Stranica 2 od 3 PrviPrvi 123 PosljednjePosljednje
Pokazuje rezultate 51 do 100 od 110

Tema: Tranzicija kod porođaja - što i kako?

  1. #51
    marta avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Postovi
    15,682

    Početno

    klia, ja nisam imala nikakve unutarnje rupture vagine.
    inace mislim da se medjicom zove samo vanjski dio izmedju rodnice i anusa. a za takve unutrasnje rupture sam na vise mjesta citala da se dogadjaju ako recimo beba drzi rukicu kraj glavice ili nekako slicno tome, u svakom slucaju podignuto. a kako kod nas doktori pri porodu uopce ne obracaju paznju na takve "detalje" onda je moguce i da su neki to povezali s velikom novorodjencadi.

    a za spustene organe zdjelice su krivi rastegnuti misici a svaki voljni misic se falabogu moze voljno i ucvrstiti da ne kazem i nabildati. kegelovim vjezbama, vagitrimom, il japanskim kuglicama, kako tko voli...

  2. #52

    Datum pristupanja
    Apr 2005
    Lokacija
    Varaždin
    Postovi
    3,613

    Početno

    Ako kažem ha, ha, neće ti biti ništa jasno.

    Zato pročitaj ovo (sve redom po mogućnosti, a naročito od Marsden Wagnera):
    http://www.udrugaprimalja.hr/content...ategory/73/46/

    a zatim ovo (a naročito dio Epiziotomija):
    http://www.udrugaprimalja.hr/content...ategory/72/44/

    pa ću ti onda odgovoriti. Uzmi u obzir i činjenicu da je tvoj ginekolog studirao vjerojatno oko 70-ih godina prošlog stoljeća, da se ne služi vjerojatno Internetom itd. itd.)

  3. #53
    klia avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Lokacija
    zadar
    Postovi
    1,797

    Početno

    Tina, hvala na člancima.
    Ja sam imala rupture+epiz. i proživjela jedno grozno šivanje. Gin mi je rekao da su mi vjerojatno loše dali anesteziju.

    pokazuje da je omjer dubokih napuknuća bio najniži (0.9 posto) kod žena bez epiziotomije i koje nisu bile ograničene na ležeći položaj; najveći postotak dubokih napuknuća (27.9 posto) bio je kod žena koje su rađale u stremenu i sa epiziotomijom. (Borgatta et al. 1989:295) To dokazuje da i položaj u kojem žene rađaju ima velikog utjecaja na učestalost spontanih puknuća.
    Eh, kad bih ja mogla roditi u nekom drugom položaju, a ne s nogama u zraku! :/ No, odlučila sam definitivno: bilo kako bilo, na porod idem s planom porođaja.

    G mi je još rekao da sam ja imala onakon težak oporavak jer mi je tijelo loše reagiralo na raspadanje konca.
    Eh, i da ne zaboravim: spomenuo mi je da bez epiz. može kasnije doći do seksualnih problema (vjerojatno zbog raširene rodnice).

    (Mislim da ću mu ponijeti neke od ovih članaka drugi puta na pregled) 8)

  4. #54
    Fidji avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    2,248

    Početno

    Draga Klia,
    ja sam idem na trudnički tečaj, dakle kakvih sam se sad "lovačkih priča" naslušala o epiziotomiji...pretužno.

  5. #55

    Datum pristupanja
    Apr 2005
    Lokacija
    Varaždin
    Postovi
    3,613

    Početno

    Draga Klia, o izboriti se za položaj pročitaj ovdje:
    http://www.roda.hr/rodaphpBB2/viewto...=325126#325126

    O bolnom šivanju epiziotomoje isto ima negdje topić, pa će ti biti jasni razlozi. Ima negdje i topić zove se nekako u stilu Kiretaže bez anestezije, pa će ti biti jasne i šivanje epiziotomije. Savjet: na dobrom si putu, ne daj se smesti od ginekologa ili drugog osoblja koje nije u toku sa najnovijim saznanjima.

  6. #56
    Frida avatar
    Datum pristupanja
    Jul 2005
    Lokacija
    Loch Bundek
    Postovi
    5,532

    Početno

    Citiraj klia prvotno napisa
    Eh, i da ne zaboravim: spomenuo mi je da bez epiz. može kasnije doći do seksualnih problema (vjerojatno zbog raširene rodnice).
    Moram staviti jedan na ovu njegovu izjavu! Ja nisam imala epi, a sexualni život nam je bolji nego prije!
    Mislim da su problemi izgledniji sa epijem, kako fizički tako i psihički, naime (ovo mi je objanio moj dok) epi je mini kirurški zahvat. Rez boli, pretpostavljam da ostaje ožiljak koji može smetati, a da ne spominjem strah koji je prisutan kod žena koje su imale epi.
    Ovo pišem iz pozicije nekoga tko nije prošao epi, ako lupetam ispravite me!

  7. #57
    dijanam avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Lokacija
    Zadar
    Postovi
    975

    Početno

    Citiraj klia prvotno napisa
    (Mislim da ću mu ponijeti neke od ovih članaka drugi puta na pregled) 8)
    Ma daj Klia draga, ostavi se educiranja ginekologa koji te od pocetka trudnoce samo plasi iz pregleda u pregled i drzi se poruka s Izvorovog tecaja.
    (Da te podsjetim, ima Izvor u Zadru, i ima krasne radionice o porodu )

  8. #58

    Datum pristupanja
    Apr 2005
    Lokacija
    Varaždin
    Postovi
    3,613

    Početno

    Citiraj klia prvotno napisa
    Ja sam imala rupture+epiz. i proživjela jedno grozno šivanje. Gin mi je rekao da su mi vjerojatno loše dali anesteziju.
    G mi je još rekao da sam ja imala onakon težak oporavak jer mi je tijelo loše reagiralo na raspadanje konca.
    Eh, i da ne zaboravim: spomenuo mi je da bez epiz. može kasnije doći do seksualnih problema (vjerojatno zbog raširene rodnice).
    Joj Klia .... kaj bih ja sve sada tebi rekla. Ali nema potrebe, samo pročitaj članke sa onih linkova koje sam ti dala.
    Prvo: ginić ti je djelomično u pravu, vjerojatno ti nisu uopće pričekali da anestezija počne djelovati, pa si proživjela na šivanju epiziotomije isto ono što i ja na šivanju svoje, poslije moga prvog poroda (drugi put sam se opametila, i izbacila dr. van iz rađaone kad mi je počela to isto raditi).
    Drugo: imala si loš oporavak samim time što je epiziotomija rez mišića + ako je još k tome i loše sašivena, onda je to kombinacija od koje možeš pasti u depresiju, a ako to doživiš još i kao seksualno sakaćenja kao ja na prvom porodu, onda je to kombinacija stvarno za plakanje.
    I treće: tek uz epiziotomiju može doći do seksualnih problema, jer imaš ogroman rez, ogroman izbrazdni frankeštajnski i duboki ožiljak, koji boli i do godinu dana poslije, i koji je čak i meni samoj i sada fuj (tek nakon 3 godine sam ga se ohrabrila dotaknuti).
    Sex poslije poroda bez epiziotomije je bolji, jer dobiješ poslije takvog poroda onu žensku hrabrost, samosvijest i slobodu; a ne jad i tugu kao na porodu na kojem te rezuckaju i kasape neki potpuni stranci. I ništa te ne boli, i nema nikakvih ožiljaka (poslije prirodnih ruptura nisu mi ostali opipljivi ožiljci, za razliku onoga koji imam od epi).

  9. #59

    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Lokacija
    Zg
    Postovi
    6,398

    Početno

    Citiraj Frida prvotno napisa
    a da ne spominjem strah koji je prisutan kod žena koje su imale epi.
    da, nažalost :/

  10. #60
    klia avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Lokacija
    zadar
    Postovi
    1,797

    Početno

    Dijanam, kakva ubačena reklama
    Ma nemam ja dojam da on mene straši, nego je čovjek naprosto stara škola. Po pitanju seksa nakon epizitomije - ne pitajte. Toga kod nas nije bilo 6 tjedana nakon poroda (biži, ko bi se usudio :shock: kad ne možeš ni sjesti).
    Po pitanju borbe, znam da ću zasigurno pokušati pregovarati. Ali stvarno nisam snažna da se u tome trenutku s nekime svađam. Nažalost. Osim ako hormoni ne učine čudo

  11. #61
    Felix avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    4,219

    Početno

    mene je tranzicija pukla tek u kasnoj fazi izgona i trajala je sve dok nisam rodila, nekih 15-20min, otprilike. trudovi tek pred izgon su bili sasvim podnosljivi, u pauzama sam se i dalje smijala i opustala, ali kad je beba pocela ici van totalno sam se izgubila - kao da sam upala u bujicu rijeke koja je isla naprijed i postajala sve jaca i jaca a ja nisam mogla uciniti nista.

  12. #62
    ninni avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2006
    Postovi
    386

    Početno

    sad se malo sramim , jer nakon dva poroda tek sad prepoznajem da je to ustvari bila tranzicija. kad me uhvatila totalna panika i shock od naglog pritiska na debelo crijevo ( o drugom porodu pričam, prvi je bio s epiduralnom pa ništa nisam osjetila). imala sam osjećaj da će ću puknut, da će iz mene izletit kamion, traktor, tenk... nešto nevjerojatno. još uvijek mi je živ taj osjećaj zaprepaštenosti koji je bio jači od boli- ŠTA JE SAD OVO????? pa sam počela dozivat doktora i babicu da odmah dolaze jer beba izlazi ...a kad su došli i skužili šta se događa, pa krenuli s uputama totalno sam se obezglavila i prestravila - gotovo, odustajem, ne mogu više.... ali onda me genijalni dr. matijević samo uhvatio za ruku i mirnim glasom rekao da nema nazad i da to moram obavit jer nitko drugi ne može bebu rodit umjesto mene. uf, odmah sam se skulirala, došla sebi i dalje ko pionir i mali štreber koncentirano nastavila pratit njihove upute kad treba disat a kad tiskat. i fakat sam to odradila vrhunski, gotovo profesionalno, he he. u nekoliko trudova moja je maca maja bila van. bez rezanja i pucanja. ha znači, to je tranzicija. grozno, ali fala bogu, kratko je trajalo.

  13. #63
    Fidji avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    2,248

    Početno

    ninni, po tvojoj priči se vidi što znači prava riječ u pravo vrijeme.

  14. #64

    Datum pristupanja
    Apr 2005
    Lokacija
    Varaždin
    Postovi
    3,613

    Početno

    cure, koje niste znale da je to tranzicija - da li bi vam bilo lakše da vam je netko rekao da je to to, i da je ostalo još samo malo, i da je zato tako teško?

  15. #65
    klia avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Lokacija
    zadar
    Postovi
    1,797

    Početno

    Sigurno bi.

  16. #66
    ninni avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2006
    Postovi
    386

    Početno

    Citiraj TinnaZ prvotno napisa
    cure, koje niste znale da je to tranzicija - da li bi vam bilo lakše da vam je netko rekao da je to to, i da je ostalo još samo malo, i da je zato tako teško?
    ma dobro, znala sam ja šta je to otprilike, i da sam pred samim krajem, samo nisam znala da se to zove tranzicija

  17. #67
    Elly avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Postovi
    5,052

    Početno

    Citiraj dijanam prvotno napisa
    Evo malo ohrabrenja prvorotkama
    Ja se ne sjecam da je moja faza tranzicije bila takva. Bila je bolna i trazila je izdrzljivosti, ali se ne sjecam da sam se gubila ili da sam ijednom pomislila "ja ne mogu vise" ili ista blizu toga. Nije bilo tako strasno.
    Potpisujem.

    Htjela sam, doduse, ugristi MM-a - i to dvaput -, ali najvise mi je u tim dugackim trudovima izmedju kojih vise nije bilo razmaka pomagala koncentracija i disanje - i saznanje da ce brzo sve biti gotovo. :D
    Kad sam osjetila nagon za tiskanjem, sestra je rekla da sam spremna, i tu je zavrsila tranzicija i poceo izgon.

  18. #68

    Datum pristupanja
    Apr 2005
    Lokacija
    Varaždin
    Postovi
    3,613

    Početno

    Citiraj Elly prvotno napisa
    ... i saznanje da ce brzo sve biti gotovo. :D
    Kad sam osjetila nagon za tiskanjem, sestra je rekla da sam spremna, i tu je zavrsila tranzicija i poceo izgon.
    kako si znala da će sve biti brzo gotovo?? Možda ti je to pomoglo da ne doživiš tranziciju kao očaj, jer da si mislila da će to trajati još 5 sati mislim da bi i ti pala u ono "ja to ne mogu".

  19. #69
    Elly avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Postovi
    5,052

    Početno

    Citiraj TinnaZ prvotno napisa
    Citiraj Elly prvotno napisa
    ... i saznanje da ce brzo sve biti gotovo. :D
    Kad sam osjetila nagon za tiskanjem, sestra je rekla da sam spremna, i tu je zavrsila tranzicija i poceo izgon.
    kako si znala da će sve biti brzo gotovo?? Možda ti je to pomoglo da ne doživiš tranziciju kao očaj, jer da si mislila da će to trajati još 5 sati mislim da bi i ti pala u ono "ja to ne mogu".
    Ne znam kako da ti to objasnim - to je jednostavno osjecaj, znas da ce brzo biti gotovo jer ti tijelo "radi" 200/h, trudovi stizu jedan drugog, ne stignes nista osim disati, jednostavno vidis i osjetis razliku od ranijih trudova sa velikim razmakom, znas i kazu ti da si skoro pa skroz otvorena, pa se razmak trudova sve vise priblizava, u tranziciji ga nema... Cijeli period tranzicije (od pocetka konstantnih trudova do izgona) je trajao samo 10 minuta.

    Lako mi je sad govoriti, no mislim da ne bih na tranziciju gledala kao na ocaj cak i da je trebalo trajati duze, jednostavno nisam dala da me to "pobijedi". Puno sam se educirala i citala o porodu, MM je bio samnom (sto je puno doprinijelo psihickoj stabilnosti ) i nekako podsvjesno znas da je to nacin na koji tijelo treba funkcionirati kako bi dobila svoju bebicu.

    Cak ni za vrijeme izgona, koji je bio spor jer su se trudovi prorijedili (sto je na kraju ispalo dobro jer je E imala pupcanu vrpcu omotanu oko bedra, sto mi na srecu babica nije rekla pa me nije radi toga obuzala panika) nisam osjecala ocaj. Vise malodusnost, zbog slabih trudova i velikih pauza izmedju tiskanja. No, osoblje je bilo super, ohrabrili su me, rekli da sve radim kako treba, pa je i ta malodusnost brzo prosla.

  20. #70

    Datum pristupanja
    Apr 2005
    Lokacija
    Varaždin
    Postovi
    3,613

    Početno

    nas da ce brzo biti gotovo jer ti tijelo "radi" 200/h, trudovi stizu jedan drugog, ne stignes nista osim disati, jednostavno vidis i osjetis razliku od ranijih trudova sa velikim razmakom
    Ova faza kad nisam mogla disati i trudovi idu jedan za drugim je mene čopila čim su mi dali drip, i trajala je do kraja. A drip su mi dali odmah. Trudove sa velikim razmakom nisam niti imala. Govorim o prvom porodu.

    U drugom porodu mi je bilo ovako kako ti opisuješ, ali valjda zato jer sam odbila drip. Polagano prvo, a samo zadnjih sat vremena intenzivno, koncentriraš se, ne stigneš ništa osim disati, ali je izdrživo.

    Ti si dobila drip ili nisi?

  21. #71
    litala avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Postovi
    5,858

    Početno

    Citiraj Elly prvotno napisa
    Lako mi je sad govoriti, no mislim da ne bih na tranziciju gledala kao na ocaj cak i da je trebalo trajati duze, jednostavno nisam dala da me to "pobijedi". Puno sam se educirala i citala o porodu, MM je bio samnom (sto je puno doprinijelo psihickoj stabilnosti ) i nekako podsvjesno znas da je to nacin na koji tijelo treba funkcionirati kako bi dobila svoju bebicu.
    meni je treci put tranzicija bila najgora. najkraca i najgora.

    iako sam radjala treci put, znala sam (i educirala i znala iz iskustva) sto je to sto me "spopalo", mm je treci put bio uz mene, znala sam da to tijelo odradjuje najtezi dio posla, kontala da nece trajat duze od pola sata (trajalo 20 minuta), pa mi sve to skupa nije pomoglo da ne osjetim ocaj, pravi, duboki, unutarnji ocaj i poraz nad tako jakim osjecajima...

    do te mjere da me sest mjeseci nakon poroda prala depresija zbog odluke da je to bio posljednji porod koji odradjujem i da sam se zbog toga sto me tranzicija "pobijedila" odrekla sve svoje djece

  22. #72
    litala avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Postovi
    5,858

    Početno

    sad sam vidjela da sam vec pisala o tome...

  23. #73

    Datum pristupanja
    Apr 2005
    Lokacija
    Varaždin
    Postovi
    3,613

    Početno

    Citiraj litala prvotno napisa
    do te mjere da me sest mjeseci nakon poroda prala depresija zbog odluke da je to bio posljednji porod koji odradjujem i da sam se zbog toga sto me tranzicija "pobijedila" odrekla sve svoje djece
    o bokče moje

  24. #74
    Elly avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Postovi
    5,052

    Početno

    Citiraj TinnaZ prvotno napisa
    Ti si dobila drip ili nisi?
    Bez dripa, prvi (zasad jedini) porod.
    Totalno prirodan vaginalni porod; jedino sto nisam mogla izbjeci su bili klistir i CTG (dozvolili su mi ipak jednu setnju do WC-a).

  25. #75
    Felix avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    4,219

    Početno

    Citiraj TinnaZ prvotno napisa
    kako si znala da će sve biti brzo gotovo?? Možda ti je to pomoglo da ne doživiš tranziciju kao očaj, jer da si mislila da će to trajati još 5 sati mislim da bi i ti pala u ono "ja to ne mogu".
    a vidis, ja sam znala da ce biti jako brzo gotovo i ipak me copila tranzicija i razmisljanje 'kako cu ja to, ja to ne mooooguuuu'

  26. #76

    Datum pristupanja
    Apr 2005
    Lokacija
    Varaždin
    Postovi
    3,613

    Početno

    Citiraj Felix prvotno napisa
    a vidis, ja sam znala da ce biti jako brzo gotovo i ipak me copila tranzicija i razmisljanje 'kako cu ja to, ja to ne mooooguuuu'
    a možeš si onda samo zamisliti očaj i želju da skončaš sve, kad misliš da će to trajati još 5 idućih sati, nikoga nema, niti babice niti doktora, samo muž i ti, a prije toga ti je babica rekla "pogledajte onu mladu rodilju u susjednom boksu kako se super drži, ajde nije to tako strašno, smirite se".

    Mislim katastrofa koje neprimjerene riječi, pogotovo za prvorotku kojoj su na prijevaru uvalili drip, a nakon toga su trudovi odmah postali jedan trud bez prekida i bol koja mi je bila neusporediva sa ovom boli sa drugog poroda bez dripa.

  27. #77
    Felix avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    4,219

    Početno

    da tinna, grozno. ne mogu si ni zamisliti kako je to tek tesko.
    zato sam se rukama i nogama borila da odem roditi u graz.

  28. #78
    litala avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Postovi
    5,858

    Početno

    Citiraj TinnaZ prvotno napisa
    Citiraj litala prvotno napisa
    do te mjere da me sest mjeseci nakon poroda prala depresija zbog odluke da je to bio posljednji porod koji odradjujem i da sam se zbog toga sto me tranzicija "pobijedila" odrekla sve svoje djece
    o bokče moje


  29. #79
    Felix avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    4,219

    Početno

    plus to sto si imala muza uz sebe. kako je tek radjati sama kao prst?

  30. #80

    Datum pristupanja
    Apr 2005
    Lokacija
    Varaždin
    Postovi
    3,613

    Početno

    Grozno, pregrozno. Ja sam odmah ljuta na sve one koji ne žele biti uz svoju ženu, koji ne osjećaju taj poriv da je zaštite (iako je to relativno) dok rađa njihovo dijete. Ako već ne možemo roditi zajedno, a zajedno smo ga napravili, onda barem želim sve ono ostalo kaj mi muž može pružiti.

    A što se tiče odlaska u Rijeku ili Graz ili neko treće mjesto - ja sam sad smatrala: nisam više onako naivna kao na prvom porodu, imam pravo roditi svoje dijete u svojem gradu, neka mi samo netko pokuša sad prodati one fore kao prvi put, ako ne bude išlo drugačije pokupiti ću se sa kreveta i otići doma. Bila sam toliko ljuta i 2,5 godine nakon prvog poroda, da mi je to davalo snage za sve ono na drugom porodu. Doduše prodali su mi foru sa strahom da beba ne pusti mekonij, pa sam pristala na prokidanje vodenjeka, i to je moja greška što se nisam dovoljno i u tom dijelu raspitala. Srećom bilo je na samom kraju. Istina postoji još milion stvari koje laik ne može znati, uvijek je neka mogućnsot za podvaliti nešto ispod žita, ali ja sam baš imala volju za fight, željela sam se suočiti. Za treći put imam još više volje za "ajde nek' netko proba biti bezobrazan ili prodavati mi fore tipa malo dripeka da budete brže gotovi".

  31. #81

    Datum pristupanja
    Oct 2005
    Lokacija
    BiH
    Postovi
    56

    Početno

    I ja tek sada shvatam sta me je to bilo spopalo najvise me zbediralo kada je moj ginic rekao MM da necu roditi prije ponoci a bilo je tek 10 ujutro. Oko 9 su mi stavili Prostin-vag,tabletu i krenulo je otvaranje-prenijela sam 14 dana pa je porod bio induciran. U predradjaoni je bilo grozno,otjerala sam dva dr.koja su htjela prckati po meni, prikopcali su me na CTG i nisam mogla ni mrdnuti. Onda je jos jedan dr.pametnjakovic rekao,nakon sto je pogledao karton na kojem je valjda bila upisana i moja kilaza :"Pa vi ste uzasno sitni rodit cete bebu od 1,5kg." i to uz nekakav bezobrazni cerek pa sam mu odbrusila da ako nema sta pametno reci bolje neka suti,na sto je on u cudu izasao. Inace visoka sam 157 a otisla sam se poroditi sa 56 kg i bila sam jako ponosna na svoje kile jer sam u sedmom mjesecu imala samo 48 kg. A taj period tranzicije me je uhvatio dok su me vozili u radjaonu.Prvo sam rekla svom gin.da je krenulo, a on meni :"Pa tek je 15 casova, ma nema teorije nisi se mogla tako brzo otvoriti!" Pa sam ga lijepo pitala jer trudan on ili ja i ako kazem da je krenulo onda jeste, a onda sam osjetila takav bol da mi se ucinilo da sam izasla iz sopstvenog tijela i da gledam tamo neku jako blijedu zenu kako se muci i zapomaze,zica i ponasa se totalno neuravnotezno. Srecom brzo sam se "vratila" i moja curica je izletila kao metak,nakon drugog tiskanja, u 15:45. A MM-a mi je glupi gin.poslao kuci jer eto kao nece to jos. I nije imala 1,5 kg,bila je teska 3,470gr i duga 49 cm.

  32. #82

    Datum pristupanja
    Apr 2005
    Lokacija
    Varaždin
    Postovi
    3,613

    Početno

    Melice tak treba, ne dati se zafrkavati.

  33. #83

    Datum pristupanja
    Apr 2005
    Lokacija
    Varaždin
    Postovi
    3,613

    Početno

    Citiraj Melica prvotno napisa
    A MM-a mi je glupi gin.poslao kuci jer eto kao nece to jos. I nije imala 1,5 kg,bila je teska 3,470gr i duga 49 cm.
    joj poludim na ovo, pa nije bit da muž bude sa ženom točno onaj trenutak kada beba izlazi van i da se divi ne znam čemu, nego je bitno da bude UZ ženu tijekom trudova da joj pruža podršku dok je tamo pipaju nekavi anonimusi bez imena i prezimena koji usput bacaju bezobrazne cereke i bacaju blesave komentare i time dokoncentriraju ženu i dižu joj adrenalin. Muž je taj koji onda to skrene na sebe i pruži podršku i zaštiti ženu.

  34. #84

    Datum pristupanja
    Oct 2005
    Lokacija
    BiH
    Postovi
    56

    Početno

    Nisam bas najbolje shvatila TinnaZ sta si htjela reci. Naravno da je bit da MM bude uz zenu dok porod traje i pomaze kako god zna i umije ali njega je moj gin.otpeljao kuci i rekao zvati kada porod krene ali porod je krenuo puno prije no sto je gin.mislio i naravno MM-a nije zvao. Tezinu moje curice sam napisala zbog komentara onog ludog dr. koji je zakljucio, na osnovu moje konstitucije, da ce i beba biti jako mala.

  35. #85

    Datum pristupanja
    Apr 2005
    Lokacija
    Varaždin
    Postovi
    3,613

    Početno

    ja sam pretpostavila da je tvoj muž tebe dovezao u bolnicu, a onda ga je dr. poslao kući uz opravdanje da nema svrhe da bude uz tebe dok "porod ne krene" odnosno dok ne krene zadnja faza poroda. Pa porod je i onaj početak, dok si sva prestrašena, dok očekuješ kad će početi trudovi, itd. Ali skužila sam da u nekim bolnicama imaju predrađaone u koje muž ne smije, odnosno smije tek u rađaonu, a žena ide u rađaonu tek kad je skoro sve gotovo. Koja glupava procedura. Pa kaj ženi onda uopće i treba muž, kad sve ono najgore treba proživjeti sama. Izgleda da doktori u tim bolnicama smatraju da je porod samo ono na kraju kad beba ide van, a ovo prije je zafrkancija kad ne trebaš nikoga uz sebe. Sreća da su u Vž shvatili da je porod ono od početka, i da žena treba nekoga uz sebe od samog početka.
    Još nam ostaje da se izborimo da shvate da je i ono nagovaranje žene da potpiše nekakve papire u prijemnoj sobi u kojoj nema muža, ne baš u svjetlu poštivanja ljudskih prava.

  36. #86
    klia avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Lokacija
    zadar
    Postovi
    1,797

    Početno

    Da, ni ja ne bih rekla da je tranzicija nesto neizdrzivo, ali meni je kriza dosla vise od iscrpljenosti i dugotrajnosti. Sada znam da je moja recenica: Ne mogu vise, izvadite ga na drugi nacin, bila dio toga osjecaja. Do kraja zivota ostat cu zahvalna lijecniku sto me nije poslusao i sto sam rodila vaginalno.

  37. #87
    Asimon avatar
    Datum pristupanja
    May 2006
    Postovi
    378

    Početno

    Citiraj klia prvotno napisa
    Sada znam da je moja recenica: Ne mogu vise, izvadite ga na drugi nacin, bila dio toga osjecaja.
    i ja sam nešto slično izjavila, i zbog toga ću se grist do kraja života, jer iako sam to rekla u trenutku krajnjeg jada i nemoći, stavila sam svoje potrebe ispred djeteta i stalno imam osjećaj da sam ga tom rečenicom izdala. Između ostalog, zbog te rečenice i danas plačem kad se sjetim svog poroda.
    A u tom momentu kraj mene nije bilo ni muža (koji ovdje UOPĆE ne može biti uz ženu tijekom poroda), ni doktora ni babice.

  38. #88

    Datum pristupanja
    Apr 2005
    Lokacija
    Varaždin
    Postovi
    3,613

    Početno

    da, i na mom prvom i drugom porodu tijekom tranzicije nije bilo nikoga od medicinskog osoblja. ne mogu si niti zamisliti kao bi mi bilo da nije bilo muža, ja sam na prvom porodu vrištala i vikala ne mogu više, dajte mi nešto. Na drugom porodu tranizicija nije bila nimalo strašna, ja sam uvjerena zato što sam se izborila da porod bude bez dripa (kako li su me samo terorizirali zbog tog zahtjeva).

  39. #89

    Datum pristupanja
    Dec 2003
    Postovi
    3,187

    Početno

    Joj, čitam sad sve ovo i nekako si mislim da ni mene nije tako jako pukla tranzicija prvi put. Sjećam se tog osjećaja pritiska na debelo crijevo, a oni ti govore da još ne smiješ tiskati. Grozno.
    I sjećam se da sam u tom trenutku bila malo ljuta na MMa koji me je jadan cijelo vrijeme ohrabrivao i govorio mi kad je koji trud počeo popuštati (gledajući na CTG) jer sam mislila - daj me pusti, ne znaš ti kako ovo boli. Ali, hvala Bogu, nisam mu ništa rekla, nisam se izderala na njega jer sam znala koliko se trudi i bila sam dovoljno sabrana da ne budem bezobrazna prema njemu. Ostalog se ne sjećam baš kao neke faze očaja.

    Ali sad me malo hvata strah jer se nadam, odn. željela bih ovaj put proći bez prokidanja vodenjaka i analgetika pa se bojim da će me puno više boljeti.
    Dobro, prokidanje vodenjaka baš i nema neke veze, ono samo potakne vlastite trudove, nije isto kao drip, ali ne bih htjela ni lijekove

  40. #90

    Datum pristupanja
    Apr 2005
    Lokacija
    Varaždin
    Postovi
    3,613

    Početno

    Dobro, prokidanje vodenjaka baš i nema neke veze, ono samo potakne vlastite trudove, nije isto kao drip, ali ne bih htjela ni lijekove
    u krivu si za ovo, prokidanje vodenjaka jeste indukcija i umjetni početak poroda i mene je u tom trenutku počelo duplo jače boljeti iste sekunde, sreća da je to napravljeno na samom kraju
    .
    Pisala sam Gigi (koja se upravo vratila iz rodilišta) ovo:

    Gigi, jako slična situacija je bila kod mene. Uspjela sam se othrvati indukciji, i tek poslije poroda se pokazalo koliko je to dobro bilo i koliko je dobrobiti donijelo i mojem čedu (i zbog svega što beba dobije kroz priorodan porod) i meni (ispostavilo se da bi tko zna kako završilo za mene i bebu da se išlo umjetnim porodom).

    Možeš pročitati moju priču na:
    http://www.roda.hr/rodaphpBB2/viewtopic.php?t=19577

    Imaš još topice koji se zovu Inducirani porod i Drip, a imaš i topic Istinski neinterventni porod

    http://www.roda.hr/rodaphpBB2/viewtopic.php?t=25493

    http://www.roda.hr/rodaphpBB2/viewtopic.php?t=26307

    Pročitaj, usporedi i nadam se da će ti biti puno lakše nakon toga donijeti odluku. I vezano na tvoju doktoricu, sisavci češće rađaju noću i za to ima razloga, to što ona radi danju za ishod tvoga poroda znači vrlo malo, osim što će ti buditi uzaludnu nadu da će to umjesto tebe odraditi ona, što srećom nije moguće. Prirodni porod je jedna prava blagodat, poklon košara prepuna divnih emocija koje možda nećeš imati prilike iskusiti nikada više.
    [/quote]

  41. #91

    Datum pristupanja
    Dec 2003
    Postovi
    3,187

    Početno

    Ne, ne mislim ja da to nije inducirani porod, dapače, nego sam samo mislila da ipak trudovi ne bole tako jako kao kod dripa.

    Meni su kao trebali dati drip, ali je doc rekao da će mi prvo prokinuti vodenjak pa ćemo vidjeti, da neke žene od toga dobiju vlastite trudove. Tako je i bilo. Nisam imala osjećaj da su trudovi došli naglo i bili onako bolni kao što opisuju žene koje su dobile drip

  42. #92

    Datum pristupanja
    Apr 2005
    Lokacija
    Varaždin
    Postovi
    3,613

    Početno

    mene je nakon prokidanja vodenjaka isti tren počelo duplo jače boljeti, što je i logično kad malo razmisliš. Imaš ovdje o Induciranom porodu:

    O Induciranom porodu ovdje :
    http://www.roda.hr/rodaphpBB2/viewto...highlight=drip

    http://www.roda.hr/rodaphpBB2/viewto...highlight=drip

    Drip:
    http://www.roda.hr/rodaphpBB2/viewto...highlight=drip

  43. #93
    thalia avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2005
    Lokacija
    Rijeka
    Postovi
    1,863

    Početno

    Sad tek vidim ovu temu i tek nedavno sam saznala da je to bila tranzicija i da je normalna. Inače, bilo me užasno sram, a sad mi je žao zbog toga.

    Uglavnom, tražila sam epiduralnu, kao i većina, ali bila sam već 8 cm otvorena.
    Meni je sat očaja trajao skoro dva sata. Baš dugo. Naime, nije mi pucao vodenjak i htjeli su ga prokinuti nakon 5 sati trudova. Srećom, pukao je sam. Uglavnom, tražila sam redom: Epiduralnu, da me ubiju, nisam željela na stolčić (rodila na stolčiću ), rekla sam mužu da me stvarno jako boli i nek vade bebu iz mene i nek me režu (a baš to sam htjela izbjeći).



    Grozno , ali prošlo je

  44. #94

    Datum pristupanja
    Apr 2005
    Lokacija
    Varaždin
    Postovi
    3,613

    Početno

    Citiraj branka1 prvotno napisa
    Ne, ne mislim ja da to nije inducirani porod, dapače, nego sam samo mislila da ipak trudovi ne bole tako jako kao kod dripa.
    pa, da možda ne bole tako jako kao kod dripa, moglo bi se reći da sam osjećala da se mogu kontrolirati što nakon dripa nisam mogla, niti tijelo niti glas, niti misli.
    Ali čemu prokidanje vodenjaka, obično ide brže ali i bolnije. Meni je bolje bilo onako kao u drugom porodu - laganini 24 sata, sve fino polako i izgurali sve kako treba.

  45. #95

    Početno

    i ja tek sad vidim ovu temu...
    ja sam na zadnjem porodu tranziciju odradjivala dobrim dijelom u autu, svadjajuci se s muzem, tipa boli me k****** sto je crveno na semaforu, VOZI!!!!
    i u prijemnom u bolnici kad mi je sestra rekla a sad lijepo sjedi da ti uzmem podatke: ja njoj nema vremena rodit cu....
    ona ma neces jos....
    ja : ma kog fuc*** ti znas vodi me GOOREEEEEEEEEEEE

    a moje istranke znaju kako je dug put liftom od prizemlja do cetvrtog kata....
    litala budes se ti predomislila jos

  46. #96

    Datum pristupanja
    Dec 2003
    Postovi
    3,187

    Početno

    Da, lijepo je znati da TO ima ime.
    Kad gledamo one filmske porode, izgleda da je njima cijeli porod jedna duuuuuuugačka tranzicija

  47. #97

    Datum pristupanja
    Feb 2008
    Postovi
    93

    Početno

    Voljela bi da sam ovaj topic pročitala prije poroda. Moja je tranzicija trajala dva sata. Dva sata sam sjedila na stolčiću. Je li još neko tako dugo bio na stolčiću do izgona?
    Nekako mi je sad lakše kad sam ovo pročitala

  48. #98

    Datum pristupanja
    Dec 2003
    Postovi
    1,536

    Početno

    ja se tranzicije s drugog poroda jako dobro sjecam.

    i mogu s distance reci da se radi o jednom od intenzivnijih dozivljaja ever.

    taj osjecaj "rasta boli", sirenja kostiju zdjelice, babicine naredbe da ne tiskam, da jos malo sacekam, u tih nekoliko sekundi mi se skupio cijeli svemir i imala sam osjecaj da traje i traje. i osjecaj trenutnog olaksanja kad sam je vidjela dok je jos napola bila u meni. fantasticno.

    da ne ispadne sve tako romanticno, u onom dijelu "rasta boli" jednom sam trazila carski, drugi put sam molila da me ubiju.

  49. #99
    Ninči avatar
    Datum pristupanja
    Jul 2007
    Postovi
    2,159

    Početno

    A koliko najduže traje ta tranzicija? Znam da se ne može točno reći i da je kod svakoga različito, ali možda ste čuli neko najduže vrijeme trajanja? Koliko sam ja skužila po člancima i po vašim iskustvima- to je relativno kratko vrijeme, ali se čini kao da traje 200 godina.

    A utješno je bilo pročitati ovo sve jer tek ovih dana trebam roditi svoju prvu bebicu...pa će biti lijepo znati da kad mi bude najteže, neće barem dugo trajati i da je to znak da se porod bliži kraju!

  50. #100

    Datum pristupanja
    Apr 2005
    Lokacija
    Varaždin
    Postovi
    3,613

    Početno

    u drugom porodu ja ne znam kad sam točno bila u tranziciji, barem je nisam doživjela strašno, mislim da je to bilo pred kraj kad sam stiskala muža i puhala a da nisam mogla uloviti niti sekundu da progovorim, i onaj osjećaj pritiska kao da mi se piški (pa sam se pokušavala prvo suzdržati da se ne popiškim, a onda sam odh ...ebala sve i prepustila se misleći sad smo mi najvažniji) i kad sam to pomislila (i opustila se, pa neka sve ispadne van) bebica je krenula. I sljedeći trenutak su već primalje bile pored mene i bebica je izlazila van. Ne znam stvarno, možda pola sata :? nemaš u tom trenutku pojam o vremenu (ja sam pomislila kad je krenula van, zar već, a gdje je ona bol kad pomišljaš da skočiš kroz prozor).
    Razlika je možda bila u tome što je drugi porod bio relativno prirodan, a prvi takav da sam željela skakati kroz prozor ili si presuditi na neki drugi način.

Pravila pisanja postova

  • Ne možete otvoriti novu temu
  • Ne možete ostaviti odgovor
  • Ne možete stavljati privitke
  • Ne možete uređivati svoje postove
  •