I ja se nadam da će nam ovaj put upornost dati rezultata... Prvi put sam bila mlada i neiskusna i nakon mjesec dana smo uveli dohranu, s dva prestali dojiti skroz... Žao mi je što tada nisam znala zauzeti svoj stav, ali živjeli smo s muževim roditeljima, bila sam "friška" nevjesta i moja draga sveki je šizila na stavljanje bebe na zahtjev, da gdje to ima, da treba jesti svaka 3 sata, da kakve su to moderne gluposti... Naravno, sav taj stres i nervoza samo su mi pridonijeli da i to malo mlijeka nestane... Još kad je na prvom pregledu pedijatar rekao da je dobila premalo i da je moramo dohranjivati, moja nemoć i misao kako ni dijete ne mogu nahraniti su bili još i gori! To je samo potvrdilo da ovakva mršavica ne može imati kvalitetno mlijeko i da bez prežganog brašna nema ništa!!!

Čak je ni muž nije uspio uvjeriti da me ostavi na miru! On je bio uz mene, rekao je da ja kao mama znam valjda najbolje, ali čim on ode na posao, eto nje... Zato toliko nade polažem da ćemo ovaj put to odraditi kako treba, 10 godina sam starija, živimo u svoja 4 zida i do sad sam pokazala da imam petlje, onima koji to zasluže naravno

, pokazati vrata i gdje im je mjesto :D Brine me samo što imam male bradavice, prsa su mi narasla već od početka trudnoće, a tako je bilo i prvi put, pa smo morale koristiti šeširiće! Pripremit ću ih i ovaj put, za ne daj Bože, ali nadam se da ćemo moj mali frajer i ja ovaj put biti jači od svih poteškoća na koje naiđemo i da ćemo to svladati kao "piece of cake"

Ali, iako imam još 4 mjeseca, već sam pripremila brojeve telefona savjetnica, planiram nam "mjesta za dojenje" i ne mogu dočekati da stigne bebač i krećemo... :D :D :D