pa je.

jedna je stvar progovoriti na aerodromu, a druga je stvar dobro govoriti jezik.
upravo sam se vratila iz brisela.
seminar je bio za ex-yu zemlje.
da vi vidite te mlade ljude koji su netom završili faks, dakle 24-25 godina, kako pričaju engleski. da se smrzneš. i ne samo to, nego kako suvereno prezentiraju pred svima, teške teme, koja je to količina znanja, obrazovanja, ne možeš ih više uloviti pa da se na glavu postaviš.
toga nema bez teškog rada.
naročito engleski. koji je lagan jezik za osnovnu komunikaciju. s lakom gramatikom.
al za napredno korištenje, uuuuf, zaheban do bola. četiri vještine treba razvijati u učenju stranog jezika - listening, speaking, reading and writing.
i naravno da nećeš nikad progovoriti tečno jezik bez da provedeš neko vrijeme vani.
ali nećeš ga progovoriti niti ako nemaš sate gramatike, npr.
i sati teškog rada.
i to je tako.
moj j isto tako misli da ako igra igrice na kompjuteru i ako gleda filmove da mu je to dosta.
jest drek dosta.
odnosno, ovisi o cilju.
ako ti je cilj osnovna komunikacija, da se znaš snaći u stranom gradu - onda i je dosta.