Dobro bi mi došla iskustva iskusnih mama blizanaca po pitanju izlazaka sa blizancima. Dok su bili manji bilo je vrlo jednostavno s njima obavljati razne poslove vani. Nisu hodali, nisu se sramili nepoznatih, nisu znali da sve što vide mogu i dotaknuti. Sada imaju 16 mjeseci, hodaju brzo i vješto, vrlo su zaigrani i nestašni. Odlazak u dućan s njima se svodi na utrku s vremenom. Kad jedan odluči poludit i složit frku, brat ga slijedi za par minuta. U parku su u zadnje vrijeme dosta dobri, ali često znaju udarit u šprint svaki u suprotnom smjeru. U takvim slučajevima potrčim do meni bližeg, uzmem ga pod ruku i trčim hvatat drugoga. Njima je to super zabavna igra, pa nastavljaju taj rad u nedogled i zaborave igre u parku. Kad ih zovem da se vrate meni, okrenu se, pogledaju me, počnu se smijati i bježe.
Potreban mi je poneki savijet, kako da naučim djecu da dođu meni kad ih zovem, da stanu kad im kažem - ono - osnove koordinacije kad nismo doma.
Kako smisliti neku aktivnost u parku koja ih može držati blizu?
Kako ih nagovoriti da se poigraju zajedno, da ne trče svaki na svoju stranu?
Pametni su to klinci, sve me razumiju, ali odluče ne surađivati i još mi se cerekaju
A meni ponestaje ideja, a bome i energije za ih lovit uokolo, kupovat sve rekordnom brzinom i trčat po parkovima (na smijeh i veselje svih promatrača, uključujući i moju djecu)