Nasilje u vrtiću

[korisnica]

Neznam jesam li o ovome već pisala al evo opet je aktualno pa molim savjet. Dakle dijete mi svako toliko dođe iz vrtića i kaže ovaj me udario onaj me tuko. Kako ovih dana svašta sanja i kako sam ja jedna od onih koja razgovara sa svojim čedom kad vidim da je nešto muči, pitala sam je i onda mi je rekla da ima nekoliko dječaka u vrtiću koji svašta govore i svako toliko nekog uhvate pa ga klepnu (uglavnom je to ona)..... Jučer je jedan držao dok su je gađali travom i blatom.

A ona jedno dobro i nježno dijete, strašno je emotivna, puna ljubavi i ne govorim ovo zato što sam je ja rodila nego zato što je to jednostavno ona. Kad je neko gurne ne kuži zašto i zašto joj jednostavno ne kažu nemožeš, makni se... šta ja znam.... Ja s njom sve dogovaram, strašno je...kako da kažem... prizemna.

Naravno da ima žutih dana al jbg imamo ih svi. E sad moje pitanje... Kako se postaviti? Rekla sam teti da je malo pripazi, pogleda češće, pa da vidim šta i kako dalje, znam i da se ona mora naučit sama izborit al ovo je prekardašilo svaku mjeru.... Lani smo imali epizodu da je bolio trbuh, ostanemo doma njoj super ne boli, odemo u vrtić opet boli... Jednu noć smo tako imali epizodu da smo mislili hitnu zvati jer nije mogla noge ispružit od bolova... sve je nestalo kad je prestala ići u vrtić.... Gdje dijete od 3-4 godine to nauči? Nekome reć glupačo? Ili mama će ti umrijeti? Lupit šakom u trbuh? Mislim šta će biti kad ti klinci uđu u pubertet?

[mala-vila]

a tete sta kazu? jesi razgovarala s njim? jel dosla doma zmazana od te trave i blata?

[Sirius Black]

Mislim da nema druge mogućnosti nego upozoriti tete da više pažnje obrate na to što djeca rade. I moja curica je takva, zato je krenula u vrtić s 5 godina. I prvih dana jedna curica se zaletjela u nju i nogom ju udarila u prsa. Druge su tužila pa je bila kažnjena, ali to ne znači pun onome tko primi udarce,a i kazne su preblage da spriječilo onog koji tuče da to prestane raditi. Ona je sad ok, nitko ju ne tuče i sa svima se druži.

Ali kod djece od 3-4 godine mislim da bi tete trebale imali više utjecaja na njihove međusobne odnose. Ovi naši luduju sami po dvorištu i igraju se. Čak se i ne odobrava pretjerano tužakanje pa neki to znaju dobro iskoristiti, a slabiji i nježniji uvijek nastradaju.

I mi smo imali fazu da joj jedna curica svakodnevno govorila neke uvrede u stilu: ti si ružna (po mojem subjektivnom dojmu ljepša je od te male), ti si lažljivica, smrdi ti iz usta, ružno si se obukla, ružna ti je frizura...Naučila je s vremenom da ju ignorira i daju nije briga za njeno mišljenje. Mislim da djecu treba učiti da se ne daju gnjaviti ni fizički ni psihički. Ja sam joj rekla da ako ju netko gnjavi i vrijeđa nek ga pošalje u tri p...m...., ali ona veli "mama, ali to se ne smije, to je prosto i ružno".

[trampolina]

Ova tema mi ostavlja ogroman grop u grlu.

Moj E. je iskusio obje situacije, prvo su ga gurali, mlatili i izolirali, a nakon godinu i po vrtića on postaje nasilnik.

Takvo ponašanje i ružne riječi vidio je isključivo u vrtiću, kući toga nema. Al jbg, povodljiv je i hiperosjetljiv.

Pričala sam s tetama u više navrata, sazivali su se roditeljski, al iskreno pomak se vidi tek kad. je E. malo sazrio.

Tete su nam super, ali nažalost nedorasle situaciji i bojim se nedoslijedne. Rješenja nema, radujem se što počinje škola a vrtić izbjegavam koliko je to moguće (porodiljni pa godišnji).

Inače nam je i grupa malo nezgodna, puno muškića od kojih koliko vidim ima kandidata za buduće poremećaje ponašanja.

[*mamica*]

Meni je ovo jednostavno prestrašno čitati. Ne mogu razumjeti roditelje koji dopuštaju ovakvo ponašanje svojoj djeci. Da, ima djece koja takvo ponašanje nauče u vrtiću (kao trampolinino dijete), ali nekako mi se čini da ih ipak većina takvo ponašanje ponese od kuće - i u školu i u vrtić.

Pa ako ništa, kao majka bih se raspitala kod teta/učiteljica kakvo je ponašanje mog djeteta u ustanovi, dok mene nema u blizini i po brzom postupku bih riješavala problematična ponašanja. Ali evo, pitanje je i kakve su te tete kada se takvo što može događati pred njihovim očima..

Ja bih:

a) porazgovarala s tetom, sa vrlo odlučnim stavom da se problem RIJEŠI
b) pokušala dijete naučiti samoobrani i ojačati mu samopouzdanje, nasilnici se s takvima ne igraju!

[Sirius Black]

kada se takvo što može događati pred njihovim očima..

U ovom je najveći problem. Ne događa im se pred očima jer ne gledaju.

Kad su vani, tete se zapričaju, djeca divljaju.

Kad su unutra, često teta radi nešto a oni se igraju bez nadzora i kontrole. Nije rijetkost da tete uopće nema, npr. došla sam jednom po dijete i tete nije bilo a nije došla ni za cijelo to vrijeme dok se mala obuvala, oblačila i silazila po stepenicama. Ako je i išla u prizemlje na wc, previše je, a ima wc i gore. Ne moram ni spominjati da je za to vrijeme bilo onih koji su trčali, divljali i tukli se.

[Sirius Black]

Da ne spominjem reakcije jedne naše tete kad neko dijete plače. Ja doma djecu učim da ako im neka prijateljica ili seka plače treba ju utješiti i pomoći joj, ne smije se rugati.
U vrtiću se moja mala jednom rasplakala jer se loše osjećala taj dan i čula sam tetu da joj govori: "kaj se sad plačeš? kaj ne vidiš da ti se smiju?" S druge strane nije opomenula djecu da se ne smiju rugati.
i čula sam da jedan dečko dečko i govori: teta, teta, ovaj me...udario/gurnuo/whatever a teta veli: ne tužakaj, danas nije petak, ne zanima me.

Općeniti je stav da su oni sad dovoljno veliki da ne tužakaju teti za svaku sitnicu, jer onaj koji stalno tuži je "mala beba" i treba ići u mlađu grupu, pa neki ne govore ni ono što bi trebali. Petak im je dan kad smiju više tužakati i donositi igračke od doma. To je posebna priča

[mala-vila]

ja ne mogu vjerovati kakve tete rade u vrtćima, npr ove tvoje Sirius Black. Ovako kako ti ucis svoju, tako tete uce djecu nasem vrticu. Tamo su svi "prijatelji", a prijatelje se voli, pomaze im se... Ma potpuno suprotno je kod nas u odnosu na tvoj vrtić.
Inace, ja sam stava da ako tebe netko da i ti imas potpuno legitimno pravo i njega, tome ucim i svoju. Naravno, prvo se treba obratiti nadleznoj osobi (teta, jel te) no ukoliko ne stigne konjica s te strane, slobodno se vrati istom mjerom.
znam da se mnogi ne slazu s tim, ali ja odgajam po svom iskustvu. mene su ucili nenasilju, pa nisam dobro prosla dok si sama nisam dala za pravo da se obranim od nasilnika

[pomikaki]

Ja bih:

a) porazgovarala s tetom, sa vrlo odlučnim stavom da se problem RIJEŠI
b) pokušala dijete naučiti samoobrani i ojačati mu samopouzdanje, nasilnici se s takvima ne igraju!

potpis
i u krajnjem slučaju, tražila bih ako je moguće promjenu grupe - nije najsretnije rješenje ali u ovakvom slučaju čini mi se opravdano.

[korisnica]

Tete su super i, da znam da ona nema oči na guzi?, i da ne vidi sve. Rekla sam danas,nije bilo nikakvih incidenata, lijepo se igrala, tra la la la la itd, pratit će je par dana pa ćemo vidjet šta dalje. Da može biti da protestira zbog polaska u vrtić. Taj dio ne vjerujem. Ima 5 godina i pitali smo je bili išla, kad smo išli u vrtić na sastanke i odbijanje svaki put se rasplakala i nije htjela ići van, htjela je ostati... I nezna lagati. Vidim da ta djeca sve riješavaju šamarima, guranjima. Ako se dogovore za red na kompjuteru, ako ona dođe onda joj neće reći - sad nemožeš - nego će gurnut, ako ona uzme neku igračku koju bi netko drugi, dobit će šamar.... Vidjet ću kroz par dana ako treba vadim je van ili ću je prebacit.

[*mamica*]

Ako su baš sva djeca takva i tete toleriraju takav način ponašanja, onda je sigurno bolje rješenje prebaciti dijete u drugu grupu. I nikako mi nije jasno to pravdanje teta - naravno da nemaju oči na guzici i ne mogu vidjeti baš sve, ali kada djeca drže jedno dijete i udaraju ga i bacaju po njemu blato i travu - e, to je teško ne vidjeti. Ili ako se guraju ispred kompjutera. Btw, kompjuter u vrtiću??

[trampolina]

Sirius black, evo kod nas sve isto tako.

Naravno da sam drvila po problemu, i nisam samo na tetama stala. Ali s druge strane mi je problem što su sve toliko dobrodušne i drage, i kreativno su super s njima; zbilja se osjećam ko nečovjek kad iih "tužakam".
Stvarno sam kao jedino rješenje našla fa ih ne vodim u vrtić kad god mogu.

[Sirius Black]

Kod nas je jedna teta stvarno divna, jako je dobra, i nježna, moja P. ju obožava. Ta teta je osoba kakva njoj paše i stvarno joj je jako draga od prvog dana. Ona dijete pomazi po kosi, svakog s osmijehom dočeka, razgovara kad vidi da je dijete loše volje.
Druga teta je stroža, ali je i grublja, ne tolerira cendranje, manje volje ima za djecu, ima više vojnički pristup. Nema baš neke nježnosti u pristupu prema djeci. Svejedno, primijetila sam da ima roditelja, i djece, kojima je ta teta bolja.

[josipal]

tete su pustile nasilnika sa maltretira moje dijete jer je tako ostavljao drugu djecu i tetu na miru (razbila staklo na vratima glavom kad ju je gurnuo, nebrojeno puta pala sa stoa, stolice, tobogana; razbila nos; dolazila s ranama; crvenog vrata jer ju je gusio jer se nije htjela seksati...)

najgore je bilo sto ona nije puno pricala sto se dogadja i mi smo mislili kako je ona problematicna. dok nam nije teta koja je bila na zamjeni rekla da sta cekamo i zasto dopustamo da joj to radi...

nakon razgovora s psihologom i pedagogom vrtica (koji su nas uvjeravali da je to skoro pa normalno ponasanje) koji su proveli nadzor; nakon nekoliko prijetnji... pokusaja razgovora s roditlejima tog djeteta... dogodilo se cudo

[superx]

josipal!!
užas.
Što se tiće ekipe iz sinovo vrtića ja se jako veselim što je veći dio ekipe otišao u školu sad jer su katastrofa, naš je vrtić seoski i sama činjenica da moj mali nosi naočale je jako grozna nekima, pa isto tako da zna čitati jer govore mu da je pametnjaković i štreber, iako nemam pojma znaju li oni što je to i uvjerena sam da je to sve naučeno kod kuće, jednostastavno fali im kućnog odgoja. Jedan mali je izrazito agresivan i divlji i razgovori s roditeljima na pomažu jer oni govore da je on doma divan i da ne vjeruju da je takav tamo, mali užasno psuje i malti sve oko sebe.
mi smo imali više problema kada je moj bio manji, a oni su mješana grupa i teško se nosio s tim,ali u zadnje vrijeme vidim da pobire ponašanja tog tipa i njihove fore i razgovore.... sva sreća po odlaze u školu, ali da se bojim kako će sve to ići jer naka djeca su stvarno neodgojena i zlobna.

[Tanja1977]

OMG Ne mogu vjerovati da se to događa.
Baš sam danas saznala rezultate da je moj Leon upao u vrtić i tako sam bila sretna i sad ovo.... Sve me sad strah šta će biti na jesen. On je inače dobrica i dobrovojček i svima pristupa prijateljski, a kako vidim baš takva djeca su najčešća meta nasilnika. Nadam se da ipak neće toga biti u njegovoj grupi.
Uf, baš ste me isprepadali.

[Kikica1]

Moj mali je pred dvije godine krenuo u vrtic. Desilo se da ga je svaka viroza kacila pa je dosta bio bolesan i izostajao. Mogu reci da mi je dijete doslo kuci sa tako divnim socnim psovkama nakon tjedan dana da sam se fino posramila jer ih je odlucio upotrijebiti u DM-u dok smo cekali u redu na kasi, doslo mi je da u zemlju propadnem Necu lagati da ja ne psujem ali spolni organi se kod mene u psovkama ne spominju, pogotovo ne u tim kontekstima. Moj muz ne psuje uopce. Bila sam dovoljno glupa da se ne obratim teti a moj sin dovoljno naivan da i ispred tete opsuje tako socno...nas se pozvalo na red da pripazimo na jezik i nitko nam nije vjerovao da je nas sin poceo s tim vokabularom otkad je dosao u vrtic. Osim toga, imala sam situaciju da mi je dijete prestalo jesti i kod kuce i u vrticu i stalno govorilo da ga boli trbuh. U trenutku kad sam rekla da u vrtic vise nece ici, poceo je jesti kao da ima trakavicu. Nekako sam iz njega izvukla da ga djeca tuku u vrticu i da mu je muka i da nece medju njih. Na kraju sam dijete ispisala iz tog vrtica ali sam porazgovarala s tetama. Ocekujem da se u djeci razvija prijateljstvo a ne bullying i jednostavno ne znam sta bih rekla, na moje pitanje je li istina da mi djeca tuku sina (tad je imao frisko napunjene 3 godine i dala sam ga u vrtic da se socijalizira i nadje prijatelje i to na poludnevni boravak) odgovor je bio - DA, ali znate, on je puno izostajao radi bolesti pa se nije najbolje uklopio, imamo puno stare djece koji se vec druze, ovi novi se sami moraju izboriti za svoje mjesto. Znaci, umjesto da djetetu pomognes da se uklopi, podrzavas da ga se diskriminira zato sto je novi i zmiris na nasilje.

Nakon tog iskustva, trebalo mi je pola godine da iskorjenim te psovke a od tad je pocelo i ponasanje da radije udari kad nije po njegovom (mene, tatu, brata, drugu djecu) umjesto da lijepo pita (ocito je tamo naucio da sakom dobijas sta zelis a ne lijepom rijeci).
Sad je u drugom vrticu, prvi tjedan je na moju sramotu zveknuo cak i odgajateljicu - i to je bio prvi i zadnji incident sa njime. Teta ovdje ima stav da su njoj sva djeca ista i da nitko nikoga ne smije tuci i moj sin je to prihvatio i to postuje, bar u vrticu. Privatno imamo ponekad s njime problema, jos uvijek ne kontrolira dobro svoje emocije i zna dignuti ruku ali to su situacije koje su sve rijedje i zna da se ruzno ponio, definitivno u ovom slucaju osjecam pozitivni utjecaj vrtica.

[Kikica1]

Jos da dodam, sad kad gledam unatrag, krivo mi je sta sam sutke ispisala malog, jer sam trebala neuvijeno reci tetama sta ih ide pa ako ne bi bilo pomaka, obratiti se strucnom timu pa nek onda vrdaju i objasnjavaju zasto takve stvari dozvoljavaju. Zvonilo je meni na uzbunu vec u samom startu kad mi je teta spominjala da su neko dijete morali premjestati iz grupe ali sam zazmirila na svoju intuiciju. I najgore je sto sam kasnije cula primjedbe i od drugih roditelja na ne-rad tih teta, znaci da mi nismo bili izolirani slucaj.

[rehab]

Što se tiče riječnika, za svog sina mirne duše mogu reći da je čitav psovački vokabular stekao u vrtiću i u igri s drugom djecom, jer mi doma jako pazimo na to i uopće ne psujemo niti upotrebljavamo ružne riječi pred njim. I mi smo jedno vrijeme imali situaciju u vrtiću kada je redovno, svaki dan, dolazio ugrižen ili udaren od strane jednog djeteta. Svaki dan sam obavještavala tete o tome, ali redovno sam dobivala isprike u stilu "radi se o malom djetetu koje grize", "vaš sin je kriv jer mu je uzeo igračku", "nismo primijetili kada se to dogodilo" i sl. Onda mi je prekipjelo i otvoreno sam razgovarala s tetama. Rekla sam da ne želim da više moje dijete ijednom dođe udareno ili ugriženo iz vrtića. Ako one ne žele nešto poduzeti, ja ću popričati s roditeljima tog djeteta, a ako se situacija ne popravi ispisat ću dijete iz vrtića. Ako je moje dijete nekome uzelo igračku, gurnulo drugo dijete i sl., želim da ga sankcioniraju, a da o težim prekršajima mene obavijeste, ali ne želim da ga netko grize do krvi (kao što ne želim da moje dijete to nekom drugom djetetu učini) radi svađe oko igračke i sl. Upalilo je.

[pepeljuga]

Ova tema mi ostavlja ogroman grop u grlu.

Moj E. je iskusio obje situacije, prvo su ga gurali, mlatili i izolirali, a nakon godinu i po vrtića on postaje nasilnik.

Takvo ponašanje i ružne riječi vidio je isključivo u vrtiću, kući toga nema. Al jbg, povodljiv je i hiperosjetljiv.

Pričala sam s tetama u više navrata, sazivali su se roditeljski, al iskreno pomak se vidi tek kad. je E. malo sazrio.

Tete su nam super, ali nažalost nedorasle situaciji i bojim se nedoslijedne. Rješenja nema, radujem se što počinje škola a vrtić izbjegavam koliko je to moguće (porodiljni pa godišnji).

Inače nam je i grupa malo nezgodna, puno muškića od kojih koliko vidim ima kandidata za buduće poremećaje ponašanja.

Evo identicno je bilo s mojim mladjim sinom, onda smo ga prebacili u novi vrtic koji se otvorio i bio blizi doma, i u njegovoj grupi su pretezno curice, zbilja vidim pomak u ponasanju nabolje, uopce se vise ne tuce jedino sto stalno govori da bi se vratio u stari vrtic da su mu tamo Bruno, Narko Marko... (ekipa s kojom se mogao mlatiti Teta mi je jednom rekla da su nove generacije sve agresivnije i agresivnie a da roditelji sve manje sudjeluju u odgoju jer nemaju vremena, tiste ih ih finacijske brige bla bla tako da su djeca postali mali ruksaci ostavis ih dodjes po njih, a rekla je da neki niti ne pitaju kako je s djetetom?. Osobno sam i ja to primjetila sa starijim sinom (gdje smo se mi roditelji i aktivno druzili i sudjelovali u radu vrtica) i sad (recimo na roditeljskom je bilo smao 2 roditelja?! od 28 u grupi)