krescenija prvotno napisa
Otišla sam sama isplakat se na grob i kad sam se vratila moja starija kčer me napala zašto nisam povela nju i seku da idemo zajedno se pomoliti, da Emili nije samo moja! Ostala sam šokirana. Znam da im je stalo do Emili-svako večer se mole za nju, pjevaju joj pjesmice, itd... , ali takvu reakciju nisam očekivala. Mislim pa L ima samo 4 godine i takva izjava... Kak su se vaši klinci nosili s time? Mislim, meni iskreno treba da odem sama na groblje da mogu plakat jer pred kčerima ne želim, ne želim da me gledaju takvu-nemočnu i očajnu jer ja sam netko tko bi trebao o njima brinut i bit tu kad im je teško, kad ih nešto boli, a ne obratno...