Pravilo donjeg rublja
Dijete treba znati da svaki takav dodir treba odbiti. Recite djeci da nije u redu ako ih netko gleda ili dodiruje u području intimnih dijelova tijela ili traži od njih da gledaju ili dodiruju druge u tim područjima.
Pravilo donjeg rublja pomaže im prepoznati očitu, lako pamtljivu granicu: donje rublje. Roditelji mogu pojasniti da neke odrasle osobe (poput osoba koje skrbe za djecu, roditelja i doktora) moraju dotaknuti djecu, no djecu treba poučiti da kažu "Ne" ako se osjećaju nelagodno. Poučite djecu da mogu i voljeti ili im se može sviđati ta osoba, no ne mora im se sviđati način na koji ih ta osoba dira. Pritom će im njihovi osjećaji najbolje reći dodiruje li ih tko na dobar ili na loš način. Djeca imaju pravo tražiti zaštitu odraslih osoba i nikad nisu odgovorna za seksualno ponašanje odraslih prema njima'.
Tvoje tijelo je samo tvoje
Djeci treba objasniti da njihovo tijelo pripada samo njima te da ih nitko ne može dirati bez njihova dopuštenja. Djeca imaju pravo odbiti poljubac ili dodir, čak i od osobe koju vole. Djecu treba naučiti reći odmah i jasno "Ne" nedopustivom tjelesnom kontaktu, odmaknuti se od nesigurne situacije i prijaviti događaj odrasloj osobi u koju imaju povjerenja. Važno je naglasiti da trebaju ustrajati dok ih se ne shvati ozbiljno.
Dobar dodir - loš dodir
Važno je da djeca razlikuju vrste dodira i da mogu o tome razgovarati. Budući da djeca ne razlikuju uvijek dopušteni od nedopuštenog dodira, objasnite im da su neki dodiri ugodni i čine da se osjećamo dobro - možemo ih zvati 'sigurnim', 'ugodnim' ili 'dobrim' dodirima (zagrljaj, rukovanje, tapšanje po ramenu).
'Loši' dodiri su svi oni od kojih se ne osjećamo ugodno (predugo škakljanje, guranje, udaranje, šamaranje, čupanje, štipanje i sl.).
Dobre tajne - loše tajne
Tajnovitost je glavna taktika seksualnih zlostavljača. Zbog toga je važno znati razliku između dobrih i loših tajni i stvoriti ozračje povjerenja. Svaka tajna zbog koje se djeca osjećaju tjeskobno, neugodno, uplašeno ili tužno nije dobra i ne smije se čuvati - nju treba reći odrasloj osobi kojoj mogu vjerovati (roditelju, učitelju, policajcu, doktoru). Roditelji trebaju poticati djecu da im govore loše tajne.
- Prijavljivanje i otkrivanje
Djecu treba uputiti na odrasle osobe koje mogu činiti dio njihovog kruga sigurnosti. Treba ih poticati na obraćanje odraslima kojima mogu vjerovati, koji su im dostupni i spremni ih poslušati i pomoći im. Samo jedan član iz kruga sigurnosti može živjeti s djetetom; drugi bi trebao živjeti izvan užeg kruga obitelji. Također, djeca trebaju znati da postoje stručnjaci koji mogu biti od osobite pomoći (nastavnici, socijalni radnici, pravobranitelji, doktori, školski psiholozi, policija) te da postoje telefonske linije za pomoć gdje mogu potražiti pomoć.
- Poznati i nepoznati počinitelji
U većini slučajeva počinitelj je netko koga dijete poznaje. Malenoj djeci je osobito teško shvatiti da ih može zlostavljati netko koga oni poznaju. Imajte na umu proces vrbovanja kojeg zlostavljači koriste kako bi stekli povjerenje djece.
Redovito informiranje roditelja o osobi koja im daruje poklone, traži da čuvaju tajnu i pokušava provesti vrijeme nasamo s djetetom mora se postaviti kao kućno pravilo. U nekim slučajevima počinitelj je pak stranac. Naučite svoje dijete jednostavnim pravilima o kontaktu sa strancima: nikada ne ulaziti u auto sa strancem, nikada primati darove od stranaca ili prihvaćati pozive stranaca.