Evo dokumentarca o Švedskoj na htv-u.
 |
|||
|
|
|||
Evo dokumentarca o Švedskoj na htv-u.
Ja sam se vozila transsibirskom zeljeznicom od Ulan Batora do Irkutska, nekih 24 sata, i bilo mi je taman dovoljno... Naporno je to putovanje u vlaku... A i vise mi je bilo dosta onog "ču ču ču".
Meni nikad dosta "ču ču ču"...
tanja b i ja ćemo već biti u godinama kad te sluh ne služi najbolje. lipo u tišini, nećemo puno ni pričati, voziti se i čitati.
Ajde pričaj malo - kako si se uopće odlučila na put, koliko je trajao... Inspiriraj drugeJadranka prvotno napisa
Moja putovanja su uglavnom dosadna u tom smislu: avion i ravno na cilj. Uz tri iznimke busom, koje nikad ne bih ponovila (mrzim bus na duge pruge, ne znam što mi je bilo): Zagreb - Barcelona, Zagreb - Bruxelles i Göteborg - Budimpešta.
Najadrenalinskiji su bili vožnja motornim saonicama po švedskoj šumi i uspon na sydneyjski Harbour Bridge. Daleko je to od putovanja transibirskom željeznicom ili cestama smrti.
U osnovnoj školi silno sam htjela na krstarenje Volgom (rezultat oduševljenja nastavnicom ruskog). Sad ste me na to podsjetile.
mi smo bili taman pred kraj faksa kada ja frendica trebala na put transibirskom , ali cijeli. I tada se dogodio Tiananmen i sve joj je propalo - nije sve, otišla je na drugu destinacu. Ne znam nikoga, osim jadranke koja se tu javila, da je bio.
Meni se isto način putovanja mijenja kako starim i sada sam puno komotnija. nadam se da će se to do penzije promijeniti i da će me cure uzeti za suputnika na Transibirskoj
Mislim da ove egzoticne destinacije treba obici dok si mlad i fit i tolerantan na nekomfor. Mi smo planirali Ganu pred cca 8 godina pa sam se ja razbolila i nismo nikad otisli. A imali smo poznanika ciji stric radi u ministarstvu turizma i taj bi se za nas pobrinuo. Bas mi je zao sto to nismo realizirali.
Sad sam i ja za malo komfora.
Bila u Gani, ali samo u Accri. Drago mi je da sam bila, ali nisam se vratila oduševljena, tipa, moram se vratiti. Plus morala sam se cijepiti, više se ne sjećam protiv čega i oboružala se repelentima. Htjela bih vidjeti neke od prirodnih znamenitosti Afrike.
Moja najdraža putovanja su ona u Gazu, Armeniju pa i Irak. To su doživljaji koji se ne mogu kupiti preko agencija, plus ljudi koje sam upoznala ostavili su traga a mene.
Dvaput sam bila u Armeniji i svaki put me taklo. Prvi put u Gyumriu i selima po armensko-turskoj granici usred hrpe snijega, i taj prvi put dok sam putovala od Erevana do Gyumrija mislila sam da me netko ubacio u Bibliju (hehe, baš mene
Od usual suspects gradova, u dva sam pomislila da bih baš mogla živjeti: Seattle i Antwerpen. I oba me po vibri i prirodi podsjećaju na Rijeku.
Obožavam i London, žao mi je da tamo nisam studirala barem jednu godinu.
Svidjelo mi se i u Moskvi, Crveni trg je bajka. Volim i sjever, Kopenhagen mi je isto divan, vibra super. Tallin je presladak.
Razočarala sam se s LA-om, Balijem...
Volim planine. I more. I rijeke. I nebo. Uglavnom, zuriti u neki beskraj. To su putovanja o kakvima maštam.
Posljednje uređivanje od Zuska : 13.06.2013. at 12:39
Ja bih vjerojatno rado putovala na većinu spomenutih mjesta, ali prvo što meni pada napamet kad se mašta je neki dobri motor, minimalistička prtljaga, i MM i ja krenemo na nekoliko tjedana. Kotači nas voze gdje nas pogled vuče.
Nakon ovog svega nameće mi se nova tema: vi koje puno putujete, kako uspijevate? Pritom ne mislim na financije, to je preintimno pitanje, nego s obzirom na vrijeme.
Ja sam najviše putovala kao student, a sada nešto (iako dosta rjeđe nego prije) poslovno, nešto privatno, no najveći je problem što privatno mogu putovati isključivo u visokoj sezoni, znači za Božić i NG i u kolovozu, jer sam ograničena poslom. A to baš i nisu neka vremena za putovanja. Prošli puta kad sam išla na duži, privatni, put, uzela sam mjesec dana rodiljnog. Da to nisam imala, nema šanse da bih mogla otići. Čak me ni na neplaćeni ne bi pustili bez jako dobrog razloga
od kad imam djecu velika putovanja su nestala. sad pogotovo kad je BC krenuo u skolu. 10 dana mi je za sad neki maksimum. pri tome ne racunam ovo unutar HR to mi je nekako sve domace.
Zuska, zavidim ti. Armenija - to sam stavila na svoj popis želja.
Freya - nikako, ja uglavnom pišem o putovanjima za vrijeme faksa. Mislila sam da ću puno više putovati kada se zaposlim, ali sam diplomiirala prije rata i kada sam počela raditi niti je bilo vrijeme za putovanja niti je bilo novca. a uvijek sam si mislila da ću, kada počnem raditi, sav, baš sav novac potrošiti na putovanja.
Tako i ja. Sad mi je žao da nisam i više kad sam mogla, no tad je novac zaista bio otežavajuća okolnost. A i bila sam prenesigurna ići sama, a društvo za putovanja baš i nisam imala.
Meni je samo žao što ne mogu uzeti godišnji kad hoću. Iako sad više nije samo do mojeg godišnjeg, sad je i škola tu. NIšta, štedjeti za penziju, kao što cure kažu.
zene bome ste se stvarno naputovale.
freja, ja ne bih rekla da je penjanje po Harbour Bridge bez adrenalina. svaka tebi cast!
Evo, moje starije dijete je pravi turist - želi sve vidjeti i poslikati tako da smo se u parizu načekali u redovima - da smo bili samo, MM i ja bi dane proveli šećući i ispijajući kave, a ovako smo skoro pa sve glavne stvari, barem letimično, pogledali.
Ali, opet je i dobro da je takav, jer smo neke stvari vidjeli jer je to tražio. U Veneciji sam bila tisuću puta ali zbog gužve nikada nisam nifgdje ulazila, i onda smo išli u Duždevu palaču. Impresivno.
Sa skijanja smo trknuli u krasan dvorac
http://www.buonconsiglio.it/index.ph...-Buonconsiglio
meni je dovoljno stresan bio lift do vrha Eiffelovog tornja - ne bigh to više ponavljala
Evo par prijedloga (koji su meni u planu za ovo ljeto za obići sa Smjehuljicom), zanimljivo, a na oko dva sata od Zg:
http://www.abc-tourism.si/na-potovan...ki-vlak-1-dan/ (ovo je više zbog mene, ali neću uzeti muzejski vlak, nego obični)
http://www.bled.si/si/kaj-videti/nar...oteska-vintgar
http://www.veste-riegersburg.at/en
http://www.hribi.net/gora/otlisko_okno/26/816
Unutar jednog sata:
http://www.tz-vrbovsko.hr/kamacnik.html
http://www.kostanjeviska-jama.com/
a ja mislila da sam dosta putovala,
kad pogledam gdje ste sve vi bili...
dosta sam putovala kao student, sada opet od kad su cure veće,
pate me naravno slobodni dani i financije,
od iduće godine sam bez švicarca,
pa idemo u veće podvige,
nordkap planiramo već duže vrijeme, imam neke linkove
stavim ih kasnije,
ne znam ali meni je ta priroda fascinantna,
uvijek sam više za hladno i pusto, nego vruće i gužvavo
fora! hvala na linkovima!
Mojima je bila jako fora dječja željeznica u Budimpešti
http://www.gyermekvasut.hu/english/chrw_home.php
I inače je Budimpešta jako zanimljiva djeci- to je bio prvi veći grad u koji smo ih odveli. Prva vožnja metroom, trolejbusom-to je iz faze opčinjenosti javnim prijevozom
Ok, ajmo destinacije sa šatorom - koliko vas ima i gdje ste bile i što preporučate?
Ja sam sa svojim roditeljima kampirala svako ljeto - i sada to ne bih ponavljala sa svojom familijom. koliko god lijepo bilo na svježem zraku, kampiranje nije za mene
Ima u UK jedan mali vlak, čaroban je http://www.rhdr.org.uk/
Tu se bolje vidi koliko su veliki, odnosno mali ti vlakovi. http://pipercaravans.co.uk/wp-conten...-train-011.jpg
Nađete li se u tom kutku svijeta..
E sad sam se sjetila... Selo Tintagel na Cornwallu je mjesto gdje sam poželjela živjeti. Vjetar s Atlantika nikad ne prestaje, sve je zeleno, sol u kosi osjećaš iako si na 100 metara od mora...
ovaj u budimpešti je zgodan, jer sve (osim same vožnje vlaka) rade djeca. Imaju i parnu lokomotivu. Vlak vozi po nekakvoj planini, i može se ulaziti i sliaziti na raznim stanicama, ponegdje su i parkići za djecu, adrenalinki park , ne znam više- mi nismo silazili
Joooj, hvala na podsjetniku, skroz sam zaboravila na to. O tome je pričao bakin muž koji je bio veliki zaljubljenik u vlakove, imao je jednu od jačih kolekcija vlakova minijatura u Sloveniji, pisao je knjige, prošao pješke kilometre i kilometre pruge... Mislila sam da je posebnost u tome što su vlakovi nešto manji. Ali... nisam ziher da je ovo jedina takva željeznica u Europi, čini mi se da je on spominjao neku dječju željeznicu u Švicarskoj...?
Ngeo, mogu li se djeca posjetitelji uključiti i iskušati voziti vlak, naplaćivati karte?
Hm... izgled ada ipak nije Švicarska, http://en.wikipedia.org/wiki/Children's_railway
Dječju željeznicu su Rusi smislili.
Posljednje uređivanje od Mojca : 13.06.2013. at 15:34
ne. Ta djeca koja tamo rade, su mađari. pretpostavljam da ih regrutiranju u njihovim školama i onda u praksi uče o prometu. imaju i original uniforme i jako su simpatični.
A kad smo već kod tehnike... (i kad već zabušavam na poslu) http://www.technik-museum.de/
Odvojiti dva dana, zbilja se ima što za vidjeti; ruski shuttle Buran, Concord u koji se može ući, zbirku vojnih vozila, mnoštvo automobila iz svih desetljeća, pa su popraćeni lutkama s modom iz tog vremena, automatski muzički orkestri (ili kako se to već zove).
Mojca, ovaj vlak(ić) iz tvog linka je super. Priroda kroz koju prolazi-predivna. A Bled je posebno lijep. Nahodali smo se i napapali u gostilni "Murka".
Jako volim putovati vlakovima. Prošla sam Italiju, puno puta sve do dna- do Taranta. Pa popreko do Genove, Livorna. Talijani imaju izvrsno uređen željeznički promet.
Francusku, Od Genove, po cijeloj Azurnoj obali pa gore do Lyona. Najčešće sama, a ponekad sa malim pratiteljem. Naravno cilj je bio brod u luci i mm
Preporučujem vam jedan jednodnevni izlet do Venecije. Autom do Trsta. Pa na vlak do stanice Santa Lucia, usred Venecije. Vlak vozi sat i 55 minuta, mislim da je dvadeset eura povratna karta. Svaki puni sat i 46 minuta kreće iz Trsta, a svaki puni sat i 11 minuta iz Venecije nazad. Nemate problema sa parkiranjem, koji u Veneciji je problem
Jednom ću se ići voziti Balkan expressom.
beti, ovaj vlak za Veneciju zvuči super. Da mi je Trsta samo malo bliži(8e da, to je još jedan grad koji baš volim i kojem s euvijek rado vraćam)
Svašta se ovdje da naučiti
I meni ta Armenija nešto zapela za oko.
Kad čitam Zusku, onda mi se čini da nisam baš putovala. Svejedno da odgovorim na pitanje kako nalazim vrijeme.
Djece nemam.
Dio putovanja je vezan uz posao, al ja ne moram sa sastanka direktno na avion, kao neki moji prijatelji. Zadnji sam put imala obaveze od utorka ujutro do četvrtka popodne, a letila sam u nedjelju navečer i vratila se u petak u noći doma, tako da ukradem vremena dan prije - dan poslije. Mogla sam ostati i za vikend, al mi je nekako falio muž kad sam rezervirala avion pa sam rezervirala let petak navečer. Naravno sam si platiš onda noćenje i nema dnevnica.
Ne slavim blagdane (jedino pečem kolače i farbam pisanice), a ni Nova godina mi nije napeta jedva izdržim budna do ponoći. U Pariz sam pred koju godinu letila na Božić, a vratila se na Staru godinu - tak je najjeftinije, a meni odgovara. Prvi maj obavezno nekamo idemo ako nije na srijedu.
Imala sam period zatišja kad mi je sav novac išao na IVF, a svo slobodno vrijeme na čekaonice u ambulantama. Iako sam se bola s injekcijama hormona po parkiralištima i išla na folikulometrije i po drugim gradovima.
Evo na što sam nabasala, za slučaj da netko još nije dovoljno inspiriran: http://www.tportal.hr/lifestyle/puto...sen-odmor.html
Freja, divno! Već čujem lupanje vlaka u mislima. Ovaj Pariz-Madrid mi je najzanimljiviji.
Ustvari, već dugo razmišljam o takvom putu. Putovati noću vlakom, a dane provoditi u gradovima. Uštediš na hotelu
neloša ideja, osim na hotelu, uštediš i na sapunu
neloša ideja, osim na hotelu, uštediš i na sapunu
I meni palo na pamet. Inace je hotel u Berlinu jeftiniji od vlaka Berlin-Hannover koji vozi sat-dva, a kamoli neke dulje pruge.
Koliko je vama dovoljno da osjetite kako zivi neki grad? Meni se cini 3 dana u velegradu minimalno.
Ovisi u koji dio grada odeš.
A, daaaj! Avantura je to!neloša ideja, osim na hotelu, uštediš i na sapunu
Vise bi me brinuo "decent toilet" od sapuna, ako vec idem u avanturu. No, uvijek se moze zastati i otusirati. I jesti. Treba biti snalazljiv. A ako sa sobom nosis zlatni american i znanje jezika obicno je lako snaci se
i ja sam već počela razmišljati o Interrailu - možda sa starijim djetetom
http://www.croatia-express.com/hr/ze.../211-interrail
kad nam je bila gotova stambena stedionica MM i ja smo stali ispred putnicke agencije na oglas put oko svijeta. i poceli mastati. no ipak nam je prevaldao razum i kupili smo kucu na selu. da li je to bila pametna odluka ili ne ne zelim ni analizirati, ali mozda jednog dana...................
sljedece ljeto ako budemo disciplinirani i stedljivi mozda ipak klice odvedemo preko bare, da posjetimo rodbinu. ali za to moramo biti fakat stedljivi cijelu godinu. samo na vize morali bi dati 480 ili 640$ ne znam da li MM ima jos vrijedecu. no za sad su to samo razmisljanja.
Takva putovanja vrijedna su štednje. Godinu dana se "stisneš", ali dobiješ uspomene i iskustvo za cijeli život. Ako se planira na vrijeme, može se naletjeti na jeftinije aviokarte, pogotovo ako ste relativno fleksibilni s datumima. Ali znam da to sve znaš. Smao pružam moralnu potporu.
Držim fige da vam se ostvari.
I ja si mislim kako bismo opet mogli u AU. Mi vize, srećom, imamo, ali put x 4.A gdje je sve ostalo.
"Dom" kralja Arthura.
Preporučujem vam jedan jednodnevni izlet do Venecije. Autom do Trsta. Pa na vlak do stanice Santa Lucia, usred Venecije. Vlak vozi sat i 55 minuta, mislim da je dvadeset eura povratna karta. Svaki puni sat i 46 minuta kreće iz Trsta, a svaki puni sat i 11 minuta iz Venecije nazad. Nemate problema sa parkiranjem, koji u Veneciji je problem
Potpis, ja nisam daleko a UVIJEK idem tako u Veneciju (ranije sam isla brodom iz Istre).
Kad kupujete kartu, obratite kartu da izbjegnete presjedanje u Mestre, ako je moguce. Mislim, nije neki problem presjesti, ali je jednostavnije.
I jos jedan tip, kad gledate trenitalia.it, obratite paznju na to da stranica ne pokazuje datume koji pocinju 2 tjedna nakon trenutnog. No dovoljno je izabrati dan i priblizno sat, i pokazat ce vam tocan raspored. FrecciaRossa je super, stvarn su brzi.
Eh da, i ono sto mi je u planu jer "tura Harry Potter u vlastitoj reziji" - let do Londona, pa London, vlastiti razgled vezano za Harryja i naravno mimo Harryja, pa Leavesden Studios, pa rental car i onda dalje po UK - Skotska (Glennfinnan, Glencoe, fort William, voznja parnom zeljeznicom), sjeverna Engleska (Alnwick Castle, Durham), Oxford, pa Wales (Freshwaater West, plaza na kojoj je "smjestena" Shell Cottage iz zadnjeg dijela knjige/filma), i onda u povratku prema Londonu Lavenham (Godric's Hollow).
Otprilike tako nekako, moram jos sve isplanirati i sloziti u turu od nekih mjesec dana. Mozda za slijedece ljeto - valjda ce se do onda E. izgustati plaza za kupanje (sad joj je ljetovanje = plaze + izleti, ture ju ne privlace jos).
I u daljnjem planu imam i turu po Floridi, Florida Keys + krstarenje Bahamima.
Posljednje uređivanje od Elly : 14.06.2013. at 10:42
Uvijek bih se ponovno vratila u Englesku, Škotsku i Irsku, baš su mi to lijepe zemlje. Blizu, a totalno drukčije od ostatka Sjeverne Europe. Mala mjesta s onom svojom krasnom arhitekturom, puno antikvarijata posvuda... Sve zeleno, i to JAKO zeleno...
Evo,ja bi tu. http://www.ponudadana.hr/Miami-Beach...5-168kn-5736_1
Ne nužno u ovoj rezervaciji,bitno da je Miami.
Jednom...
naravno da je zeleno kada stalno pada kiša. pogledaj kako je zeleno i kod nas ove godine.
3 tjedna engleske u srpnji - samo 3 dana bez kiše
evo
malo informacija o low cost letovima
http://www.tportal.hr/lifestyle/puto...e-letjeti.html
moja frendica iz zadra svako malo nekamo ide, no meni se neda vući cijelu obitelj negdje na more na jeftini let
ja sam onda imala jako puno sreće. Bila u različitim terminima proljeća i ljeta u Engleskoj, Škotskoj i Irskoj, i nikad nije bilo kišovito, eventualno bi nakratko pljusnulo i prošlo.
Ako ništa drugo, mi idemo u Gardaland za 2 tjedna. Jedva čekam, mislim da je meni tamo bolje nego ostatku familije
London, ljeto 2006, trava je bila sprzena kao u Dalmaciji, navečer smo sjedili na Clapham commonu, trava je pikala kroz dekicu.
Nije ni Engleska što je bila.
X
Zivjela sam u Londonu, i ne sjecam se da je ljeto bilo nesto pretjerano kisovito.
Kad pricate o vlakovima sjetile ste me jedne moje zelje: vlakom Bernina Express kroz Svicarsku, kroz Alpe http://www.rhb.ch/Bernina-Express.2188.0.html?&L=4
Mooozda iduce ljeto...
E da, sad sad se sjetila još jedne želje: Pirineji. Ima jedan poznati opservatorij tamo. E to bi ja jednom. Pa malo vlakom, malo pješke, malo stopom.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom
