logoped koji radi sa djetetm sa posebnim potrebama trebao bi se prilagoditi djetetu i biti u stanju privuci paznju na sebe
sebastian je propricao uz logopedicu
u prvoj fazi, kad uopcenije bio zainteresiran za ljude ona ga je (isto i fizioterpeutica) stavljala u lezaljku
http://ymlp.com/zvd53t ili
http://www.kinderfysiotherapiezeewolde.nl/foto-s/ koju bi nekad stavila na samo jednu kuku tako da je sebastian sjedio unutra stisnut kao u vreci i ljuljala ga i pjevala, pricala i dirala ga kao da ga zeza samo iz vana. poslje je polako poceo pruzati ruku ili nogu van te lezaljke
u sljedecoj je fazi pocela slagati zivotinje i nek farmu i kroz njih su pricali (ona je prvo pricala i svoj i njegov dio dijaloga)
trampolin, puhanje balona, pijenje na slamcicu, plastelin... proslo je dosta vremna dok on nije dosao do faze da na kratko sjednu skupa (ne nuzno za stol) i recimo procitaju knjigicu
za stol je sjeo tek u fazi kad su poceli vjezbati prepricavanje sto mu se dogodilo ili da izmisli neku pricicu
dijete sa slusalicama koje monotono sjedi sa stolom i ponavlja za logopedicom je medoda od prije pola stoljeca (dobar dio djece uopce ne podnosi slusalice)