Danas sam čuvala osim svoje dvoje idjevojčicu iz moj obitelji staru 6 i po godina koja mi je pobjegla nakon što sam ljubazno i smireno odbila kupit što je poželjela. Krenula je sama kući, bržim tempom od mene i kad sam ju zvala bi me bijesno pogledala i nastavila dalje još brže... Meni se ovo čini strašnim.... ono baš strašnim... U redu mi je da se naljutila, pa ii da je zaplakala i da se bacila na pod, ali da je pobjegla i da ju je netko mogao pogazit... Imam i sama dijete od 12 godina, i kolikogod zvuči klišeizirano mom to "naljutio sam se pa ću otić" nije palo nikad napamet od kako je napunio 3 godine.. Jesam li stroga, rade li to i vaša djeca?