Prije svega, hvala na podršci iz prethodnoga posta. Iako te ne poznajem niti ti poznaješ mene, puno mi to znaci.
A sto se tice posla u školstvu, upravo to. Ako bas dođe do toga da vidim da me taj posao emocionalno ubija, nadam se da će se vec ukazati neka druga prilika za rad unutar područja koje studiram. Iskreno se tome nadam. Ne namjeravam niti zelim ugroziti ni sebe ni djecu, ali isto tako, kao sto sam vec navela, ne zelim ni živjeti život u kojemu bježim od toga da sebi dam šansu. Bit Ce mozda tesko, ali da mislim da imam neke kvalitete dobroga nastavnika, mislim.
Hvala jos jednom na podršci.