Stranica 2 od 3 PrviPrvi 123 PosljednjePosljednje
Pokazuje rezultate 51 do 100 od 102

Tema: Kako mama može hendlat svoje blizance sama

  1. #51

    Datum pristupanja
    Feb 2010
    Lokacija
    Istra
    Postovi
    3,791

    Početno

    Ma nema ni teoretske šanse da ih pustim čeprkat po čistom rublju ili suđu. Em što sam jedva našla vremena da sve to posložim u perilicu (pa rublje još i u sušilicu) i što imam max 10 min da sve povadim, posložim i potrpam u ormar - još da se kockam da mi dragocijeno čisto rublje završi na podu (pa nakon toga natrag u perilicu) - no way. Malo jesam autodestruktivna, ali baš toliko nisam
    Max zajedničkog obavljanja poslova je kad su oni u spavaćoj, pa ja pobacam čisto rublje na krevet i slažem ga, dok se oni zabavljaju s košarom za rublje. To traje cca 5 min - pa moram brzo slagat odjeću da ne bi njihov fokus skrenuo s košare na hrpicu posloženog rublja - koja bi uskoro bila razbacana svugdje.
    Kod nas je takva situacija da se odvajaju dok rade štetu, znaju oni da ne mogu imati fokus na dvije strane, pa se strateški odvoje - jednog gledam, a drugi radi nepodopštine

    Kakvi su vaši twinsi po pitanju karaktera?
    Moji su totalno drugačiji - jedan je totalno milo dijete, mazan i emotivan, plašljiv i sramežljiv; ali izuzetno motorički spretan, okretan i brz. Jede samo na žlicu, miksanu ili gnječenu hranu. Ništa kruto ne jede, nit gricka. On je velika beba.
    Drugi je mali hahar, vrišti i cikće, izbori se za svaku svoju željicu, ne plaši se i ne srami se, malo je bucmastiji pa je i tromiji. Izninmo je inteligentan i zna puno više "fora" nego braco (recimo ku-ku-tre, plješće rukama, znakuje šakom kao "daj mi", umeće predmete u rupice s oblikom) i jede sam bez problema.
    Nije mi jasno kako su toooliko drugačiji. Da li je to i kod vas slučaj?

  2. #52
    migulica avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2007
    Lokacija
    Stenjevec
    Postovi
    1,130

    Početno

    Sumsko uskoro ce u niskom startu cekati ves i sudje... Kad skuze da je to ne-ne....
    Ja sam im dala da slazu kad jos nisu mogli samostalno hodati...
    Zato danas ves ne sljive pol posto...
    Moji su cura i decko i u potpunosti su razliciti....

  3. #53

    Datum pristupanja
    Feb 2007
    Postovi
    5,207

    Početno

    i moji nebo i zemlja

    jedan lud ko šiba, nema di ga nema oduvijek, zvrk, glavni, hahar, ispao vragu iz torbe - kako god hoćete

    drugi mazica, grlio bi se stalno, ljubio, sramežljiviji...otkad smo u vrtiću ipak je i on shvatio da mora bit malo " žešći " inače mu se ne piše dobro, pa se malo silom prilika pohahario

  4. #54
    morskavila avatar
    Datum pristupanja
    Aug 2010
    Postovi
    162

    Početno

    I moje su cure totalna suprotnost. Različiti karakteri, sklonosti, interesi.
    To mi je super jer promatram jednu i oduševljava me kako ona doživljava svijet oko sebe,
    a onda gledam drugu kako to čini na sasvim svoj i drugačiji način.
    To mi je koma kad moram sama zabaviti i biti s njih dvije, jedna bi gledala psa,
    a druga se boji prići mu na tri metra, jedna bi se vozala u kolicima, druga bi đipala okolo
    jedna navečer umorna i spavala bi pa se ujutro budi ranije od seke,
    a druga voli navečer duže biti budna, a ujutro se izležavati.

    I fizički su skroz različite.

    Ali sve su to čari i izazovi roditeljstva koje smo tako dugo čekali
    Posljednje uređivanje od morskavila : 03.06.2013. at 23:18

  5. #55
    Makica avatar
    Datum pristupanja
    Mar 2011
    Lokacija
    slavonija
    Postovi
    280

    Početno

    da i moji su potpuno razliciti, lucija je starija 2 minute, a tako se i ponasa. malo je ozbiljnija ali i proracunatija, mada kada se zeza, nema kraja tome. puno vise prica od marka, njega odavno zove "ko", i cinka ga za sve, dodje do mene i objasnjava da joj je pricepio prstic ili izuo papucicu, zna reci dosta toga da je razumijem.
    marko je maza, bio je puno vise vezan za mene. on je onako, seljacki otvorena srca, ne znam kako da to drugacije kazem. navali na nju, zeli je maziti i ljubiti, a ona nije uvijek raspolozena za to. a on je stalno. posto je jaci od nje, obicno je zgnjeci i onda se posoraju i evo moje lucije dolazi do mene i melje "kooooooo, koooooooo,mama".
    kao da mi je ona psihicki zrelija beba, a on fizicki.

  6. #56
    legal alien avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2009
    Postovi
    816

    Početno

    super mi je zabavno citati vas. a s druge strane se zamislim hocu li ja to moci???

  7. #57
    migulica avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2007
    Lokacija
    Stenjevec
    Postovi
    1,130

    Početno

    Polako. Ne bjeze odmah svaki na svoju stranu....
    Prvo ces odraditi pocetna veselja (dojenje,nespavanje i ostalo).
    Do vremena kad krenu bjezati biti ces pravi profesionalac!
    Jeste li vi svoje simulrano nosili ksd su bili manji.
    Ja sam di nedavno ibavezno zajedno nosila. Po stepenicama narocito....
    I nogom otvarala vrata, glavom palila svjetlo.
    Kako ih same vadite iz auta. Meni je to uvijek frka...

  8. #58

    Datum pristupanja
    Feb 2010
    Lokacija
    Istra
    Postovi
    3,791

    Početno

    Često ih simultano nosim - MM i ja previše nosimo djecu za njihovu dob. A teški su kao olovo
    Kad se rasplaču istovremeno, kad tek dođem doma (da ne favoriziram nikoga), kad su ljubomorni...ima trenutaka kad ih moram oboje uzeti. Ponesem, pa sjednem, pa idemo dalje.
    U autu ih nikad ne vozim sama, jedan je meni u rukama, drugi MM-u. Sama ne mogu.

  9. #59
    rossa avatar
    Datum pristupanja
    Dec 2008
    Postovi
    3,231

    Početno

    Citiraj Sumskovoce prvotno napisa Vidi poruku
    Često ih simultano nosim - MM i ja previše nosimo djecu za njihovu dob. A teški su kao olovo
    Kad se rasplaču istovremeno, kad tek dođem doma (da ne favoriziram nikoga), kad su ljubomorni...ima trenutaka kad ih moram oboje uzeti. Ponesem, pa sjednem, pa idemo dalje.
    U autu ih nikad ne vozim sama, jedan je meni u rukama, drugi MM-u. Sama ne mogu.
    kako u autu u rukama, nesrićo?

  10. #60
    migulica avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2007
    Lokacija
    Stenjevec
    Postovi
    1,130

    Početno

    Nadam se da ih u sjedalicama vozis Sumsko!
    Najgore je ako sam sama u autu s njima i oni zaspu.
    Kojeg odnijeti na drugi kat, a koga ostaviti u autu????!!!!
    Nedavno su bilo tjedan dana nekih dogadjanja u obliznoj crkvi. Tjedan dana je nasa mala ulica bila okupirana. Ja sam sama dosla s kincima koji su zaspali.
    Em nije bilo mjesta za parkirati em sam bila na sto muka kako ih transportirati doma.
    V.je pogodniji da ga se odnese jer hoce nastaviti spavati u kreveticu. Ali M. Je ko zec, s jednim okom otvorenim spava.
    I tako razmisljam da nju ostavim u autu, ali motor mora raditi. (A STO AKO MI NETKO HAPI MOJU MALU DJEVOJCICU?)
    Uglavnom, dobro sam se preznojila od straha... I taman kad sam se odvazila i izasla iz auta naisao je susjed pa sam ga zamolila da pripazi na nju dok ne jurnem s njim gore....
    Takve situacije ne volim....smrznem se.

  11. #61

    Datum pristupanja
    Feb 2010
    Lokacija
    Istra
    Postovi
    3,791

    Početno

    Ajme, tek sad vidim kako sam se glupo izrazila.
    Na rukama su dok ih ne posjednemo u Tobice. Kako bi inače MM vozio i imao dijete u rukama

    Migulice - meni bi bilo baš kao što opisuješ - rikla bih od straha ostaviti jednog u autu dok nosim drugog u stan. Zato ne idem s njima sama s autom nigdje.
    A susjedi - oslobodi me bože da mi ih pričuvaju, samo bi ih nagnjavili diranjem i gugutanjem. Ima možda dvije susjede u koje bih se pouzdala.
    Da se pohvalim - moj dobrica je naučio pljeskati uz pjesmicu Taši taši, oboje daju 5, rade ciao ciao, znaju pokazati dijelove lica (oko, nos, usta) i jako sam ponosna na njih.
    Sad su prave male spužvice - sve upijaju i uče brzinom svjetlosti.

  12. #62
    rossa avatar
    Datum pristupanja
    Dec 2008
    Postovi
    3,231

    Početno

    ma ti si malo čudno opisala, ja krivo pročitala i eto kratkog spoja.
    bravo za spužvice

  13. #63
    ive avatar
    Datum pristupanja
    Dec 2005
    Lokacija
    Rijeka
    Postovi
    182

    Početno

    Pozdrav!
    Da se i ja pridružim mukama po tvinsima.
    I kod nas su sve prostorije pod ključem. Što je dobro radi njih, ali je mrak kad mi se pripiša,a treba mi sto godina da u mraku nađem ključ od kupaone.
    Moji su dosta slični. Jedan je ipak malo veći mangup. Ali drugi ga slijedi u stopu, tako da mi dođe svejedno tko kolo vodi, kad oboje na kraju plešu. Sad imaju dvije godine i neeeeeemogući su. U park ne bih ni mrtva pokušala sama s njima. U dućan još manje.
    I ja se sjećam kako mi je kćer pomagala sušiti robu, prazniti suđericu... Ovi uzmu štipaljku i šta naprave. Razvale ju. Toliko od njihove pomoći.
    Strašno mi teško pada to što sam s njima doma, a zapravo ne mogu nikamo s njima osim povremeno kod none.

  14. #64
    Makica avatar
    Datum pristupanja
    Mar 2011
    Lokacija
    slavonija
    Postovi
    280

    Početno

    joj, da, sumskice, super mi je kada pricaju, moja lucija je preslatka kada vikne "dooooova" kada joj pustim crtic dora istrazuje!!!
    tako mali slatki glasici!!!

  15. #65
    morskavila avatar
    Datum pristupanja
    Aug 2010
    Postovi
    162

    Početno

    Iskusne majke pomagajte. Moje duplice su prosle godinu dana i polako ali sigurno me izluduju sa uspavljivanjem, osobito navecer. Dok su bile manje zaspale bi same u kreveticu nakon sto popiju mlijeko. Kad su se pocele ustajati nekoliko puta bi ih vratila da legnu i na kraju bi zaspale. To je trajalo oko 15min. Sada smo dosli do toga da nece lezati u kreveticima vec placu ili se glupiraju. i tako ih onda nanasamo dok ne zaspu, a to zna biti i do pol a sata. Idu i kasnije spavati no ni to ne pomaze. Ako legnemo kraj njih onda one plaze po nama i tako opet na kraju sve zavrsi nosanjem.
    Kako vi uspavljujete svoje blizance?

  16. #66

    Datum pristupanja
    Feb 2010
    Lokacija
    Istra
    Postovi
    3,791

    Početno

    morskavilo - kod mene je bila drama za uspavljivanje. Sad je milina stanje.
    Uvijek ih uspavljujem jednog po jednog, jer zajedno rade show kakav opisuješ (smijulje se, pričaju beba jezik, gmižu van iz kreveta itd).
    I tako navečer, nakon kupanja i večere, uzmem Palčića u mračnu sobu (jedino svjetlo nam je LED display na klimi), legnem ga pored sebe na krevet, dam mu jednu dudu u usta i jednu u ruku (nek se nađe), ponekad popije malo vode, pa se komeša, smijulji se sebi u brk, malo priča i samo se odjednom umiri i skužim da je zaspao. U međuvremenu Dobrica i tata u dvenom čitaju slikovnicu ili se maze.
    Nakon što je Palčić zaspao, uzmem Dobricu u sobu, on je nemir nemirni, pa se opet grlimo na krevetu, mazimo, on priča i smijulji se (oba dečka se šašavo smijulje prije zaspivanja) i odjednom mir. Zaspe.
    Palčića ostavim na velikom krevetu, a Dobricu prebacim u njegov kindač. I spavaju po 10-11 sati u komadu. U to vrijeme ne samo da uspijem uredit kuhinju i potrpat veš u sušilicu, već se dobro naspavam.
    Jedino što je babyphone upaljen, pa reagiram na svako komešanje ili kmeketanje odmah, skačem kao jasterb - jer je velika šansa da jedan ode drugome u kindač pa se probude.

    Inače, naše ljetne avanture su sjajne. Svaki dan odemo na plažu, makar rijetko se kupamo, većinom šetamo ili se igramo u parku. Dječica se postala relativno poslušna, ne bježe od mene (i ako koji kidne, moja je kondicija već dosta dobra, pa uspijem dotrčati do bjegunca u rekordnom roku). Jedino me smeta što ližu igračke po parku, ospice dobijem od toga. Naravno da ne slušaju moju zabranu lickanja svega i svačega.
    Ima nade za moje hendlanje twinsa sama, skužila sam da je bitan trening i upornost - svakim danom je sve bolje.
    A i Migulica uleti s kojim savijetom, pa gledam kako ona hendla svoje twinse i učim, upijam. Što su veći, to je lakše.

  17. #67
    morskavila avatar
    Datum pristupanja
    Aug 2010
    Postovi
    162

    Početno

    Hvala sumskovoce na tvom iskustvu. Izgleda da najviše pomaže taj vremenski odmak, što su oni stariji to je lakše, a mi iskusnije pa se to onda sve polako sredi.

  18. #68

    Datum pristupanja
    Feb 2010
    Lokacija
    Istra
    Postovi
    3,791

    Početno

    Ma da, vrijeme je najbolji lijek.
    Nakon koliko vremena ležanja u krevetu s curama odustaneš i počneš nosati? Kod mene je min 30 minuta vremena potrebno da zaspu. Koliko sam puta zaspala i prije njih
    Možda da ih na početku malo nosaš, da se opuste i ufuraju u spavalačko vrijeme, pa spustiš na krevet i ležiš s njima?

  19. #69
    morskavila avatar
    Datum pristupanja
    Aug 2010
    Postovi
    162

    Početno

    Pri pokušajima uspavljivanja na krevetu ležali smo oko 40 min i ništa, još ih i prođe san pa tek počnu divljati. Čim se vratimo s mora uvodim svakovečernje pokušaje pa valjda će jednom popustiti i s vremenom naučiti.

    Ako ih malo nosim i onda spustim to tek ne valja, onda baš traže da ih nosiš. Ma volim ja njih nositi i gledati kako zaspivaju,i ljubiti i grliti svo to vrjeme ali sve su veće i teže. I treba mi malo vremena navečer da se odmorim od napornog dana. Ali što je tu je. Sve to prolazi.

  20. #70
    morskavila avatar
    Datum pristupanja
    Aug 2010
    Postovi
    162

    Početno

    Sumsko, a kako je sa dnevnim spavanjem? Mi se i tu nosimo, 5 do 10 min.

  21. #71

    Datum pristupanja
    Feb 2010
    Lokacija
    Istra
    Postovi
    3,791

    Početno

    kod nas je dnevno uspavljivanje još uvijek u kolicima (mi smo ih sa 6 mjeseci naučili uspavljivanju u kolicima - imamo jedna kolica u spavaćoj koja služe samo za to). Zaspu u manje od 5 minuta.
    Priču s kolicima smo započeli baš zbog uspavljivanja na rukama - MM i ja nismo mogli više nunat 4x na dan, svako dijete 4x na dan. Kolica su nam kičmu spasila.

    Kužim te kad pišeš da je još gore ako uspavljivanje započneš nosanjem, loš prijedlog je to bio - sorry
    I 40 minuta bi i meni bio plafon ležanja pored bebe i čekanja da zaspe.
    I meni je sjajno gledati ih kako zaspivaju, posebno ako smo svi u vodoravnom položaju u krevetu. Kako bi bilo da se moramo nosat...manje ugodno, sigurna sam.
    Kod nas je zaspivanje u ležećem položaju na krevetu došlo spontano, mislila sam da ću ih gurati u kolicima do vrtića. A ipak dogodilo se.
    Znam puno mama koje djecu samo stave u kindač, upale projektor ili mobil, neke čak ni to, izađu iz sobe i klinci zaspu. Do tog stupnja razvoja još nisam došla. Nadam se da hoću.
    Ali, ni meni nije tlaka biti s njima dok ne zaspu. Jedino mi je tlaka ako i ja zaspem neotuširana, s kuhinjom u kaosu. Pa u neko gluho doba noći se budim, pa odem otuširati i pospremiti (ako MM već nije to odradio)
    Ali šta sad, ako usporedim kako je bilo prije godinu dana, sad je ful lako.
    Kod mene je sve lakše što su djeca veća.

  22. #72
    mare41 avatar
    Datum pristupanja
    Aug 2009
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    10,556

    Početno

    blago vama na mirnom lezanju, nema kod naseg harambase lezanja bez vikanja, samo je mirna dok se nosi, i u trbuhu je bila zivahna, a seka je bebo za pozelit, tako da nosamo svi doma do daljnjeg

  23. #73
    migulica avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2007
    Lokacija
    Stenjevec
    Postovi
    1,130

    Početno

    Mi se vrATIli s godisnjeg, koji je ove godine cak i nalikovao na godisnji. Moram priznati da su bliznci s 2,5 g ipak puno suvisliji nego godinu dana ranije. Cini se da su malo skoncentriraniji
    Nadam se da prostora za napredak imaaaa...Jedino pakiranje za troje klinaca je VELIKIII TULUM!
    Sumsko, pozdrav ovako, vidimo se....

  24. #74

    Datum pristupanja
    Feb 2010
    Lokacija
    Istra
    Postovi
    3,791

    Početno

    Migulice moja tražim te danima na našem mjestu...
    Super su MiV, pusa od nas troje mi upravo krećemo u tulum do mraka.

  25. #75
    migulica avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2007
    Lokacija
    Stenjevec
    Postovi
    1,130

    Početno

    Sumsko, baš mi je drago da smo uspjele popričati, slijedeće godine u Teklila baru????(moš mislit)

  26. #76

    Datum pristupanja
    Feb 2010
    Lokacija
    Istra
    Postovi
    3,791

    Početno

    Majčice blizanaca - čime zabavljate svoje dvogodišnjake u kišne dane po kući?
    Imate li brdo igračaka? Neke guralice, bicikliće?
    Mi smo tek nabavili šatro s onim lopticama, stvarno su oduševljeni, ali to traje neko vrijeme i onda opet dosada i devastacija stana (otvaranje ladica i uskakanje u njih, penjanje po regalu, lizanje ogledala, ležanje na podu dok prstom šara po fugama od pločica i slična veselja).
    Dajte kakve prijedloge indoor aktivnosti za dvoje

  27. #77
    AndrejaMa avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2005
    Lokacija
    Sesv. Kraljevec
    Postovi
    2,200

    Početno

    Ja mogu reći za jedno, ali vjerojatno pali i za dvoje:
    puzzle primjerene njima
    tijesto i kalupići
    lego kocke
    vodene boje ako imate živaca, moja K. ima 21 mjesec i obožava "crtati" vodenim bojama

  28. #78
    Osoblje foruma spajalica avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2005
    Lokacija
    selo
    Postovi
    14,725

    Početno

    AndrejaMa cestitam na dva srca.

    prijateljica ima blizanjkinje i mogu reci da to crpi ne samo zadnje atome, vec valjda uzima i na kredit.

  29. #79
    Peterlin avatar
    Datum pristupanja
    Sep 2008
    Lokacija
    Zg
    Postovi
    32,256

    Početno

    Citiraj Sumskovoce prvotno napisa Vidi poruku
    Majčice blizanaca - čime zabavljate svoje dvogodišnjake u kišne dane po kući?
    Imate li brdo igračaka? Neke guralice, bicikliće?
    Mi smo tek nabavili šatro s onim lopticama, stvarno su oduševljeni, ali to traje neko vrijeme i onda opet dosada i devastacija stana (otvaranje ladica i uskakanje u njih, penjanje po regalu, lizanje ogledala, ležanje na podu dok prstom šara po fugama od pločica i slična veselja).
    Dajte kakve prijedloge indoor aktivnosti za dvoje
    Nemam blizance, ali imam dvojicu s malom dobnom razlikom, pa to skoro dođe na isto - dva puzavca sam imala gotovo istovremeno.

    Zakon su mi bile obične kartonske kutije. Slučajno smo to otkrili (kad smo nabavili mikrovalnu, mm je ostavio kutiju u predsoblju na podu, a moj stariji u dobi od 2 godine odmah je zavirio i prisvojio).

    Godinama su kutije (što veće to bolje) bile su zimi u sobi, ljeti na balkonu. Velike - od frižidera i klasičnog tv-a bile su najbolje. Na nekima smo izrezali prozore i vrata, nekima smo izbili dno pa su služile kao tuneli... U nedostatku kutije znala sam prebaciti deku na niski sobni stolić, pa im je to bio šator. Klinci se vole zavlačiti, a ja nisam dala da mi ulaze u ormare, pa je ovo bilo spas.

    I manje kutije (od cipela, riže i koječega) bile su u upotrebi, trpali su ih jedne u druge, unutra nastanjivali igračke, istraživali do beskraja.

    Ostalo (ali puno tih aktivnosti generira nered i smeće):
    - kvačice - sortiranje po boji i vrsti, slaganje "dinosaura" - genijalno
    - klupka vune (otpadne)
    - plastično posuđe - zdjele i žlice = raj! Samo nek je pravo, jer igračke ne vrijede ništa
    - jesenski plodovi (kesteni, žirovi, suho lišće) - za veće, može se raditi igračke i razno s čačkalicama
    - plastelin, sam ili u kombinaciji sa slamkama, od treće godine na dalje
    - lego kocke (ne igranje nego zabavnije aktivnosti - pranje u kadi ili lavoru, sušenje na cjedilu - ali to je primjerenije ljetu)
    - plastične čaše - daš im cijeli rep pa nek smišljaju što će s njima...

    Eto, možda se sjetim još nečega.

  30. #80

    Datum pristupanja
    Feb 2010
    Lokacija
    Istra
    Postovi
    3,791

    Početno

    Odlične ideje - HVALA!
    Kod nas dečki vole običnu kanticu iz seta kantica - lopatica (to je najčešće kapica)
    Ogromnu kartonsku kutiju pelena na Winnija - ali smo ju makli jer se klinac zavuče u nju, pa na slijepo jurca po stanu.
    Obožava kutije od kozmetike, prazne bočice šamponića, krade iz kuhinje sve čega se dočepa (ostavimo samo neke plastične zdjele ili kutije hrane - sve što je opasno smo sklonili)
    Plastelin ne - jedu sve s poda (jučer sam skužila da je malac našao ostatak keksa od ispod regala i slasno ga smazao )
    Ma zanima me kad mogu očekivati da će im pozornost držati dulje od 5 minuta, kad će se zaigrati (a da nije neka zabranjena aktivnost)
    Jer u zadnje vrijeme sve što je NE se radi, igračke ih vrlo malo zanimaju, jurcaju bezglavo, vuku naše patike za vezice.
    Kakav je prolaz sa šatorima za djecu? Plastične kućice za djecu? Možda alatnica malena? Kuhinjica?

  31. #81
    Peterlin avatar
    Datum pristupanja
    Sep 2008
    Lokacija
    Zg
    Postovi
    32,256

    Početno

    Citiraj Sumskovoce prvotno napisa Vidi poruku
    Odlične ideje - HVALA!
    Kod nas dečki vole običnu kanticu iz seta kantica - lopatica (to je najčešće kapica)
    Ogromnu kartonsku kutiju pelena na Winnija - ali smo ju makli jer se klinac zavuče u nju, pa na slijepo jurca po stanu.
    Obožava kutije od kozmetike, prazne bočice šamponića, krade iz kuhinje sve čega se dočepa (ostavimo samo neke plastične zdjele ili kutije hrane - sve što je opasno smo sklonili)
    Plastelin ne - jedu sve s poda (jučer sam skužila da je malac našao ostatak keksa od ispod regala i slasno ga smazao )
    Ma zanima me kad mogu očekivati da će im pozornost držati dulje od 5 minuta, kad će se zaigrati (a da nije neka zabranjena aktivnost)
    Jer u zadnje vrijeme sve što je NE se radi, igračke ih vrlo malo zanimaju, jurcaju bezglavo, vuku naše patike za vezice.
    Kakav je prolaz sa šatorima za djecu? Plastične kućice za djecu? Možda alatnica malena? Kuhinjica?
    Oko pete godine??? Zezam se, počeli su se zajedno igrati kad je mlađi navršio treću, ali dulji interval pažnje krenuo je stvarno oko pete godine.

    Kod mene doma prekretnica je bila kad smo nabavili sintić - moji su to obožavali. Odvelo ih je u glazbenu školu, ali to nije pogodno za svako dijete - moraju to voljeti.

    Radila sam ja s njima i glazbene instrumente doma (bolje da se ne prisjetim - limeni bubanj od kutije za kekse je krajnje lagano napraviti, ali izaziva buku , harfa od gumica nategnutih na poklopac kutije za cipele, imali smo kupljene frule i fućke i sve te stvari koje su bučile jako dobro su vezale pažnju).

    Pokušavam se sjetiti što smo radili dok su bili mali. Maske i preoblačenje u našu i raznu odjeću, izrada maski (ne samo za maškare), gluma i pjevanje...

    Kad je mlađi navršio tri godine, počeli su se zajedno igrati. Imali smo od igračaka neko gradilište (nije kao legići, ali sastoji se od elemenata za gradnju - još je na životu, u vikendici), pistu za aute (to smo dali u dobre ruke - moji nikad nisu voljeli autiće).

    Karte (Pokemon, Yu-gi-oh) su im isto bile zanimljive.

    Od ostalih stvari - kazalište lutaka je zakon za dvoje ili više djece. Ja sam njima sama radila lutke (ili smo ih radili zajedno), razapeli bi deku na dva stolca i udri priču! Mlađi je uvijek bio glumac, a stariji je postavljao rasvjetu (od stolne lampe), muziku i sve drugo. Dosta kasnije, kad smo nabavili digitalnu kameru, čak su i sami snimali svoje uratke (niži razredi osnovne - imaš vremena do toga).

    Lutke - ne treba biti jako vješt - daj djeci kuhače i hrpu gumica za staklenke, pa nek svoje omiljene plišane igračke sami pretvore u lutke.

    ***

    Pitala si za kuhinjicu i alatnicu - nismo imali klasičnu kuhinjicu dječje veličine, nego mini kuhinjicu (od kutije za cipele) + pripadajuće posuđe. I sami smo izradili dosta toga, bez velikih investicija. Imali bi i veliku, ali kraj svih onih kutijetina za nju u kući nije bilo mjesta.

  32. #82

    Datum pristupanja
    Feb 2010
    Lokacija
    Istra
    Postovi
    3,791

    Početno

    Javljam se sad kad sam prividjela "svjetlo na kraju tunela" - optimistična kao i uvijek.
    Jučer sam djecu vodila na minigolf, Migulice, onaj naš plejs koji će te ove godine iznenaditi ogradama; no uglavnom, bili su uz mene cijelo vrijeme, kužili kad sam im davala upute gdje da odu (vrati se, dođi bliže, idemo kod brace), dali su ruke kad sam pitala i situacija je bila pod kontrolom cijelo vrijeme. Vrištala sam od sreće u sebi. Napokon mi se čini kako ću i ja moć, ka sve mame jednog djeteta, povesti klince do pješćanika, iskrcati kantice i lopatice i sjesti pored njih i uživati.
    Mene je, naime, cijelo vrijeme prala velika ljubomora na skulirane mame jednog djeteta koje to mogu, mirno izvući dijete iz kolica, dati mu igračke i igrati se s njim/njom. Jer nisam mogla, moji su vragolani bježali svako na svoju stranu i nisam znala da li je bolje da trčim za nestašnim koji istražuje sve što nebi smio, ili bih se posvetila povučenijem sinu da se ne udari i još više preplaši. Užasavala me količina stranaca, paničarila sam od scenarija da mi netko pokupi jedno dijete. Ma svakakve filome sam vrtila u glavi. Sad kad surađujemo kao ekipa puno je lakše. Imaju dvije godine.
    Poruka za sve mame blizanaca koje ambiciozno žele hendlat same svoje twinse i izvan kućne atmosfere, je da negdje s dvije godine stvari počinju sjedati na mjesto.

  33. #83
    legal alien avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2009
    Postovi
    816

    Početno

    Dajte jos malo iskustava....nama je opet none spas za setnje i parkice. Kad odem sama toliko budem napeta da se nakon ure vremena parka osjecam iscentrifugirano. Kad je none ili mm s nama i kad pratim samo jednu curu imam feeling da sam na godisnjem

  34. #84

    Datum pristupanja
    Oct 2014
    Postovi
    16

    Početno

    Ja stalno provirujem na ovu temu, trazim utjehu... Moji decki napunili 3 mjeseca i svaki dan/noc je borba. Lakse mi je nego na pocetku pa me to ohrabruje a oni se smjeskaju, gugucu... )) Ostalo je sve izazov. Jucer su cendrali cijeli dan. Jedan sw umiri ili zaspe a drugi preuzme
    Pokusavam ih uskladiti da zajedno spavaju ali nam zasad bas ne uspijeva. Pozdrav svim hrabrim mamicama!!!

  35. #85
    AndrejaMa avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2005
    Lokacija
    Sesv. Kraljevec
    Postovi
    2,200

    Početno

    I nama je trebalo dosta da ustalimo koliko toliko zajedničko spavanje... doći će i to...
    a i oni se naviknu.. moje mogu spavati i kad je kuća puna (a to znači i bučna) ili jedna cvili i plače, ali ne probudi drugu... sve je stavr navike...

  36. #86
    migulica avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2007
    Lokacija
    Stenjevec
    Postovi
    1,130

    Početno

    Lagal trazi parkice koji su ogradjeni ili dovolno velika cistina da ne mogu samo tako pobjeci.
    Ja nikad nisam isla u prenapucene parkove sama s njima jer sam bila ko tigar na strazi. Gledas gdje su, hoce li ih ljulja drmnuti, ili pregaziti mali biciklist.
    Tek sada mogu otici u bilo koji park da ne presvisem di je koji i hoce li stradati od neke gluposti...
    Naravno i oni su bili vrlo poduzetni u pentranju (a ja stojim dole spremna da uvatim...)

  37. #87

    Datum pristupanja
    Nov 2011
    Postovi
    540

    Početno

    ja se ne sjecam od kad smo mi poceli ostajati sami al evo sad nam je godina dana i super nam ide cak mi smeta kad mi neko dodje da pomogne.
    cisto na napisem nas dan mozda nekome i pomogne , mi imamo rutinu na koju smo navikli od malena i drzimo se .
    u 6 se probudi jedan dobije mlijeko drugi u pola 7 pa i on , poslije mlijeka ide se na tutu da se obave jutarnje potrebe i presvuku se. u 7 gledaju se crtici dok ja napravim dorucak i popijem kafu usput . u 8 dorucak u 9 idu spavati , i spavaju do 11 a za to vrijeme ja napravim nama i njima rucak , u 11 ustajanje i igranje ( za divno cudo jos se nisu poceli svadjati kad se igraju ) oko 1 izadjemo u dvoriste jedan za jednu ruku drugi za drugu ruku i lagano setamo . u pola 2 rucak pa oko 2 soavanje do 4 ili pola 5 . i tek tada nam dolazi tata pa preuzme djecu da se ja odmorim.
    i uspijem stici sve i spremiti dva rucka i pocistiti kucu i oprati ves i odmoriti se dok oni spavaju preko dana , i cesto kazem da je meni lakse nego nekom sa jednim djetetom jer ja svoje ne uspavljujem , ne nosam , jako rijetko hranim ( jedino supu im ja dajem ) ostalo sve sami jedu .
    i kad mi neko dodje ( uglavnom neka od baba ) poremeti nam tu nasu svakodnevnicu , a kad smo sami sve super funkcionise .

  38. #88
    AndrejaMa avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2005
    Lokacija
    Sesv. Kraljevec
    Postovi
    2,200

    Početno

    I kod nas slično kao i kod boss...
    Mi ćemo 11 mjeseci, jo na hodamo samostalno...
    ujutro buđenje oko 7, doručak oko 8 (palenta, griz ili neka žitarica sa voćem, sirom, jogurtom...), igranje, pisanje zadaća, vježbanje, svašta nešto...
    dojenje, spavanje oko 10:30 i ako imamo sreće do oko 12
    u međuvremenu dok spavaju dva ručka, spremanje djece u školu i sl. ako su popodna u školi
    buđenje, ručak, izlazak van, još smo u kolicima.....
    popodnevno spavanje oko 15 do 16 - 16:30, za to vrijeme priprema se užina ili večera (tipa palačinke, muffini, neki kolač ili slično)
    zadaće, treninzi, igranje ...
    mm i starija kćer dolaze iz vrtića oko 17:30, a ako ona nije išla u vrtić, onda mm dolazi i kasnije...
    večera oko 18 (one nešto slično kao i za doručak, jogurt, sir, voće, žitarice...)
    oko 20 kupanje, tuširanje, priča, presvlačenje, dojenje, molitva i spavanac za najmanje, društvena igra, pričanje ili čitanje za najstarije. srednja cura kako kad....
    spavanje za veće do 21:30 - 22:00
    cure doje prije spavanja i prijepodne i popodne i navečer i još nekoliko puta u noći....
    nemamo pomoći i tako nam je najbolje ... od prvog dana....
    sve se može usput napraviti ili kad legnu navečer...

    boss, ja se divim ovom tvom stavljanju na tutu...

  39. #89
    legal alien avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2009
    Postovi
    816

    Početno

    Boss i AndrejaMa vi ste obje zmajevi.
    Ne znam kako vama, ali meni dani lete. Pokusavam stvarno sto vise uzivati s njima u igri. Koje su to sada fore. Grljenje, ljubljenje, grickanje, guranje. Sve to u 10 sec. Bas su smijesne.


    Migulice i idem samo u dva pakica koji su nam blizu. Jedan je onako lijep i velik, hotelski ali otvoren za javnost. Uglavnom u parkove ne idemo vikendom nego samo radnim danom i bas rijetko kad bude guzva. I da, imam paranoje od ljuljacki koje im se zabijaju u glave, romobila i bicikla koje ih ruse itd, itd. Bude svega, nekad zabavljam cijeli park ali ne odustajem.

  40. #90

    Datum pristupanja
    Mar 2013
    Postovi
    132

    Početno

    Svaka cast svima, sve je to divno krasno sto pricate ako možete koristiti sve tri godine porodiljnog... Ja nažalost nisam mogla pa sam počela raditi sa njihovih godinu i par mjeseci... E tad treba uskladiti sve kućanske poslove i njih... i vrtic.. i bolesti koje se samo gomilaju...i tetu cuvalicu... Nije lako. Uživajte ako možete biti do njihovih tri jer to je velika prednost. Stvarno nakon druge godine su oni pjesma za izlazak van i slične stvari, je da su naporniji jer se sve objašnjava ali zadnja godina s njima je predpostavljam prava uzivancija. Ja je neću dočekat u šetnji s njimai kuhanju rucka,nego ću letit ko zadnja mula po dućanu brže bolje kupovat namirnice i trcat kuhat rucak, peglat i spremat do ponoci jedan, nakon sto njih spremim spavat I ujutro radit. E to je onda sistem skidanja kila za nas mame

  41. #91
    Tinich_ avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2013
    Lokacija
    Pula
    Postovi
    211

    Početno

    Jucer punih 19 mjeseci. MM radi u smjenama, i cesto ga nema cijelo popodne ili cijelu noc ovisi kako mu padne koja smjena, ja sam naucila sve sama oko njih. U pocetku sam imala pomoc ali od njihovog 4. mj u pravilu bas sama, osim kad ih moja mama ne bi vikendom uzela kod sebe Kod nas dan izgleda ovako, budenje u 8, dorucak oko 9, spavanje od podne do 13,30 ili 14, oko 14 i 30 rucak, ako je mm doma ili jje kod nas moja mama ide se u setnju jer inace sama s njih dvoje bas NIKAKO, svatko na svoju stranu, curka je jako brza i zbrise u sekundi tako da nju posebno moramo na oku drzati.. Nadam se da ce biti lakse za koji mjesec da mozemo sami setnjicu, kolica od kad hodaju ne dolaze u obzir :/ iii onda oko 5 je medjuobrok, u 7 vecera, kupanje i u 8 spavanje Imam dvije spavalice i hvala im na tome Spremanje uglavnom ujutro dok se igraju u svojoj sobici, a kuhanje kako kada, znaju smetati ali posto je cijeli stan prilagodjen njima i nisu neki gnjavezi :D

  42. #92
    sanjam avatar
    Datum pristupanja
    Aug 2013
    Postovi
    70

    Početno

    Citam ovu temu i zelim samo reci drage zene moj naklon do poda.
    Moji mali imaju 5 mjeseci, imam pomoc i jos uvijek mi je ostajanje sama s njima na vise od nekoliko sati totalni SF.
    Nadam se da cu kroz par mjeseci i ja uspjeti...

  43. #93
    legal alien avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2009
    Postovi
    816

    Početno

    Sanjam ne brini, kad pomoc ode (nadam se sto kasnije) snaci ces se.
    Nama none jos kuha i beskrajno sam joj zahvalna. Zato meni nije problem biti 2-3 sata ujutro u parku kad se rucak kuha.
    Jos kad bi pocele spavati....ali onda bi bilo previse savrseno

    Jutros smo skoro sat vremena imale cijeli park od nekih 1500 kvadrata samo za nas. Koja uzivancija!

  44. #94
    mamasch avatar
    Datum pristupanja
    Dec 2005
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    2,437

    Početno

    Ja sam sa svojim klincima bila uglavnom sama, i kuhala i igrala se sa njima i izlazila u šetnje. Čišćenje sam svela na minimum koji zahtijevaju mala djeca, peglanje sam privremeno izbacila sa liste kućanskih poslova.
    Moja mama je bila u gostima prvih 5 mjeseci samo zato jer smo u kući tada živjeli sa mojom starom bakom, i mama se brinula za baku u bakinom stanu, a meni je bila potrebna samo njezina prisutnost u kući radi moje psihičke sigurnosti da ima netko sposoban uskočiti ako se ne daj Bože meni ili djeci nešto dogodi (baka je bila prestara da bi mi u bilo čemu pomogla). Nijednom nije izašla u šetnju nego se igrala sa njima u kući, i nijednom meni i MM-u nije donijela skuhan ručak niti mi npr. oprala wc ili spremila opran veš. Čim su klinci sa punih 5 mjeseci počeli spavati po cijelu noć otpravila sam mater kući jer sam se tada i ja mogla naspavati i bila sam opuštenija i sigurnija.
    Tata je radio 24/7 ali onda kada je bio doma bezpogovorno je preuzimao klince i tada sam ja prala kosu, prala suđe, pospremala osnovni nered, ili bismo svi zajedno bili vani u šetnji ili na izletu.
    Uz sve ovo imali smo u prve 3 godine 4 operacije sa Pjevačicom, i svakotjedne fizikalne terapije.

    Do dan danas niti jednom nismo bili kod moje mame na ručku...


    Ni u jednom trenutku nismo ni MM ni ja podnijeli zahtjev za mirnim kutkom i ležajem u Vrapču...

  45. #95
    sanjam avatar
    Datum pristupanja
    Aug 2013
    Postovi
    70

    Početno

    Jel moze koji lonkretan primjer kako ste hendlali male?
    Npr moji imaju isti ritam hranjenja i spavanja pa onda imamo vremena za izaci u setnju, za vjezbanje, igru..konkretno to znaci da oboje urlaju kad im je vrijeme za uspavljivanje preko dana, pa bi oboje odmah hranu nakon spavanja. Da nemam pomoc i ako ih rasparim imam osjecaj da cu cijele dane samo vrtiti hranjenje i uspavljivanje. Takoder traze moje prisustvo skoro cijelo vrijeme budnosti (pjevanje, igranje, zveckanje, glupiranje)ako me nema 5 min kraj njih plac...

  46. #96
    mamasch avatar
    Datum pristupanja
    Dec 2005
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    2,437

    Početno

    Mi smo odmah po rođenju iznad kinderbeta stavili onu bijelu ploču za pisanje flomićem, podijelili smo je na pola i za svako dijete pisali kad je tko kakao / piškio / jeo / prdnuo / okupao se itd. Vrlo brzo smo skontali njihov ritam i trudili se uvijek u isto vrijeme raditi istu radnju sa oboje. Čak sam išla toliko daleko da sam ih noću kada bi jedno zakmečalo i zatražilo jesti nahranila oboje, i odmah ih presvukla bez obzira da li ej pelena bila puna, i na taj način izbjegla da mi se usred noći prvo jedno rasplače, pa njega hendlam, pa nakon kraćeg vremena od plača prvog počne plakati i drugo pa drugo čeka dok završim prvog pa ..... .
    Sa takvim pristupom u potpunosti smo izbjegli da moraju plakati da bi nešto dobili jer smo nakon malo glasanja i kmečanja mogli prema rasporedu na ploči pretpostaviti da li je dijete opet gladno / mokro / dosadno mu je. Susjedi su uvijek govorili da nikad ne bi rekli da su u kući 2 male bebe, nikad se nije čuo plač niti galama. A uza sve to ponavljam imali smo sa kćeri operacije, vježbice, bolove, gipsanja stopala, itd.....
    Oboje su se jako brzo privikli imati isti ritam za svoje potrebe i zato su uvijek bili smireni i dobre volje, nije bilo drame niti galame.

  47. #97
    Sanja79 avatar
    Datum pristupanja
    May 2006
    Lokacija
    BiH
    Postovi
    682

    Početno

    mamasch, andrejama, boss
    Meni je organizacija nepoznat pojam. Od rodjenja do 3-4 mjeseca su bili "pod špagu", ali onda je curetak počeo isključivo dojiti, a braco sve više odbijati dojku tako da su sve poremetili i sad svako ima svoj ritam. Noću oboje spavaju u isto vrijeme i bude se sa pola sata razlike, uglavnom. Preko dana imam pomoć, tako da nije strašno i sve se da stići. Pomoć je nekad blagoslov a nekad teret, ali čovjek mora odlučiti šta mu je teže. Meni nekad dođe da potjeram sve kući, ali sam beskrajno zahvalna što imam pomoć jer nekad stvarno ne bih mogla bez nje. A i oni se navikavaju na više ljudi u kući pa valjda neće biti veliki problem s odvajanjem kad se vratim na posao. Jedino što se stariji sin razmazio zbog prisustva baka, ali to je već posebna priča.
    Što se tiče hendlanja šestomjesečnih blizanaca- kod nas je rotacija glavna- malo na pod, malo u baby gym, malo pjevamo, malo se nosimo. Nosiljka/sling/marama spasava stvar.

  48. #98

    Datum pristupanja
    Feb 2010
    Lokacija
    Istra
    Postovi
    3,791

    Početno

    Nemojte mislit da kad napune 3 da je sve pjesma
    MM i ja smo na rubu živčanog sloma.
    Imali su jako gadnu virozu, 3 dana po 40 temperature. Tetošili smo ih kao malo vode na dlanu.
    E sad gospoda nastavljaju centrati i plakati, za svaku glupost.
    Takmiče se koji će glasnije plakati. Koga ću nositi. Ljubomorni su jedan na drugog.
    Jedva čekam da krenu u vrtić
    Al nije više frka otić s njima u grad, park, dućan, doktoru. Sve možemo nas 3 sami, oni se bar vani, jako lijepo ponašaju.
    A to mi je nekoć bila samo bajka.

  49. #99
    sanjam avatar
    Datum pristupanja
    Aug 2013
    Postovi
    70

    Početno

    Citiraj Sanja79 prvotno napisa Vidi poruku
    Pomoć je nekad blagoslov a nekad teret, ali čovjek mora odlučiti šta mu je teže. Meni nekad dođe da potjeram sve kući, ali sam beskrajno zahvalna što imam pomoć jer nekad stvarno ne bih mogla bez nje.
    Ovo potpisujem u potpunosti.
    Mi imamo uskladen ritam, po noci je to super jer ih mm i ja presvucemo i nahranimo za cas u isto vrijeme ali preko dana mi je bas to problem ako nemam pomoc. Oboje su za uspavljivanje u isto vrijeme, pa za klopicu, pa za nosenje..za sada mi je bez 4 ruke neizvedivo

  50. #100
    AndrejaMa avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2005
    Lokacija
    Sesv. Kraljevec
    Postovi
    2,200

    Početno

    već danima se dvoumim da li da napišem nešto ili ne...

    dakle, ja sam perfekcionist. kod mene sve mora biti na svom mjestu, sve ima svoja pravila i sve mora biti uredno. sve mora biti barem blizu jako dobrog, što uključuje školu, vrtić, ponašanje, hranu, red, rad i disciplinu. ali to baš nije lako niti uvijek moguće. no, redom...

    kad se rodilo treće djete, počela sma raditi. dakle u kući sam imala prvašića, četverogodišnjaka i jednogodišnju djevojčicu. i sve se stiglo i napravilo. svaki dan kuhani ručak koji je u stvari bio večera jer smo dolazili kući oko pola 6. bilo je sve očišćeno, opeglano, skuhano, pripremljeno, obavljen šoping,djeca su išla u šetnju i po mraku ako se drugačije nije stiglo. sve je u organizaciji. činjenica je da ja nisam imala vremena za sebe.
    tada su se rodile i blizanke...
    u kući drugašić, predškolac i jaaako znatiželjna i tvrdoglava dvogodišnjakinja...
    ja sama, mm kod kuće koji tjedan...i moja mama koja je bolesna i to je radi njezinih potreba a ne mojih.
    i dalje je sve skuhano i oprano, posloženo, obaveze izvršene...
    cure će uskoro godinu dana, trećaš, prvašić i trogodišnjakinja, blizanke koje prohodavaju....
    organizacija je sve u životu... ja navečer isplaniram čitav drugi dan... prođem u glavi sve obaveze, treninge, zahtjeve i sl. i napravim nekakav koncept... znam kad atko gdje mora biti i ostalo prilagođavam tome... svaki dan je kuhan ručak za sve, ručak za male cure (jer njima kuham još uvijek zasebno), obično bude i kolača ili palačinki ili muffina ili već nečeg za užinu/večeru.
    ne zamaram se ako razbacaju igračke. pokupimo ih zajedno poslije igre. već su naučile bacati u kutiju (i istom brzinom ih vaditi ).
    ručak može biti pola sata ranije ili sat kasnije. jedu same prstićima. čistim 1o min za njima, ali znam da će se za mjesec dva potpuno samostalno hraniti.
    ne uspavljujemo se, naučili smo zaspati sami uz manje intervancije. spavamo kad smo umorni, doduše uvijek u približno isto vrijema.
    šetnje su nam za sada u kolicima i svakodnevne, osim za jaako ružnog vremena, ponekad i dva puta.
    ne reagiram na svaki plač, cendranje i sl. - često same prestanu, zaigraju se ili odustanu, kad vide da ne reagiram (naravno da prvo provjerim o čemu se radi i ima li potrebe za intervencijom).
    sa sinovima vrlo često radim, uz sve to, razne projekte, plakate i sl.
    učimo doma drugi jezik (njemački) uz engleski u školi.
    treniraju nogomet, stariji i atletiku. stariji obično odlazi sam na trening bisiklom, mlađi je još ovisan o nama.
    trogodišnjakinja je više doma nego u vrtiću. crta i piše slova (hijeroglife), obožava slikati (naravno vodenim bojama).
    može se. bude kaos, ali kaos se da i pospremiti, posložiti ili preskočiti.
    i tako ja "savršena" ponekad nemam savršenu kuću, ali imam "savršenu" obitelj.... (ako me kužite).
    za mene nema da je nešto nemoguće.
    može se dogoditi, ali to postaje nemoguće samo ako sam isprobala sve mogućnosti da postane moguće. tada ću (nevoljko) priznati da ta stvar, uz sav moj trud, nije moguća. i idemo dalje.
    ali sve je moguće...

    ah, jadan moj muž... on za to vrijeme radi ili ako je doma - čita knjigu....
    ma, zezam se....
    posveti se djeci koliko može i stigne. ali zato navečer kad oni legnu, a ja krenem u pohod na spremanje, pripreme i kuhanje, on čita knjigu....

    drage moje, mi smo žene!
    možemo sve što stvarno želimo!

Pravila pisanja postova

  • Ne možete otvoriti novu temu
  • Ne možete ostaviti odgovor
  • Ne možete stavljati privitke
  • Ne možete uređivati svoje postove
  •