profesora.
Kako si shvatila da imaš baš dispraksiju?
Da li misliš da bi jednog dana mogla obavjati posao čistačice/prodavačice/konobarice/frizerke? Ja to ne mogu.
Shvaćam da to ne možeš tu pisati i baš zato bi htjela da se čujemo privatno kad ostvariš dovoljan broj postova da možeš dobiti mogućnost slanja i primanja privatnih poruka. I ja bih željela da se čujemo privatno jer i ja imam osobnih stvari koje bih željela privatno podijeliti.

[sirius]

Sad pisem kao roditelj i netko kao roditelj djeteta sa poteskocama...da li stvano mislis da mozes biti dobra profesorica i pruziti ono sto trebaju obzirom da se i sama boris sa masom toga? Jedino mi na pamet pada vjeronauk. To mi se ne cini tako zahtjevno .
Jedno je upisati, cak i zavrsiti faks , a nesto potpuno drugo raditi u struci.

[PITANJE123]

Sad pisem kao roditelj i netko kao roditelj djeteta sa poteskocama...da li stvano mislis da mozes biti dobra profesorica i pruziti ono sto trebaju obzirom da se i sama boris sa masom toga? Jedino mi na pamet pada vjeronauk. To mi se ne cini tako zahtjevno .
Jedno je upisati, cak i zavrsiti faks , a nesto potpuno drugo raditi u struci.

Da li je ovo pitanje postavljeno meni?
Da, znam da se borim sa jako puno toga. Mislim da mogu biti dobra profesorica jer jako volim taj jedan predmet koji želim studirati, a i cijeli život mi se temelji na obrazovanju i trudu oko njega. Inače po prirodi volim jako puno istraživati i svašta me zanima. Uvijek sam se oko svega trudila više nego drugi. I znam da bi ti drugi koji su se meni izrugivali koliko puno učim odavno odustali da im je bilo teško kao meni. Oni sami su mi rekli da se nikada ne bi mogli toliko puno učiti (čak su neki i liječnici po zanimanju).
Znam da je jedno raditi u struci, a drugo završiti fakultet, ali ipak želim pokušati. Mislim da bi mi zanimanje profesora odgovaralo jer se profesor dan prije pripremi i onda ispredaje to što treba, a npr. kao konobarica moram nositi tacnu koju ne mogu, dugo tražiti namjernice za pripremu. Naravno da je konobar biti lakše nego profesor, ali meni bi zbog mojih poteškoća ovo bolje odgovaralo. Možda su vam te usporedbe zanimanja čudne, ali ja sama najbolje za sebe znam procijeniti što mogu a što ne. Ne mogu samo tako pustiti svoj život da stoji na mjestu, moram se boriti, a čini mi se da bi sa studijem profesorice barem mogla pokušati uspjeti ako ništa drugo.
Taj predmet koji želim studirati nije vjeronauk.

[sirius]

Profesor na satu mora biti ko hobotnica. Mora raditi puno stvari u isto vrijeme . Voljeti neki predmet nije isto kao razumjeti u dubinu neki predmet ( odnosno podrucje), znati predavati i prezenzntirati, znati se nositi s djecom ili pubertetlijama, pripremati testove , pripremati posebne testove za svako dijete sa raznim poteskocama , nositi se sa njihovim privatnim problemima koje nose u skolu i sa njihovim dosadnim roditeljima na informacijama.
Ne mislim da trebas pustiti da tvij zivot stoji. Niti mislim da trebas odustati od fakulteta. Moze se zavrsiti fakultet , a nikad ne raditi direktno u nastavi. Ali potpuno mi je nejasno kako mislis da bi mogla raditi u nastavi sa hrpom djece koja se ponasaju ko pjesak u rukama odnosno zivi organizam, a kazes da nisi sposobna raditi kao konobarica, prodavacica ili cistacica.

[Argente]

PITANJE123 i Somebody, moj naklon vi vrijedne i pametne žene. Da imam desetinu vaše snage volje i upornosti, obraćala bih se sebi s vi.

Nikako ne mogu provariti ovu sniženu inteligenciju kad vidim kako se izražavaš, PITANJE123, možda je u pitanju ipak samo loša radna memorija? Kako s naučenim stojiš s nekim vremenskim odmakom? Je li tih 70 h učenja za ispit klasična štreberana gdje sve naučene podatke zaboraviš za dva tjedna ili ti nešto ostane? Mada, ni to ne smatram pokazateljem snižene inteligencije, moja je sasvim solidna a bilo je ohoho predmeta koje sam na taj način učila, položila i zaboravila.
No, taman i da jest tako, impresivno je kako to kompenziraš.

Još jednom respect objema i želim vam svu sreću na putu prema ostvarenju vaših planova!

[PITANJE123]

Profesor na satu mora biti ko hobotnica. Mora raditi puno stvari u isto vrijeme . Voljeti neki predmet nije isto kao razumjeti u dubinu neki predmet ( odnosno podrucje), znati predavati i prezenzntirati, znati se nositi s djecom ili pubertetlijama, pripremati testove , pripremati posebne testove za svako dijete sa raznim poteskocama , nositi se sa njihovim privatnim problemima koje nose u skolu i sa njihovim dosadnim roditeljima na informacijama.
Ne mislim da trebas pustiti da tvij zivot stoji. Niti mislim da trebas odustati od fakulteta. Moze se zavrsiti fakultet , a nikad ne raditi direktno u nastavi. Ali potpuno mi je nejasno kako mislis da bi mogla raditi u nastavi sa hrpom djece koja se ponasaju ko pjesak u rukama odnosno zivi organizam, a kazes da nisi sposobna raditi kao konobarica, prodavacica ili cistacica.

Da, razumijem što želiš reći. Znam da profesor na satu mora biti kao hobotnica. Svjesna sam da nije jedini posao profesora predavanje i listanje prezentacije. Znam da tu ima posla i u zbornici, uvođenja u dnevnik, vođenje nekih informacija, dodatan posao koji ti zada ravnatelj. Pa ja taj predmet (a i mnoge druge) osim što volim ,stvarno i razumijem i želim o tome predmetu saznati dodatne informacije. To pripremanje testova me oduvijek privlačilo. Još kad sam išla u osnovnu sam si zamišljala kako bi izgledali testovi iz tog predmeta da ih ja sastavljam. Znam da ti to čudno zvuči, ali vjeruj mi ja sebe najbolje poznajem i znam procijeniti za što sam sposobna. Evo npr. imam lošu motoriku, pamćenje i snalaženje pa kao čistačica loše počistim i neke stvari ne stignem napraviti. Kao prodavačica skoro uopće ne mogu raditi. Teško pronalazim robu koju trebam složiti, a u ostalim stvarima se pogubim (npr. blagajna i drugi dodatni poslovi). Jednostavno se zablokiram i ne znam što dalje, a evo recimo držanje prezentacije mi jako dobro ide kao i govorenje informacija. Znam da ti je sada čudno ako ne mogu upamtiti na blagajni kako bih upamtila veliku količinu gradiva, ali to gradivo kod kuće mogu DUGO UČITI I PONAVLJATI, a neka situacija u dućanu me dočeka na licu mjesta i onda se ne mogu snaći. Kužiš želim reći da iako teško pamtim i neko gradivo njega barem mogu doma dugo ponavljati (a ja se mogu „ubiti“ od truda pa ima rezultata), a npr. ako moram naći neki proizvod na brzinu ja ga dugo tražim jer naravno prije jedan dan ne mogu znati što će sljedeći dan trebati pronaći u skladištu da se pripremim. Imam i taj problem što sam jako spora (baš sam to i pročitala pod simptom dispraksije, pisalo je kao da si spor i nikako ne možeš pokrenuti tijelo iako želiš kad ti mozak loše šalje informacije u tijelo), a za zanimanje profesora ti ne treba neka velika brzina kao npr. kod konobara. Evo sad imam i jedan dokaz da bi meni odgovarao posao profesora, ali ne želim to napisati da me se ne bi prepoznalo.

[sirius]

Kod profesora treba veca brzina, bolje pamcenje i vece snalazenje u novim situacijama neko kod konobara, prodavacice i cistacice zajedno.
Profesori su tamo zbig djece. Da im prenesu znanje i da se svakom djetetu prilagode obzirom na njegove mogucnosti. I to 20 + komada djece u isto vrijeme.
Ali kad upises faks vjerojatno ces steci bolju sliku kako proces izgleda i koji su zahtjevi struke.

[PITANJE123]

PITANJE123 i Somebody, moj naklon vi vrijedne i pametne žene. Da imam desetinu vaše snage volje i upornosti, obraćala bih se sebi s vi.

Nikako ne mogu provariti ovu sniženu inteligenciju kad vidim kako se izražavaš, PITANJE123, možda je u pitanju ipak samo loša radna memorija? Kako s naučenim stojiš s nekim vremenskim odmakom? Je li tih 70 h učenja za ispit klasična štreberana gdje sve naučene podatke zaboraviš za dva tjedna ili ti nešto ostane? Mada, ni to ne smatram pokazateljem snižene inteligencije, moja je sasvim solidna a bilo je ohoho predmeta koje sam na taj način učila, položila i zaboravila.
No, taman i da jest tako, impresivno je kako to kompenziraš.

Još jednom respect objema i želim vam svu sreću na putu prema ostvarenju vaših planova!

Hvala ti! heart:
Ja stvarno imam ispodprosječnu inteligenciju jer mi treba dugo da nešto upamtim, ali evo i bila sam kod psihologa (standardna procedura kod utvrđivanja dispraksije) i tamo su mi isto rekli da imam ispodprosječnu inteligenciju. Da, mislim da uz to imam i lošu radnu memoriju. To što učim 70 ili više sati nešto zaboravim, a nešto mi ostane. Ja inače jako puno volim čitati i stjecati nove informacije (pogotovo u medicini, biologiji, povijesti i znanosti) pa zato djelujem pametno, ali zapravo prirodno nisam pametna. To što se lijepo izražavam je više stvar iskustva i praćenja mene same godinama.

[PITANJE123]

Kod profesora treba veca brzina, bolje pamcenje i vece snalazenje u novim situacijama neko kod konobara, prodavacice i cistacice zajedno.
Profesori su tamo zbig djece. Da im prenesu znanje i da se svakom djetetu prilagode obzirom na njegove mogucnosti. I to 20 + komada djece u isto vrijeme.
Ali kad upises faks vjerojatno ces steci bolju sliku kako proces izgleda i koji su zahtjevi struke.

Razumijem što želiš reći, ali ipak konobar mora biti jako brz u nekim stvarima koje meni ne idu, a kao profesor bih to mogla. Kao što sam već rekla veliku količinu gradiva bih mogla upamtiti nakon katastrofalno dugog ponavljanja, a npr. nešto u poslu konobara ne bih mogla.
Imam dovoljno dobru sliku kako izgleda faks za profesora i koji su zahtjevi struke i znam da bi to meni bolje dogovaralo nego npr. biti konobar. Sada bih rado rekla kako imam uvid u to sve, ali ne želim da me netko ne prepozna.

[sirius]

Izgleda da nasa misljenja o idealnom profesoru , predavanju u struci bas i ne poklapaju.
Vjerojatno sto pisem iz cipela roditelja koji u idealnom slucaju ocekuje da profesor koji predaje djeci ima odredene kvalitete i sposobnosti za koje nisam sigurna da se mogu nadoknaditi/steci iskljucivo sa puno ucenja.

[pulinka]

Razumijem što želiš reći, ali ipak konobar mora biti jako brz u nekim stvarima koje meni ne idu, a kao profesor bih to mogla. Kao što sam već rekla veliku količinu gradiva bih mogla upamtiti nakon katastrofalno dugog ponavljanja, a npr. nešto u poslu konobara ne bih mogla.
Imam dovoljno dobru sliku kako izgleda faks za profesora i koji su zahtjevi struke i znam da bi to meni bolje dogovaralo nego npr. biti konobar. Sada bih rado rekla kako imam uvid u to sve, ali ne želim da me netko ne prepozna.

Da li možeš brzo razrešiti situaciju gde dvojica četrnaestogodišnjaka hoće da sede na istoj stolici i krenu da se tuku?
Da li možeš brzo odgovoriti detetu koje ti opsuje majku na času?
Da li ćeš savladati dete koje tresne udžbenik i kaže "ja neću da otvorim knjigu?"
Da li ćeš brzo ućutkati decu koja dobacuju siromašnoj drugarici da joj je telefon najgori?
Da li ćeš rešiti brzo tužakanje osmaka da drug/arica iz razreda smrdi i zato ne sede pored nje?
Da li ćeš umeti da postaviš na svoje mesto srednjoškolca koji ti kaže da si glupača? Ili te oponaša iza leđa? Ili te gađa gumicom?

Ako je tvoj odgovor NE, ili "daću jedinicu/poslaću stručnoj službi"- razmisli o izboru zanimanja još jednom.
Odnosi se na vas obe koje se školujete za nastavnice.

Da li brzo uspostavljate prijateljstva? Da li ste komunikativne? Da li imate problem da drugima kažete šta vas muči? Da li imate problem sa kontrolom osećanja, prvenstveno negativnih- besa i tuge? Da li dobro podnosite tuđe osnovane i neosnovane kritike, naročito kritike kolega i šefova? Da li vas to pogađa toliko da ne možete da funkcionišete na duže vreme? Da li ćete podneti ismevanje učenika zbog svoje svakodnevne dispraksije a da se to ne odrazi na vašu anksioznost, raspoloženje i mišljenje o sebi? Da li se blokirate u svim ovim negativnim situacijama koje opisujem?

I na kraju: da li ćete uspeti da napišete lekciju na tabli bez prezentacije i projektora, ako sporo pišete i loše se snalazite u prostoru? Hoćete li zapamtiti ocenu koju dajete učenku i na osnovu čega je dajete ako vam je loša kratkotrajna memorija?
Na osnovu čega ćete ocenjivati učenike?
Količine informacija koje istrese po minuti ili vaše procene njegovog razumevanja povezanosti materije i opšteg utiska o tome vlada li učenik materijom? Šta će biti važnije, doslovno ponavljanje zapamćenih rečenica ili kratko saopštavanje suštine?

Kako zamišljate komunikaciju sa roditeljima? Jeste li spremne da svoje ocene obrazložite roditeljima? Da odgovorite na kritike roditelja?
Da li ste spremne da vodite razred? Rešavate dečje porodične probleme, uključite centar za socijalni rad? Da li možete brzo da sanirate dečju povredu na času, padanje u nesvest, povraćanje, epileptični napad, napad panike itd.itd.?

Budite poštene prema sebi u odgovorima. I ovo je samo delić posla nastavnika.

[pulinka]

Razumijem što želiš reći, ali ipak konobar mora biti jako brz u nekim stvarima koje meni ne idu, a kao profesor bih to mogla. Kao što sam već rekla veliku količinu gradiva bih mogla upamtiti nakon katastrofalno dugog ponavljanja, a npr. nešto u poslu konobara ne bih mogla.
Imam dovoljno dobru sliku kako izgleda faks za profesora i koji su zahtjevi struke i znam da bi to meni bolje dogovaralo nego npr. biti konobar. Sada bih rado rekla kako imam uvid u to sve, ali ne želim da me netko ne prepozna.

Naknadno sam uočila ovu rečenicu.
Ako imaš debelu vezu koja će te ubaciti kao zaposlenu na faks ako ga završiš, onda naravno ne moraš brinuti o tome kakve su nastavničke muke.
I ja imam dovoljno dobru sliku o tome kako izgleda faks za profesora i koji su zahtevi nekih od struka.
U pravu si, za rad na fakultetu je ponekad dovoljna samo sposobnost beskonačnog memorisanja podataka i dobro pozicioniran roditelj.
Zato nam je naučni rad tu gde jeste i takav kakav jeste. Dozvolićeš da ja mislim da je to grozno, koliko god to tebi lično odgovaralo. Loš konobar čini mnogo manje štete nego loš nastavnik.

[PITANJE123]

Da li možeš brzo razrešiti situaciju gde dvojica četrnaestogodišnjaka hoće da sede na istoj stolici i krenu da se tuku?
Da li možeš brzo odgovoriti detetu koje ti opsuje majku na času?
Da li ćeš savladati dete koje tresne udžbenik i kaže "ja neću da otvorim knjigu?"
Da li ćeš brzo ućutkati decu koja dobacuju siromašnoj drugarici da joj je telefon najgori?
Da li ćeš rešiti brzo tužakanje osmaka da drug/arica iz razreda smrdi i zato ne sede pored nje?
Da li ćeš umeti da postaviš na svoje mesto srednjoškolca koji ti kaže da si glupača? Ili te oponaša iza leđa? Ili te gađa gumicom?

Ako je tvoj odgovor NE, ili "daću jedinicu/poslaću stručnoj službi"- razmisli o izboru zanimanja još jednom.
Odnosi se na vas obe koje se školujete za nastavnice.

Da li brzo uspostavljate prijateljstva? Da li ste komunikativne? Da li imate problem da drugima kažete šta vas muči? Da li imate problem sa kontrolom osećanja, prvenstveno negativnih- besa i tuge? Da li dobro podnosite tuđe osnovane i neosnovane kritike, naročito kritike kolega i šefova? Da li vas to pogađa toliko da ne možete da funkcionišete na duže vreme? Da li ćete podneti ismevanje učenika zbog svoje svakodnevne dispraksije a da se to ne odrazi na vašu anksioznost, raspoloženje i mišljenje o sebi? Da li se blokirate u svim ovim negativnim situacijama koje opisujem?

I na kraju: da li ćete uspeti da napišete lekciju na tabli bez prezentacije i projektora, ako sporo pišete i loše se snalazite u prostoru? Hoćete li zapamtiti ocenu koju dajete učenku i na osnovu čega je dajete ako vam je loša kratkotrajna memorija?
Na osnovu čega ćete ocenjivati učenike?
Količine informacija koje istrese po minuti ili vaše procene njegovog razumevanja povezanosti materije i opšteg utiska o tome vlada li učenik materijom? Šta će biti važnije, doslovno ponavljanje zapamćenih rečenica ili kratko saopštavanje suštine?

Kako zamišljate komunikaciju sa roditeljima? Jeste li spremne da svoje ocene obrazložite roditeljima? Da odgovorite na kritike roditelja?
Da li ste spremne da vodite razred? Rešavate dečje porodične probleme, uključite centar za socijalni rad? Da li možete brzo da sanirate dečju povredu na času, padanje u nesvest, povraćanje, epileptični napad, napad panike itd.itd.?

Budite poštene prema sebi u odgovorima. I ovo je samo delić posla nastavnika.

Ej, bok!

Pokušat ću ti odgovoriti.
Sada kada sebe zapitam neka od ovih pitanja uglavnom si dajem pozitivne odgovore. Naravno da ne bi svaku situaciju mogla savršeno razriješiti, ali nitko nije savršen. Smatram da bi većina učitelja/profesora na ova tvoja pitanja odgovorila negativno. I profesori koji su na principu "daću jedinicu/poslaću stručnoj službi" tek najbolje prođu za sebe, ali naravno loše za to dijete. Takvi profesori su uglavnom strogi i imaju veliki autoritet.
Doslovno u svakoj struci da zagrebeš pod površinu bi vidjela da imaš 90% ljudi koji bi ispali nekompetentni.
Učenika bih sigurno znala dobro ocijeniti, i zapamtila bih ocjenu i zašto sam isto upisala. Da, mogla bih predavati i pisati po ploči bez projektora.

[PITANJE123]

Naknadno sam uočila ovu rečenicu.
Ako imaš debelu vezu koja će te ubaciti kao zaposlenu na faks ako ga završiš, onda naravno ne moraš brinuti o tome kakve su nastavničke muke.
I ja imam dovoljno dobru sliku o tome kako izgleda faks za profesora i koji su zahtevi nekih od struka.
U pravu si, za rad na fakultetu je ponekad dovoljna samo sposobnost beskonačnog memorisanja podataka i dobro pozicioniran roditelj.
Zato nam je naučni rad tu gde jeste i takav kakav jeste. Dozvolićeš da ja mislim da je to grozno, koliko god to tebi lično odgovaralo. Loš konobar čini mnogo manje štete nego loš nastavnik.

Ovo je totalno krivo shvaćeno. Ja nemam nikakvu vezu, ni išta slično. Sestra mi studira za profesoricu. Ona također ima isto stanje i iste probleme kao i ja.

[PITANJE123]

Izgleda da nasa misljenja o idealnom profesoru , predavanju u struci bas i ne poklapaju.
Vjerojatno sto pisem iz cipela roditelja koji u idealnom slucaju ocekuje da profesor koji predaje djeci ima odredene kvalitete i sposobnosti za koje nisam sigurna da se mogu nadoknaditi/steci iskljucivo sa puno ucenja.

Možda je i jedna od tih kvaliteta da si sam bio dijete sa poteškoćama, tj. i sam si bio u tim cipelama. Jedino u što sam siguran je da se cijeli život katastrofalno puno trudim i nadam se da će mi se taj trud barem malo isplatiti. I sama sam u školi imala učitelje koji nisu bili kompetentni prepoznati neki poremećaj. Evo, vidiš ni Somebody nije imala. Evo, ja sam osoba koja je najviše od svih doživjela da joj se nitko ne prilagođava (tek sam se ja morala drugima prilagođavati), da ju se uspoređuje sa drugima, da ju nitko ne razumije, da ju se osuđuje i zadaje da napravi ekstremno više od onoga što može. I kada sam to napravila opet nije bilo dovoljno. Mislim da nije stvar samo u sposobnostima i kvalitetama učitelja nego i u karakteru (suosjećanju, razumijevanju, spremnost pomoći). Možda je više presudno da je neki učitelj razumna osoba nego sposobna. Jer ionako predavati i dobro raditi posao (sposobnost) mogu gotovo svi učitelji koji su završili taj faks, a razumjeti (karakter) osobu sa poteškoćama mogu tek rijetki. Ako jednoga dana budeš loša profesorica onda to sigurno neće biti zato što se neću truditi, nego zbog toga jer imam poteškoća sa zdravljem.
Siruis, sada ću ti još nešto napisati. Oprosti ako je to samo moj krivi dojam. Stekla sam dojam kao da me osuđuješ jer sam ispodprosječno inteligentna, a planiram na faks. Kao da misliš da ja to ne zaslužujem zbog loše inteligencije i loših sposobnosti. Pokušat ću ti objasniti. Ako je netko nisko inteligentan on za to NIJE KRIV jer je to prije svega UROĐENA nasljedna osobina. Kao što je i nasljedna kovrčava kosa, tamna koža, plave oči. Da , inteligencija je najvećim postotkom urođena ljudska karakteristika. Inteligencija je zapravo broj vijuga u mozgu. Ako netko ima više vijuga ima brži protok informacija, tj. laički rečeno više informacija stane u mozak. Nitko nije kriv što je rođen sa manjim brojem vijuga. Netko tko ima puno vijuga nije ništa napravio da bi to dobio, samo se tako rodio i tada je mogao samo normalno čitati neko gradivo i ulazilo mu je u mozak, a netko tko nema velik broj vijuga mora puno više ponavljati i mučiti se jer mu prirodno ne ulazi dobro u mozak. Ja sam puno radila na inteligenciji: čitala sam, nekad ispunjavala križaljke, probala razne metode učenja; ali opet nije ništa bolje. To što sam ja radila zapravo može samo povećati koncentraciju (SPOSOBNOST USREDOTOČENJA na tekst, a NE BOLJEG PAMĆENJA), a nikako inteligenciju jer je ona urođena. To je kao da se netko želi puno sunčati da bi bio crne kože, ali na kraju od previše sunčanja bi izgorio, a ne pocrnio. Ne želim nikoga uvrijediti, ali ovo je realna činjenica. Svi koji su imali dobre ocjene su manje učili od mene i znam da se nikada ne bi trudili kao ja da su bili u istoj situaciji, a da ja dobro pamtim kao oni sigurno bi puno više toga postigla ako bi uz to još prebrojila svoj veliki trud. Evo meni je jedna učiteljica rekla što bih ja sve u životu postigla da dobro pamtim kao što volim učiti. Stvarno oprosti ako sam te krivo shvatila. Dio toga dugujem tome što su me svi uvijek osuđivali pa se moram opravdati pred ljudima da me ne bi napadali.
Još jednom, ispričavam se ako sam nekoga od vas krivo razumjela.

[sirius]

Nemam problem da osoba ispod prosjecnih intelektualnih sposobnosti ide na fakultet. Isto tako nemam problem s tim da osoba ispodprosjecnih sposobnosti uz dodatne poteskoce ide na fakultet.
Ono sto mislim jesta da nije realno da osoba ispodprosjecnih sposobnosti uz poteskoce misli da u nasem suludom skolskom sustavu moze biti profesor u skoli i kvalitetno pokrivati sva podrucja koja zahtjeva to zanimanje.
To mi je u razini ohrabrivanja mog djeteta sa teskim oblikom disleksije da jednog dana moze biti profesorica hrvatskog jezika.
Jasno, tebe ne poznajem i moguce da je netko fulao u procjenama tvojih sposobnosti.

[PITANJE123]

Ej, odgovorit ću ti jedan dio u privatno.
Pa ako ne bi bila sposobna onda bi ionako dobila otkaz, tako da nemaš brige sa time da bi netko nesposoban radio u školi i kvalitetno pokrivao sva područja koje zahtijeva to zanimanje.

"To mi je u razini ohrabrivanja mog djeteta sa teskim oblikom disleksije da jednog dana moze biti profesorica hrvatskog jezika." - Mene zapravo nitko ne ohrabruje nego od rođenja maltretira da moram imati visoko zanimanje, ali nije da ja zbog toga želim studirati. Ionako cijeli svoj život moram raditi iznad svojih sposobnosti/zdravlja. Želim studirati najviše jer smatram da bi to bila sposobna obavljati i jer sam profesor željela biti još od djetinjstva. Slažem se da se nesmije hrabriti/maltretirati nekoga da bude nešto to ne može jer mu se to može samo obiti u glavu i nanijeti mu štete (uglavnom), ali ja sam od rođenja u takvoj okolini da se meni moji problemi/poteškoće ne priznaju, tj. totalno se zanemaruju i moram raditi sve što god drugi požele jer inače nije dobro i trpim svašta ako to ne napravim. Nema svatko razumne roditelje i okolinu.

[PITANJE123]

Ej pokušala sam ti posalti privatnu poruku, ali piše da imaš prevelik broj poruka i da moraš neke obrisati. Da li bi mogla, molim te, barem neke obrisati da ti ja mogu poslati svoju poruku. Hvala!

[pulinka]

Ej, bok!

Pokušat ću ti odgovoriti.
Sada kada sebe zapitam neka od ovih pitanja uglavnom si dajem pozitivne odgovore. Naravno da ne bi svaku situaciju mogla savršeno razriješiti, ali nitko nije savršen. Smatram da bi većina učitelja/profesora na ova tvoja pitanja odgovorila negativno. I profesori koji su na principu "daću jedinicu/poslaću stručnoj službi" tek najbolje prođu za sebe, ali naravno loše za to dijete. Takvi profesori su uglavnom strogi i imaju veliki autoritet.
Doslovno u svakoj struci da zagrebeš pod površinu bi vidjela da imaš 90% ljudi koji bi ispali nekompetentni.
Učenika bih sigurno znala dobro ocijeniti, i zapamtila bih ocjenu i zašto sam isto upisala. Da, mogla bih predavati i pisati po ploči bez projektora.

Trebalo bi da se zapitaš o svim tim pitanjima, ne samo o nekim... sva su važna.

Ako bi mogla predavati sabrano, i setiti se gde si stala uz milion prekidanja i dekoncentrisanja, i ispisati sve što treba gde treba, i sve to uz razumevanje i gradiva koje predaješ i gradiva koje ispituješ, a pri tome se još snašla u socijalnim veštinama i komunikaciji, onda, kao što sam već rekla, ti sigurno nemaš ispodprosečnu inteligenciju , bar ne iz oblasti koje ti za tvoju profesiju trebaju. Možda ti je motorička inteligencija ispod proseka, ali ne i ostale. Naravno ako si poštena prema sebi.
Jasno je da su mnogi ljudi nekompetentni za svoj posao, ali to nije nešto dobro i pozitivno, što treba da prihvatamo kao normalu.

Ja ću biti iskrena i reći da ne bi svom detetu poželela nastavnika koji svoj posao može da radi samo ako spava 3 sata dnevno, a ostalo vreme ponavlja gradivo. Prvo jer mislim da osoba koja konstantno spava 3 sata na dan, ne može biti normalnog psihičkog stanja a ni fizičkog zdravlja, i mislim da dugoročno takav nastavnik mora postati iscrpljena, frustrirana i umorna osoba.
Ono, svako bi bio dispraksičan i slabog pamćenja da godinama tako živi. Drugo, mislim da nije dobro zasnovati profesiju na nečemu što je konstantno iznad sopstvenih mogućnosti/zdravlja, kako ti kažeš. Jer sa godinama ne postajemo mlađi, nego stariji, i iako se gomila iskustvo, gomila se i umor. A ako godinama svu svoju energiju i vreme ulažeš samo u posao, bez vremena i energije za privatan život, bojim se da će posle određenog broja godina umor postati nesavladiv.
Ali s obzirom da si ti meni potpuno neverovatna kombinacija osobina, kao što sam već rekla, nije zaista ni važno. Želim i tebi i budućim učenicima puno sreće.

[pulinka]

Ovo je totalno krivo shvaćeno. Ja nemam nikakvu vezu, ni išta slično. Sestra mi studira za profesoricu. Ona također ima isto stanje i iste probleme kao i ja.

Da, žao mi je, pogrešno sam razumela konstrukciju "faks za profesora" u tom kontekstu. Izvinjavam se, sad mi je jasno na šta si mislila. Ali sirius je u pravu, studirati za nastavnika i raditi posao nastavnika su dve jako različite stvari.

[PITANJE123]

Trebalo bi da se zapitaš o svim tim pitanjima, ne samo o nekim... sva su važna.

Ako bi mogla predavati sabrano, i setiti se gde si stala uz milion prekidanja i dekoncentrisanja, i ispisati sve što treba gde treba, i sve to uz razumevanje i gradiva koje predaješ i gradiva koje ispituješ, a pri tome se još snašla u socijalnim veštinama i komunikaciji, onda, kao što sam već rekla, ti sigurno nemaš ispodprosečnu inteligenciju , bar ne iz oblasti koje ti za tvoju profesiju trebaju. Možda ti je motorička inteligencija ispod proseka, ali ne i ostale. Naravno ako si poštena prema sebi.
Jasno je da su mnogi ljudi nekompetentni za svoj posao, ali to nije nešto dobro i pozitivno, što treba da prihvatamo kao normalu.

Ja ću biti iskrena i reći da ne bi svom detetu poželela nastavnika koji svoj posao može da radi samo ako spava 3 sata dnevno, a ostalo vreme ponavlja gradivo. Prvo jer mislim da osoba koja konstantno spava 3 sata na dan, ne može biti normalnog psihičkog stanja a ni fizičkog zdravlja, i mislim da dugoročno takav nastavnik mora postati iscrpljena, frustrirana i umorna osoba.
Ono, svako bi bio dispraksičan i slabog pamćenja da godinama tako živi. Drugo, mislim da nije dobro zasnovati profesiju na nečemu što je konstantno iznad sopstvenih mogućnosti/zdravlja, kako ti kažeš. Jer sa godinama ne postajemo mlađi, nego stariji, i iako se gomila iskustvo, gomila se i umor. A ako godinama svu svoju energiju i vreme ulažeš samo u posao, bez vremena i energije za privatan život, bojim se da će posle određenog broja godina umor postati nesavladiv.
Ali s obzirom da si ti meni potpuno neverovatna kombinacija osobina, kao što sam već rekla, nije zaista ni važno. Želim i tebi i budućim učenicima puno sreće.

Da mogla bih obavljati sve uz tisuću dekncentriranja i svega ostalog. Ne, ja sigurno imam ispodprosječnu inteligenciju (to je i psihološki utvrđeno), ali radi se o tome da se ja užasno puno trudim pa na kraju uspijem barem nešto. Osim motoričke inteligencije ispod prosjeka zaista imam i ovu logičku koja je potrebna za obrazovanje. Ja jako teško pamtim i već sam puno puta opisala kako sam morala puno učiti.
Da, znam da drugi roditelji ne bi to poželjeli svojem djetetu da se tako puno muči samo da ostvari nešto što oni požele samo da bi oni sami sebe mogli hvaliti djetetovim uspjesima (ali i ja želim neke od tih stvari, a i tako sam odgojena). Znam da nije dobro zasnovati svoju profesiju na nečemu što je iznad tvojih sposobnosti, ali ja nemam drugog izbora i to mi je jedina nada za bolju budućnost. Ionako cijeli život radim iznad sposobnosti pa mi je to normalno. Sestri se i zaista zato pokvarilo zdravlje, ali kao što sam već rekla nemamo drugog izbora.
To što ti imam nevjerojatnu kombinaciju osobina je zato što sam u svemu jako uporna pa nadvladam te neke poteškoće barem prividno.
Hvala ti!

[PITANJE123]

Da, žao mi je, pogrešno sam razumela konstrukciju "faks za profesora" u tom kontekstu. Izvinjavam se, sad mi je jasno na šta si mislila. Ali sirius je u pravu, studirati za nastavnika i raditi posao nastavnika su dve jako različite stvari.

Sve je u redu.

[sirius]

Oslobodila sam mjesto za prvatne poruke.

Ne znam sto bih ti rekla. Nadam se da ces naci svoje mjesto pod suncem
da ces prepoznati svoje sposobnosti i vrijednost bez tudih ocekivanja i teorija da je visoko obrazovanje jedini pokazatelj uspjeha u zivotu.

[PITANJE123]

Hvala ti što si oslobodila mjesto.
I ja se nadam.
Znam da to nije jedini pokazatelj uspjeha u životu, ali ja sam jednostavno odrasla u takvoj obitelji. Roditelji bi ružno govorili o meni da nisam visoko obrazovana. Ionako to majka cijeli naš život radi. To bi mi i okolina zamjerila kad oni govore svima protiv nas razne laži. Ja sam uvijek govorila da nije važno kakva su djeca nego kakvi su roditelji. Nekom roditelju je i malo dovoljno, a nekome je i ekstremno ništa. Svi uvijek vjeruju roditeljima, a ne djeci. Evo moja majka je uvijek izmišljala da smo lijene i da ništa ne učimo. Majke je čak izmišljala da nas ona uči(pa su nas svi osuđivali) da bi joj se svi divili. I jednom mi je rekla da to radi da bi svi vidjeli da je ona bolja nego oni. Ali dobro ne bih sada o tome. Ne želim da ovaj razgovor ode u krivom smjeru jer je ovo ipak forum o dispraksiji.
Moram završiti faks i zato što je to jedini način da se zaposlim.

[PITANJE123]

Ovo što ću sada napisati najviše želim reći Somebody.
Pročitala sam da je jedna doktorica Amanda Kirby osmislila jednostavan test za dokazivanje dispraksije. Ona je osmislila metodu bacanja loptica u koš. U koš se mora baciti određeni broj loptica na određenu daljinu koša. Ako određeni broj loptica promašiš to je sigurni pokazatelj dispraksije.
Ja znam da bih ja sve ili većinu promašila.
Somebody, što misliš kakva bi bila ti u tome?
I molim te da mi odgovoriš na pitanje gore postavljeno iznad svih mojih dopisivanja sa pulinkom i siriusom.

[Argente]

Jao pulinka, pa ove kriterije koje si navela nije ispunjavalo ni 10% profesora koji su meni predavali, a ne vjerujem da se situacija stubokom promijenila u zadnjih 20 godina (bar temeljeno na dosadašnjem iskustvu školovanja mog sina).
Pa neka cure završe jedino što ih zanima i što vjeruju da su u stanju raditi, ako ne bude išlo ima posla za profe i bez predavanja djeci (osim ako si nastavnik)...ja znam praktički jednak broj profesora koji rade izvan sustava nastave.

[PITANJE123]

Da, i ja mislim da to ispunjava mali broj sturčnjaka za obrazovanje.
Mene zanima svašta, ali svjesna sam da 99% toga što me zanima ne bih mogla raditi zbog gore navedenih poteškoća. A profesor je jedino zanimanje koje udovoljava oba kriterija (da me nešto zanima + da sam za to i stvarno sposobna).

[pulinka]

Jao pulinka, pa ove kriterije koje si navela nije ispunjavalo ni 10% profesora koji su meni predavali, a ne vjerujem da se situacija stubokom promijenila u zadnjih 20 godina (bar temeljeno na dosadašnjem iskustvu školovanja mog sina).
Pa neka cure završe jedino što ih zanima i što vjeruju da su u stanju raditi, ako ne bude išlo ima posla za profe i bez predavanja djeci (osim ako si nastavnik)...ja znam praktički jednak broj profesora koji rade izvan sustava nastave.

Ama, slažem se, nego mi se učinilo fer spomenuti šta sve obuhvata posao nastavnika... Ili bi bar trebalo da obuhvata.
Meni samo ne zvuči zdravo provesti još 4-5 godina učeći 10 sati na dan i spavajući po 3 sata noću, a već se tako provelo prethodnih preko 4-5 godina. Zvuči kao jako visoka cena za kasnije. Ali dobro, možda se kasnije isplati...

[sirius]

Pa da , fakultet je sredstvo za postizanje cilja ( neka zanimanja ne idu bez njega).
Nije fakultet sam sebi svrha.

[Peterlin]

Ama, slažem se, nego mi se učinilo fer spomenuti šta sve obuhvata posao nastavnika... Ili bi bar trebalo da obuhvata.
Meni samo ne zvuči zdravo provesti još 4-5 godina učeći 10 sati na dan i spavajući po 3 sata noću, a već se tako provelo prethodnih preko 4-5 godina. Zvuči kao jako visoka cena za kasnije. Ali dobro, možda se kasnije isplati...

X

Što se tiče odabira posla, da imam takvu dijagnozu, radije bih odabrala studij psihologije, socijalnog rada ili pedagogije. Rad u stručnoj službi škole nekako mi se čini primjerenijim od dnevnog profesorskog rada.
Osim toga, osoba s dispraksijom svakako će imati empatije i razumijevanja za djecu sa sličnim problemima.

Eto, to ja mislim.

[PITANJE123]

Pa da , fakultet je sredstvo za postizanje cilja ( neka zanimanja ne idu bez njega).
Nije fakultet sam sebi svrha.

Apsolutno točno. I ja želim na faks zato jer me zanima taj predmet koji želim studirati, a i samo zanimanje profesora mi je privlačno. Glupo je željeti završiti faks samo da imaš papir.

[PITANJE123]

X

Što se tiče odabira posla, da imam takvu dijagnozu, radije bih odabrala studij psihologije, socijalnog rada ili pedagogije. Rad u stručnoj službi škole nekako mi se čini primjerenijim od dnevnog profesorskog rada.
Osim toga, osoba s dispraksijom svakako će imati empatije i razumijevanja za djecu sa sličnim problemima.

Eto, to ja mislim.

I ja sam mislila da studiram psihologiju uz onaj jedan drugi predmet koji ja želim. Mislim da socijalni radnik ne bih mogla biti jer on mora brzo promisliti što će učiniti i biti sposoban brzo djelovati u nekoj ozbiljnoj situaciji gdje se odlučuje o dobrobiti neke osobe (npr. napušteno dijete,…) A i socijalni radnik mora imati vozačku dozvolu i putuje do kuće u kojoj mora pogledati situaciju. Znam da bi meni i posao profesora bio izazov u mnogočemu, ali puno manji nego u ostalim zanimanjima. Evo sigurno bih teže pronalazila neku učionu i teže se snalazila u nekoj papirologiji koja ne bi bila vezana uz sam rad profesora nego nešto sa strane (npr. nešto po nalogu ravnatelja, neki drugi poslovi koji nisu vezani uz samo predavanje/ocjenjivanje/testove). Znam da bih se sigurno nakon nekog vremena obučila do koje učione moram doći, ali krenula bih i malo prije iz zbornice da mogu naći tu učionu. Ionako svi profesori kasne na sat barem 10 minuta, a ja bih krenula prije. Inače bi se u svakom poslu teško snalazila u papirologiji ili nečemu gdje treba nešto zaključiti, ali sam posao profesora bih sigurno dobro obavljala i mogla bih predavati bez prezentacije. Znam da vam je to sve čudno ali ja najbolje poznajem sebe i znam se procijeniti. Ja točno znam kakve bih poteškoće imala u bilo kojem zanimanju da mi ga vi sada predložite/nabrojite. Uglavnom se adi o tome da bih na nekom zadatku u bilo kojem zanimanju zabloklirala jer ne bih mogla puno toga odjednom shvatiti što treba. Evo baš sam i na jednom medicinskom članku pročitala da osoba sa dispraksijom kad 2 hemisfere mozga ne rade harmonično ne može obavljati čak niti 2 jednostavne radnje zajedno jer se takva osoba mora duboko usredotočiti samo na jednu jedinu radnju i tu jedva može napraviti. I ja čitam britanske forume i mnogi pišu da im se događaju točno takve stvari sa poslom kao meni.

Mislim da zanimanja koja nisu definitivno za dispraksičara su: policajac, pilot, vojnik. Pilot mora imati dobru vizualno – motoričku percepciju, a ona je kod dispraksije poremećena. Mora imati dobro snalaženje u prostoru. Također je isto sa vojnikom i policajcom. Posao vojnika je težak psihofizički posao. Vojnik mora donositi brze odluke i znati se snalaziti po terenu. Mora biti i fizički jak/spretan/fleksibilan/brz. Mora znati i borbene vještine koje osoba sa dispraksijom nikad ne bi mogla savladati. Evo ja na tjelesnom nisam mogla savladati borbene vještine. Ionako i kod zdravih ljudi teško pronalaziš da je netko vojnik. Za biti vojnik je stvarno potreban poseban sklop sposobnosti, naravno urođenih. A i potrebne su određene karakterne osobine. Na primjer smirenost u po život opasnoj situaciji, spremnost da se u nekog puca. A to zadnje dvoje nije spremno 90% ljudi.

[Jedan-tri]

Ja mislim da bi trebala ponoviti testiranje. S obziorm na način koji pišeš i izražavaš se, teško mi je povjerovati da si ispodprosječno inteligentna. To bi izgledalo sasvim drugačije.

[PITANJE123]

Ja mislim da bi trebala ponoviti testiranje. S obziorm na način koji pišeš i izražavaš se, teško mi je povjerovati da si ispodprosječno inteligentna. To bi izgledalo sasvim drugačije.

Bok!
Znam da je to sve čudno, ali stvarno je tako. To to se dobro izražavam je zato što sam uvijek puno čitala/informirala se/zanimaju me razne stvari. To je posljedica dugotrajnog rada na sebi. Uvijek sam svoje vrijeme uložila za neku novu informaciju. Dajem i takve odgovore jer sama sebe godinama pratim i razmišljam o svojim poteškoćama pa dolazim do raznih točnih zaključaka. Oduvijek sam mislila (zbog određenih razloga) da sam ispodprosječno inteligentna, a i to je potvrđeno testiranjem. Pa meni je i psihologica rekla da ja imam veliko iznadprosječno znanje, ali da po testovima sposobnosti za pamćenje ostvarujem granične rezultate, tj. prirodno nisam intelektualno nadarena, ali sam jako informirana. Pa evo dok su se druga djeca igrala/izlazila/šetala ja sam stalno bila u kući i čitala razne stvari vezane uz znanost, obrazovanje, svijet. To sam radila cijeli život od jutra do mraka pa je i logično da sam nešto stekla od tog znanja.

[Jedan-tri]

Granični rezultati nisu ispodprosječna inteligencija, možda niži prosjek. Psihologinja je to vjerojatno istakla zbog nesklada s razinom informiranosti. Također savjetujem da ipak potražiš drugo mišljenje, ukoliko imaš mogućnosti i privatnu cjelokupnu obradu.

[PITANJE123]

Granični rezultati nisu ispodprosječna inteligencija, možda niži prosjek. Psihologinja je to vjerojatno istakla zbog nesklada s razinom informiranosti. Također savjetujem da ipak potražiš drugo mišljenje, ukoliko imaš mogućnosti i privatnu cjelokupnu obradu.

U nalazu mi je baš napisala "ispodprosječna inteligencija". A ovo granična ti znači kao granica između mentalne retardacije i normalne inteligencije. To ti je IQ od 80 od 90 ili čak manje. Evo meni je i uvijek IQ test na internetu pokazivao tako nešto, a i sada kod psihologa. Sada sam pogledala na internet i granična stvarno to označava.

[PITANJE123]

To je i bila privatna cjelokupna obrada. I već sam bila kod jednih drugih stručnjaka (isto standardni proces u utvrđivanju dispraksije) i oni su isto rekli da vide poteškoće sa pamćenjem i još nešto.

[Somebody]

Da li možeš brzo razrešiti situaciju gde dvojica četrnaestogodišnjaka hoće da sede na istoj stolici i krenu da se tuku?
Da li možeš brzo odgovoriti detetu koje ti opsuje majku na času?
Da li ćeš savladati dete koje tresne udžbenik i kaže "ja neću da otvorim knjigu?"
Da li ćeš brzo ućutkati decu koja dobacuju siromašnoj drugarici da joj je telefon najgori?
Da li ćeš rešiti brzo tužakanje osmaka da drug/arica iz razreda smrdi i zato ne sede pored nje?
Da li ćeš umeti da postaviš na svoje mesto srednjoškolca koji ti kaže da si glupača? Ili te oponaša iza leđa? Ili te gađa gumicom?

Ako je tvoj odgovor NE, ili "daću jedinicu/poslaću stručnoj službi"- razmisli o izboru zanimanja još jednom.
Odnosi se na vas obe koje se školujete za nastavnice.

Da li brzo uspostavljate prijateljstva? Da li ste komunikativne? Da li imate problem da drugima kažete šta vas muči? Da li imate problem sa kontrolom osećanja, prvenstveno negativnih- besa i tuge? Da li dobro podnosite tuđe osnovane i neosnovane kritike, naročito kritike kolega i šefova? Da li vas to pogađa toliko da ne možete da funkcionišete na duže vreme? Da li ćete podneti ismevanje učenika zbog svoje svakodnevne dispraksije a da se to ne odrazi na vašu anksioznost, raspoloženje i mišljenje o sebi? Da li se blokirate u svim ovim negativnim situacijama koje opisujem?

I na kraju: da li ćete uspeti da napišete lekciju na tabli bez prezentacije i projektora, ako sporo pišete i loše se snalazite u prostoru? Hoćete li zapamtiti ocenu koju dajete učenku i na osnovu čega je dajete ako vam je loša kratkotrajna memorija?
Na osnovu čega ćete ocenjivati učenike?
Količine informacija koje istrese po minuti ili vaše procene njegovog razumevanja povezanosti materije i opšteg utiska o tome vlada li učenik materijom? Šta će biti važnije, doslovno ponavljanje zapamćenih rečenica ili kratko saopštavanje suštine?

Kako zamišljate komunikaciju sa roditeljima? Jeste li spremne da svoje ocene obrazložite roditeljima? Da odgovorite na kritike roditelja?
Da li ste spremne da vodite razred? Rešavate dečje porodične probleme, uključite centar za socijalni rad? Da li možete brzo da sanirate dečju povredu na času, padanje u nesvest, povraćanje, epileptični napad, napad panike itd.itd.?

Budite poštene prema sebi u odgovorima. I ovo je samo delić posla nastavnika.

Moram prvo odgovoriti na ovo pitanje. Pise Vam netko tko je studirao pet godina i studirao je ono sto voli i RAZUMIJE. Da, razumije. Ako imam dispraksiju, to ne znaci da ne mogu biti uspješna u nijednom polju.
Unaprijed se ispričavam sto Ce ton moga pisanja možda zvučati naoadajuće, ali imajte na umu da mi to nije namjera. Pisem tako jer ste Vi prvenstveno iznijeli negativne stvari i ono u čemu se mi s poteskoćama možda i necemo snaći. A sada ću Vam napisati stvari zbog kojih mislim da bih bila dobar profesor.
1. Volim predmet koji ću možda predavati.
2. Razumijem predmet koji ću možda predavati, istinski, moje se učenje nikada nije svodilo na puko memoriranje cinjenica.
3. U svaku sam svoju pripremu za nastavu i za svaki seminar uložila stopostotan trud. Za svaku školsku pripremu koju sam izradila imala sam na umu učenike, kao da vec predajem. Ništa nisam pisala samo da bih zadovoljila formu.
4. Kada nesto objašnjavamo, objašmhavam to postepeno, korak po korak, da sve bude jasno.
5. Volim ljude.
6. Empatična sam.
7. Elokventna sam, sto je bitno za predmet koji ću možda predavati.
8. Imam dobre predavačke ssposobnosti, znam zainteresirati ljude za ono sto pričam, sto su mi potvrdili i kolege i profesori.
9. Iako i sama imam poteškoća, radim kao asistentica studentici s invaliditetom, oko učenja i praćenju obveza na fakultetu. To radim vec šestu godinu uz svoje obveze na faksu, a i opcenito u životu.
10. Vjerovali ili ne, ja zaista, ali zaista RAZUMIJEM sto to znaci kada netko nesto ne moze, a to je, po meni, mozda i najbitnije u radu s djecom, posebno s djecom koja imaju neki oblik poteškoća. Mislim da mnogim nastavnicima upravo to nedostaje.
Da se odmah nadovežem na segment u vezi s ocjenjivanjem. Ocjenjivanje je proces. I da, zapamtila bih koji sam ocjenu dala učeniku, postoji dio u kojemu se to zapisuje, vode se bilješke. I da, imam lošu radnu memoriju koja je povezana s vizualnim percipiranjem i psihomotornm radnjama, ali s druge strane za neke stvari mi je memorija jako dobra, iznadprosječna, pamtim doslovno neke pojedinosti, a tu bih ubrojila o dio koji se odnosi na to koja ocjena ide kojem učeniku.
I da, konačna ocjena u većini slučajeva ne proizlazi iz trenutnoga znanja učenika. Svaki bi nastavnik trebao poznavati dublje svoje učenike, a to bi se svakako truditi i postići.
Pisem jako brzo, godine vježbe i slušanja predavanja na fakultetu koja traže vođenje bilježaka učinile su svoje. Pisem mozda i brže od ljudi koji nemaju dispraksiju. Jos uvijek mi je teže prepisivati s ploče, ali sam znatno bolja u tome negoli prije.
E sada moje mane kao nastavnika. Da, zbog lose fine motorike imam poprilično nezreo rukopis, čitljiv je, ali ispodprosječan, ako se to tako moze reci.
Moram priznati da se bojim toga kakvo Ce biti moje prvo radno iskustvo: kakvi Ce biti moji učenici, hoce li me slušati, hocu li moći uspostaviti disciplinu u razredu, ali opet, toga se boji većina početnika, ne samo mi s dispraksijom.
Bojim se toga sto sam nekada zaista preosjetljiva i toga sto stvari previse uzimam k srcu, ali mislim da sam i u tome uspjela napraviti pomak. Sada znam prihvatiti konstruktivnu kritiku, a pokušavam podići samopouzdanje i ne misliti lose o budućnosti, ide sporo, ali vjerujem da ću i to uspjeti postići.
Ponekad sam jednostavno uplašena i bojim se krenuti u nesto, bojim se da i novih situacija, previse se brinem, uzimam stvari k srcu, ponekad s anksiozna, ali necu odustati od sebe, nikada, razumijete? Bit Ce vjerojatno tesko, pogotovo u početku, ali odustati ne namjeravam, ni od sebe, a ni od toga da radim posao za koji se jos uvijek školujem, ma koliko ponekad bila nesigurna i bojala se nekih stvari.
Istina, to za sto se školujem nisam odabrala zbog rada u skoli, nego zbog samoga predmeta. Ali ako me put odvede u skolu, ne planiram odustati ni od sebe ni od svojih učenika.

Opet, ovo sto pisem mozda zvuci naoadajuće, ali niste se Vi, s dužnim poštovanjem školovali za to i uložili svoje vrijeme u to. Svjesna sam ja itekako stvari koje ste napisali, ali kako sam rekla, ne planiram odustati kad se pojavi prvi problem.
Jer, i mislim si, puno puta zaista, mnogo stvari koje ste naveli u svojemu postu ne rade nastavnici bez ijedne poteškoće. Razmislite malo i o tome. Sada niste li pristali na to da Vam podučavam dijete ne znam, ali ja Vam savjetujem da sagledate siru sliku. U redu, svjesna sam da ste to napisali zbog mana koje sam navela, ali opet...Razmislite

[Somebody]

Izgleda da nasa misljenja o idealnom profesoru , predavanju u struci bas i ne poklapaju.
Vjerojatno sto pisem iz cipela roditelja koji u idealnom slucaju ocekuje da profesor koji predaje djeci ima odredene kvalitete i sposobnosti za koje nisam sigurna da se mogu nadoknaditi/steci iskljucivo sa puno ucenja.

Mislite da postoji idealan profesor? Ja ga nisam jos susrela.

[sirius]

U nalazu mi je baš napisala "ispodprosječna inteligencija". A ovo granična ti znači kao granica između mentalne retardacije i normalne inteligencije. To ti je IQ od 80 od 90 ili čak manje. Evo meni je i uvijek IQ test na internetu pokazivao tako nešto, a i sada kod psihologa. Sada sam pogledala na internet i granična stvarno to označava.

Napisala je - iznad ili ispod ?

[Somebody]

Nemam problem da osoba ispod prosjecnih intelektualnih sposobnosti ide na fakultet. Isto tako nemam problem s tim da osoba ispodprosjecnih sposobnosti uz dodatne poteskoce ide na fakultet.
Ono sto mislim jesta da nije realno da osoba ispodprosjecnih sposobnosti uz poteskoce misli da u nasem suludom skolskom sustavu moze biti profesor u skoli i kvalitetno pokrivati sva podrucja koja zahtjeva to zanimanje.
To mi je u razini ohrabrivanja mog djeteta sa teskim oblikom disleksije da jednog dana moze biti profesorica hrvatskog jezika.
Jasno, tebe ne poznajem i moguce da je netko fulao u procjenama tvojih sposobnosti.

Poznajem osobu koja je uz disleksiju sveučilišni profesor kroatistike. Dakle, moze se. Ta je osoba predavala meni i izvrstan je predavač.
Ne poznajem Vaše dijete, možda stvarno ne bi moglo studirati hrvatski jezik, ali nemojte ga ni sputavati u budućnosti. Ne kažem da to radite, ali teoretski Vaše dijete može jednoga dana završiti studij hrvatskoga jezika bez obzira na disleksiju. Bilo bi mu tesko i bilo bi mu možda potrebno vise vremena za učenje, daleko vise, ali nije nemoguće. To govorim iz iskustva.

[Somebody]

Konobarice i frizerke nikako ne bih zbog lose fine motorike. Prodavačice se nadam da bih. I radim sezonski posao iz sličnog područja.
To da imam dispraksiju poznato je jos iz mog djetinjstva, samo su liječnici uvijek razgovarali s mojim mamom, a meni su ti svi razgovori ostali sačuvani kao u magli. Ipak sam bila dijete. I iskreno tada nisam bila ni svjesna svojih poteškoća koliko sam sada.
Kao dijete, u ranoj sam školskoj i predškolskoj dobi posjećivala logopeda i psihologa upravo zbog toga sto sam prijevremeno rođena. Rezultat dispraksije je i to sto sam kao dijete prohodala znatno kasnije od prosjeka, a mislim da nisam ni puzala. Dakle, u djetinjstvu sam, ajmo reći, bila pod nadzorom zbog prijevremena rođenja. Samo se ne sjećam da je to itko nazvao dispraksijom.
Sto se tice onoga testa o bacanju loptica koje spominjes, mislim da bih ja cak i mogla nesto pogoditi, ali ipak mislim da to nije pouzdan pokazatelj dispraksije. Uvijek sam imala problema s motorikom, sto s grubom sto s finom. Ravnoteža mi je kao djetetu bila nula bodova, pa bih cesto padala i ozljeđivala se.
Nego, jesi li ikada razmišljala o tome da ne mozes obavljati jednostavne poslove, odnosno da se zblokiras upravo zbog anksioznosti, odnosno zbog toga jer si napeta i ne mozes se opustiti?

[PITANJE123]

Poznajem osobu koja je uz disleksiju sveučilišni profesor kroatistike. Dakle, moze se. Ta je osoba predavala meni i izvrstan je predavač.
Ne poznajem Vaše dijete, možda stvarno ne bi moglo studirati hrvatski jezik, ali nemojte ga ni sputavati u budućnosti. Ne kažem da to radite, ali teoretski Vaše dijete može jednoga dana završiti studij hrvatskoga jezika bez obzira na disleksiju. Bilo bi mu tesko i bilo bi mu možda potrebno vise vremena za učenje, daleko vise, ali nije nemoguće. To govorim iz iskustva.

Da, ali ta osoba sigurno ima iznadprosječnu inteligenciju. Ja sam pročitala da ako neka osoba ima iznandprosječnu inteligenciju uz neku poteškoću/poremećaj u učenju da postiže bolje rezultate nego neka osoba za ispodprosječnom inteligencijom bez poteškoća/poremećaja.

[PITANJE123]

Konobarice i frizerke nikako ne bih zbog lose fine motorike. Prodavačice se nadam da bih. I radim sezonski posao iz sličnog područja.
To da imam dispraksiju poznato je jos iz mog djetinjstva, samo su liječnici uvijek razgovarali s mojim mamom, a meni su ti svi razgovori ostali sačuvani kao u magli. Ipak sam bila dijete. I iskreno tada nisam bila ni svjesna svojih poteškoća koliko sam sada.
Kao dijete, u ranoj sam školskoj i predškolskoj dobi posjećivala logopeda i psihologa upravo zbog toga sto sam prijevremeno rođena. Rezultat dispraksije je i to sto sam kao dijete prohodala znatno kasnije od prosjeka, a mislim da nisam ni puzala. Dakle, u djetinjstvu sam, ajmo reći, bila pod nadzorom zbog prijevremena rođenja. Samo se ne sjećam da je to itko nazvao dispraksijom.
Sto se tice onoga testa o bacanju loptica koje spominjes, mislim da bih ja cak i mogla nesto pogoditi, ali ipak mislim da to nije pouzdan pokazatelj dispraksije. Uvijek sam imala problema s motorikom, sto s grubom sto s finom. Ravnoteža mi je kao djetetu bila nula bodova, pa bih cesto padala i ozljeđivala se.
Nego, jesi li ikada razmišljala o tome da ne mozes obavljati jednostavne poslove, odnosno da se zblokiras upravo zbog anksioznosti, odnosno zbog toga jer si napeta i ne mozes se opustiti?

Aha. Ja mislim da je taj test sa lopticama izvrstan prokazatelj dispraksije jer sam pročitala da dispraksičar ne može naciljati i uloviti/baciti loptu.
Da često sam i anksiozna zbog tih problema, ali sigurno nije zbog toga da ne mogu. Anksioznost je u mom slučaju posljedica, a ne uzrok.

[PITANJE123]

Napisala je - iznad ili ispod ?

ISPODprosječna inteligencija, a znam da mi je tako i rekla dok sam bila pred njom i dok smo zajedno razgovarale.