A valjda dio režija, hrane i sve osobne potrepštine djeteta, školske i kulturne potrebe.
 |
|||
|
|
|||
A valjda dio režija, hrane i sve osobne potrepštine djeteta, školske i kulturne potrebe.
Pa ja svejedno ne vidim zašto netko čije dijete hoda poderano a roditelj s kojim dijete živi ima dovoljno novaca da ga obuče, ne podigne tužbu? A ovo o troškovima djeteta je jako nerealno, jer dijete u većinislučajeva također i onemogućava mogućnost zarade roditelju s kojim živi... Ne može raditi 12sati dnevno, ne može na službene putove, na tečaj jezika itd. jer taddijete treba povjeriti nekomu a to ne želi jer za dijete nije dobro da ne provodi vrijeme s roditeljem.. Mislim, stvarno ne vidim kako bi to država mogla ocijeniti.
ako je jednom roditelju povjereno da zivi s djetetom, ocito da je sud ocijenio da je to u interesu djeteta. ako se nakon nekog, ocito kratkog, vremena "vidi" da dijete hoda polugolo u sred zime, koji bi normalan roditelj trazio da neka institucija mjesecima proucava gdje se novac trosi, umjesto da trazi promjenu sudske odluke da dijete zivi s njim???
a, sto se ovog trosenja tice. potpuno promaseno. ja sam ovaj mjesec platila rezije s alimentacijom, pa je dosla placa s kojom sam platila boravak-prehranu+engleski+likovni+ritmiku. licemjerno mi je uopce navoditi to kao neki problem kao da nitko od vas nikad doplatak za dijete ili neki novac koji je dijete dobilo nije potrosio na neke primarne potrebe, pa kompenzirao kad dođe placa.
Naravno, zato me i zasmetalo to da kao iznad neke svote to nisu djetetove potrebe nego se plaćaju krpice mami. Sve se to jako često svodi na želju da se upravlja partnerovim životom nakon razvoda preko novaca koji se uplaćuju za dijete. Jako često, ne uvijek i u ovim ne uvijek situacijama treba podići tužbu. A ako misliš da bi se o djetetu trebalo drugačije brinuti, ali nisi spreman sam preuzeti brigu o djetetu, onda svoje mišljenje možeš podijeliti s bivšim partnerom, prijateljima, forumom itd. ali ne možeš na osnovu njega smanjivati ili povećavati alimentaciju sudskim putem određenu, u znak neodobravanja ili odobravanja... Naime, ne odgajaš bivšeg partnera nego zajedno s njim dijete.
zašto ne mogu, recimo ako žive u susjedstvu ili manjoj sredini, djetetu je recimo isto do škole, ili vrtića ....centar prvotno napisa
zato jer je komplicirano i rijetko kad dugotrajno funkcionira. na prvi nesporazum ili roditeljsku svađu, sve pada u vodu, a djetetova prava ostaju nezasticena.
i zato se uvijek određuje jedan roditelj s kojim ce dijete zivjeti, a s drugim ostvaruje susrete i druzenja.
tisucu pitanja: tko ce upravljati djetetovom stednjom? tko ce mu moci promijeniti prebivaliste/boraviste? izvaditi osobnu/putovnicu? odvesti u inozemstvo? kako ce se raspodijeliti troskovi zivota? tko ce ostvarivati ( i kako) neka prava npr. doplatak za dijete, neku pomoc, subvenciju? cija ce porezna olaksica biti?
u idealnoj situaciji se sve to moze rijesiti u pet minuta razgovora, no kad/ako dođe do problema nemas onaj bitan papir kojim mases dok govoris da druga strana nije smjela bez dogovora odvesti dijete u inozemstvo, da mu nije smjela promijeniti prebivaliste, da je trebala platiti vrtic/skolu/aktivnost ovaj mjesec (a nema novaca), da ga je trebala vratiti u ponedjeljak, a ne utorak...
tu je i onaj drugi aspekt o kojem znam manje, a to je osjecaj djetetove pripadnosti i sigurnosti doma, pravila, odgoja....
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom